A | B | C | Č | Ć | D | Dž | Đ |E | F | G | H | I | J | K | L | Lj | M | N | O | P | R | S | Š | T | U | V | Z | Ž
Abdulah 〈G Abdulaha〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘Abdullāh, složeno od ‘abd ‘rob, sluga’ i ’Allāh ‘Alah, božje vlastito ime’ (veoma rijetko; 62 nositelja)
► Ime je sredinom XVI. stoljeća potvrđeno u Dalmaciji u krajevima pod osmanlijskom vlašću. Nosio ga je Muhamedov otac. Prvi su muslimani u Bosni i Hercegovini nakon prelaska na islam nemuslimansko ime svojega oca mijenjali u Abdulah. [Spaho i Aličić (2007: 15, 18, 24); Smailović (1977: 122)]
Abel 〈G Abela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. heḇel ‘dah, sin’ [Amerl (1997)] (veoma rijetko; 68 nositelja)
► Ime je potvrđeno u hrvatskoj književnosti od XVI. stoljeća.
Nosio ga je mlađi sin Adama i Eve, kojega je usmrtio stariji brat Kain. [ARj (I: 29)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., polj., slov. Abel; tal. Abele; mađ., češ., slč. Ábel; srp. Авељ; rus. Абель, Авель
● Imendan: 9. prosinca
Abraham 〈G Abrahama〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’aḇrāhām ‘otac je uzvišen’. [HER] (veoma rijetko; 18 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj XI. stoljeća u Splitu. Nosio ga je praotac Izraelaca kojemu se objavio Bog (Jahve) i s kojim se zavjetovao na savez. Kako je Abraham opisan kao prvi vjernik u jednoga boga, svojim prorokom i praocem smatraju ga tri velike svjetske monoteističke religije: judaizam, kršćanstvo i islam. U arapskome jeziku imenu Abraham odgovara ime Ibrahim. [HER; Duden; CD (I: 173; III: 358, 367); Bibellexikon; Tagliavini (1978); Oxford; Wikipedia]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., polj., slov. Abraham; tal. Abramo; mađ. Ábrahám; češ. Abraham, Abrahám; slč. Abrahám; bug. Аврам; mak. Абрахам, Авраaм, Аврам, Авран; srp. Аврам, Аврамије; rus. Абрам, Aбрамий, Абрахам
● Imendan: 9. listopada
Abram 〈G Abrama〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Abraham (veoma rijetko; 16 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Od srednjega vijeka ili prije smatra se da je Abram kontrahirano od Abraham. [ARj (I: 29); CD (IV: 284; V: 397)]
Ada 〈G Ade〉 ž. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom Ad-, npr. Adela (rijetko; 490 nositeljica)
Adalbert 〈G Adalberta〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Adalbert, složeno od stvnjem. adal ‘plemenit; loza, (plemenit) rod’ + beraht ‘sjajan’ [Duden] (veoma rijetko; 45 nositelja)
► Ime je zabilježeno u Istri u XII. stoljeću. [Duden; CD (II: 6; III: 273 (Adilbreth))]
◆ Drugi jezici: fr. Adalbert, Adelbaud, Adelbert; šp., tal. Adalberto; mađ., češ., slč. Adalbert; polj. Adalbert, Adelbert
● Imendani: 23. travnja, 25. lipnja
Adam 〈G Adama〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’āḏām ‘čovjek’ ~ ’aḏāmāh ‘zemlja’ (srednje često; 1886 nositelja)
► Ime je u dalmatinskim gradovima zabilježeno već u XI. stoljeću.
Prema Bibliji Adam je bio prvi čovjek, kojega je Bog stvorio od plodne zemlje i udahnuo mu život. [CD (I: 57, 106, 114, 115; IV: 233; XVII: 60, 347, 403, 584); Tkalčić (I: 181, 206); Muster lista 1577]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., češ., polj., slč., slov. Adam; šp. Adán; tal. Adamo; mađ. Ádám; bug., mak., srp., rus. Адам
● Imendani: 16. svibnja, 24. prosinca
Adela 〈G Adele〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Adela, pokraćeno od složenih imena poput Adelheid u kojima je prvi dio stvnjem. adal ‘plemenit’ [Duden; Keber (2008)] (srednje često; 1180 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Adele, Adella; fr. Adèle; šp., polj., slč., slov. Adela; tal. Adele; mađ. Adél; češ. Adela, Adéla; bug., mak., srp. Адела; rus. Аделла
● Imendan: 16. prosinca
Adem 〈G Adema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Ādäm ← hebr. ’āḏām ‘čovjek’, v. Adam [Smailović (1977)] (rijetko; 254 nositelja)
Adis 〈G Adisa〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 170 nositelja)
► Ime je uglavnom potvrđeno među pripadnicima bošnjačke manjine.
Adisa 〈G Adise〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Adis (rijetko; 100 nositeljica)
Admir 〈G Admira〉 m. os. ime nejasna postanja ◊ možda nastalo ukrštanjem imena Amir < arap. ’āmir ‘zapovjednik’ s lat. admiror ‘diviti se, čuditi se’ (rijetko; 259 nositelja)
► Ime je uglavnom potvrđeno među pripadnicima bošnjačke manjine.
Adnan 〈G Adnana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Adnān (nejasna etimologija) [Smailović (1977)] (rijetko; 396 nositelja)
►
Adolf 〈G Adolfa〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Adolf < stvnjem. Adalwolf, složeno od stvnjem. adal ‘plemenit’ + wolf ‘vuk’ [Duden] (rijetko; 209 nositelja)
► Obilnije potvrde u hrvatskim vrelima potječu iz XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 470, 474)]
◆ Drugi jezici: engl. Adolf, Adolphus; fr. Adolphe; šp., tal. Adolfo; mađ., češ., polj., slč., slov. Adolf; bug. Адолф; rus. Адольф
● Imendani: 17. lipnja, 30. lipnja, 4. prosinca
Adrian 〈G Adriana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla, v. Adrijan (srednje često; 1226 nositelja)
Adriana 〈G Adriane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Adrian (srednje često; 1507 nositeljica)
Adriano 〈G Adriana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Adrijano, Adrijan (razmjerno rijetko; 611 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju i Istri.
Adrijan 〈G Adrijana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. (H)adrianus ‘iz grada (H)adrije’ (rijetko; 329 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću u latinskim dokumentima, a u hrvatskoj književnosti od XVII. stoljeća. Podrijetlom je priimak rimskoga cara Publija Elija Hadrijana (Publius Aelius Hadrianus, II. st.), koji se po antičkoj tradiciji povezuje s mjestom Hadria (danas Atri u pokrajini Teramo), odakle potječu njegovi roditelji. U vrijeme Hadrijanove vladavine mnogobrojni su oslobođenici nazvani (H)adrianus. S obzirom na to da je u latinskome Adrianus i pridjev izveden od imena Jadranskoga mora (Adrias), u Hrvatskoj se osobno ime Adrijan često prevodi kao Jadran, Jadranko. [CD (IV: 265, 266, 343); Duden; ARj (I: 33; Mikalja, Belostenec)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Adrian; fr. Adrien; šp., češ., slč. Adrián; tal. Adriano; mađ. Adorján; polj. Adrian, Hadrian; slov. Adrijan; bug. Адреан, Адриан, Адриян; mak., srp. Адријан; rus. Адриан
● Imendani: 9. siječnja, 8. srpnja
Adrijana 〈G Adrijane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Adrijan (srednje često; 1280 nositeljica)
► Ime je najpotvrđenije u Hrvatskome primorju, Istri i na zagrebačkome području.
◆ Drugi jezici: engl. Adrianna, Adrianne; njem. Adriana, Adriane; fr. Adrienne; šp., tal. Adriana; mađ., slč. Adriána; češ. Adriana, Adriána; polj. Adriana, Adrianna; slov. Adrijana; bug. Адреана, Адриана, Адреяна, Адрияна; mak., srp. Адријана; rus. Адриана
Adrijano 〈G Adrijana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Adriano, v. Adrijan (rijetko; 128 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju i Istri.
Aga 〈G Age〉 ž. os. ime pokraćeno od Agata, Agneza, Angela, Angelina i drugih imena (veoma rijetko; 62 nositeljice)
Agata 〈G Agate〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Agatha ← grč. Ἀγαθή [Agathḗ] ~ ἀγαθός [agathós] ‘dobar’ (srednje često; 1506 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u vrelima s kraja XV. i početka XVI. stoljeća na širemu zagrebačkom području. Nosila ga je sveta Agata iz Katanije na Siciliji, koja je mučena tijekom Decijevih progona u III. stoljeću.
Često se u Hrvatskoj prevodi kao Dobrila. [Brgles (2015: 280); KAZ ACA, sv. 21, 38]
◆ Drugi jezici: engl. Agatha; njem. Agatha, Agathe; fr. Agathe; šp. Águeda; tal., polj., slov. Agata; mađ. Ágota; češ., slč. Agáta; bug. Агати; mak., srp. Агата; rus. Агата, Агафия
● Imendani: 5. veljače, 6. srpnja
Agica 〈G Agice〉 ž. os. ime izvedeno od Aga + -ica (rijetko; 261 nositeljica)
Agneza 〈G Agneze〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. ἁγνή [hagnḗ] ‘čista, nedužna’, ukršteno s lat. agnus ‘janje’, što među kršćanima ima simbolično značenje [Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 773 nositeljice)
► Etimološko ime Agneza pojavljuje se od kraja XV. stoljeća na širemu zagrebačkom području zapisano kao Iagnesa, Iagneza. Zapisano kao Agnesa pojavljuje se od XVII., a kao Agneza tek od XVIII. stoljeća.
Nosila ga je sveta Agneza iz Salerna i Rima (III. st.) koja je imala samo trinaest godina kad je svoj život stavila u službu kršćanstva. Zaštitnica je zaljubljenih i vrtlara. U Hrvatskoj se osobno ime Agneza često prevodi kao Janja. [ARj (I: 35–36); Brgles (2015: 276–278); KAZ ACA, sv. 21, 38; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Agnes; fr. Agnès; šp. Inés; tal. Agnese; mađ. Ágnes; češ. Agnes, Ágnes, Anežka; slč. Agnesa, Agneša; polj. Agnieszka; slov. Neža; bug. Агнес, Агнеса; mak., srp. Агнеза, Агнеса; rus. Агнеса, Агнесcа
● Imendan: 21. siječnja
Ahmed 〈G Ahmeda〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Aḥmäd ‘veoma pohvaljen, najpohvaljeniji’ (veoma rijetko; 90 nositelja)
► Ime je potvrđeno u dijelovima Dalmacije pod osmanlijskom vlašću sredinom XVI. stoljeća. [ARj (I: 41); Spaho i Aličić (2007: 10, 15, 16, 23, 24, 28)]
Ahmet 〈G Ahmeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla, v. Ahmed (rijetko; 206 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (I: 41)]
Aida 〈G Aide〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘ā’idä ‘povratnica, posjetiteljica, gošća’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 660 nositeljica)
► Na nadijevanje imena Aida među nemuslimanima utjecala istoimena Verdijeva opera, no ime je opere vjerojatno smislio sam Verdi te ono nije orijentalnoga podrijetla.
◆ Drugi jezici: engl., njem., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Aida; šp. Aída, Aidé; bug., mak., rus. Аида
Ajla 〈G Ajle〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. ayla ‘mjesečinom obasjana; aureola’ [Agić (1996); Duden] (veoma rijetko; 100 nositeljica)
Ajša 〈G Ajše〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Āʼišä ‘živa, postojeća, koja dobro živi’ [Smailović (1977)] (veoma rijetko; 99 nositeljica)
► Obično se nadijevalo nakon što bi preminulo više novorođenčadi te se može smatrati zaštitnim imenom poput hrvatskih narodnih imena Dabiživ i Živan.
Alan 〈G Alana〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 engl. Alan, možda keltskoga (bretonskoga) podrijetla (usp. stir. ail ‘stijena, kamen’)[Duden], 2 lat. Alanus ‘pripadnik plemena Alana’ [Keber (2008)] (srednje često; 1437 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, isprva u Lici. [ARj (I: 62); HE s. v. Alani]
◆ Drugi jezici: engl. Alan, Allan; njem. Alan, Allan, Allen; fr. Alain; šp. Alan, Alán; tal. Alano; mađ. Alen; češ., slov. Alan, Alen; polj., slč. Alan; bug. Ален; mak., srp. Алан, Ален; rus. Алан, Ален, Аллан, Аллен
● Imendani: 30. siječnja, 8. rujna
Albert 〈G Alberta〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Albert, od starijega Adalbert [Duden] (razmjerno rijetko; 690 nositelja)
► Ime se pojavljuje od XII. stoljeća. Nosilo ga je više svetaca i vladara, uglavnom u sjevernoj i zapadnoj Europi. [CD (II: 74, 75 et passim.; III: 111, 113 et passim.); Muster lista 1577]
◆ Drugi jezici: engl., mađ., češ., polj., slč., slov. Albert; fr. Aubert; šp., tal. Alberto; bug., mak. Алберт; rus. Альберт
● Imendani: 7. kolovoza, 15. studenoga
Alberto 〈G Alberta〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla, v. Albert (rijetko; 174 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (I: 64)]
Albin 〈G Albina〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Albīnus, izvorno rimsko rodovsko ime ~ lat. albus ‘bijel’ (rijetko; 278 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. Nosio ga je sveti Albin (469. – 550.), rođen u Bretanji, biskup u Angersu i borac protiv sklapanja braka među rodbinom. Katkad se značenjski povezuje s osobnim imenom Zoran. [Katolička tiskovna agencija, BiH; Jarm (2008: 22)]
◆ Drugi jezici: engl., mađ., polj., slov. Albin; njem. Albin, Albinus; fr. Aubin; šp., tal. Albino; češ., slč. Albín; srp. Албин; rus. Альбин
● Imendan: 1. ožujka
Albina 〈G Albine〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ v. Albin (razmjerno rijetko; 850 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Istri, gdje je 1930. – 1939. bilo sedmo po čestoći nadijevanja. Nosila ga je sveta Albina, koja je prema predaji podnijela mučeništvo u Cezareji (Palestina) za vrijeme rimskoga cara Decija (III. st.). [Jarm (2008: 22); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., mađ., polj., slov. Albina; njem. Albina, Albine; fr. Aubine; češ., slč. Albína; bug., mak., srp. Албина; rus. Альбина
● Imendan: 16. prosinca
Albino 〈G Albina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Albino, v. Albin (rijetko; 152 nositelja)
Alda 〈G Alde〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ prema muškome Aldo (rijetko; 100 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., šp., slov. Alda; fr. Aude
Aldin 〈G Aldina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ od Alaudin ← arap. ‘Alā’uddīn, složeno od ‘alā’ ‘visost, uzvišenost; slava’ + äddīn ‘vjera, religija’, ‘uzvišenost, slava vjere’[Smailović (1977); Agić (1996)] (rijetko; 117 nositelja)
Aldo 〈G Alda〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Aldo, pokraćeno od složenih imena germanskoga podrijetla poput Aldobrando, Aldegardo, u kojima je prvi dio od pgerm. *alda- ‘star’ ili od stvnjem. adal ‘plemenit’ (s metatezom) [Duden; Knappová (2010); Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 928 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri, u kojoj je 30-ih godina XX. stoljeća bilo osmo po čestoći nadijevanja. Nosio ga je sveti Aldo, pustinjak sa Sardinije koji je živio u VIII. stoljeću.
◆ Drugi jezici: engl. Aldous; njem., šp., češ., polj., slov. Aldo; fr. Aude; mađ. Aldó
● Imendan: 10. siječnja
Aleks 〈G Aleksa〉 m. os. ime pokraćeno od Aleksandar, Aleksej, Aleksije (rijetko; 213 nositelja)
► U novije se vrijeme pojavljuje i kao prilagođena inačica engleskoga ili njemačkoga osobnog imena Alex.
Aleksa 〈G Alekse〉 m. os. ime pokraćeno od Aleksandar, Aleksej, Aleksije (rijetko; 291 nositelj)
Aleksandar 〈G Aleksandra〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ἀλέξανδρος [Aléxandros] ~ ἀλέξανδρος [aléxandros] ‘koji brani ljude’ ili ‘koji ljude odbija’, složeno od grč. ἀλέξω [aléksō] ‘odbijati, braniti’ + ἀνήρ 〈G ἀνδρός〉 [anḗr 〈G andrós〉] ‘muškarac, muž’[Keber (2008)] (srednje često; 4542 nositelja)
► Ime je Aleksandar potvrđeno u vrelima s hrvatskoga područja od XIV. stoljeća. S imenom Aleksandar semantički je usporedivo hrvatsko osobno ime Branimir. [ARj (I: 65; M. Marulić, 70; Anton Dalm., djel. 4, 6.; Mon. serb. 178.)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., slč. Alexander; fr. Alexandre; šp. Alejandro; tal. Alessandro; mađ. Sándor; češ. Alexandr; polj., slov. Aleksander; bug. Александри, Александър; mak. Александар, Александр, Александре, Александри; srp. Александар, Александер; rus. Александр
● Imendani: 26. veljače, 3. svibnja, 26. kolovoza
Aleksander 〈G Aleksandra〉 m. os. ime grčkoga podrijetla, v. Aleksandar (rijetko; 165 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XVII. stoljeću. Od XIX. je stoljeća oživljeno preko imena Alexander, njemačke inačice osobnoga imena, a u najnovije doba to se ime prihvaća i preko engleskoga jezika. [ARj (I: 65)]
Aleksandra 〈G Aleksandre〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Aleksandar (srednje često; 3439 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (I: 65)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., mađ., češ., slč. Alexandra; šp. Alejandra; tal. Alessandra; polj., slov. Aleksandra; bug., mak., srp., rus. Александра
Aleksej 〈G Alekseja〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Алексéй, v. Aleksije (veoma rijetko; 68 nositelja)
Aleksije 〈G Aleksija, D Aleksiju〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ἀλέξιος [Aléksios] ~ ἀλέξω ‘braniti, odbijati’, usp. Aleksej (veoma rijetko; 22 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, no u prvim vrelima nije zapisano u nominativu te se ne može znati je li on glasio Aleksij ili Aleksije. [ARj (I: 66; Mon. serb. 40)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Alexis; njem. Alexis, Alexius; šp. Alejo; tal. Alessio; mađ. Elek; češ., slč., slov. Aleksej; polj. Aleksy; bug. Алексей, Алекси; mak. Алексеј, Алекси, Алексие, Алексиј, Алексија; srp. Алексеј, Алексије; rus. Алексей
● Imendan: 17. srpnja
Alem 〈G Alema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛aläm ‘velikan, starješina’ (veoma rijetko; 90 nositelja)
Alema 〈G Aleme〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Alem (veoma rijetko; 17 nositeljica)
Alemka 〈G Alemke, D Alemki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Alema + -ka ② izvedeno od muškoga imena Alem + -ka (rijetko; 193 nositeljice)
Alen 〈G Alena〉 m. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Alain [čit. Alen], v. Alan (veoma često; 10 033 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, isprva na zagrebačkome području. Između 1970. i 1979. godine u Istarskoj je županiji bilo na drugome, a u Primorsko-goranskoj županiji na petome mjestu po čestoći nadijevanja. Jedno je od deset najčešćih muških osobnih imena u Istri od 1970. godine sve do kraja XX. stoljeća. [DZS; CD (XI:186); Tkalčić (I: 178)]
Alena 〈G Alene〉 ž. os. ime ① izvedeno od muškoga imena Alen ② pokraćeno od Aleksandra, Magdalena ③ dovodi se u vezu s imenima Helena, Jelena (rijetko; 233 nositeljice)
◆ Drugi jezici: njem., češ., polj., slč., slov. Alena; mađ. Aléna; bug., mak., srp. Алена; rus. Алëна
● Imendan: 19. lipnja
Alenka 〈G Alenke, D Alenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Alena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Alen + -ka (srednje često; 1395 nositeljica)
Alessandro 〈G Alessandra〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Alessandro, v. Aleksandar (rijetko; 123 nositelja)
Alex 〈G Alexa〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Aleks (rijetko; 253 nositelja)
Alfred 〈G Alfreda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Alfred, složeno od stengl. ælf ‘patuljak, vilenjak, elf’ + rǣd ‘savjet’ [Duden] (rijetko; 178 nositelja)
◆ Drugi jezici: njem., fr., polj., slov. Alfred; šp., tal. Alfredo; mađ., češ., slč. Alfréd; bug., mak. Алфред; rus. Альфред
● Imendani: 14. kolovoza, 28. listopada
Alica 〈G Alice〉 ž. os. ime, v. Alisa (rijetko; 220 nositeljica)
►
Alida 〈G Alide〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Alida, pokraćeno od Adelheid, v. Alisa [Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983); Keber (2008); Duden] (rijetko; 258 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Alida; bug., mak., rus. Алида
Alija 〈G Alije〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Aliyy/‛Alī ‘uzvišeni, moćni, plemeniti’ [Smailović (1977)] (rijetko; 236 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Tako se zvao muž Muhamedove kćeri Fatime, četvrti kalif (656. – 661.), kojega muslimani šijiti smatraju legitimnim Muhamedovim nasljednikom. U Bosni se ime katkad povezuje sa svetačkim imenom Ilija te je svetkovina Aliđun bila svojevrsnim nadomjestkom za Ilindan. [ARj (I, 74); HER; Vidović (2016)]
Alina 〈G Aline〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Aline, pokraćeno od Adeline, što je izvedeno od Adèle, v. Adela (rijetko; 109 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Aline; njem., šp., tal., mađ., češ., polj., slč. Alina; bug., mak., rus. Алина
Alisa 〈G Alise〉 ž. os. ime engleskoga ili francuskoga podrijetla ◊ engl., fr. Alice < stfr. Adelais ← germ. Adalhaidis (usp. njem. Adelheid), što je složeno od stvnjem. adal ‘plemenit; loza, (plemenit) rod’ + heit ‘osoba’ (rijetko; 344 nositeljice)
► Ime je obilnije potvrđeno u drugoj polovici XX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: njem. Alice, Alisa; tal., češ. Alice; šp. Alicia; mađ. Aliz; polj. Alicja; slč., slov. Alica; bug., srp., rus. Алиса
Alma 〈G Alme〉 ž. os. ime ① muslimanskoga podrijetla ◊ tur. alma, elma ‘jabuka’ [Smailović (1977)] ② latinskoga podrijetla ◊ lat. Alma ~ alma ‘plodna, ona koja hrani, dobrotvorna’[Duden; Keber (2008)] ③ španjolskoga podrijetla ◊ šp. alma ‘duša’ (razmjerno rijetko; 1325 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Alma; bug., mak., rus. Алма
Almir 〈G Almira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. al ämir ‘vođa, vladar’ (rijetko; 339 nositelja)
Almira 〈G Almire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Almir (rijetko; 121 nositeljica)
Alojz 〈G Alojza〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Alojzije (srednje često; 1486 nositelja)
► Osobno ime Alojz potvrđeno je u hrvatskim krajevima možda već u XV. stoljeću, a sasvim sigurno od XVIII. stoljeća. Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome zagorju i na zagrebačkome području.
[ARj (I: 76); Spom. srp. (2: 117)]
Alojzija 〈G Alojzije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Alojzije (razmjerno rijetko; 802 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća, prvotno na zagrebačkome području. [HDA, MK Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1849.]
◆ Drugi jezici: njem. Aloisa, Aloise, Aloisia; fr. Aloïse; mađ. Alojzia; češ. Aloisie, Alojzie; polj. Alojza, Alojzja; slč. Alojzia; slov. Alojza, Alojzija
Alojzije 〈G Alojzija, D Alojziju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Aloysius ~ fr. à Louis ‘od Louisa’. Francusko je ime Louis germanskoga podrijetla, složenica od pgerm. *hlūda ‘glasan, koji se čuje’ + wīhan ‘boriti se’ (njem. je odraz toga imena Ludwig).[Kroonen (2013); Dauzat, Dubois i Mitterand (1990); Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 833 nositelja)
► Širenje imena povezano je sa štovanjem isusovca Alojzija Gonzage (Aloisius Gonzaga, XVI. st.), koji je proglašen svetim 1726. godine. U novije se vrijeme to ime nadijeva i u spomen na hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca (1898. – 1960.). Ime je pučkom etimologijom povezano s grč. ἀλοή [aloḗ] ‘biljka aloja’, koja cvjeta svakih stotinu godina, „svakoga vijeka”, pa je tom pojednostavnjenom etimologijom ime prevedeno kao Vjekoslav. [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl. Aloysius; njem. Alois, Aloisius; fr. Aloyse; tal., šp. Aloisio; mađ. Alajos; češ. Alois, Alojz; polj. Alojzy; slč. Alojz; slov. Alojz, Alojzij; rus. Алоиз
● Imendani: 10. veljače, 21. lipnja
Aljoša 〈G Aljoše〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Алёшa, odmilica od Алексей, v. Aleksej [Keber (2008); Vasmer (1953–1958); Duden] (rijetko; 329 nositelja)
Amalia 〈G Amalije〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla, v. Amalija (rijetko; 106 nositeljica)
Amalija 〈G Amalije〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Amalia, izvedenica od prvoga dijela složenih imena poput Amalberga, Amalgund. Podrijetlo sastavnice Amal- nije pouzdano utvrđeno. Ona je karakteristična za imena pripadnika istočnogotske kraljevske dinastije Amali, Amelunzi.[Duden] (srednje često; 1606 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. Na njegovo je širenje, među ostalim, utjecao lik Amalije iz drame Razbojnici Friedricha Schillera. [HDA, MK Župe svetoga Marka, Zagreb; MK župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1850.]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Amalia; fr. Amélie; mađ., slč. Amália; češ. Amálie; slov. Amalija; bug., rus. Амалия; mak., srp. Амалија
● Imendan: 10. srpnja
Amanda 〈G Amande〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. amanda ‘vrijedna ljubavi, koju treba ljubiti’ ~ gerundiv glagola amare ‘voljeti’. Za tvorbu usp. Miranda . [Duden] (rijetko; 212 nositeljica)
► Ime je veoma rijetko potvrđeno prije druge polovice XX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Amanda
Amar 〈G Amara〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘ammār ‘onaj koji čvrsto vjeruje; pobožan, ozbiljan, postojan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 125 nositelja)
Ambroz 〈G Ambroza〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Ambrozije (veoma rijetko; 45 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, kad se usporedno pojavljuju likovi Amroz i Anbroz. [Kukuljević Sakcinski (1863: 2); ARj (I: 80)]
Ambrozije 〈G Ambrozija, D Ambroziju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Ambrosius ← grč. ἀμβρόσιος [ambrósios] ‘besmrtan, božanski, svet’ [Duden] (veoma rijetko; 23 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XV. stoljeću, no do kraja XVII. stoljeća nema potvrda za nominativ, pa je moguće da je temeljni lik bio Ambrozij. Širilo se štovanjem svetoga Ambrozija, milanskoga biskupa i jednoga od crkvenih otaca iz IV. stoljeća. [ARj (I: 80)]
◆ Drugi jezici: engl. Ambrose; njem. Ambros, Ambrosius; fr. Ambroise; šp. Ambrosio; tal. Ambrogio; mađ. Ambrus; češ. Ambrož; polj. Ambroży; slč. Ambróz; slov. Ambrož, Ambrozij; bug. Амвросий; mak. Амбросија; srp. Амброзија, Амбросије, Амвросије; rus. Абросим, Амбросий, Амвросий
● Imendan: 7. prosinca
Amel 〈G Amela〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛amäl ‘rad, posao, djelo; postupak’ ~ ‛Āmil, dosl. ‘radnik, službenik’ [Smailović (1977)] (rijetko; 144 nositelja)
Amela 〈G Amele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Amel (rijetko; 437 nositeljica)
Amir 〈G Amira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. ‘Āmir ~ arap. ‘mr ‘naseljenik, stanovnik, domaćin’, 2 arap. ’āmir ‘zapovjednik, naredbodavac’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 575 nositelja)
Amira 〈G Amire〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. ‘āmirä ‘naseljenica, stanovnica, domaćica, ona koja buja životom’, 2 arap. ’āmirä ‘zapovjednica, naredbodavka’ [Smailović (1977)] (rijetko; 255 nositeljica)
Amra 〈G Amre〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛amr ‘život; dugovječnost’ [Smailović (1977)] (rijetko; 216 nositeljica)
Ana 〈G Ane〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ hebr. ḥannāh ‘milosrđe, milost; naklonost’ [Keber (2008)] (2. žensko osobno ime po čestoći; 81 751 nositeljica)
► U hrvatskim je krajevima ime potvrđeno već u XI. stoljeću. Tijekom XX. stoljeća uvijek je bilo među tri najbrojnija ženska imena u Hrvatskoj. Godine 2016. bilo je, pak, sedmo po čestoći nadijevanja. [CD (I: 26, 111, 185); Brgles (2015: 277–280); DAD, MK Korčula, br. 4; Monumenta Ragusina (IV: 17, 60, 280, 354); Statistički bilten (2017: 7)]
◆ Drugi jezici: engl. Ann, Anna, Anne; njem. Anna, Anne; fr. Anne; šp., slov. Ana; tal., mađ., češ., polj., slč. Anna; bug., mak., srp. Ана; rus. Анна
● Imendan: 26. srpnja
Anabela 〈G Anabele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Annabella; složeno od Anna (v. Ana) + Bella (v. Bela) (rijetko; 174 nositeljice)
Anamari 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Anamarija (rijetko; 204 nositeljice)
Ana Maria 〈G Ane Marije〉 ž. os. ime, v. Ana Marija (razmjerno rijetko; 677 nositeljica)
Anamaria 〈G Anamarije〉 ž. os. ime , v. Anamarija (srednje često; 1415 nositeljica)
Ana Marija 〈G Ane Marije〉 ž. os. ime sastavljeno od imena Ana i Marija, usp. Anamarija (srednje često; 3631 nositeljica)
Anamarija 〈G Anamarije〉 ž. os. ime složeno od imena Ana i Marija (često; 6221 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Annmarie; njem. Annamaria, Annamarie, Annemarie; fr. Anne-Marie; tal. Annamaria; mađ., slč. Annamária; češ. Annemarie; slov. Anamarija; bug. Анна-Мария; mak. Анамарија
● Imendan: 26. svibnja
Anastasija 〈G Anastasije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Anastazija (rijetko; 101 nositeljica)
Anastazija 〈G Anastazije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἀναστασία [Anastasía] (usp. i lat. Anastasia) prema muškome Ἀναστάσιος [Anastásios] ~ ἀνάστασις [anástasis] ‘uskrsnuće’, dosl. ‘podizanje, ustajanje’[Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 705 nositeljica)
► Ime se u liku Anastasia pojavljuje od XI. stoljeća, isprva u Dalmaciji. Nosila ga je sveta Anastazija, mučenica koja je živjela na prijelazu iz II. u III. stoljeće. Pokopana je u Sirmiumu (danas Srijemska Mitrovica), a osobito se štovala u Saloni i Splitu. Njezine je kosti 804. godine u Zadar prenio sveti Donat. [ARj (I: 83); CD (I: 160)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal. Anastasia; fr. Anastasia, Anastasie; mađ. Anasztázia; češ. Anastazia, Anastázie; polj. Anastazja; slč. Anastázia; slov. Anastazija; bug., rus. Анастасия; mak., srp. Анастазија, Анастасија
● Imendan: 15. siječnja
Ančica 〈G Ančice〉 ž. os. ime izvedeno od Anka + -ica (rijetko; 279 nositeljica)
Andi 〈G Andija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Andy, pokraćeno od Andrew, v. Andrija [Duden] (rijetko; 113 nositelja)
Andja 〈G Andje〉 ž. os. ime, v. Anđa (rijetko; 263 nositeljice)
Andjela 〈G Andjele〉 ž. os. ime, v. Anđela (rijetko; 107 nositeljica)
Andjelka 〈G Andjelke, D Andjelki〉 ž. os. ime , v. Anđelka (rijetko; 132 nositeljice)
Andre 〈G Andre, D Andri〉 m. os. ime pokraćeno od Andrija (rijetko; 110 nositelja)
► Hrvatski imenski lik potvrđen je vjerojatno od XIII. stoljeća. Ime je danas najrasprostranjenije u priobalju te se pojavljuje i pod stranim utjecajem kao odraz francuske inačice imena Andrija. [ARj (I: 85)]
Andrea1 〈G Andree〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema m. Andreas, v. Andrija (često; 8261 nositeljica)
► Ime je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena 1980. – 1999. u Dubrovačko-neretvanskoj i Primorsko-goranskoj županiji.
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., mađ., češ., slč. Andrea; fr. Andrée; polj. Andrzeja; slov. Andreja; bug., srp. Андреа; rus. Андрея
● Imendan: 30. studenoga
Andrea2 〈G Andree〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Andrea, v. Andrija (rijetko; 408 nositelja)
Andreas 〈G Andreasa〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Andrija (rijetko; 414 nositelja)
Andrej 〈G Andreja〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Andrija (srednje često; 3886 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, a jedna od prvih potvrda potječe iz 1275. godine. Riječ je o dokumentu iz Istre u kojemu je ime zapisano kao Andrei. U novije se vrijeme ime prihvaća i preko ruskoga te slovenskoga jezika. [ARj (I: 85); Kukuljević Sakcinski (1863: I, 3); Šurmin (1898: 11; Andrei)]
Andreja 〈G Andreje〉 ž. os. ime ① v. Andrea1 ② nastalo prema muškome Andrej (srednje često; 4392 nositeljice)
►
Andriana 〈G Andriane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Andrijana (rijetko; 199 nositeljica)
Andrija 〈G Andrije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Andreas, grč. Ἀνδρέας [Andréas] ~ grč. ἀνδρεῖος [andreíos] ‘muški, muževan, hrabar’ ~ ἀνήρ 〈G ἀνδρός〉 [anḗr 〈G andrós〉] ‘muškarac, muž’ (često; 8169 nositelja)
► Ime je prvi put potvrđeno u Dubrovniku u tekstu na talijanskome jeziku iz XII., a najstarija hrvatska potvrda imena Andrija potječe iz XIII. stoljeća. Dvadesetih godina XX. stoljeća to je ime bilo jedno od najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. [ARj (I: 85); Scriptores (I, 214); Wikipedia (s. v. Andrew the Apostle)]
◆ Drugi jezici: engl. Andrew; njem. Andreas, Andres; fr. André; šp. Andrés; tal. Andrea; mađ. Andor, András, Endre; češ. Andrej, Ondřej; slč. Andrej, Ondrej; polj. Andrzej; slov. Andrej; bug. Андреа, Андрей; mak. Андрие, Андрија; srp. Андреј, Aндрија; rus. Андрей
● Imendani: 4. veljače, 16. svibnja, 20. rujna, 30. studenoga
Andrijana 〈G Andrijane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ nastalo ukrštanjem imena Andrija i Adrijana (srednje često; 2021 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [HDA, MK Krk-1, fol. 4; Čoralić (2003: 198)]
◆ Drugi jezici: slov. Andrijana; bug. Андрианa, Андриянa; mak., srp. Андријана
Andro 〈G Andre, D Andri〉 m. os. ime pokraćeno od Andrija (srednje često; 1053 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća u dubrovačkome kraju, a danas je najrasprostranjenije na splitskome i dubrovačkome području.
Anđa 〈G Anđe〉 ž. os. ime pokraćeno od Anđela, Anđelija, Anđelka i dr. (često; 5839 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Splitsko-dalmatinskoj županiji (ondje je 1940. – 1949. bilo šesto po čestoći nadijevanja), a najčešće se nadijevalo do sredine XX. stoljeća. [ARj (I: 86)]
Anđel 〈G Anđela〉 m. os. ime, v. Anđeo (veoma rijetko; 10 nositelja)
► Ime je povrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (I: 88)]
Anđela 〈G Anđele〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Anđeo ② Ime se pojavljuje u tome liku i pod utjecajem talijanskoga jezika. (često; 5899 nositeljica)
► S obzirom na to da se ime u prošlosti zapisivalo kao Angela, teško je razlučiti povijesne potvrde za imena Anđela i Angela. U vrelima se lik Angela pojavljuje od XIII. stoljeća, u početku na dubrovačkome području. Ime Anđela 40-ih je godina XX. stoljeća bilo među najčešće nadijevanim ženskim imenima u Istri i sjevernoj Dalmaciji. [Monumenta Ragusina (IV: 50, 434)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., tal., slč., slov. Angela; fr. Angèle; šp. Ángela; mađ. Angéla; češ. Anděla; polj. Aniela; bug., rus. Ангела; mak. Анѓела; srp. Ангела, Анђела
● Imendani: 4. siječnja, 27. siječnja, 2. kolovoza, 2. listopada
Anđelija 〈G Anđelije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. ἀγγελία [angelía] ‘vijest, glas; riječ, govor’ (razmjerno rijetko; 573 nositeljice)
Anđelina 〈G Anđeline〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Angelina [čit. Anđelina], izvedeno od Angela, v. Anđela (razmjerno rijetko; 676 nositeljica)
► S obzirom na to da se ime Anđelina u prošlosti zapisivalo kao Angelina, teško je razlučiti povijesne potvrde za ta dva imena. U vrelu iz XV. stoljeća potvrđen je lik Angelina. [ARj (I: 87)]
Anđelka 〈G Anđelke, D Anđelki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Anđela + ka ② izvedeno od muškoga imena Anđeo, Anđel + -ka (često; 6318 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 138)]
Anđelko 〈G Anđelka〉 m. os. ime izvedeno od Anđel, Anđeo + -ko (srednje često; 4127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 87)]
● Imendani: 5. svibnja, 2. listopada, 7. studenoga
Anđelo 〈G Anđela〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Angelo [čit. Anđelo], v. Anđeo (razmjerno rijetko; 804 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno u XVII. stoljeću. Najrasprostranjenije je u priobalju. [Marasović-Alujević (2012: 138)]
Anđeo 〈G Anđela〉 m. os. ime kršćanske motivacije ◊ grč. ἄγγελος [ángelos] ‘glasnik, vjesnik, izaslanik; anđeo’ (veoma rijetko; 27 nositelja)
► U XIII. je stoljeću na zadarskome području i na Korčuli potvrđen latinski lik Angelus. [ARj (I: 88); Cvitanić (1987: 64, 76, 135, 137); Zjačić (1959: 236)]
◆ Drugi jezici: engl., slč., slov. Angel; njem. Angelus; fr. Ange, Angeau, Angel; šp. Ángel; tal. Angelo, Angiolo; mađ. Angelus, Angelusz; češ. Anděl; polj. Anioł; bug. Ангел; mak. Анѓел, Анѓеле; srp. Ангел, Анђел; rus. Ангел
● Imendani: 5. svibnja, 2. listopada, 7. studenoga
Ane 〈G Ane, D Ani〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Ana (srednje često; 1113 nositeljica)
► Jedna od najstarijih potvrda potječe iz XIV. stoljeća, iz latinskoga dokumenta iz Boke kotorske, gdje je ime zabilježeno u nesklonjivome ablativu. Danas je najrasprostranjenije u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je šesto ime po čestoći. [KS (2, 141)]
Anel 〈G Anela〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 153 nositelja)
Anela 〈G Anele〉 ž. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ tal. Annella, umanjenica od Anna ② nastalo prema muškome Anel (razmjerno rijetko; 573 nositeljice)
◆ Drugi jezici: tal. Annella; slov. Anela ; bug., mak. Анела; rus. Анела, Анелла
Aneta 〈G Anete〉 ž. os. ime romanskoga podrijetla ◊ tal. Annetta, fr. Annette, umanjenica od Anna, Anne, v. Ana [Duden; Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010); Nomix] (rijetko; 255 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 89)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Annette; njem. Annett, Annette; šp., češ., polj., slč., slov. Aneta; tal. Annetta; mađ. Anéta, Anett, Anetta; bug. Анет, Анета; mak., srp. Анета; rus. Анетта
Angela 〈G Angele〉 ž. os. ime, v. Anđela (srednje često; 1040 nositeljica)
► S obzirom na to da se u prošlosti i ime Anđela zapisivalo kao Angela, teško je razlučiti povijesne potvrde tih dvaju imena. Ime Angela proširilo se u tome liku uz latinsko i njemačko posredništvo.
Angelina 〈G Angeline〉 ž. os. ime, v. Anđelina (razmjerno rijetko; 840 nositeljica)
► S obzirom na to da se u prošlosti i ime Anđelina zapisivalo kao Angelina, teško je razlučiti povijesne potvrde tih dvaju imena. U vrelu iz XV. stoljeća potvrđen je lik Angelina. [ARj (I: 87)]
Angelo 〈G Angela〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Anđelo, Anđeo (rijetko; 165 nositelja)
Angjela 〈G Angjele〉 ž. os. ime, v. Anđela (rijetko; 179 nositeljica)
Ani 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Annie i njem. Anni, Annie, odmilica od Anne, Anna, v. Ana (rijetko; 324 nositeljice)
Anica 〈G Anice〉 ž. os. ime izvedeno od Ana + -ica (veoma često; 14 578 nositeljica)
► U povijesnim je vrelima ime potvrđeno od XV. stoljeća. Danas je ime Anica među deset najčešćih ženskih osobnih imena u istočnoj Slavoniji i zapadnome Srijemu, dok je u Hrvatskome zagorju bilo među deset najčešćih osobnih imena do kraja 60-ih, a u sjevernoj Dalmaciji do 30-ih godina XX. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 138); Spaho i Aličić (2007: 274); ARj (I: 90); Benyovsky i Zelić (2007: 67, 96, 99, 126; potvrde Aniza, Anizza); Jelić (1959: 399, 419)]
Anika 〈G Anike, D Aniki〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 šved. Annika, odmilica od Anna, v. Ana [Duden], 2 mađ. Anikó, odmilica od Anna (rijetko; 220 nositeljica)
►
Anita 〈G Anite〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Anita, 1 odmilica od Ana, 2 pokraćeno od Juanita, odmilica od Juana, v. Ivana (veoma često; 13 435 nositeljica)
► Ime je 70-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Hrvatskoj, a najrasprostranjenije je u Dalmaciji, Lici, središnjoj Hrvatskoj i zapadnoj Slavoniji.
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Anita; bug., mak., srp., rus. Анита
Anka 〈G Anke, D Anki〉 ž. os. ime izvedeno od Ana + -ka (veoma često; 17 231 nositeljica)
► Ime se u povijesnim vrelima spominje od XV. stoljeća. Među deset je najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u prvoj polovici XX. stoljeća u Lici, Dalmaciji, Slavoniji, dijelu Hrvatskoga zagorja i Prigorja. Osobito je bilo popularno sredinom XX. stoljeća. [ARj (I: 90); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (114, 210, 214, 227)]
Ankica 〈G Ankice〉 ž. os. ime izvedeno od Anka + -ica (veoma često; 14 193 nositeljice)
► Ime se počinje češće nadijevati nakon Drugoga svjetskog rata (u središnjoj Hrvatskoj), a 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Hrvatskome zagorju, Prigorju, Slavoniji i Lici te nešto rjeđe u srednjoj Dalmaciji.
Anna 〈G Anne〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Ana (razmjerno rijetko; 603 nositeljice)
Anna Maria 〈G Anne Marije〉 ž. os. ime, v. Ana Marija (rijetko; 144 nositeljice)
Annamaria 〈G Annamarije〉 ž. os. ime, v. Anamarija (rijetko; 121 nositeljica)
Ante 〈G Ante, D Anti〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun (8. muško osobno ime po čestoći; 35 457 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, danas je najzastupljenije u Dalmaciji i Lici, a rijetko se nadijeva u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Na prvome je mjestu po čestoći nadijevanja bilo na zadarskome i šibenskome području u prvoj polovici XX. stoljeća, a na splitskome se području najčešće nadijevalo između 30-ih i 70-ih godina XX. stoljeća. Danas je to ime i dalje među deset najčešće nadijevanih muških imena u Dalmaciji. [ARj (I: 91)]
Antea 〈G Antee〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Ante ② grčkoga podrijetla ◊ grč. Ἄνθεια [Ántheia], epitet božice Here na Argu ~ ἄνθος [ánthos] ‘cvijet, cvat’ [Duden; Oxford] (srednje često; 1470 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije na splitskome području.
Antica 〈G Antice〉 ž. os. ime izvedeno odmuških imena Ante, Anto + -ica (srednje često; 1568 nositeljica)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVIII. stoljeća, a najrasprostranjenije je u priobalju. [ARj (I: 91)]
Anto 〈G Ante, D Anti〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun (često; 6664 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVIII. stoljeća, isprva u srednjoj i zapadnoj Bosni. Najrasprostranjenije je u Brodsko-posavskoj županiji i Bosni te na dubrovačkome području. U istočnoj je Hercegovini potvrđen i lik Hanto sa sekundarnim h. [ARj (I: 92); Vidović (2014: 38)]
Anton 〈G Antona〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Antun (često; 5078 nositelja)
► Jedna od prvih hrvatskih povijesnih potvrda potječe iz 1275. godine u dokumentu iz Istarskoga razvoda u kojemu se spominje župan Anton. Danas je među deset najčešćih muških osobnih imena u Gorskome kotaru, Hrvatskome primorju i Istri. [ARj (I: 91); Kukuljević Sakcinski (1863: I, 9, 4, 65)]
Antonela 〈G Antonele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Antonella, umanjenica od Antonia, v. Antonija [Duden] (srednje često; 3162 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [terenski uvid]
Antonella 〈G Antonelle〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Antonela (rijetko; 202 nositeljice)
Antoneta 〈G Antonete〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Antonetta, umanjenica od Antonia, v. Antonija [Duden] (rijetko; 171 nositeljica)
Antoni 〈G Antonija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Anthony, v. Antun (rijetko; 161 nositelj)
Antonia 〈G Antonije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Antonija (srednje često; 3976 nositeljica)
Antonija 〈G Antonije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Antonia, prema muškome Antonius, v. Antun (veoma često; 10 684 nositeljice)
► U dalmatinskim se gradovima ime pojavljuje potkraj XVI. stoljeća, zapisano kao Antonia. Najrasprostranjenije je u Splitsko-dalmatinskoj županiji u kojoj je 1970. – 1979. bilo deseto ime po čestoći nadijevanja.
U Hrvatskoj se to ime često nadijeva kao ženska inačica svetačkoga imena Anton, Antun. [Jelić (1959: 384, 388, 454); Bogović (2011: 192)]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Antonia; njem. Antonia, Antonie; mađ., slč. Antónia; češ. Antonie; slov. Antonija; bug. Андония, Антония; mak. Андонија, Антонија; srp. Антонија; rus. Антония
● Imendan: 13. lipnja
Antonijo 〈G Antonija〉 m. os. ime, v. Antonio (srednje često; 1150 nositelja)
Antonio 〈G Antonija〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla, v. Antun (veoma često; 15 384 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Bilo je šesto po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj 90-ih godina prošloga stoljeća i osmo početkom XXI. stoljeća. [DZS; Marasović-Alujević (2012: 138)]
Antun 〈G Antuna〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Antōnius, rimsko rodovsko ime, možda etrurskoga podrijetla (veoma često; 16 421 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća u latinskoj inačici Antonius na Korčuli. Do sredine XX. stoljeća bilo je među najčešće nadijevanim muškim osobnim imenima u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj, Hrvatskome primorju te južnoj Dalmaciji.
Ime je nosio sveti Antun pustinjak, otac monaštva (Egipat, IV. st.), i sveti Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.). U Hrvatskoj se ime proširilo ponajviše štovanjem kulta svetoga Antuna Padovanskoga. [ARj (I, 93); Cvitanić (1987: 435); Marasović-Alujević (2012: 139); Keber (2008); Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl. Anthony; njem. Anton, Antonius; fr. Antoine; šp., tal. Antonio; mađ. Antal; češ. Anton, Antonín; polj. Antoni; slč., slov. Anton; bug., mak. Андон, Антон; srp. Андон, Антон, Антониј, Антонија, Антоније; rus. Антон, Антоний, Антун
● Imendani: 17. siječnja, 7. lipnja, 13. lipnja, 5. srpnja, 24. rujna, 24. listopada
Anja 〈G Anje〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Аня, odmilica od Анна, v. Ana (srednje često; 3470 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Anja, Anje; češ., slč. Aňa; polj. Ania; slov. Anja; bug. Аня; mak. Анја, Ања; srp. Ања
Apolonija 〈G Apolonije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Apollonia, ž. prema m. Apollōnius ← grč. Ἀπολλώνιος [Apolṓnios], dosl. ‘koji pripada Apolonu, Apolonov’ ~ Ἀπόλλων [Apólōn] ‘Apolon, bog sunca’ (rijetko; 107 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća na lovranskome području.
[Frančić (2014: 144); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., tal. Apollonia; njem. Apollonia, Apollonie; fr. Apolline; šp., polj. Apolonia; mađ. Apollónia; češ., slč. Apolena; slov. Apolonija; srp. Аполонија
● Imendan: 9. veljače
Aranka 〈G Aranke, D Aranki〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Aranka ~ arany ‘zlato’ (rijetko; 138 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., češ., polj., slč., slov. Aranka; srp. Аранка
Arian 〈G Ariana〉 m. os. ime, v. Arijan (rijetko; 292 nositelja)
Ariana 〈G Ariane〉 ž. os. ime, v. Arijana (razmjerno rijetko; 578 nositeljica)
Arijan 〈G Arijana〉 m. os. ime ① latinskoga podrijetla ◊ lat. Arianus dosl. ‘stanovnik Arijane, istočnih pokrajina velikoga Perzijskoga Carstva’ ② nastalo prema ženskome imenu Arijana (rijetko; 246 nositelja)
Arijana 〈G Arijane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Arianna < lat. Ariadna, grč. Ἀριάδνη [Ariádnē] ‘Arijadna, kći kretskoga kralja Minoja’ (razmjerno rijetko; 733 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Ariadne, Ariana, Arienne, Aryana; njem. Ariadna, Ariadne, Ariana, Ariane; fr. Ariane, Arianne; šp. Ariadna, Ariadne, Ariana; mađ. Ariadné; češ. Ariadna, Ariana; polj., slč. Ariadna; bug. Ариадна; mak., srp. Аријадна; rus. Ариадна, Ариана
Armando 〈G Armanda〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal. Armando ← fr. Armand < Harmand. Francusko je ime germanskoga podrijetla, složeno od stvnjem. hari, heri ‘vojska’ + man ‘čovjek’ (v. Herman) ili od stvnjem. hart, herti ‘tvrd, snažan’ + man ‘čovjek’ (usp. njem. Hartmann). [Tagliavini (1978); Dauzat, Dubois i Mitterand (1990); Duden] (rijetko; 337 nositelja)
Armin 〈G Armina〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Armin ← lat. Arminius, latinizirano germansko ime vjerojatno izvedeno od pgerm. *ermena-, *ermuna- ‘velik, silan’[Duden; Orel (2003)] (rijetko; 296 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, isprva u sjevernim hrvatskim krajevima, a danas ga nerijetko nose pripadnici bošnjačke manjine. Potječe od imena vođe germanskoga plemena Heruska Arminija, koji je 9. godine pobijedio rimsku vojsku Kvintilija Vara. [ARj (I: 111)]
◆ Drugi jezici: fr., češ., polj., slov. Armin; šp., tal. Arminio; mađ. Ármin; slč. Armín
Aron 〈G Arona〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’ahărōn ‘nosilac svjetla’ [Amerl (1997)] (rijetko; 179 nositelja)
► Ime je u hrvatskoj književnosti potvrđeno od XVI. stoljeća. Prema Bibliji Aron je bio Mojsijev stariji brat, njegov pratitelj i zastupnik u pohodu na Sinaj. [Duden; ARj (I: 112)]
◆ Drugi jezici: engl. Aaron; njem., fr. Aaron, Aron; šp. Aarón; tal. Aaronne, Aronne; mađ., slč. Áron; češ. Árón, Áron; polj. Aron; bug., srp. Арон; mak., rus. Аарон, Арон
● Imendan: 1. srpnja
Arpad 〈G Arpada〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Árpád ~ árpa ‘ječam’ [Duden] (veoma rijetko; 67 nositelja)
►
Arsen 〈G Arsena〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Arsenije (razmjerno rijetko; 520 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARJ (I: 113)]
Arsenije 〈G Arsenija, D Arseniju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἀρσένιος [Arsḗnios] ~ ἄρσην [ársēn] ‘muški, muževan’ (veoma rijetko; 18 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Sveti Arsenije, đakon iz IV. stoljeća, bio je učitelj dvojici sinova rimskoga cara Teodozija I. Velikog (nakon čije je smrti carstvo podijeljeno na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo). [ARj (I: 113) ]
◆ Drugi jezici: fr. Arsène; šp., tal. Arsenio; mađ. Arzén; češ. Arsen, Arzen; polj. Arseniusz; slč. Arzen; bug. Арсен, Арсений; mak. Арсен, Арсение, Арсениј, Арсенија; srp. Арсен, Арсениј, Арсенија, Арсеније; rus. Арсений
● Imendan: 8. svibnja
Asija 〈G Asije〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ’Āsiyä ‘liječnica, ona koja liječi’ [Smailović (1977)] (rijetko; 133 nositeljice)
Asim 〈G Asima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Āṣim ‘zaštitnik, branitelj, čuvar (od zla i poroka)’ [Smailović (1977)] (rijetko; 204 nositelja)
Asima 〈G Asime〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘āṣimä ‘zaštitnica, braniteljica, čuvarica (od zla i poroka)’ [Smailović (1977)] (rijetko; 125 nositeljica)
Asja 〈G Asje〉 ž. os. ime ① ruskoga podrijetla ◊ rus. Ася, odmilica od Анастасия, v. Anastazija , ili od Анна, v. Ana ② pokraćeno od Asija (rijetko; 322 nositeljice)
Asmir 〈G Asmira〉 m. os. ime nejasna postanja ◊ možda od arap. korijena ‘aṣm ‘čuvanje, zaštita’ te ukrštanjem s imenima na -mir poput Samir, Amir (rijetko; 112 nositelja)
Astrid 〈neskl.〉 ž. os. ime švedskoga podrijetla ◊ šved. Astrid, složeno od stnord. *áss-‘božanstvo’ + fríðr ‘lijep’ [Duden; Keber (2008); Oxford] (rijetko; 195 nositeljica)
► Na nadijevanje imena mogla je utjecati omiljenost švedske književnice Astrid Lindgren (1907. – 2002.), najpoznatije po djelu Pipi Duga Čarapa. U hrvatskoj se antroponimiji ime pri nadijevanju katkad povezuje s grč. ἀστήρ [astḗr] ‘zvijezda’.
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp., tal. Astrid; njem. Astrid, Estrid; mađ. Asztrid; češ. Astrid, Astrida; polj. Astryda; slč. Astrida
Atila 〈G Atile〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 126 nositelja)
► Osobno ime Atila najrasprostranjenije je u Baranji, najčešće među pripadnicima mađarske manjine. Nosio ga je hunski vođa Atila (V. st.), čije je ime u kasnoantičkim tekstovima potvrđeno u liku Attila. [Duden; Snaedal (2015)]
◆ Drugi jezici: mađ. Atilla, Attila; češ., slč. Atila; polj. Attila
August 〈G Augusta〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Augustus ~ augustus ‘uzvišen, posvećen, svet, veličanstven’ (rijetko; 399 nositelja)
► Ime se zapisano kao Avgust pojavljuje od XII. stoljeću, a u liku August od XVI. stoljeća.
Počasni pridjevak Augustus nadjenut je prvomu rimskom caru Gaju Oktavijanu, a prema njemu i svim ostalim rimskim carevima. Njemu je u čast nazvan osmi mjesec kalendarske godine: lat. (mensis) Augustus. Među kršćanima ime August postalo je općepoznato preko božićnoga čitanja iz evanđelja.
[MOL, Urbaria et Conscriptiones, 156a, sv. 51, br. 2; Duden; ARj (I: 121)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., polj., slč. August; fr. Auguste; šp., tal. Augusto; mađ. Ágost, Augusztus; slov. August, Avgust; bug., mak., rus. Август
● Imendan: 29. veljače
Augustin 〈G Augustina〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Augustinus, rimski priimak izveden od Augustus, v. August (razmjerno rijetko; 720 nositelja)
► Premda je latinski lik imena potvrđen u starijim, srednjovjekovnim vrelima, hrvatski lik zasvjedočen je u XVI. stoljeću.
Osobno ime Augustin Europom se širilo kultom svetoga Augustina (Aurelius Augustinus), crkvenoga oca i naučitelja (354. – 430.), čiji se blagdan obilježava 28. kolovoza. Bio je prvi kršćanski teolog i jedan od najvećih kršćanskih filozofa (djela De civitate Dei, Confessiones…). Europom se ime Augustin širilo i kultom svetoga Augustina Kenterberijskoga, apostola Anglosasa i prvoga biskupa u Canterburyju (VI./VII. st.), čiji je blagdan 27. svibnja. Trećega kolovoza časti se blaženi Augustin Kažotić, zagrebački biskup (oko 1260. – 1323.), cijenjen zbog svetoga života i učenosti.
[ARj (I: 124)]
◆ Drugi jezici: engl. Augustine, Austin; njem. Augustin, Augustinus; fr. Augustin; šp. Agustín; tal. Agostino; mađ. Ágoston; češ. Augustin, Augustýn; polj. Augustyn; slč. Augustín; slov. Avguštin; bug. Авгостин; mak., rus. Августин
● Imendani: 27. svibnja, 3. kolovoza, 28. kolovoza
Aurora 〈G Aurore〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Aurora, božica zore ~ aurora ‘zora’ (rijetko; 265 nositeljica)
► Pojavljuje se i kao učeno ime prema narodnome Zora.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., češ., polj. Aurora; njem. Aurora, Aurore; fr. Aurore; mađ., slč. Auróra; bug. Аврора
● Imendan: 1. ožujka
Azra 〈G Azre〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘Aḏrā’ ‘djevica’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 572 nositeljice)
► Azra je nadimak Isaove (Isusove) majke Merjeme (Marije).
Bajram 〈G Bajrama〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. (i perz.) bayram ‘(vjerski) praznik; slavlje, veselje’ [Smailović (1977); Škaljić (1966)] (veoma rijetko; 97 nositelja)
►
Baldo 〈G Balde/Balda, D Baldi/Baldu〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Baldo, 1 pokraćeno od Baldassare, v. Baltazar, ili 2 od imena poput Arcibaldo, Teobaldo; Baldovino (rijetko; 208 nositelja)
► Ime je zabilježeno u vrelima s kraja XII. stoljeća, uglavnom u dalmatinskim gradovima te Istri. Ime Baldo spominje se i na zagrebačkome području u XIV. stoljeću. Danas je najrasprostranjenije na širemu dubrovačkom području. [CD (II: 127, 213); Šurmin (1898: 17: Istarski razvod, fol. 4b (župan Balde)); Bratulić (1978: 96); Tkalčić (I: 143); Jelić (1959: 409).]
● Imendan: 7. studenoga
Baltazar 〈G Baltazara〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ lat. Balthasar, grč. Βαλτασαρ [Baltasar]← babilonski Bel-shar-uzur ‘Bel štiti kralja’, Balât-shar-usur ‘štiti život kralja’.Ime je nastalo ukrštanjem dvaju babilonskih imena koja se spominju u Starome zavjetu. Oba se imena spominju u Knjizi o Danijelu, prvo je (bez t) ime babilonskoga kralja, a drugo (s t) Danijelovo je ime. Ime babilonskoga kralja pronađeno je i na klinopisnim pločicama s kojih se transliterira babilonski lik. (veoma rijetko; 18 nositelja)
► Ime se pojavljuje od početka XVI. stoljeća, najprije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u zapisu Balthasar.
[ARj (I: 167); Tkalčić Monumenta (X: 199, 234, 258); Jelić (1959: 428)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Balthasar; fr. Balthazar; tal. Baldassarre; šp. Baltasar; mađ. Boldizsár; češ., polj. Baltazar; slč. Baltazár; slov. Boltežar; bug. Балтазар; mak. Валтазар; srp. Балтазар, Валтазар; rus. Балтазар, Бальтазар, Валтасар
● Imendan: 6. siječnja
Bara 〈G Bare〉 ž. os. ime pokraćeno od Barbara (srednje često; 3519 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Danas je najrasprostranjenije u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [ARj (I: 181); Brgles (2015: 277–280)]
Barbara 〈G Barbare〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ ~ grč. βάρβαρος [bárbaros] ‘negrčki, strani; barbarski; surov, divlji’ < ‘koji ne govori grčki’ (veoma često; 10 636 nositeljica)
► Premda je ime zabilježeno već u XI. stoljeću, više potvrda nalazimo u vrelima iz XIII. stoljeća, i to uglavnom iz dalmatinskih gradova. Danas je najrasprostranjenije u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te u Istri. Ime je nosila sveta Barbara (III. st.), zaštitnica rudara i topništva. Nosila ga je i Barbara Celjska (1392. – 1451.), žena ugarsko-hrvatskoga kralja Žigmunda Luksemburškoga, koju je narodna predaja upamtila pod nadimkom Crna Kraljica. [CD (I: 152, 153; IV: 212; XIII: 91); CD (XIX: 116, 236); Tkalčić Monumenta (II: 13); Monumenta Ragusina (IV: 603)]
◆ Drugi jezici: engl. Barbara, Barbra; njem., fr., tal., polj., slov. Barbara; šp. Bárbara; mađ. Borbála; češ., slč. Barbara, Barbora; bug., mak., srp. Барбара, Варвара; rus. Варвара
● Imendan: 4. prosinca
Bare 〈G Bare, D Bari〉 ž. os. ime pokraćeno od Barbara (rijetko; 158 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [Frančić (2014: 148)]
Barica 〈G Barice〉 ž. os. ime izvedeno od Bara, Bare + -ica (često; 6469 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, u vrelima iz Dalmacije i središnje Hrvatske. Često se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća, osobito u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [Jelić (1959: 456, 459); Brgles (2015: 277–280)]
Bariša 〈G Bariše〉 m. os. ime izvedeno od Baro + -iša (rijetko; 234 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, a danas je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [Popis crkvene desetine iz 1597. vlastelinstva Susedgrad i Donja Stubica; ARj (I: 186; XVII. st.)]
Barka 〈G Barke, D Barki〉 ž. os. ime izvedeno od Bara, Bare + -ka (rijetko; 319 nositeljica)
► U dostupnim vrelima potvrđeno je od XVIII. stoljeća.
Baro 〈G Bare, D Bari〉 m. os. ime pokraćeno od Bartol, Bartul (veoma rijetko; 12 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, isprva u dubrovačkih pisaca. [ARj (I: 189)]
Bartol 〈G Bartola〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ pokraćeno od lat. Bartholomeus, grč. Βαρθολομαῖος [Bartholomaȋos] ← aram. bar Talmay ‘Talmajev sin’ (hebr. talmay ‘izdubljen, naboran’)[lat., grč. iz prijevoda Biblije; Amerl (1997); Duden (Tolmai ‘odvažan’); Keber (2008); Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 707 nositelja)
► Ime je potvrđeno početkom XV. stoljeća u Lovranu. Nepokraćeni hrvatski lik Bartolomej pojavljuje se od XIII. stoljeća, a latinski imenski lik Bartholomeus zabilježen je u Dalmaciji u XII. stoljeću.
[Šurmin (1898: 109); ARj (I: 190); Kukuljević Sakcinski (1863: 276); Brgles (2015: 277–280); CD (II: 93); Tkalčić Monumenta (I: 18)]
◆ Drugi jezici: engl. Bartholomew; njem. Bartholomäus; fr. Barthélemy; šp. Bartolomé, Bartolomeo; tal. Bartolomeo; mađ. Bertalan; češ. Bartoloměj; polj. Bartłomiej; slč. Bartolomej; slov. Jernej; bug. Вартоломей; mak. Вартоломеј; srp. Бартоломеј, Вартоломеј; rus. Бартоломей, Варфоломей
● Imendani: 17. veljače, 24. kolovoza, 27. listopada
Bartul 〈G Bartula〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Bartol (rijetko; 377 nositelja)
► Ime je u kosim padežima potvrđeno od XIV. stoljeća, a nominativ Bartul pouzdano je potvrđen od XVII. stoljeća. [ARj (I: 191)]
Beata 〈G Beate〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. beatus ‘blažen, sretan’ (rijetko; 162 nositeljice)
► Teško je reći otkad se ime pojavljuje na hrvatskome području, a da je bilo prisutno i u prošlosti, potvrđuje prezime Beat, koje se u Gacku u istočnoj Hercegovini spominje od XVII. stoljeća, te prezime Beatović u Dubrovačkome primorju.
Više je svetica nosilo to ime, a imendani su često vezani uz neki marijanski blagdan prema općenitu nazivu za Isusovu Majku: Blažena (Beata) Djevica Marija. Ime se u nas prevodi kao Blažena, Blaženka.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Beata; njem. Beata, Beate; mađ., češ., slč. Beáta; rus. Беата
● Imendani: 9. svibnja, 25. srpnja, 29. srpnja
Bela 〈G Bele〉 ž. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ tal. Bella ~ bello ‘lijep’ [Duden; Keber (2008)] ② narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *bělъ ‘bijel’ ③ pokraćeno od imena sa sastavnicom bel, npr. Izabela (rijetko; 141 nositeljica)
Benedikt 〈G Benedikta〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ clat. benedictus ‘blagoslovljen, blažen’ ~ benedico ‘blagosloviti, posvetiti’, dosl. ‘dobro, lijepo govoriti’ (rijetko; 175 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj X. stoljeća u Splitu.
[ARj (I: 232); Brgles (2015: 277–280); Marasović-Alujević (2012: 145)]
◆ Drugi jezici: engl. Benedict; njem., češ., slov. Benedikt; fr. Benoît; šp. Benedicto, Benito; tal. Benedetto; mađ. Benedek; polj. Benedykt; slč. Benedikt, Beňadik; bug. Венедикт; mak. Венедик; srp., rus. Бенедикт, Венедикт
● Imendani: 4. travnja, 11. srpnja
Benjamin 〈G Benjamina〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ hebr. binyāmīn ‘sin desne ruke’ ili ‘sin juga’ [Duden; Amerl (1997)] (srednje često; 1124 nositelja)
► Najstarija dosad poznata imenska potvrda potječe iz sredine XIX. stoljeća.
Benjaminom se često naziva najmlađi član u obitelji, ljubimac, mezimac. [Kolanović i Marjanić (2008: 471)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., slov. Benjamin; šp., češ., slč. Benjamín; tal. Beniamino; mađ. Benjámin; polj. Beniamin; bug. Бенямин, Вениамин; mak., srp. Венијамин; rus. Вениамин
● Imendan: 31. ožujka
Bepo 〈G Bepa〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Beppe, pokraćeno od Giuseppe, v. Josip (rijetko; 231 nositelj)
Berislav 〈G Berislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *bьrati 〈prez. *berǫ〉 ‘uzimati, brati’ + *slava ‘slava’ (srednje često; 1944 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [CD (II: 354); SZB (I: 129); Trogirski spomenici (I: 38); ARj (I, 237)]
◆ Drugi jezici: mak., srp., rus. Берислав
● Imendani: 25. veljače, 5. travnja, 27. rujna
Bernard 〈G Bernarda〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ fr. Bernard, izvorno germanskoga podrijetla, složeno od pgerm. *beran- ‘medvjed’ + *hardu- ‘tvrd, snažan’ [Duden; Kroonen (2013); Keber (2008); Oxford] (srednje često; 1351 nositelj)
► Latinski lik Bernardus potvrđen je u XII. stoljeću u dalmatinskim komunama među svećenstvom, u XIII. stoljeću potvrđen je hrvatski lik Brnardo, a početkom XVI. stoljeća lik Bernardь. [ARj (I: 238); CD (II: 40, 228, 231 i dr.); Tkalčić Monumenta (I: 100); Šurmin (1898: 48; Istarski razvod 1275.)]
◆ Drugi jezici: engl., fr., češ., polj., slč., slov. Bernard; njem. Bernhard; šp., tal. Bernardo; mađ. Bernát; bug., mak., rus. Бернард
● Imendani: 12. siječnja, 12. ožujka, 20. srpnja, 20. kolovoza
Bernarda 〈G Bernarde〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema muškome Bernard (srednje često; 1851 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (II: 238)]
◆ Drugi jezici: njem. Bernharda, Bernharde; fr. Bernarde; šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Bernarda
● Imendan: 18. veljače
Bernardica 〈G Bernardice〉 ž. os. ime izvedeno od Bernarda + -ica (razmjerno rijetko; 979 nositeljica)
► Ime je nosila sveta Bernardica (1844. – 1879.), vidjelica iz Lourdesa, koja se na okcitanskome zvala Bernadeta Sobirós (fr. Bernadette Soubirous), a službeno joj je ime bilo Maria Bernada Sobirós. Hrvatskim sufiksom -ica preveden je romanski -eta (-ette).
● Imendan: 16. travnja
Bernardina 〈G Bernardine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Bernardin ◊ tal. Bernardina (veoma rijetko; 61 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [HDA, MK Krk-1, fol. 19]
Bernardo 〈G Bernarda〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Bernardo, v. Bernard (rijetko; 198 nositelja)
► Ime je potvrđeno u povijesnim vrelima od XV. stoljeća duž cijele istočnojadranske obale.
Berta 〈G Berte〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Berta, Bertha < stvnjem. beraht ‘sjajan’; izvorno pokraćeno od složenih imena poput Berthild, Amalberta[Duden; Keber (2008)] (rijetko; 167 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Bertha; fr. Berthe ; šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Berta; bug., mak., rus. Берта
● Imendani: 6. lipnja, 4. srpnja
Besim 〈G Besima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. Bäsīm ‘nasmijan, veseo, vedar’ [Smailović (1977)], 2 alb. Besim ~ besim ‘vjerovanje, povjerenje’ (rijetko; 100 nositelja)
Biljana 〈G Biljane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ bilje, 2hrv. star. biljan ‘istinit’ ~ bilj ‘istina’, izvedeno od glagola biti (usp. zbilja) (srednje često; 3595 nositeljica)
► Ime se često nadijevalo 70-ih godina XX. stoljeća u Srijemu.
◆ Drugi jezici: slov. Biljana; bug. Биляна; mak. Билјана, Биљана; srp. Биљана
Biser 〈G Bisera〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *biserъ, posuđeno preko nekoga turkijskog jezika iz arapskoga busr ‘svjetlucavo kamenje, biser’ (veoma rijetko; 14 nositelja)
◆ Drugi jezici: bug., mak. Бисер
Bisera 〈G Bisere〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Biser (rijetko; 128 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Bisera; bug., mak., srp. Бисера
Biserka 〈G Biserke, D Biserki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Bisera + -ka ② nastalo prema muškome Biser + -ka (često; 8303 nositeljice)
► Ime je kao epitet potvrđeno u književnosti XVII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Međimurju (ondje je bilo šesto po čestoći 1950. – 1969.) i Hrvatskome zagorju. Pojavljuje se i kao prijevod imena Margareta. [ARj (I: 326)]
● Imendani: 18. siječnja, 10. lipnja
Blaga 〈G Blage〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ psl. *bolgъ ‘blag’, 2ime može biti i pokraćeno od starijih imena tipa Blagodara, Blagomira, Blagoslava (veoma rijetko; 96 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Blaha; bug., mak., srp. Блага
Blagica 〈G Blagice〉 ž. os. ime izvedeno od Blaga + -ica (rijetko; 252 nositeljice)
Blago 〈G Blage, D Blagi〉 m. os. ime pokraćeno od Blagoje, Blagomir (rijetko; 208 nositelja)
● Imendan: 19. veljače
Blagoje 〈G Blagoja, D Blagoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od pridjeva blag + -oje (rijetko; 122 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (I: 409)]
◆ Drugi jezici: bug. Благой; mak. Благое, Благоја; srp. Благоје
Blagomir 〈G Blagomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ novije ime složeno od blag + mir [Maretić (1886); Grković (1977)] (veoma rijetko; 11 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 409)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Blahomír; polj. Błogomir; bug., mak., srp., rus. Благомир
Blanka 〈G Blanke, D Blanki〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Blanca ~ blanco ‘bijel’ (srednje često; 2279 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., fr. Blanche; njem. Blanca, Blanka; tal. Bianca; mađ., češ., polj., slč., slov. Blanka; bug., mak., srp. Бланка
● Imendani: 11. ožujka, 2. prosinca
Blaško 〈G Blaška〉 m. os. ime izvedeno od Blaž + -ko (rijetko; 122 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Muster lista (1577: 457)]
Blaž 〈G Blaža〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Blasius, rimsko rodovsko ime, možda u vezi s lat. blaesus ‘koji zamuckuje’ (← grč. βλαισός [blaisós] ‘svinut prema van; iskrivljenih nogu’), usp. i Vlaho [Duden; Tagliavini (1978); Keber (2008); Oxford] (srednje često; 1670 nositelja)
► Latinski lik imena zabilježen je u dalmatinskim gradovima u XII. stoljeću, a hrvatski lik Blaž u povijesnim vrelima s kraja XV. stoljeća. [Šurmin (1898: 380); CD (II: 28, 29, 47, 211, 277); Brgles (2015: 274–280)]
◆ Drugi jezici: njem. Blasius; fr. Blaise; šp. Blas; tal. Biaggio, Biagio; mađ. Balázs; češ., slč. Blažej; polj. Błażej; slov. Blaž; mak. Власиј; srp. Блаж, Власије; rus. Влас, Власий
● Imendan: 3. veljače
Blaža 〈G Blaže〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Blažena, Blaženka ② nastalo prema muškome Blaž (veoma rijetko; 55 nositeljica)
► Ime je u XVII. stoljeću potvrđeno kao muško, a danas je to žensko osobno ime. [ARj (I: 430)]
Blažen 〈G Blažena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pridjev prema glagolu blažiti, 2izvedeno od imena Blago, Blaž (veoma rijetko; 37 nositelja)
Blažena 〈G Blažene〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pridjev prema glagolu blažiti, 2prema muškome imenu Blažen (veoma rijetko; 69 nositeljica)
Blaženka 〈G Blaženke, D Blaženki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Blažena + ka ② izvedeno od muškoga imena Blažen + ka (često; 5928 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, a najrasprostranjenije je u istočnoj Slavoniji i srednjoj Dalmaciji.
● Imendan: 9. svibnja
Blaženko 〈G Blaženka〉 m. os. ime izvedeno od Blažen + -ko (rijetko; 406 nositelja)
● Imendan: 9. svibnja
Blažica 〈G Blažice〉 ž. os. ime izvedeno od Blaža + -ica (rijetko; 100 nositeljica)
Bogdan 〈G Bogdana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *bogъdanъ, složeno od *bogъ + *dati [ESSJa (2: 159)] (srednje često; 1033 nositelja)
► U latinskim spomenicima ime je potvrđeno od XI., a u hrvatskima od XII. stoljeća. U srednjovjekovlju je bilo jedno od češćih hrvatskih imena. Ime se smatra prevedenicom grčkoga imena Θεοδόσιος [Theodósios]. Čini se da je ime pretkršćansko, a formalno i značenjski usporedivo je sa srind. Baga-dāta- i grč. Θεό-δοτος [Theódotos]. [ARj (I: 484); CD (I: 184, 195; II: 127); ESSJa (2: 159); Aličić (1985: 61, 89, 118)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Bohdan; polj. Bogdan, Bohdan; slov. Bogdan; bug., mak., srp., rus. Богдан
● Imendani: 12. svibnja, 19. lipnja, 8. studenoga
Bogdana 〈G Bogdana〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Bogdan (rijetko; 105 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Spisi dubrovačke kancelarije (II: 98)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Bohdana; polj., slov. Bogdana; bug., mak., srp., rus. Богдана
Bogdanka 〈G Bogdanke, D Bogdanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Bogdana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Bogdan + -ka (rijetko; 295 nositeljica)
Bogoljub 〈G Bogoljuba〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od Bog + ljubiti (rijetko; 155 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, a kao pridjev sa značenjem ‘bogoljuban, koji ljubi Boga’ pojavljuje se već u XIII. stoljeću. Smatra se prevedenicom grčkoga imena Θεόφιλος [Theóphilos]. [HDA, MK 96; ARj (I: 489)]
◆ Drugi jezici: slov. Bogoljub; bug., rus. Боголюб; mak., srp. Богољуб
● Imendani: 8. siječnja, 26. siječnja, 28. veljače, 13. listopada
Bogomir 〈G Bogomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od Bog + -mir (rijetko; 117 nositelja)
► U sjevernim se hrvatskim krajevima ime Bogomir pojavljivalo i kao hrvatska inačica njemačkoga imena Gottfried.
◆ Drugi jezici: polj., slov. Bogomir; češ., slč. Bohumír; bug., mak., srp., rus. Богомир
Boja 〈G Boje〉 ž. os. ime pokraćeno od Bogdana, Bojana i dr. (razmjerno rijetko; 908 nositeljica)
► Ime je Boja prvotno (od XIV. stoljeća) potvrđeno kao muško osobno ime, pokraćeno od Bogosav, Bogoslav, Borisav, Borislav i dr., a danas je to žensko ime. [ARj (I: 506)]
Bojan 〈G Bojana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od pokraćenih imena Boja , Bojo + -an [Grković (1977); Superanskaja (1998)], 2izvedeno od bojati se (zaštitno ime ~ ‘da bi ga se svi bojali, a on sam bio neustrašiv’) [Superanskaja (1998)] (srednje često; 3947 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [ARj (I: 507); CD (I: 175)]
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Bojan; bug. Боен, Боян; mak., srp. Бојан; rus. Боян
Bojana 〈G Bojane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Bojan ② prema imenu rijeke Bojane (srednje često; 1906 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Bojana; bug. Боена, Бояна; mak., srp. Бојана
Bono 〈G Bone, D Boni〉 m. os. ime ① stranoga podrijetla ◊ 1 tal. Bono ~ lat. bonus ‘dobar’ [Tagliavini (1978)], ili 2 pokraćeno od imena poput tal. Bonaventura (složeno od lat. bonus ‘dobar’ i ventura ‘budućnost; sudbina, sreća’).Takva složena imena bila su popularna u srednjemu vijeku u srednjoj Italiji. [ARj (I: 547–548)] ② pokraćeno od Bogdan, Bojan (rijetko; 194 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl., tal. Bono; mađ. Bonó
● Imendani: 5. lipnja, 15. srpnja
Bore 〈G Bore, D Bori〉 m. os. ime pokraćeno od Boris, Borislav, Borivoj (rijetko; 137 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (I: 552)]
Boris 〈G Borisa〉 m. os. ime ruskoga i bugarskoga podrijetla ◊ rus., bug. Борис, pokraćeno od Борислав, v. Borislav (veoma često; 13 269 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, a najrasprostranjenije je u Istri, Hrvatskome primorju i Gorskome kotaru, gdje je bilo među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena 50-ih godina XX. stoljeća. [CD (IV: 414)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., češ., slč., slov. Boris; mađ. Borisz; polj. Borys; mak. Бориз, Борис; srp. Борис
● Imendani: 2. svibnja, 24. srpnja, 6. rujna
Borislav 〈G Borislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *boriti (sę) + *slava ‘slava’ (srednje često; 2122 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 160, 221, 241, 349); Kolanović i Marjanić (2008: 465)]
◆ Drugi jezici: češ. Borislav, Bořislav; polj. Borysław, Borzysław; slč., slov. Borislav; bug., mak., srp., rus. Борислав
● Imendani: 4. siječnja, 23. listopada
Borislava 〈G Borislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Borislav (rijetko; 191 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Borislava, Bořislava; polj. Borysława; slč., slov. Borislava; bug., mak., srp., rus. Борислава
● Imendani: 4. siječnja, 14. ožujka
Borivoj 〈G Borivoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *boriti (sę) + *vojь ‘vojnik’ (rijetko; 353 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ. Bořivoj; polj. Borzywoj ; slč., slov. Borivoj; mak., srp. Боривој
Borka 〈G Borke, D Borki〉 ž. os. ime izvedeno od muških imena Bore, Boro + -ka (razmjerno rijetko; 872 nositeljice)
● Imendan: 14. ožujka
Borko 〈G Borka〉 m. os. ime izvedeno od Bore, Boro + -ko (rijetko; 247 nositelja)
► Ime je potvrđeno u latinskim vrelima od XIII. stoljeća, primjerice u Klisu 1231. godine (Borco iudex de Clissa). [CD (III: 345); Vidović (2014a: 184)]
Borna1 〈G Borne〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od psl. *boriti (sę) ‘boriti se’ (srednje često; 4329 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća, a nosio ga je Borna, knez Primorske Hrvatske 810. – 821. godine. Češće se nadijeva od 1990. Godine 2016. bilo je među pet najčešće nadijevanih imena u Osječko-baranjskoj (na diobi trećega mjesta), Međimurskoj (na četvrtome mjestu) i Ličko-senjskoj županiji (na petome mjestu). [Statistički bilten (2017: 8)]
Borna2 〈G Borne〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Borna1 (rijetko; 114 nositeljica)
► [Šimundić (1985: 35)]
Boro 〈G Bore, D Bori〉 m. os. ime pokraćeno od Boris, Borislav, Borivoj (razmjerno rijetko; 792 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 555)]
● Imendan: 11. lipnja
Bosa 〈G Bose〉 ž. os. ime pokraćeno od Bosiljka (rijetko; 188 nositeljica)
Bosiljka 〈G Bosiljke, D Bosiljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ tvoreno prema nazivu biljke bosiljak (← grč. βασιλικόν [basilikón], dosl. ‘kraljevska (biljka)’ ~ βασιλεύς [basileús] ‘kralj’) (srednje često; 2862 nositeljice)
◆ Drugi jezici: bug., mak. Босилка; srp. Босиљка
● Imendan: 18. prosinca
Bosiljko 〈G Bosiljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Bosiljka (rijetko; 115 nositelja)
◆ Drugi jezici: bug., mak. Босилко; Босиљко
● Imendan: 18. prosinca
Boško 〈G Boška〉 m. os. ime izvedeno od Bože, Božo + -ko (srednje često; 2045 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u Šibeniku. [ARj (I: 562); CD (IX: 377); Šupuk (1981: 24)]
● Imendan: 8. ožujka
Boža 〈G Bože〉 ž. os. ime pokraćeno od Božidara (rijetko; 397 nositeljica)
► Često se upotrebljava kao odmilica prema službenim imenima Božana, Božena, Božica, Božidara, Božidarka . [ARj (I: 565)]
Božan 〈G Božana〉 m. os. ime izvedeno od Bože, Božo + -an (veoma rijetko; 16 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (I: 565)]
Božana 〈G Božane〉 ž. os. ime ① izvedeno od Boža + -ana ② nastalo prema muškome Božan (srednje često; 1186 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Božana; bug., mak., srp. Божана
Bože 〈G Bože, D Boži〉 m. os. ime pokraćeno od Božidar (razmjerno rijetko; 867 nositelja)
Božen 〈G Božena〉 m. os. ime izvedeno od Bože, Božo + -en (veoma rijetko; 34 nositelja)
Božena 〈G Božene〉 ž. os. ime ① izvedeno od Boža + -ena ② nastalo prema muškome Božen (srednje često; 4700 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Varaždinskoj županiji, u kojoj je 1950. – 1959. bilo deveto po čestoći nadijevanja.
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Božena; polj. Bożena; bug., mak., srp. Божена
Boženka 〈G Boženke, D Boženki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Božena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Božen + -ka (rijetko; 497 nositeljica)
Božica 〈G Božice〉 ž. os. ime izvedeno od Boža + -ica (često; 9723 nositeljice)
► Ime je obilnije potvrđeno u XX. stoljeću, a najrasprostranjenije je u Hrvatskome zagorju i Podravini. [ARj (I: 567)]
● Imendan: 1. travnja
Božidar 〈G Božidara〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od Božji + dar (često; 7551 nositelj)
► Najstarija potvrda potječe iz XIII. stoljeća, a obilnije je potvrđeno od XV. stoljeća. [CD (III: 434); Benyovsky i Zelić (2007: 235)]
◆ Drugi jezici: mađ. Bozsidár; češ., slč., slov. Božidar; polj. Bożdar, Bożydar; bug., mak., srp., rus. Божидар
● Imendani: 19. lipnja, 25. prosinca
Božidara 〈G Božidare〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Božidar (veoma rijetko; 38 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Božidara; polj. Bożydara; bug., srp. Божидара
● Imendani: 13. veljače, 2. travnja
Božidarka 〈G Božidarke, D Božidarki〉 ž. os. ime① izvedeno od Božidara + -ka ② izvedeno od muškoga imena Božidar + -ka (rijetko; 141 nositeljica)
● Imendan: 13. veljače
Božo 〈G Bože, D Boži〉 m. os. ime pokraćeno od Božidar (često; 5369 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva u Dalmaciji. [CD (II: 84, 86; VI: 534; VIII: 221); Tkalčić (II: 24)]
Braco 〈G Brace, D Braci〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 odmilica od brat, 2pokraćeno od složenih imena s prvim dijelom Brat-, npr. Bratoljub, Bratislav i dr. (rijetko; 114 nositelja)
►
◆ Drugi jezici: mak., srp. Брацо
Brana 〈G Brane〉 ž. os. ime pokraćeno od Branimira, Branislava (veoma rijetko; 2 nositeljice)
► Žensko je ime Brana potvrđeno od XI. stoljeća. Jedna od najstarijih potvrda potječe iz Trogira. [CD (I: 209); Jakić-Cestarić (1981: 112)]
Brane 〈G Brane, D Brani〉 m. os. ime pokraćeno od Branimir, Branislav (veoma rijetko; 56 nositelja)
► Prva potvrda potječe iz latinskoga dokumenta iz XI. stoljeća (coram Brano iupano), no ne može se pouzdano reći je li riječ o imenu Brane ili Brano. [CD (I: 177)]
Branimir 〈G Branimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od braniti < psl. *borniti + *mirъ ‘mir’ (srednje često; 4770 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća, a nosio ga je hrvatski knez Branimir (879. – 892.). Nisu poznati podatci o nadijevanju toga imena između IX. i XIX. stoljeća, a češće se nadijeva nakon hrvatskoga proljeća. [ARj (I: 586); CD (I: 13, 14, 18; II: 84); Crkva svete Marije u Biskupiji, oltarna greda s kraja 9. stoljeća]
◆ Drugi jezici: češ. Branimir, Branimír; polj. Bronimir; slč. Branimír; slov. Branimir; bug. Бранимер, Бранимир; mak., srp., rus. Бранимир
● Imendani: 26. veljače, 17. srpnja, 26. kolovoza
Branimira 〈G Branimire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Branimir (rijetko; 106 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Branimira, Branimíra; polj. Bronimira; slč. Branimíra; slov. Branimira; bug., rus., srp. Бранимира
● Imendan: 2. listopada
Branislav 〈G Branislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od braniti < psl. *borniti + *slava ‘slava’ (srednje često; 1735 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća (zapisano kao Branislavo). [CD (I: 84)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Branislav, Bronislav; polj. Bronisław; slov. Branislav; bug., mak., srp. Бранислав; rus. Бранислав, Бронислав
● Imendan: 1. rujna
Branislava 〈G Branislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Branislav (rijetko; 386 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću na dubrovačkome području. [Monumenta Ragusina (IV: 300)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Branislava, Bronislava; polj. Bronisława; slov. Branislava; bug., mak. Бранислава, Бранослава; srp. Бранислава; rus. Бранислава, Бронислава
● Imendan: 1. rujna
Branka 〈G Branke, D Branki〉 ž. os. ime izvedeno od Brana + -ka (veoma često; 14 823 nositeljice)
► Ime je 1950. – 1969. bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u sjevernoj Dalmaciji, Istri, Hrvatskome primorju, Podravini te u središnjoj Hrvatskoj.
Brankica 〈G Brankice〉 ž. os. ime izvedeno od Branka + -ica (srednje često; 2579 nositeljica)
► Ime je obilnije potvrđeno u drugoj polovici XX. stoljeća.
Branko 〈G Branka〉 m. os. ime izvedeno od Brane, Brano + -ko (16. muško osobno ime po čestoći; 22 234 nositelja)
► Ime je vjerojatno potvrđeno u latinskome zapisu iz XII. stoljeća (Branco), a obilnije je potvrđeno u XIV. stoljeću. Osobito se često nadijevalo 1950. – 1959. godine, kad je bilo peto muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [ARj (I: 591); CD (II: 239); Aličić (1985: 44, 96, 251, 319); Spaho i Aličić (2007: 17, 21, 33, 38, 46, 53)]
Brano 〈G Brane, D Brani〉 m. os. ime pokraćeno od Branimir, Branislav (veoma rijetko; 34 nositelja)
► Prva potvrda potječe iz latinskoga dokumenta iz XI. stoljeća (coram Brano iupano), no ne može se pouzdano reći je li riječ o imenu Brano ili Brane. [CD (I: 177)]
Bratislav 〈G Bratislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *bьrati ‘brati’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 67 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u istočnoj Hercegovini i Cetinskoj krajini. [Spisi dubrovačke kancelarije (I: 30); Vidović (2014b: 318)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Bratislav; polj. Bratysław; mak., rus. Братислав, Братослав; srp. Братисав, Братислав
Brigita 〈G Brigite〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Brigitte ← stir. Brigid ~ brig ‘snaga, moć’ [Matasović (2009: 78)] (srednje često; 1445 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, isprva na zagrebačkome području.
◆ Drugi jezici: engl. Bridget; fr. Brigitte; šp. Brígida; tal. Brigida; mađ. Brigitta; češ., slč. Brigita; polj. Brygida; bug. Бригита; mak. Брижита, Бриџита; rus. Бригитта
● Imendani: 1. veljače, 23. srpnja
Bruna 〈G Brune〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 njem. ili tal. Bruna, prema muškome Bruno, 2 njem. Bruna, pokraćeno prema Brunhild (složeno od stvnjem. brunja, brunna ‘prsni oklop’ + hiltja ‘bitka’)[Orel (2003); Kroonen (2013)] (srednje često; 1395 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno u Istri i Hrvatskome primorju od XVIII. stoljeća.
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., češ., slč., slov. Bruna
Bruno 〈G Brune/Bruna, D Bruni/Brunu〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal., njem. Bruno ~ stvnjem. brūn ‘smeđ’ [Duden] (često; 8243 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri u kojoj se najčešće nadijevalo 40-ih godina XX. stoljeća (tad je bilo sedmo muško osobno ime po čestoći nadijevanja).
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp., tal., češ., slč., slov. Bruno; njem. Brun, Bruno; mađ. Brúnó; polj. Bruno, Brunon; bug., mak., srp., rus. Бруно
● Imendani: 27. svibnja, 18. srpnja, 6. listopada
Budimir 〈G Budimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *buditi + *mirъ (rijetko; 213 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća. [CD (I: 84; II: 107; IV: 82); Monumenta Ragusina (IV: 81)]
◆ Drugi jezici: mađ. Bodomér; češ., slč. Budimír; polj. Budzimir; slov. Budimir; bug., rus. Будимир; mak., srp. Будимир, Будмир
Buga 〈G Buge〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ nejasne etimologije (veoma rijetko; 79 nositeljica)
► Ime se češće nadijeva potkraj XX. stoljeća.
Carla 〈G Carle〉 ž. os. ime, v. Karla (rijetko; 125 nositeljica)
Carlo 〈G Carla〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Carlo, v. Karlo (rijetko; 107 nositelja)
Carmen 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla, v. Karmen (rijetko; 210 nositeljica)
Cecilija 〈G Cecilije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Caecilia ~ Caecilius, rimsko rodovsko ime, možda etrurskoga podrijetla, pučkoetimološki povezano s lat. caecus ‘slijep’[Duden] (razmjerno rijetko; 930 nositeljica)
► Ime Cecilija zabilježeno je u latinskome dokumentu (Cecilia) iz 1295. godine. [CD (VII: 213)]
◆ Drugi jezici: engl. Cecily; njem. Cäcilie, Cecilia, Zäzilie; fr. Cécile; šp., tal. Cecilia; mađ., slč. Cecília; češ. Cecilie, Cecílie; polj. Cecylia; slov. Cecilija, Cicilija; bug. Цецилия, Цицилия; mak. Цецилија; srp. Кикилија, Цецилија; rus. Кикилия, Цецилия
● Imendan: 22. studenoga
Chiara 〈G Chiare〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Chiara < lat. Clara, v. Klara, usp. Kiara (rijetko; 371 nositeljica)
Christian 〈G Christiana〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Kristijan (rijetko; 293 nositelja)
Cila 〈G Cile〉 ž. os. ime pokraćeno od Cecilija, Milica, Smiljana, Vasilija i drugih imena (rijetko; 100 nositeljica)
Claudia 〈G Claudije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Klaudija (rijetko; 235 nositeljica)
Claudio 〈G Claudija〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Klaudio (rijetko; 147 nositelja)
Cveta 〈G Cvete〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *květъ ‘cvijet’, s ekavskim odrazom jata; v. Cvijeta (rijetko; 120 nositeljica)
Cvetka 〈G Cvetke, D Cvetki〉 ž. os. ime izvedeno od Cveta + -ka (rijetko; 109 nositeljica)
Cvetko 〈G Cvetka〉 m. os. ime izvedeno odCveto + -ko, usp. Cvjetko (rijetko; 167 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Vidović (2014b: 318); CD (V: 51); Šurmin (1898: 118)]
Cvija 〈G Cvije〉 ž. os. ime pokraćeno od Cvijeta, Cvita i drugih imena (rijetko; 126 nositeljica)
► [ARj (I: 863)]
Cvijeta 〈G Cvijete〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *květъ ‘cvijet’ (razmjerno rijetko; 618 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, a najrasprostranjenije je na dubrovačkome području i u istočnoj Slavoniji. Od XVIII. stoljeća pojavljuje se i kao prijevod latinskoga imena Flora. [ARj (I: 867)]
◆ Drugi jezici: češ. Květa; slov. Cveta; bug. Цвета, Цвята; mak., srp. Цвета
● Imendani: 3. siječnja, 4. svibnja
Cvijeto 〈G Cvijete, D Cvijeti〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ psl. *květъ ‘cvijet’, 2ime može biti pokraćeno od starijega imena Cvjetimir (veoma rijetko; 61 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća, a danas je nešto češće na istočnoj strani Pelješca i dubrovačkome području. [ARj (I: 868; Della Bella)]
Cvita 〈G Cvite〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *květъ ‘cvijet’, s ikavskim odrazom jata; v. Cvijeta (srednje često; 1167 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (I: 867; kod Marulića je jedan lik Cvita.); Šurmin (1898: 164–165)]
Cvitko 〈G Cvitka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Cvjetko (rijetko; 103 nositelja)
► Jedna od prvih potvrda potječe iz Modruša (1463.). [Cvitanić (1987: 354); Marasović-Alujević (2012: 167); Šurmin (1898: 234; za XV. st.); ARj (I: 873; za XVI. st.)]
Cvjeta 〈G Cvjete〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Cvijeta (rijetko; 119 nositeljica)
Cvjetko 〈G Cvjetka〉 m. os. ime izvedeno od Cvijeto + -ko (rijetko; 159 nositelja)
► Imenski lik Cvětko potvrđen je 1419. godine u ispravi iz Crikvenice. [ARj (I: 873); Šurmin (1898: 118)]
● Imendani: 4. svibnja, 16. svibnja, 1. lipnja
Čedo 〈G Čede, D Čedi〉 m. os. ime pokraćeno od Čedomil, Čedomir (rijetko; 367 nositelja)
Čedomil 〈G Čedomila〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od čedo ‘dijete’ + -mil ‘mio’ (rijetko; 105 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 920)]
◆ Drugi jezici: slov. Čedomil; srp. Чедомил, Чедомиљ
● Imendan: 2. ožujka
Čedomir 〈G Čedomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od čedo ‘dijete’ + -mir (razmjerno rijetko; 830 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 920)]
◆ Drugi jezici: slov. Čedomir; bug., mak., srp. Чедомир
Ćiril 〈G Ćirila〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Κύριλλος [Kýrillos] ~ grč. κύριος [kýrios] ‘gospodin; Bog’ (rijetko; 134 nositelja)
► Ime se češće pojavljuje od XVIII. stoljeća. Nosio ga je slavenski apostol i opismenitelj sveti Ćiril, rođen kao Konstantin (826./827. – 869.). S bratom Metodom zaštitnik je Europe, a posebno Slavena. [ARj (II: 139)]
◆ Drugi jezici: engl., češ., slč. Cyril; njem. Cyrill, Cyrillus, Kyrill, Kyrillus; fr. Cyrille; šp. Cirilo; tal. Cirillo; mađ. Cirill; polj. Cyryl; slov. Ciril; bug. Кирил; mak. Кирил, Ќирил; srp. Кирил, Ћирил; rus. Кирилл
● Imendani: 18. ožujka, 27. lipnja, 5. srpnja
Dado 〈G Dade, D Dadi〉 m. os. ime pokraćeno od Adolf, Dalibor, Damir, Dario, Darijan i dr. (rijetko; 118 nositelja)
Dajana 〈G Dajane〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ prema engleskome izgovoru imena Diana, v. Dijana (srednje često; 2113 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Dajana, Dayana; češ., polj., slč., slov. Dajana; mak., srp. Дајана
Dalia 〈G Dalije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Dalija (rijetko; 241 nositeljica)
Dalibor 〈G Dalibora〉 m. os. ime češkoga podrijetla ◊ češ. Dalibor, složeno od psl. *dal- ‘dalje’ + *boriti (sę) ‘boriti se’ [ESSJa (4: 184f)] (često; 7941 nositelj)
► Po značenju svojih sastavnica ime je usporedivo s grčkim Τηλέμαχος [Tēlémachos].
◆ Drugi jezici: polj., slč., slov. Dalibor; mak., srp. Далибор
● Imendan: 18. srpnja
Daliborka 〈G Daliborke, D Daliborki〉 ž. os. ime izvedeno od Dalibor + -ka (srednje često; 1009 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Daliborka; mak., srp. Далиборка
Dalija 〈G Dalije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 hebr. dālyah, možda pokraćeno od geḏalyāh(ū) ‘Jahve je velik’ [Duden], 2 prema cvijetu dalija (nlat. dahlia), nazvanome po švedskome botaničaru Andersu Dahlu (rijetko; 271 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Dahlia; njem. Dahlia, Dalia, Daliah ; šp., tal., polj. Dalia; mađ., slč. Dália; češ. Dalie; rus. Далия
Damian 〈G Damiana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Damjan (rijetko; 158 nositelja)
Damir 〈G Damira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od dati + -mir (12. muško osobno ime po čestoći; 26 372 nositelja)
► Iako je riječ o jednome od danas najčešćih imena, u vrelima ne nalazimo povijesne potvrde. U drugoj polovici XX. stoljeća, osobito 60-ih i 70-ih godina, to je ime bilo među najčešće nadijevanim muškim osobnim imenima u Istri, Hrvatskome zagorju te u Hrvatskome primorju (prvo ili drugo po čestoći). Među pet najčešće nadijevanih osobnih imena bilo je u gotovo svim hrvatskim krajevima u to doba, a danas je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju, južnoj Dalmaciji, istočnoj Slavoniji, Istri i Zagrebu. Na popularnost imena utjecala je omiljenost književnoga lika Damira iz romana Gordana Marije Jurić Zagorke. [Ivanova (2006: 123); Superanskaja (1998: 163)]
◆ Drugi jezici: slov. Damir; mak., srp., rus. Дамир
● Imendani: 21. veljače, 26. rujna, 11. prosinca
Damira 〈G Damire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Damir (rijetko; 402 nositeljice)
◆ Drugi jezici: slov. Damira; rus. Дамира
Damjan 〈G Damjana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Damianus, grč. Δαμιανός [Damianós]; dublja etimologija imena nije sigurna. Možda je izvedeno od osnove grč. glagola δαμάζω [damázō] ‘krotiti’.[Duden; Tagliavini (1978); Oxford] (srednje često; 1452 nositelja)
► Ime se u povijesnim vrelima češće pojavljuje u XII. i XIII. stoljeću zapisano kao Damian, Damyan. U srednjemu je vijeku to ime bilo potvrđeno u dalmatinskim komunama (poglavito u Kotoru i Dubrovniku) te na zagrebačkome području. Nosio ga je sirijski mučenik sveti Damjan (III. st.), brat svetoga Kuzme. Prema legendi dvojica su braće bila blizanci, a svoj su život posvetili liječništvu. U Dalmaciji su se braći blizancima često nadijevala njihova imena. [KS (II: 48); ARj (II: 246); CD (II: 16, 40, 184, 283, 287; X: 47, 433, 620; XI: 77, 135, 357); Tkalčić (I: 247; II: 259; V: 38); Aličić (1985: 195)]
◆ Drugi jezici: engl., polj. Damian; njem. Damian; fr. Damien; šp., češ., slč. Damián; tal. Damiano; mađ. Damján; slov. Damijan, Damjan; bug. Дамиян, Дамян; mak., srp. Дамјан; rus. Дамиан, Демьян
● Imendani: 12. veljače, 26. rujna
Dan 〈G Dana〉 m. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dān ‘sudac’ [Amerl 81997); Duden; Oxford] ② pokraćeno od Danijel, Bogdan, Jordan, Slobodan (rijetko; 118 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Hrvatskoj u XIV. stoljeću. [ARj (II: 259)]
◆ Drugi jezici: njem., češ., slč., slov. Dan; bug., mak., srp., rus. Дан
Dana 〈G Dane〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Danica, Danijela, Dragana, Bogdana, Grozdana ② nastalo prema muškome Dan (rijetko; 325 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva u Splitu.
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dana; bug., mak., srp., rus. Дана
Dane 〈G Dane, D Dani〉 m. os. ime pokraćeno od Danijel, Danil, Danilo (srednje često; 1117 nositelja)
► Ime je možda potvrđeno već u XII. stoljeću, a danas je najrasprostranjenije u Lici. [CD (II: 276)]
Danica 〈G Danice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *dьnьnica ‘danica, jutarnja zvijezda, Venera’ ~ *dьnъ ‘dan’ (veoma često; 15 075 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Početkom XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u cijeloj Hrvatskoj, a od sredine stoljeća sve se rjeđe nadijeva. Iz slavenskih jezika ime se proširilo po njemačkome, romanskome i engleskome području. [CD (IV: 288; VII: 167, 253); ARj (II: 267)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., slč., slov. Danica; fr. Danice; šp. Danitza; bug., mak. Даница, Деница; srp. Даница; rus. Денница
● Imendan: 21. srpnja
Daniel 〈G Daniela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Danijel (srednje često; 4186 nositelja)
Daniela 〈G Daniele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Daniel, v. Danijela (srednje često; 2454 nositeljice)
Danijel 〈G Danijela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dānī’ēl ‘Bog je moj sudac’ [Amerl (1997); Tagliavini (1978): ‘Bog je sudio’; Oxford; Duden ‘Bog sudi’] (veoma često; 14 165 nositelja)
► Ime je u liku Daniel potvrđeno u latinskim vrelima od XI. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u središnjoj Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, Hrvatskome primorju i Lici. Najčešće se nadijevalo 1980. – 1989. godine, kad je bilo sedmo muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj.
Ime je nosio biblijski prorok (623. – oko 539. pr. Kr.), zarobljenik babilonskoga vladara Nabukodonosora, poznat po svojemu daru tumačenja snova.
[CD (I: 53; II: ; IV: 111, 640, 679; V: 236, 247, 430, 467; X: 453, 494, 517); ARj (II: 267); SZB (I: 105, 207, 215)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., polj., slč. Daniel; slov. Danijel; tal. Daniele; mađ. Dániel; bug. Данаил, Даниел; mak. Данаил, Даниел, Данил; srp. Даниjeл, Данилo; rus. Даниил, Данила, Даниэль
● Imendani: 3. siječnja, 21. srpnja, 10. listopada
Danijela 〈G Danijele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Danijel (veoma često; 12 974 nositeljice)
► Ime je 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u gotovo cijeloj Hrvatskoj. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj, Podravini, Međimurju, zapadnoj i istočnoj Slavoniji, Istri te Lici.
◆ Drugi jezici: engl. Daniela, Danielle; fr. Danielle; njem., šp., tal., češ., polj., slč. Daniela; mađ. Daniéla, Daniella; slov. Danijela; bug., mak., rus. Даниела; srp. Данијела
Danil 〈G Danila〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Danijel (veoma rijetko; 11 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 267); CD (XVIII: 70; Danil Olacchus condam Miroy Pianich, dakle Danil Vlah)]
Danilo 〈G Danila〉 m. os. ime nastalo ukrštanjem osnove biblijskoga imena Danijel i sufiksa -ilo, usp. Momčilo ◊ srgrč. Δανιήλ [Daniḗl] ← hebr. dānī’ēl, v. Danijel (razmjerno rijetko; 613 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Često se nadijevalo zbog pučkoetimološkoga izvođenja od glagola daniti, poput imena Noćilo od noćiti. [ARj (II: 268)]
Danira 〈G Danire〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 192 nositeljice)
►
Danka 〈G Danke, D Danki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dana + -ka ② izvedeno od muških imena Dane, Dano + -ka (razmjerno rijetko; 634 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, prema vrelima isprva u Splitu. [ARj (II: 268) Marasović-Alujević (2012: 170); Rismondo (1974: 29)]
Danko 〈G Danka〉 m. os. ime izvedeno od Dane, Dano + -ko (srednje često; 1284 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u sjeverozapadnoj i južnoj Hrvatskoj. [CD (III: 373, 406); Tkalčić (V: 3, 208)]
● Imendan: 10. listopada
Dano 〈G Dane, D Dani〉 m. os. ime pokraćeno od Danijel, Danil, Danilo (veoma rijetko; 15 nositelja)
Dara 〈G Dare〉 ž. os. ime pokraćeno od Božidara, Božidarka, Darija i drugih imena sa sastavnicom dar (rijetko; 472 nositeljice)
Dare 〈G Dare, D Dari〉 m. os. ime pokraćeno od Božidar, Darislav, Daroslav, Dario (veoma rijetko; 6 nositelja)
Daria 〈G Darije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dario, v. Darija (srednje često; 1441 nositeljica)
Darian 〈G Dariana〉 m. os. ime nejasna postanja, v. Darijan (rijetko; 117 nositelja)
Darija 〈G Darije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dario, Darijo (srednje često; 2858 nositeljica)
► Ime je u liku Daria potvrđeno od XIII. stoljeća, ali se veoma rijetko pojavljuje u povijesnim vrelima. Danas je najrasprostranjenije u Posavini i na splitskome području. Darija je bila kršćanska svetica iz III. stoljeća, koja je sa suprugom Krizantom za kršćansku vjeru podnijela mučeničku smrt. [SZB (I: 63, 198); CD (VII: 31, 107, 129, 375; XIII: 345; XVIII: 149)]
◆ Drugi jezici: engl., tal., polj. Daria; njem. Daria, Darja; šp. Daria, Daría; mađ., slč. Dária; češ. Daria, Darie, Darja; slov. Darija, Darja; bug. Дария; srp. Дарија; rus. Дария, Дарья
● Imendan: 25. listopada
Darijan 〈G Darijana〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 206 nositelja)
► Dario, Darijo + -an.
Darijo 〈G Darija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Dario (srednje često; 1164 nositelja)
Darin 〈G Darina〉 m. os. ime izvedeno od Dare + -in (veoma rijetko; 66 nositelja)
Darina 〈G Darine〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dara + -ina ② nastalo prema muškome Darin (veoma rijetko; 21 nositeljica)
Darinka 〈G Darinke, D Darinki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dara + -inka ② izvedeno od Darina + -ka ③ izvedeno od Darin + -ka (srednje često; 4645 nositeljica)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj. [ARj (II: 277); HDA, MK Župe svetoga Marka, Zagreb, 1881.]
Darinko 〈G Darinka〉 m. os. ime ① izvedeno od Dare + -inko ② izvedeno od Darin + -ko (rijetko; 196 nositelja)
Dario 〈G Darija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Dario < lat. Darius, grč. Δαρεῖος [Dareĩos] ← stperz. Dāryavahuš ‘koji drži bogatstvo’ [Duden] (veoma često; 11 648 nositelja)
► Ime je u hrvatskim krajevima potvrđeno od XV. stoljeća u dalmatinskim gradovima pod mletačkim utjecajem. Tijekom 80-ih i 90-ih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Bjelovarsko-bilogorskoj i Požeško-slavonskoj županiji.
Ime je nosilo nekoliko perzijskih vladara. [Ljubić (1882–1883: 490)]
◆ Drugi jezici: engl. Dario; njem., češ. Darius; šp. Darío; polj. Dariusz; mađ., slč. Dárius; slov. Darej, Darij; bug., rus. Дарий; mak. Дариј, Дариo; srp. Дарије
Darislav 〈G Darislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u psl. *darъ ‘dar’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 29 nositelja)
Darja 〈G Darje〉 ž. os. ime , v. Darija (rijetko; 164 nositeljice)
► [Duden; Behind the Name; Knappová (2010)]
Darjan 〈G Darjana〉 m. os. ime nejasna postanja, v. Darijan (rijetko; 162 nositelja)
Darka 〈G Darke, D Darki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dara + -ka ② nastalo prema muškome Darko (rijetko; 233 nositeljice)
Darko 〈G Darka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od osnove koja je u psl. *darъ ‘dar’ + -ko [Grković (1977)], 2 ime može biti izvedeno i od pokraćenih osnova složenih imena poput Božidar, Darislav, Daroslav [Maretić (1887: 145); Knappová (2010)] (veoma često; 19 036 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te zapadnoj Slavoniji. Između 1960. i 1969. godine bilo je na šestome mjestu po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [ARj (II: 279)]
● Imendani: 27. veljače, 7. kolovoza, 29. listopada
Daroslav 〈G Daroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u psl. *darъ ‘dar’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 53 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 280)]
Daša 〈G Daše〉 ž. os. ime ① ruskoga podrijetla ◊ rus. Даша, odmilica od Дарья, v. Darija [Behind the Name; Oxford] ② pokraćeno od Danica, Danijela i drugih imena sa sastavnicom Da- (rijetko; 104 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (II: 286; M. Držić)]
David 〈G Davida〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dāwiḏ ‘drag, mio, ljubljen, junak’ [Amerl (1997)] (često; 8569 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću. Od 2000. do 2011. godine bilo je na osmome mjestu po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj, a 2016. na drugome. Najčešće se nadijevalo u Varaždinskoj, Međimurskoj, Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. [Statistički bilten (2017: 7); Tkalčić (I: 46)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slov. David; tal. Davide; mađ., slč. Dávid; polj. Dawid; bug., srp. Давид; mak. Давид, Давит; rus. Давид, Давыд
● Imendani: 1. ožujka, 29. prosinca
Davor 〈G Davora〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ nejasne etimologije; u starijih hrvatskih leksikografa i pisaca imenom Davor prevedeno je latinsko Mars, pa se smatra da je Davor bio bog rata u slavenskoj mitologiji[ARj (II: 317); Skok (I: 385)] (veoma često; 16 242 nositelja)
► Ime je u rječnicima potvrđeno od XVII. stoljeća. Najčešće se nadijevalo 60-ih godina XX. stoljeća u Istri i Zagrebu, a 70-ih i 80-ih godina u Karlovačkoj i Osječko-baranjskoj županiji te u sjevernoj Dalmaciji i Međimurju. [ARj (II: 317)]
◆ Drugi jezici: slov. Davor; mak., srp. Давор
● Imendani: 6. rujna, 29. prosinca
Davorin 〈G Davorina〉 m. os. ime izvedeno od Davor + -in (srednje često; 1573 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj. [Kolanović i Marjanić (2008: 466) ]
Davorka 〈G Davorke, D Davorki〉 ž. os. ime izvedeno od Davor + -ka (srednje često; 3390 nositeljica)
Davorko 〈G Davorka〉 m. os. ime izvedeno od Davor + -ko (rijetko; 101 nositelj)
Dea 〈G Dee〉 ž. os. ime ① latinskoga podrijetla ◊ lat. dea ‘božica’ ② pokraćeno od Andrea1, Dorotea (razmjerno rijetko; 568 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., slov. Dea
Dean 〈G Deana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Dejan (srednje često; 2695 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća.
U novije vrijeme na veću rasprostranjenost imena utječe istopisnost s engleskim imenom Dean, što je izvorno prezime nastalo od srengl. dene ‘dolina’ ili od srengl. deen ‘voditelj dekanata, dekan’ (← lat. decanus). [ARj (II: 324)]
Deana 〈G Deane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dean (rijetko; 247 nositeljica)
Debora 〈G Debore〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ḏəḇōrāh ‘pčela’ [Amerl (1997)] (rijetko; 115 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl. Deborah, Debra; njem., tal., češ., polj., slč. Debora; fr., šp. Débora; mađ. Debóra; bug. Девора; rus. Дебора, Девора, Деворра
● Imendan: 21. rujna
Dejan 〈G Dejana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -an od Deja, što je pokraćeno od Desimir, Desislav i sl., te pučkom etimologijom povezano sa stcsl. glagolom dějati ‘činiti, djelati’[Maretić (1887: 88 bilj. 7, 90); Grković (1977)] (često; 6939 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. U suvremeno doba često se nadijevalo 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća, osobito u Međimurju. [ARj (II: 332); Muster lista (1577: 1102 (Deyan))]
◆ Drugi jezici: slč., slov. Dejan; bug., rus. Деян; mak., srp. Дејан
Dejana 〈G Dejane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dejan (razmjerno rijetko; 572 nositeljice)
Delfa 〈G Delfe〉 ž. os. ime pokraćeno od Delfina (rijetko; 272 nositeljice)
Delfina 〈G Delfine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 ~ lat. delphinus ‘dupin’ ← grč. δελφίς [delphís] 〈G δελφῖνος [delphȋnos]〉, ili 2 etnik prema lat. Delphi ← grč. Δελφοί [Delphoí] (mjesto u kojemu se nalazilo poznato grčko proročište); moguće je i da je došlo do ukrštanja tih dviju riječi [Tagliavini (1978); Duden; Oxford] (veoma rijetko; 51 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Delphina; njem. Delfina, Delfine, Delphina, Delphine; fr. Delphine; šp., tal., mađ., polj. Delfina; slč. Delfína; bug., mak., srp. Делфина
Deni 〈G Denija〉 m. os. ime ① pokraćeno od Denis1 ② engleskoga podrijetla ◊ 1 engl. Danny, pokraćeno od Daniel, v. Danijel, 2 engl. Denny, pokraćeno od Dennis, v. Denis1 (razmjerno rijetko; 995 nositelja)
Denis1 〈G Denisa〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Dennis ili fr. Denis ← lat. Dionysius, grč. Διονύσιος [Dionýsios], izvedenica od imena grčkoga boga vina, uživanja i plodnosti (grč. Διόνυσος [Diónysos]) (srednje često; 9228 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije na zadarskome području te u Istri i Međimurju.
◆ Drugi jezici: engl., njem. Dennis; fr., češ., slč., slov. Denis; mađ. Dénes; mak., srp., rus. Денис
● Imendani: 8. travnja, 9. svibnja, 3. listopada, 9. listopada
Denis2 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Denisa (rijetko; 173 nositeljice)
Denisa 〈G Denise〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Denis1 (rijetko; 143 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Denice, Denise; njem., fr. Denise; mađ. Denissza; češ., slč. Denisa; slov. Denis, Denisa; bug., mak. Дениза
Desa 〈G Dese〉 ž. os. ime pokraćeno od*Desimira, *Desislava (rijetko; 299 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva na splitskome i zadarskome području. [CD (Suppl. I: 113, 140; III: 260, 309); SZB (I: 13, 137); Monumenta Ragusina (I: 47); Marasović-Alujević (2012: 172) ]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Деса
Desanka 〈G Desanke, D Desanki〉 ž. os. ime izvedeno od Desa + -anka (srednje često; 1612 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (II: 347)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Десанка
Diana 〈G Diane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Dijana (srednje često; 3043 nositeljice)
Diego 〈G Diega〉 m. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Diego, od starijega Diago, Diaco. Dublja etimologija španjolskoga imena nije sigurna. Iako se često smatra da je riječ o pogrešnome rastavljanju imena Santiago ‘Sveti Jakov’ kao san Tiago, čini se da se ime Diego razvilo od srednjovjekovnoga Didacus. Ime Didacus pokušavalo se povezivati s grč. διδαχή [didakhḗ] ‘poučavanje’, no vjerojatnije je riječ o latiniziranome liku kojega autohtonog imena s Iberskoga poluotoka.[Oxford; Tagliavini (1978); Duden] (rijetko; 306 nositelja)
►
● Imendan: 9. prosinca
Dijana 〈G Dijane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Diana, vjerojatno izvedeno od dīus ‘božanski’ [de Vaan (2008: 168)] (često; 7130 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u liku Dyana u XIII. stoljeću. Najčešće se nadijevalo 70-ih godina XX. stoljeća.
Dijana je u staroitalskoj i rimskoj mitologiji bila božica svjetlosti i plodnosti, a s vremenom je poistovjećena s Artemidom, grčkom božicom mjeseca, lova, djevojaka i poroda. [SZB (I: 65); CD (V: 281); ARj (II: 384)]
◆ Drugi jezici: engl. Diana, Diane; njem. Diana, Diane, Dianne; fr. Diane, Dianne; šp., tal., češ., polj., slč. Diana; mađ. Diána; slov. Diana, Dijana; bug., rus. Диана; mak., srp. Дијана
● Imendan: 10. lipnja
Dimitrije 〈G Dimitrija, D Dimitriju〉 m. os. ime grčkoga podrijetla, usp. Dmitar ◊ grč. Δημήτριος [Dēmḗtrios], izvedenica od imena grčke božice zemlje, poljodjelstva i plodnosti (Δημήτηρ [Dēmḗtēr]) (rijetko; 209 nositelja)
► Ime je pouzdano potvrđeno od XVI. stoljeća, isprva u Srijemu. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 81–83)]
● Imendan: 26. listopada
Dina 〈G Dine〉 ž. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dīnāh ‘prosudba’ [Amerl (1997); Duden; Oxford] ② pokraćeno od Bernardina, Medina i drugih imena sa sastavnicom -dina (srednje često; 1557 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri. U Knjizi postanka Dina je kći Jakova, jednoga od izraelskih praotaca, i njegove prve žene Lee.
Dinka 〈G Dinke, D Dinku〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dina + -ka ② pokraćeno od Dominika (srednje često; 1532 nositeljice)
Dinko 〈G Dinka〉 m. os. ime ① izvedeno od Dino + -ko ② pokraćeno od Dominik (srednje često; 3176 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, isprva u Dubrovniku.
[ARj (II: 401); Skok (I: 426)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Динкo
● Imendan: 8. kolovoza
Dino 〈G Dina/Dine, D Dinu/Dini〉 m. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ tal. Dino, pokraćeno od imena koja završavaju na -dino, npr. Bernardino, Corradino[Duden; Knappová (2010)] ② pokraćeno od Fahrudin, Hajrudin, Miladin i drugih imena sa sastavnicom -din (često; 7267 nositelja)
► Ime Dino 90-ih je godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih imena u Međimurju i Primorsko-goranskoj županiji.
Divna 〈G Divne〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *divьnъ ‘divan’ (razmjerno rijetko; 661 nositeljica)
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Дивна
● Imendan: 14. listopada
Djuro 〈G Djure, D Djuri〉 m. os. ime , v. Đuro (rijetko; 156 nositelja)
Dmitar 〈G Dmitra〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Demetrius, grč. Δημήτριος [Dēmḗtrios], v. Dimitrije ; imenski lik pokazuje da je u slavenski posuđen uz romansko posredovanje [Holzer (2011: 102)] (rijetko; 217 nositelja)
► Ime je potvrđeno u latinskim inačicama Demetrius i Dimitrius u XI., a u liku Dьmitrь u XII. stoljeću. [ARj (II: 473); Spaho i Aličić (2007: 32, 37, 39, 42, 43, 45…)]
◆ Drugi jezici: fr. Dimitri; šp., tal. Demetrio; mađ. Dömötör; češ. Dimitrij; polj. Demetriusz; slč. Demeter; slov. Demetrij, Dimitrij; bug. Димитър; mak. Демитри, Димитар, Димитр, Димитриј, Димитрија; srp. Дмитар, Димитар, Димитриј, Димитрија, Димитрије; rus. Димитрий, Дмитрий
Dobra 〈G Dobre〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 psl. *dobrъ ‘dobar’, 2pokraćeno od Dobroslava (veoma rijetko; 42 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 103, 148; II: 290); Monumenta Ragusina (IV: 48, 54, 55); SZB (I: 23, 73, 193); ARj (II: 510); Marasović-Alujević (2012: 174) ]
◆ Drugi jezici: češ., slov. Dobra; bug., mak., srp. Дoбра
Dobrila 〈G Dobrile〉 ž. os. ime izvedeno od Dobra + -ila (razmjerno rijetko; 777 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je na srednjodalmatinskim otocima i u većim gradovima. Obično se povezuje s kršćanskim imenom Agata. [SZB (I: 56)]
● Imendani: 5. veljače, 22. studenoga
Dobrivoj 〈G Dobrivoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *dobrъ ‘dobar’ + *vojь ‘vojnik’ (rijetko; 102 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva na dubrovačkome području. [Spaho i Aličić (2007: 31, 35, 370)]
◆ Drugi jezici: slov. Dobrivoj; bug. Добривой; mak., srp. Добривој
Dobroslav 〈G Dobroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *dobrъ + *slava ‘slava’ (rijetko; 127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća, isprva u Zadru.
Nosio ga je hrvatski kralj Stjepan III. Dobroslav (1035. – 1050.). [CD (I: 26, 103, 141, 190, 200); Jakić-Cestarić (1972: 117); Ljubić (1882–1883: 209); Ančić (2014: 159 (Dobroslaus))]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dobroslav; polj. Dobrosław; bug., mak., srp., rus. Доброслав
● Imendani: 10. siječnja, 11. srpnja
Dobroslava 〈G Dobroslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dobroslav (veoma rijetko; 28 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (II: 529); Monumenta Ragusina (IV: 129)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dobroslava; polj. Dobrosława; bug., mak., srp., rus. Дoброслава
Dolores 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Dolores, nastalo pokraćivanjem imena María de los Dolores – Marija od Žalosti, tj. Gospa Žalosna [Lončar (2013)] (srednje često; 1543 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju i na splitskome području. usp. Karmen, Nives
◆ Drugi jezici: engl. Delores, Deloris, Dolores; njem., tal., polj., slov. Dolores; mađ. Dolóresz; bug., rus. Долорес; mak. Долореса
● Imendan: 15. rujna
Doma 〈G Dome〉 ž. os. ime pokraćeno od Dominika (rijetko; 227 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća.
Doma je ime jednoga od glavnih ženskih likova u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca (praizvedba 1935.). [ARj (II: 616)]
◆ Drugi jezici: slov. Doma; mak., srp. Дoма
Domagoj 〈G Domagoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *domъ ‘dom’ + *-gojь ‘mir’ (često; 9029 nositelja)
► Ime je potvrđeno u IX. stoljeću. Nosio ga je knez Domagoj (864. – 876.), poznat kao pessimus dux Sclavorum.
Najčešće se nadijevalo netom nakon osamostaljenja hrvatske države te je 1990. – 1999. godine bilo na šestome mjestu po čestoći nadijevanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a na desetome mjestu u Gradu Zagrebu. [CD (I: 9, 10, 11)]
● Imendan: 17. ožujka
Domenika 〈G Domenike, D Domeniki〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Domenica, v. Dominika [Tagliavini (1978); Duden] (rijetko; 104 nositeljice)
Domin 〈G Domina〉 m. os. ime ① pokraćeno od Dominik ② latinskoga podrijetla ◊ ~ lat. dominus ‘gospodar, gospodin’, titula koja je stajala ispred imena katoličkih svećenika i redovnika (veoma rijetko; 53 nositelja)
Domina 〈G Domine〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Domin ② pokraćeno od Dominika (rijetko; 180 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u srednjoj Dalmaciji.
◆ Drugi jezici: slč., slov. Domina; bug. Домина
Dominik 〈G Dominika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Dominicus ~ dominicus ‘gospodnji’, pridjev izveden od dominus ‘gospodin, gospodar’; usp. i clat. Dominica dies ‘dan Gospodnji, nedjelja’ (često; 8203 nositelja)
► Ime je među hrvatskim stanovništvom potvrđeno od XIII. stoljeća. Po pučkoj se etimologiji ime povezuje s narodnim imenom Nedjeljko. [SZB (I: 11, 15 et passim); CD (I: 138; II: 64, 94, 209); Tkalčić (I: 86, 170, 203, 209, 383; II: 39, 51, 80); ARj (II: 623); Marasović-Alujević (2012: 176); Vlahović (1995: 97)]
◆ Drugi jezici: engl. Dominic; njem. Dominicus, Dominikus; fr. Dominique; šp. Domingo; tal. Domenico; mađ. Domonkos; češ., polj., slč., slov. Dominik; bug., mak. Доминик; srp. Доминко; rus. Доминик, Доменик
● Imendani: 6. svibnja, 8. kolovoza
Dominika 〈G Dominike, D Dominiki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dominik (rijetko; 145 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 623); Zjačić (1959: 248)]
◆ Drugi jezici: engl. Dominica; njem. Dominica, Dominika; fr. Dominique; šp. Dominga; tal. Domenica; mađ., češ., polj., slč., slov. Dominika; bug., mak., srp., rus. Доминика
Dominko 〈G Dominka〉 m. os. ime ① v. Dominik ② izvedeno od Domin + -ko (rijetko; 191 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 623)]
Dona 〈G Done〉 ž. os. ime ① engleskoga podrijetla ◊ engl. Donna, 1 iz tal. donna ‘gospođa’ (< lat. domina) [Oxford], ili 2 prema muškome Donald ② pokraćeno od Donata (rijetko; 103 nositeljice)
Donald 〈G Donalda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Donald ← gaelski Domhnall ‘vladar svijeta’ < pkelt.*dubno- ‘svijet’ + walo- ‘vladar’ [Oxford; Duden; Matasović (2009)] (rijetko; 138 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., češ., polj., slč. Donald
Donat 〈G Donata〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Donatus ~ donatus ‘darovan (od Boga), (Božji) dar’ (particip perfekta glagola dono ‘darovati’) (rijetko; 123 nositelja)
► Ime je potvrđeno od X. stoljeća, isprva u Zadru. Danas je najrasprostranjenije na zadarskome području i u Zagrebu.
Ime je nosio zadarski biskup i diplomat (druga pol. VIII. st. – oko 811.). [CD (I: 52); Tkalčić (I: 245)]
◆ Drugi jezici: engl. Donatus; njem. Donat, Donatus; fr., polj., slov. Donat; šp., tal. Donato; mađ. Donát, Donátó; češ., slč. Donát; mak. Доната; rus. Донат
● Imendani: 27. veljače, 7. kolovoza
Donata 〈G Donate〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Donat (rijetko; 109 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., polj., slov. Donata; mađ., češ., slč. Donáta; rus. Доната
● Imendan: 31. prosinca
Dora 〈G Dore〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ u mnogim europskim jezicima ime Dora nastalo je pokraćivanjem imena grčkoga podrijetla poput Dorotea, Izidora, Teodora (često; 6466 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, ponajviše u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U prvome desetljeću XXI. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih imena u Zagrebu, Međimurju te na karlovačkome području, a 2016. godine bilo je među pet najčešćih imena u Karlovačkoj (na diobi drugoga mjesta) te u Bjelovarsko-bilogorskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji (na petome mjestu). U drugoj polovici XIX. stoljeća ime se počelo širiti i zbog omiljenosti romana Zlatarovo zlato Augusta Šenoe, u kojemu je jedan od glavnih likova Dora Krupićeva. [Brgles (2015: 277); Statistički bilten (2017: 7); Tkalčić (VII: 344)]
◆ Drugi jezici: engl., fr., tal., češ., polj., slč., slov. Dora; njem. Dora, Dore; mađ. Dóra; bug., mak., srp., rus. Дора
Doria 〈G Dorije〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla, v. Dorija (rijetko; 139 nositeljica)
Dorian 〈G Doriana〉 m. os. ime engleskoga podrijetla, v. Dorijan (srednje često; 1513 nositelja)
Doriana 〈G Doriane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dorian, v. Dorijana (rijetko; 105 nositeljica)
Dorica 〈G Dorice〉 ž. os. ime izvedeno od Dora + -ica (rijetko; 277 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [NAZ, ACA, sv. 21, br. 3, fol. 8; ARj (II: 662); Brgles 2019: 222.]
Dorija 〈G Dorije〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Doria, što je 1 tvoreno prema muškome Dorian, v. Dorijan, ili 2 u vezi s Dora (veoma rijetko; 36 nositeljica)
Dorijan 〈G Dorijana〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Dorian, možda prema kasnolatinskome obliku grčkoga etnika Δωριεύς [Dōrieús] ‘Doranin’ (srednje često; 1025 nositelja)
► [Duden]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., polj. Dorian; tal. Doriano; mađ., slč. Dorián; češ. Dorian, Dorián; bug. Дориан, Дориян; rus. Дориан
Dorijana 〈G Dorijane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dorijan (rijetko; 162 nositeljice)
Dorina 〈G Dorine〉 ž. os. ime izvedeno od Dora + - ina (rijetko; 113 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., tal., mađ., slč., slov. Dorina; mak. Дорина
Doris 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Doris ← grč. Δωρίς [Dōrís] 1. ‘Doranka’, 2. u grčkoj mitologiji ‘kći Okeana i Tetide, žena morskoga boga Nereja i majka morskih nimfa nereida’[Duden; Oxford] (srednje često; 2177 nositeljica)
► [Duden]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slov. Doris; tal. Doride, Doris; mađ. Dorisz; polj. Doryda; slč. Dorisa; mak. Дориса; rus. Дорида
Dorja 〈G Dorje〉 ž. os. ime, v. Dorija (rijetko; 109 nositeljica)
Dorotea 〈G Dorotee〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ složeno od grčkih riječi δῶρον [dṓron] ‘dar’ i θεός [theós] ‘bog’, usp. Teodor, Teodora (srednje često; 2237 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, ponajviše na zagrebačkome području. U srednjemu se vijeku širilo pod utjecajem štovanja svete Dorotee, kršćanske mučenice iz III. stoljeća.
U hrvatskome se prevodi kao Božidara, Božidarka,
Bogdana, Bogdanka. [Tkalčić (VI: 65, 213, 259, 302, 329); CD (XVII: 559; XVIII: 68); Brgles (2015: 279)]
◆ Drugi jezici: engl. Dorothea, Dorothy; njem. Dorothea, Dorothee; fr. Dorothée; šp., tal. Dorotea; mađ. Dorottya; češ., polj., slč. Dorota; slov. Doroteja; bug. Доротея; mak. Доратеја, Доротеја; srp. Доронтија, Доротеја, Доротија; rus. Доротея, Дорофея
● Imendan: 6. veljače
Doroteja 〈G Doroteja〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Dorotea (razmjerno rijetko; 848 nositeljica)
Draga 〈G Drage〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1ž. r. pridjeva drag < psl. *dorgъ,2pokraćeno od Dragomila, Dragomira, Dragoslava (srednje često; 3406 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u Dalmaciji. U novije doba najrasprostranjenije je u Međimurju, u kojemu je 1950. – 1959. godine bilo na desetome mjestu po čestoći nadijevanja. [CD (II: 367; III: 380); Tkalčić (VII: 93; X: 212, 218); Trogirski spomenici (I/1: 1); Tkalčić (1873: 149); Monumenta Ragusina (IV: 28)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Draha; slov. Draga; bug., mak., srp. Драга
Dragan 〈G Dragana〉 m. os. ime izvedeno od Drago + -an (veoma često; 12 425 nositelja)
► Najstarija potvrda imena potječe iz XI. stoljeća, a obilnije potvrde u hrvatskim vrelima nalazimo od XIII. stoljeća, uglavnom u dalmatinskim gradovima. Jedno je od najčešće nadijevanih muških imena 60-ih godina XX. stoljeća na zadarskome i dubrovačkome području, u šibenskome zaleđu te u Lici i Istri. [CD (I: 175; II: 241; III: 77, 345, 369, 434; IV: 77; CD XIII: 375, 554); Šurmin (1898: 409); Marasović-Alujević (2012: 178); Spaho i Aličić (2007: 116, 425); Tkalčić (I: 405); Monumenta Ragusina (IV: 166, 173); Acta Keglevichiana (2: 107)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahoň; slov. Dragan; bug., mak., srp., rus. Драган
Dragana 〈G Dragane〉 ž. os. ime ① izvedeno od Draga + -ana ② nastalo prema muškome Dragan (srednje često; 3895 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u dalmatinskim gradovima. [ARj (II: 745); Monumenta Ragusina (IV: 253); Spisi dubrovačke kancelarije (I: 208)]
◆ Drugi jezici: slov. Dragana; bug., mak., srp. Драгана
Dragica 〈G Dragice〉 ž. os. ime izvedeno od Draga + -ica (7. žensko osobno ime po čestoći; 25 952 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Veoma se često nadijevalo u cijeloj Hrvatskoj između 20-ih i 60-ih godina XX. stoljeća. [Tkalčić (IV: 79); Marasović-Alujević (2012: 178); Brgles (2019: 214)]
◆ Drugi jezici: slov. Dragica; bug., mak., srp. Драгица
Draginja 〈G Draginje〉 ž. os. ime izvedeno od Draga + -inja (srednje često; 1001 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [KS (II: 331); Monumenta Ragusina (IV: 47, 61); CD (VIII: 270)]
Dragiša 〈G Dragiše〉 m. os. ime izvedeno od Drago + -iša (rijetko; 176 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 196); ARj (II: 748); Marasović-Alujević (2012: 178); Monumenta Ragusina (IV: 133); Aličić (1985: 109)]
◆ Drugi jezici: slov. Dragiša; mak., srp. Драгиша
Drago 〈G Drage, D Dragi〉 m. os. ime pokraćeno od Dragoljub, Dragomir , Dragoslav (često; 7834 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća te je jedno od češće zabilježenih imena u srednjemu vijeku. Pučka ga etimologija povezuje s osobnim imenom Karlo. [CD (I: 49, 68, 85, 86, 102, 121; II: 15, 26, 108, 167; III: 34, 112, 226); Tkalčić (I: 208); Monumenta Ragusina (IV: 32); Tkalčić (1873: 82)]
◆ Drugi jezici: slov. Drago; srp. Драгo
● Imendani: 3. lipnja, 4. studenoga
Dragoljub 〈G Dragoljuba〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + ljubiti (razmjerno rijetko; 554 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 181–182); ARj (II: 751)]
◆ Drugi jezici: slč. Drahoľub; slov. Dragoljub; bug., rus. Драголюб; mak., srp. Драгољуб
● Imendan: 2. travnja
Dragomila 〈G Dragomile〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + -mila (veoma rijetko; 30 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Monumenta Ragusina (IV: 104)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahomila; slov. Dragomila; bug., srp. Драгомила
Dragomir 〈G Dragomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + -mir (srednje često; 1011 nositelja)
► Ime je potvrđeno od X. stoljeća, isprva u Solinu. [CD (I: 41, 114); Šupuk (1981: 24)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahomír; slov. Dragomir; bug., mak., srp., rus. Драгомир
Dragomira 〈G Dragomire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dragomir (veoma rijetko; 22 nositeljice)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahomíra; polj., slov. Dragomira; bug., srp., rus. Драгомира
Dragoslav 〈G Dragoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + *slava ‘slava’ (rijetko; 383 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u dalmatinskim gradovima. [ARj (II: 753); Supetarski kartular (46); Šurmin (1898: 428); CD (I: 88, 91, 150, 189; III: 280, 290, 338; IV: 106, 116, 142; V: 142, 417, 457); Tkalčić (I: 255); Monumenta Ragusina (130); Tkalčić (1873: 82); Thallóczy i Barbás (1897: 235)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahoslav; slov. Dragoslav; bug., srp., rus. Драгослав; mak. Драгислав, Драгослав
Dragoslava 〈G Dragoslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dragoslav (veoma rijetko; 60 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Šurmin (1898: 165); Monumenta Ragusina (IV: 105); Čremošnik (1932: 62); KS (II: 87); Marasović-Alujević (2012: 112, 179)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahoslava; polj. Drogosława; slov. Dragoslava; bug., mak., srp. Драгослава
Dragutin 〈G Dragutina〉 m. os. ime izvedeno od Drago + -utin (veoma često; 14 161 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Bilo je deseto ime po čestoći u Hrvatskoj među rođenima prije 1929. i deveto među rođenima 1930. – 1939. godine. Bilo je veoma često od 30-ih do 50-ih godina XX. stoljeća u cijeloj Hrvatskoj, a osobito u Međimurju, Zagrebu te Hrvatskome zagorju i Podravini, gdje je bilo veoma popularno i 60-ih godina. [ARj (II: 758); Listine (I: 52)]
◆ Drugi jezici: češ. Drahotín; slč. Dragutín, Drahotín; slov. Dragotin; bug. Драготин; mak. Драготин, Драгутин; srp. Драгутин
● Imendan: 4. studenoga
Draško 〈G Draška〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ko od Draž, Draže, Dražo, što je pokraćeno od Dragoljub, Dragomir, Dragoslav (rijetko; 372 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. U sjevernim hrvatskim krajevima dolazi i kao odmilica od imena Andrija . [CD (II: 218, 245; III: 4, 14, 253, 360; XIII: 67); Šurmin (1898: 9)]
◆ Drugi jezici: slov. Draško; bug. Дражко; mak., srp. Драшкo
Dražan 〈G Dražana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -an od Draž, Draže, Dražo, što je pokraćeno od Dragoljub, Dragomir, Dragoslav (rijetko; 391 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (II: 761); Ančić (2014: 86)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Дражaн
Dražana 〈G Dražane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dražan (rijetko; 183 nositeljice)
► Ime je potvrđeno sredinom XIV. stoljeća. [SZB (III: 76)]
◆ Drugi jezici: slov. Dražana; bug. Дражана
Dražen 〈G Dražena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -en od Draž, Draže, Dražo, što je pokraćeno od Dragoljub, Dragomir, Dragoslav (veoma često; 13 467 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u liku Drasen, ali srednjovjekovne su povijesne potvrde malobrojne. U drugoj polovici XX. stoljeća, osobito od 60-ih do 80-ih godina, ime je bilo među deset najčešće nadijevanih u središnjoj Hrvatskoj, zapadnoj Slavoniji i dijelu Podravine. U sjevernim hrvatskim krajevima dolazi i kao odmilica od imena Andrija. [CD (I: 91; II: 172); Monumenta Ragusina (IV: 103); ARj (II: 762)]
◆ Drugi jezici: slov. Dražen; srp. Дражен
● Imendani: 23. ožujka, 22. listopada, 18. prosinca
Dražena 〈G Dražene〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dražen (rijetko; 445 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Dražena; srp. Дражeна
Draženka 〈G Draženke, D Draženki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dražena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Dražen + -ka (srednje često; 1795 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Draženka; srp. Дражeнка
Draženko 〈G Draženka〉 m. os. ime izvedeno od Dražen + -ko (rijetko; 336 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije na zagrebačkome području.
Drenka 〈G Drenke, D Drenki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ dren < psl. *dernъ ‘drijen’ + -ka [Grković (1977)] (rijetko; 140 nositeljica)
Drina 〈G Drine〉 ž. os. ime nastalo premaimenu rijeke Drine (rijetko; 195 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (II: 781)]
Držislav 〈G Držislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *dьržati + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 42 nositelja)
► Ime je potvrđeno od X. stoljeća. Nosio ga je hrvatski kralj Stjepan Držislav (969. – 996./997.). [CD (I: 47, 51, 106; V: 396)]
● Imendani: 7. veljače, 28. studenoga
Dubravka 〈G Dubravke, D Dubravki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od dubrava ‘šuma’ (< psl. *dǫbrava) + -ka (često; 9044 nositeljice)
► Ime je isprva potvrđeno u dubrovačkih pisaca iz XVI. i XVII. stoljeća, koji su ga često upotrebljavali kao prijevod prema tal. Silvia, v. Silvija. [ARj (II: 850)]
◆ Drugi jezici: češ. Doubravka; polj. Dąbrówka; slč. Dúbravka; slov. Dubravka; mak., srp. Дубравка
● Imendan: 21. svibnja
Dubravko 〈G Dubravka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Dubravka (srednje često; 4524 nositelja)
► Ime je potvrđeno u dubrovačkih pisaca iz XVI. i XVII. stoljeća, koji su ga često upotrebljavali kao prijevod prema tal. Silvio.
◆ Drugi jezici: mak., srp. Дубравко
● Imendan: 12. rujna
Dujam 〈G Dujma〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Domnius, vjerojatno od vlat. domnus < lat. dominus ‘gospodin, gospodar’ [Skok Pojave (39, bilj. 6)] (veoma rijetko; 38 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća, najčešće u dalmatinskim gradovima (osobito od XIV. stoljeća). Sveti Dujam bio je solinski biskup pogubljen za Dioklecijanova progona kršćana (304.) te je splitskim zaštitnikom. [CD (I: 166, 173; II: 17, 42, 74, 299; III: 64, 226, 260, 330); Šurmin (1898: 346); Tkalčić (I: 270); ARj (II: 880); Marasović-Alujević (2012: 181–183, 185)]
● Imendan: 7. svibnja
Duje 〈G Duje, D Duji〉 m. os. ime pokraćeno od Dujam (srednje često; 2503 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (lik Duye). Najrasprostranjenije je na splitskome području. Dušan. [CD (V: 154); ARj (II: 880)]
Dujo 〈G Duje, D Duji〉 m. os. ime pokraćeno od Dujam (rijetko; 484 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Cetinskoj i Neretvanskoj krajini. Dušan.
Dunja 〈G Dunje〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ postalo od naziva drveta i voća dunja ← lat. cydonia (mala), dosl. ‘kidonska (jabuka)’ (prema gradu Kidonu na Kreti) (srednje često; 2549 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Godine 2016. bilo je na diobi četvrtoga mjesta po čestoći u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Dunja se može tumačiti i kao ime ruskoga podrijetla, rus. Дуня, pokraćeno od Авдуня, što je odmilica od Авдотья (← grč. Εὐδοκία [Eudokía]). [ARj (II: 888); Statistički bilten (2017: 8)]
◆ Drugi jezici: slč., češ. Duňa; slov. Dunja; bug. Дуля, Дуня; mak., srp. Дуња; rus. Дуня
Duša 〈G Duše〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u duh, duša (psl. *duxъ) (veoma rijetko; 26 nositeljica)
Dušan 〈G Dušana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u duh, duša (psl. *duxъ) [Grković (1977)] (često; 5656 nositelja)
► Ime je među Hrvatima obilnije potvrđeno u drugoj polovici XIX. stoljeća na splitskome području. Početkom XX. stoljeća bilo je jedno od najčešće nadijevanih imena u Lici te na sisačkome području. Danas je najrasprostranjenije u većim hrvatskim gradovima. [ARj (II: 902); Rogošić (2016: 152)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dušan; polj. Duszan; bug., mak., srp., rus. Душан
Dušana 〈G Dušane〉 ž. os. ime ① izvedeno od Duša + -ana ② nastalo prema muškome Dušan (veoma rijetko; 33 nositeljice)
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dušana; bug., mak., srp. Душана
Dušanka 〈G Dušanke, D Dušanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dušana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Dušan + -ka (srednje često; 4061 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, isprva u Lici. [ARj (II: 902)]
◆ Drugi jezici: češ., slov. Dušanka; bug., mak., srp. Душанка
Dušica 〈G Dušice〉 ž. os. ime izvedeno od Duša + -ica (rijetko; 348 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 276)]
◆ Drugi jezici: slov. Dušica; mak., srp. Душица
● Imendan: 2. studenoga
Duška 〈G Duške, D Duški〉 ž. os. ime izvedeno od Duša + -ka (rijetko; 388 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: češ., slov. Duška; bug., mak., srp. Душка
Duško 〈G Duška〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u duh, duša (psl. *duxъ) + -ko (srednje često; 1774 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 218)]
◆ Drugi jezici: Duško; bug., mak., srp. Душкo
Džemal 〈G Džemala〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Ǧämāl ~ ‘ljepota, krasota, otmjenost, elegancija’ [Smailović (1977)] (rijetko; 103 nositelja)
Dževad 〈G Dževada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Cevad ← arap. Ǧäwād ~ ‘darežljiv, velikodušan, plemenit’ (rijetko; 158 nositelja)
Đana 〈G Đane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Gianna [čit. Đana], pokraćeno od Giovanna, v. Ivana [Duden] (rijetko; 233 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (II: 958)]
Đani 〈G Đanija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Gianni [čit. Đani], pokraćeno od Giovanni, v. Ivan (razmjerno rijetko; 751 nositelj)
Đeni 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Jenny, Jenni, 1 danas pokraćeno od Jennifer (ime keltskoga podrijetla), 2 izvorno odmilica od Jane, Jean, v. Ivana [Oxford; Behind the Name] (rijetko; 224 nositeljice)
Đina 〈G Đine〉 ž. os. ime talijanskoga ili engleskoga podrijetla ◊ engl., tal. Gina, pokraćeno od imena koja završavaju na -gina, engl. Georgina, tal. Giorgina, Regina, Luigina[Oxford; Behind the Name] (rijetko; 321 nositeljica)
Đino 〈G Đina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Gino [čit. Đino], pokraćeno od 1 imena koja završavaju na -gino, obično odmilice imena na -gi, -gio, primjerice Luigi – Luigino, Giorgio – Giorgino, ili 2 od Giovanni, v. Ivan (rijetko; 407 nositelja)
Đivo 〈G Đive/Điva, D Đivi/Đivu〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla , v. Ivan (rijetko; 142 nositelja)
► Imenski lik Đivo svojstven je dubrovačkomu području, a može biti romanskoga postanja ili je nastao ukrštanjem hrvatskoga Ivan i talijanskoga Giovanni. U okolnim je krajevima (dijelovima Neretvanske krajine i jugoistočnoj Hercegovini) u kojima nije dokinuta razlika između slivenika dž i đ potvrđen lik Dživo, koji je češći u neslužbenoj uporabi. Ime Dživo isprva je potvrđeno u XVI. stoljeću. [ARj (III: 538); Vidović (2009: 357)]
Đoko 〈G Đoke〉 m. os. ime pokraćeno od Đorđe (rijetko; 115 nositelja)
Đorđe 〈G Đorđa〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Juraj (srednje često; 1751 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Na dalmatinskim se otocima, izloženima mletačkomu utjecaju, ime pojavljuje kao prilagođeni lik talijanskoga imena Giorgio. [Novaković (1875)]
Đorđo 〈G Đorđa〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giorgio [čit. Đorđo], v. Juraj (rijetko; 130 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. usp. Đorđe. [ARj (III: 10)]
Đuka1 〈G Đuke, D Đuki〉 ž. os. ime pokraćeno od Đurđa, Đurđica, Đurđija (rijetko; 179 nositeljica)
Đuka2 〈G Đuke, D Đuki〉 m. os. ime pokraćeno od Đurađ (rijetko; 139 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (III: 11)]
Đula 〈G Đule〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Đurđa, Đurđica, Đurđija ② muslimanskoga podrijetla ◊ tur. gül ‘ruža, cvijet’ (← perz. gul)[Škaljić (1966); Agić (1996); Smailović (1977)] (rijetko; 133 nositeljice)
Đulijana 〈G Đulijane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuliana [čit. Đulijana], v. Julijana (rijetko; 160 nositeljica)
Đulijano 〈G Đulijana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuliano [čit. Đulijano], v. Julijan (rijetko; 111 nositelja)
Đurađ 〈G Đurđa〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Juraj (rijetko; 153 nositelja)
► Imenski lik Đurađ potvrđen je od početka XV. stoljeća, a stariji likovi Đurьđь i Đurđь od XIII. stoljeća. [ARj (III: 18); Aličić (1985: 13; 52, 72, 100, 105); Spaho i Aličić (2007: 32, 34, 36); Hafizović (2001: 34, 70, 74)]
Đurđa 〈G Đurđe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Đurađ (srednje često; 4356 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (III: 14)]
◆ Drugi jezici: engl. Georgia, Georgina; njem. Georgia, Georgina, Georgine; fr. Georgette, Georgina, Georgine; šp. Georgina; tal. Giorgia, Giorgina; mađ. Györgyi; češ. Jiřina; slč. Georgína, Juraja; bug. Георгена, Герга; mak. Ѓурѓа, Ѓурѓина; srp. Ђурђa; rus. Георгина
Đurđica 〈G Đurđice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 nastalo prema nazivu cvijeta đurđica ‘Convallaria majalis’ (cvijet je tako nazvan jer cvate u vrijeme blagdana svetoga Jurja), 2 izvedeno od Đurđa + -ica (veoma često; 10 404 nositeljice)
► Ime je bilo popularno 60-ih godina XX. stoljeća, a danas je najrasprostranjenije u Podravini. [DZS]
● Imendan: 23. travnja
Đurđija 〈G Đurđije〉 ž. os. ime izvedeno od Đurđa + -ija (rijetko; 183 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (III: 15)]
Đurica 〈G Đurice〉 m. os. ime izvedeno od Đuro + -ica (rijetko; 123 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (III: 16); Mažuran (1966: 109 et passim.)]
Đuro 〈G Đure, D Đuri〉 m. os. ime pokraćeno od Đurađ (često; 8456 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Bilo je vrlo često 20-ih i 30-ih godina XX. stoljeća na križevačkome, koprivničkome, sisačkome i istočnoslavonskome području. Sredinom XX. stoljeća bilo je jedno od deset najčešće nadijevanih muških imena u Međimurju, istočnoj i zapadnoj Slavoniji te u dijelu Podravine. [CD (IV: 372; VII: 286; IX: 227); Spaho i Aličić (2007: 3); Mažuran (1966: 146); Hafizović (2001: 31); Kapetanić i Vekarić (2001: 19); Vidović (2014a: 187); Brgles (2015: 120, 280)]
● Imendan: 23. travnja
Ecio 〈G Ecija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ezio, ime nastalo ukrštanjem rimskoga rodovskog imena Aetius (vjerojatno etrurskoga podrijetla) i imena Aëtius grčkoga podrijetla (od grč. Ἀέτιος [Aétios] ~ ἀετός, αἰετὀς [aetós, aietós] ‘orao’)[Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 128 nositelja)
► U Italiji se proširilo s Verdijevom operom Attila (1846.), u kojoj je glavni lik Ezio, povijesni Flavius Aetius (ili Aëtius), rimski general koji se borio protiv Huna, prikazan kao branitelj talijanske nezavisnosti od stranaca. [Tagliavini (1978); Oxford]
Eda 〈G Ede〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 pokraćeno od imena koja počinju s Ed-, usp. Edita [Duden], 2 tal. Edda ← dan. Hedda, v. Heda [Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 364 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u priobalju.
Edi 〈G Edija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Eddie, Eddy, odmilica od Edward, v. Eduard, Edvard [Duden; Oxford] (srednje često; 1561 nositelj)
Edin 〈G Edina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. äddīn ‘vjera, religija, islam, autoritet, pobjeda, poslušnost, nagrada’ [Agić (1996)] (razmjerno rijetko; 735 nositelja)
Edina 〈G Edine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Edin (rijetko; 409 nositeljica)
Edis 〈G Edisa〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 124 nositelja)
Edita 〈G Edite〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Edith, složeno od stengl. ēad ‘bogat’ + gūð ‘borba’ [Kroonen (2013); Oxford; Duden] (srednje često; 1535 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Edith, Editha; fr. Édith, Edith; tal. Editta; mađ. Edit; češ., slč., slov. Edita; polj. Edyta; bug. Едит, Едита; mak. Едита
● Imendan: 16. rujna
Edo 〈G Ede, D Edi〉 m. os. ime pokraćeno od Eduard, Edvard (razmjerno rijetko; 870 nositelja)
Eduard 〈G Eduarda〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Eduard ← fr. Édouard ← engl. Edward, v. Edvard (srednje često; 1289 nositelja)
► Ime je u hrvatskim krajevima potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., polj. Edward; njem., slč. Eduard; fr. Édouard; šp. Eduardo; tal. Edoardo, Eduardo; mađ. Eduárd; češ., slov. Eduard, Edvard; bug., mak., srp. Едвард; rus. Эдвард, Эдуард
● Imendani: 18. ožujka, 13. listopada
Edvard 〈G Edvarda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Edward, složeno od stengl. ēad ‘bogat’ + weard ‘čuvati’, usp. Eduard [Duden; Oxford] (rijetko; 397 nositelja)
Edvin 〈G Edvina〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Edwin, složeno od stengl. ēad ‘bogat’ + wine ‘prijatelj’ [Oxford] (rijetko; 247 nositelja)
◆ Drugi jezici: njem., polj. Edwin; tal. Edvino; mađ., slč., slov. Edvin; češ. Edvín, Edvin; bug. Едвин
● Imendan: 12. listopada
Egon 〈G Egona〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Egon, pokraćeno od složenih imena poput Eginhard u kojima je prvi dio stvnjem. egga, ecka ‘oštrica, vršak’[Duden] (rijetko; 163 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Egon
Ekrem 〈G Ekrema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ekrem ← arap. äkräm ‘veoma plemenit, veoma poštovan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 153 nositelja)
Ela 〈G Ele〉 ž. os. ime pokraćeno od Adela, Eleonora, Elena, Elizabeta, Gabrijela, Helena, Jelena i drugih imena (srednje često; 1422 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl., njem. Ella; češ., slč., slov. Ela; bug., mak., srp. Ела
Elda 〈G Elde〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Elda, odraz germanskoga imena Hilda (rijetko; 381 nositeljica)
Elena 〈G Elene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, v. Helena, Jelena (srednje često; 2722 nositeljice)
► Ime je 2016. bilo među prvih pet po čestoći nadijevanja u Varaždinskoj i Karlovačkoj županiji. [Popis crkvene desetine iz 1597. vlastelinstva Susedgrad i Donja Stubica; Statistički bilten (2017: 7)]
Eleonora 〈G Eleonore〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Eleonora ← stfr., stprov. Alienor (razmjerno rijetko; 689 nositeljica)
► U hrvatskim se krajevima ime Eleonora pojavljuje od sredine XIX. stoljeća, kad je zabilježeno u Zagrebu. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Eleanor, Elinor, Ellenor; njem. Eleonora, Eleonore; fr. Eléonore; šp., češ., polj. Eleonora; mađ., slč. Eleonóra; bug. Елеонора, Елионора; mak. Елеонора; rus. Элеонора
● Imendani: 21. veljače, 25. lipnja
Eli 〈neskl.〉 ž. os. ime pokraćeno od Elena, Eleonora, Elizabeta (rijetko; 106 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Ellie, Elly; njem. Elli, Elly; slov. Eli; bug., mak. Ели
Elida 〈G Elide〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 117 nositeljica)
Elio 〈G Elia〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Elio 1 od lat. Aelius, rimsko rodovsko ime, 2 iz grč. ἥλιος [hḗlios] ‘sunce’ [Nomix; Behind the Name] (rijetko; 255 nositelja)
Elizabeta 〈G Elizabete〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla
◊ lat. Elisabeth, grč. Έλισάβεθ [Elisábeth] ← hebr. ʾelīšeḇaʿ ‘Bog je njezina zakletva’, dosl. ‘Bog je sedam = savršenost’
[Keber (2008); Amerl (1997); Oxford]
(srednje često; 3819 nositeljica)
► Ime je obilno potvrđeno u srednjemu vijeku (primjerice, u Splitu 1219.), a potvrde iz XIII. stoljeća uglavnom se odnose na kćer hrvatsko-ugarskoga kralja Bele te ženu kralja Ladislava IV. U XVI. stoljeću ime je obilnije potvrđeno u književnim djelima. Tijekom 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća bilo je jedno od najčešćih ženskih osobnih imena u Međimurju. [ARj (III: 26); Duden; CD (III: 171; V: 149; IX: 244; X: 345); Marasović-Alujević (2012: 185); Tkalčić (II: 186, 350, 481; III: 65); Brgles (2015: 276); NAZ, ACA, sv. 38, br. 8.; DZS]
◆ Drugi jezici: engl. Elisabeth, Elizabeth; njem. Elisabeth; fr. Élisabeth; tal. Elisabetta; mađ. Erzsébet; češ. Alžběta; polj. Elżbeita; slč. Alžbeta, Elizabeta; slov. Elizabeta; bug. Елизавета; mak. Елизабета, Елисабета, Елисавета, Јелисавета; srp. Елизабета, Елизавета, Јелисавета; rus. Елизабета, Елисавета, Елисавефа
● Imendani: 18. lipnja, 4. srpnja, 23. rujna, 5. studenoga, 17. studenoga
Ella 〈G Elle〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Ella, pokraćeno od Elizabeta , Elvira, Eleonora, Elena i drugih imena [Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 664 nositeljice)
Elma 〈G Elme〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. elma, alma ‘jabuka’, usp. Alma [Smailović (1977)] (rijetko; 203 nositeljice)
Elvir 〈G Elvira〉 m. os. ime nastalo premaženskome Elvira (rijetko; 287 nositelja)
Elvira 〈G Elvire〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Elvira od starijega Gelvira, Gelovira, germanskoga (gotskoga) podrijetla. Ime je vjerojatno složenica, možda od got. gailjan ‘razveseliti’ ili *gails ‘koplje’ + wērs ‘pravi, istinski’ ili -uara ‘branitelj’.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (srednje često; 1376 nositeljica)
► Ime se proširilo preko lika donne Elvire iz Mozartove opere Don Giovanni.
◆ Drugi jezici: engl., mađ., slov. Elvira; njem. Elvira, Elvire; fr. Elvire; tal. Elvira, Elviria; češ., slč. Elvíra; polj. Elwira; mak. Елвира; rus. Эльвира
● Imendan: 16. srpnja
Elvis 〈G Elvisa〉 m. os. ime engleskoga podrijetla (srednje često; 1844 nositelja)
► Tijekom 70-ih godina XX. stoljeća bilo je među češće nadijevanim muškim osobnim imenima u Istri. Na širenje je imena utjecala popularnost američkoga pjevača Elvisa Presleyja (1935. – 1977.), koji je, pak, ime dobio po srednjemu imenu svojega oca (Vernon Elvis Presley). [Oxford; Duden]
Elza 〈G Elze〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem., engl. Elsa, pokraćeno od Elisabeth, v. Elizabeta [Duden] (rijetko; 363 nositeljice)
Ema 〈G Eme〉 ž. os. ime ① germanskoga podrijetla ◊ njem., engl. Emma, pokraćeno od složenih germanskih imena poput Erm(en)gard, Irmgard, Ermelind, Irmtr(a)ud, u kojima je prvi dio od pgerm. *ermena-, *ermuna ‘velik, opsežan’, usp. Armin, Irma [Duden; Oxford; Orel (2003); Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010)] ② pokraćeno od Emilija, Emanuela, Emina, Emira i drugih imena (često; 6603 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. Između 2000. i 2011. godine bilo je šesto po čestoći nadijevanja među djevojčicama u Hrvatskoj, a osobito često u Varaždinskoj županiji (četvrto mjesto). Godine 2016. bilo je treće po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj, a prvo u Krapinsko-zagorskoj županiji.
[HDA, MK Župe svetoga Marka, Zagreb, 1878; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 246; Statistički bilten (2017: 7)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., tal., mađ. Emma; šp., češ., slč., slov. Ema; polj. Ema, Emma; mak., bug., srp. Ема; rus. Эмма
● Imendani: 19. travnja, 27. lipnja
Emanuel 〈G Emanuela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ lat. Emmanuel, grč. Ἐμμανουήλ [Emmanouḗl] ← hebr. ʿimmānūʾēl ‘s nama je Bog’ (srednje često; 1832 nositelja)
► Ime je u XVI. stoljeću potvrđeno u hrvatskim književnim djelima.
[ARj (III: 27); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Emmanuel; njem. Emanuel, Immanuel; fr. Emmanuel; tal. Emanuele; mađ. Emmánuel; češ., polj., slč., slov. Emanuel; bug. Емануил; mak. Емануел, Емануил; srp. Емануел; rus. Иммануил, Эммануил
● Imendani: 4. siječnja, 26. ožujka, 13. srpnja
Emanuela 〈G Emanuele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Emanuel (razmjerno rijetko; 829 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., tal., češ., slč., slov. Emanuela; fr. Emmanuelle; mađ. Emanuéla; mak. Емануела
Emerik 〈G Emerika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem. Emmerich, složeno ime u kojemu je drugi dio stvnjem. rīhhi ‘bogat, moćan’; kao prvi dio moguć je stvnjem. heim ‘dom, kuća’ [Duden] (rijetko; 116 nositelja)
► Ime je potvrđeno u liku Emericus od XIII. stoljeća. Proširilo se pod utjecajem kulta svetoga Emerika, hrvatsko-ugarskoga kralja iz dinastije Arpadovića (X./XI. st.). Od XV. stoljeća često je u sjevernoj Hrvatskoj. Ime se pučkoetimološki prevodi kao Mirko. [CD (II: 60, 125, 280; IV: 358; V: 358, 595); Tkalčić (I: 352, 363; VIII: 247); Brgles (2015: 286); NAZ ACA, sv. 21, sv. 24; Povijesni spomenici Turopolja (I: 189, 190, 411)]
◆ Drugi jezici: engl. Emery, Emmery; njem. Emerich, Emmerich; fr. Émeric; šp., tal. Emerico; mađ. Imre; češ. Emerich, Imrich; polj. Emeryk; slč. Imrich; slov. Emerik; rus. Эмерик
● Imendan: 5. studenoga
Emica 〈G Emice〉 ž. os. ime izvedeno od Ema + -ica (rijetko; 480 nositeljica)
Emil 〈G Emila〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ fr. Émile, njem. Emil ← lat. Aemilius, rimsko rodovsko ime ~ lat. aemulus ‘takmac, zavidnik’ [Duden ] (srednje često; 2544 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., češ., polj., slč., slov. Emil; fr. Émile; šp., tal. Emilio; bug., mak., srp. Емил; rus. Эмилий, Эмиль
● Imendan: 10. ožujka
Emili 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Emily, v. Emilija (rijetko; 335 nositeljica)
Emilia 〈G Emilije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Emilija (rijetko; 195 nositeljica)
Emilija 〈G Emilije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Emilie, Emilia, tal. Emilia, ime nastalo prema muškome Emilio, Emil (srednje često; 2369 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Emily; njem. Emilia, Emilie; fr. Émilie; šp., tal., polj. Emilia; mađ., slč. Emília; češ. Emilie, Emílie; slov. Emilija; bug. Емилия; mak., srp. Емилија; rus. Емилия, Эмилия
● Imendani: 18. srpnja, 19. rujna
Emilio 〈G Emilija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Emilio ← lat. Aemilius, v. Emil (rijetko; 252 nositelja)
Emin 〈G Emina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Emin ← arap. ämīn ‘pošten, siguran, povjerljiv, častan, vjeran, privržen, čestit’ [Smailović (1977)] (rijetko; 160 nositelja)
Emina 〈G Emine〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Emina ← arap. ämīnä ‘poštena, sigurna, povjerljiva, časna, vjerna, privržena, čestita’ (srednje često; 1409 nositeljica)
► [ARj (III: 27)]
Emir 〈G Emira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ nekadašnja titula, arap. ämīr ‘vođa plemena, zapovjednik, emir, vladar’ [Smailović (1977); Agić (1996)] (razmjerno rijetko; 551 nositelj)
Emira 〈G Emire〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ämīrä ‘zapovjednica, vladarica, kneginja’ [Smailović (1977)] (rijetko; 264 nositeljice)
Emma 〈G Emme〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla, v. Ema (razmjerno rijetko; 569 nositeljica)
Ena 〈G Ene〉 ž. os. ime pokraćeno od Helena, Irena, Nevena i drugih imena sa sastavnicom ena (srednje često; 2673 nositeljice)
► Ime je bilo šesto po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj među djevojčicama 2016. godine. [Top 10 imena za djevojčice i dječake u Hrvatskoj 2016. godine]
Endi 〈G Endija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Andy [čit. Endi], odmilica od Andrew, v. Andrija, usp. Andi (rijetko; 135 nositelja)
Enes 〈G Enesa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Enes ← arap. Änäs ‘prisan, druževan, sprijateljen, naviknut’ [Smailović (1977)] (rijetko; 427 nositelja)
Eni 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Annie [čit. Eni], odmilica od Anne, v. Ana (rijetko; 451 nositeljica)
Enio 〈G Enija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ennio ← lat. Ennius, rimsko rodovsko ime nepoznatoga podrijetla [Duden; Oxford] (rijetko; 191 nositelj)
► Ime je najpotvrđenije u Istri i Hrvatskome primorju.
Enis 〈G Enisa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Enīs ← arap. Änīs ‘društven, druželjubiv, pitom, drug, prijatelj’ [Smailović (1977)] (rijetko; 191 nositelj)
Enisa 〈G Enise〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ änīsä ‘društvena, druželjubiva, pitoma, drugarica, prijateljica’ [Smailović (1977)] (rijetko; 299 nositeljica)
Enver 〈G Envera〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Enver ← arap. änwär ‘veoma sjajan, vrlo blistav, (naj)sjajniji, (naj)svjetliji’ [Smailović (1977)] (rijetko; 268 nositelja)
Eric 〈G Erica〉 m. os. ime engleskoga podrijetla, v. Erik (rijetko; 161 nositelj)
Erik 〈G Erika〉 m. os. ime švedskoga ili danskoga podrijetla ◊ složeno od stnord. einn ‘jedan, sam’ + ríkr ‘vladar’ [Duden; Kroonen (2013: 11, 412); Oxford ] (srednje često; 1060 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Kotoru od XIII. stoljeća. [KS (II)]
◆ Drugi jezici: engl. Eric; njem. Erich; fr. Éric; šp. Eric, Erick; tal. Erico; mađ., slov. Erik; češ., slč. Erich, Erik; polj. Eryk; bug., mak. Eрик; rus. Эрик
● Imendani: 18. svibnja, 10. kolovoza
Erika 〈G Erike, D Eriki〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 engl. Erica, njem. Erika, prema muškome Erik, 2 prema nazivu biljke erika ‘vrijes’, njem. Erika (← lat. erīce) ← grč. ἐρείκη [ereíkē] (razmjerno rijetko; 889 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., tal. Erica; njem., mađ., češ., slč., slov. Erika; fr. Érica, Erica; šp. Érica; polj. Eryka; bug., mak. Ерика; rus. Эрика
Erin 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Erin ← ir. Éireann ~ Ériu ‘Irska’ (rijetko; 160 nositeljica)
Ermin 〈G Ermina〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Ermin, pokraćeno od složenih imena koja počinju s pgerm. *ermena-, *ermuna- ‘velik, silan’, usp. Armin (rijetko; 129 nositelja)
Ermina 〈G Ermine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ermin (rijetko; 109 nositeljica)
Erna 〈G Erne〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Erna, pokraćeno od Ernesta, Ernestine, što je nastalo prema muškome Ernst, Ernest [Duden] (rijetko; 372 nositeljice)
Ernest 〈G Ernesta〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Ernest ~ stvnjem. ernust, ernist ‘ozbiljnost, bitka’ [Oxford; Kroonen (2013)] (razmjerno rijetko; 553 nositelja)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu.
[HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: njem., češ., slov. Ernest, Ernst; fr., polj., slč. Ernest; šp., tal. Ernesto; mađ. Ernő; bug., srp. Ернест; rus. Эрнест
● Imendan: 12. siječnja
Ervin 〈G Ervina〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Erwin, nejasnoga postanja, možda složeno od stvnjem. heri ‘vojska’ ili ēra ‘čast’ + wini ‘prijatelj’ [Duden; Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 671 nositelj)
◆ Drugi jezici: tal. Ervino; mađ., slov. Ervin; češ., slč. Ervín; polj. Erwin
Eržebet 〈neskl.〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Erzsébet, v. Elizabeta (rijetko; 176 nositeljica)
Esad 〈G Esada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Esad ← arap. äs‘ad ‘vrlo sretan, pun sreće, najsretniji’ [Smailović (1977)] (rijetko; 325 nositelja)
Esma 〈G Esme〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Äsmā’, od korijena smw ‘biti visok, uzvišen’ [Smailović (1977)] (rijetko; 270 nositeljica)
Ester 〈neskl.〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Estera (rijetko; 324 nositeljice)
Estera 〈G Estere〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’estēr (usp. grč. Εσθερ [Esther], lat. Hester), dublje je podrijetlo nesigurno. Moguće je da je ime perzijskoga podrijetla, prevedenica Esterina hebrejskoga imena haḏassāh ‘mirta’, a povezuje se i s perzijskom riječi za zvijezdu (usp. avest. star- ‘zvijezda’). Treća je mogućnost da je ime u vezi s imenom babilonske božice Ištar.[Duden; Oxford, Bibelwissenschaft; Amerl (1997)] (rijetko; 287 nositeljica)
► Estera je bilo ime starozavjetne izraelske junakinje koja je kao žena babilonskoga kralja Ahasvera spasila brojne Židove od istrebljenja. Njoj u čast slavi se blagdan Purim. [HE]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Esther; njem., šp. Ester, Esther; tal. Ester; mađ. Eszter; češ., slov. Ester, Estera; polj., slč. Estera; bug. Естер, Естера; mak. Естер; rus. Есфирь, Эсфирь
● Imendan: 1. srpnja
Etel 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Ethel, pokraćeno od germanskih imena koja počinju s Ethel- (stengl. æðele ‘plemenit’), npr. Ethelburga, Etheldreda, Ethelgiva[Duden; Oxford; Knappová (2010); Kroonen (2013)] (veoma rijetko; 42 nositeljice)
Etelka 〈G Etelke, D Etelki〉 ž. os. ime ① mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Etelka, vjerojatno prema muškome kraljevskom imenu Etele, koje je možda u vezi s Atila [Duden] ② izvedeno od Etel + -ka (rijetko; 183 nositeljice)
Eufemija 〈G Eufemije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Εὐφημία [Euphemía] ~ εὐφημία [euphemía] ‘dobrokobne riječi, pobožna molitva’, složenica od εὐ- [eu-] ‘dobro’ i φημί [phēmí] ‘govoriti’[Duden; Oxford] (veoma rijetko; 72 nositeljice)
► Ime je nosila sveta Eufemija, grčka svetica iz III. stoljeća koja je, prema legendi, bila progonjena zbog svoje vjere. Ta je svetica zaštitnica Rovinja.
◆ Drugi jezici: engl. Eupheme, Euphemia; fr. Euphémie; šp., tal., polj. Eufemia; mađ., slč. Eufémia; češ. Eufemie; bug. Евфимия; mak. Ефемија, Ефимија; srp. Ефимија, Еуфемија, Еуфимија, Јефемија, Јефимија; rus. Ефимья, Евфимия
● Imendan: 16. rujna
Eugen 〈G Eugena〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Εὐγένης ~ εὐγενής [eugenḗs] ‘plemenita roda’ (srednje često; 1025 nositelja)
► U hrvatskim se gradovima ime pojavljuje od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Eugene; njem., slč. Eugen; fr. Eugène; šp., tal. Eugenio; mađ. Eugén; češ. Eugen, Evžen; polj. Eugeniusz; slov. Eugen, Evgen; bug. Евгений; mak. Евгение, Евгениј, Евгенија; srp. Евгенија, Евгеније; rus. Евгений
● Imendani: 4. ožujka, 7. ožujka, 21. svibnja, 2. lipnja, 8. srpnja, 20. prosinca
Eugenija 〈G Eugenije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ 1 grč. εὐγένεια, εὐγενία [eugéneia, eugenía] ‘plemenito podrijetlo, plemenitost’, 2 ili prema muškome imenu Eugen (rijetko; 113 nositeljica)
► Ime se širilo kultom svete Eugenije, djevice i mučenice iz Córdobe, koja je mučenički stradala za vladanja Maura.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Eugenia; njem. Eugenia, Eugenie; fr. Eugénie; mađ., slč. Eugénia; češ. Eugenie, Evženie; slov. Eugenija, Evgenija; bug., rus. Евгения; mak., srp. Евгенија
● Imendan: 26. ožujka
Eva 〈G Eve〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ḥawwāh (usp. grč. Ευα [Eua]), možda izvedeno od korijena ḥjh ‘živjeti’; prema Bibliji ime znači ‘majka svemu živom’[Bibelwissenschaft] (često; 5653 nositeljice)
► U hrvatskim je književnim tekstovima ime potvrđeno od XVI. stoljeća. Veoma se često nadijevalo u istočnoj Posavini, istočnoj Slavoniji te u zapadnome Srijemu do 1929. godine. Osobito je često u Osječko-baranjskoj županiji, u kojoj je bilo peto žensko ime po čestoći nadijevanja do 1929. i sedmo između 1930. i 1939. godine. [ARj (III: 34)]
◆ Drugi jezici: engl. Ava, Eva, Eve; njem. Eva, Eve; fr. Ève, Eve; šp., tal., češ., slč., slov. Eva; mađ. Éva; polj. Ewa; bug., mak., srp., rus. Ева
● Imendani: 19. prosinca, 24. prosinca
Evelin 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla, v. Evelina (rijetko; 129 nositeljica)
Evelina 〈G Eveline〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Evelyn, podrijetlom vjerojatno od normanskoga imena Aveline, koje je umanjenica od Avila. Dublje je podrijetlo nejasno.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 255 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Evelin, Evelina, Eveline; fr. Éveline, Évelyne; šp., tal., češ. Evelina; mađ. Evelin, Evelina; češ. Evelína, Evelina; polj. Ewelina; slč. Evelína; bug., mak. Евелина; rus. Эвелина
Evica 〈G Evice〉 ž. os. ime izvedeno od Eva + -ica (srednje često; 1598 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanović (2008: 461)]
Fabian 〈G Fabiana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Fabijan (rijetko; 141 nositelj)
Fabijan 〈G Fabijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Fabianus, izvedenica od rimskoga rodovskog imena Fabius, usp. Fabio [Duden; Oxford] (srednje često; 1134 nositelja)
► Latinski lik imena potvrđen je od XI., a hrvatski lik, zapisan kao Fabian, Fabyan i Fabьjanь, od XV. stoljeća. Ime se širilo kultom svetoga Fabijana, pape iz III. stoljeća, koji je umro mučeničkom smrću pod carom Decijem. [Šurmin (1898: 382); Brgles (2015: 270–277)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., polj. Fabian; fr. Fabien; šp., češ., slč. Fabián; tal. Fabiano; mađ. Fábián; slov. Fabijan, Fabjan; rus. Фабиан, Фавиан
● Imendan: 20. siječnja
Fabio 〈G Fabija〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal., šp. Fabio < lat. Fabius, rimsko rodovsko ime, možda u vezi s lat. faba ‘bob’ [Duden; Oxford] (rijetko; 181 nositelj)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri i Hrvatskome primorju.
◆ Drugi jezici: njem. Fabio, Fabius; mađ. Fábió, Fábiusz; polj. Fabiusz; češ. Fabius; slč. Fábius; slov. Fabio, Fabijo; rus. Фабий, Фавий
Fadil 〈G Fadila〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fadil ← arap. Fāḍil ‘izvrstan, izvanredan, odličan, istaknut, učen, vrijedan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 205 nositelja)
Fadila 〈G Fadile〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fadile ← arap. fāḍilä ‘izvrsna, izvanredna, odlična, istaknuta, učena, vrijedna’ [Smailović (1977)] (rijetko; 191 nositeljica)
Fahrudin 〈G Fahrudina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Faru-ddīn, složeno od far ‘ponos, dika’ + äddīn ‘vjera’ [Smailović (1977)] (rijetko; 121 nositelj)
Fani 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga ili njemačkoga podrijetla ◊ engl. Fanny, njem. Fanni, pokraćeno od Frances, Franziska, Stephanie (rijetko; 429 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Dalmaciji.
Fanika 〈G Fanike, D Faniki〉 ž. os. ime izvedeno od Fani + -ka (rijetko; 444 nositeljice)
Fata 〈G Fate〉 ž. os. ime pokraćeno od Fatima (rijetko; 116 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (III: 45)]
Fatima 〈G Fatime〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fatīme ← arap. Fāṭimä ‘odbijena od sise (dojenja)’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 636 nositeljica)
► Ime je nosila Muhamedova kći.
Ferdinand 〈G Ferdinanda〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Ferdinand, izvorno iz šp. Ferdinando, što je ime germanskoga (gotskoga) podrijetla, složeno od pgerm. *friþu- ‘mir’ + *nanþjan ‘usuditi se, imati hrabrosti’[Duden; Oxford; Kroonen (2013)] (rijetko; 318 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVI. stoljeća. [Tkalčić (II: 218)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., slč., slov. Ferdinand; fr. Ferdinand, Fernand; šp. Fernando, Hernán, Hernando; tal. Ferdinando; mađ. Ferdinánd; polj. Ferdynand; bug., rus. Фердинанд; mak. Фердинанд, Фердинант
● Imendani: 30. svibnja, 15. lipnja
Ferdo 〈G Ferde, D Ferdi〉 m. os. ime pokraćeno od Ferdinand (rijetko; 319 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 466, 467)]
Ferenc 〈G Ferenca〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Ferenc, v. Franc, Franjo (rijetko; 146 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ, ACA, sv. 38, br. 8; NAZ, ACA, sv. 38, br. 21; Hafizović (2001: 40, 50, 56); Brgles (2019: 246)]
Ferid 〈G Ferida〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ferīd ← arap. färīd ‘jedini, besprimjerni, izvanredan, komu nema ravna’ [Smailović (1977)] (rijetko; 149 nositelja)
Ferida 〈G Feride〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Feride ← arap. färīdä ‘jedina, besprimjerna, izvanredna, kojoj nema ravne’ [Smailović (1977)] (rijetko; 111 nositeljica)
Feručo 〈G Feruča〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ferruccio [čit. Feručo], umanjenica od nadimka Ferro ili od složenih imena kojima je prvi dio ferro ‘željezo’ (npr. Ferroacusto)[Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 134 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri.
Fikret 〈G Fikreta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fikret ← arap. fikrät ‘misao, ideja, razmišljanje’ [Smailović (1977)] (rijetko; 216 nositelja)
Fikreta 〈G Fikrete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Fikret (rijetko; 140 nositeljica)
Fila 〈G File〉 ž. os. ime pokraćeno od Filipa, Filomena i drugih imena sa sastavnicom Fil- (veoma rijetko; 80 nositeljica)
Filip 〈G Filipa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Φίλιππος [Phílippos], dosl. ‘ljubitelj konja’, složenica od φίλος [phílos] ‘ljubljen, koji ljubi, mio, drag, prijateljski’ i ἵππος [híppos] ‘konj’[Duden; Oxford] (veoma često; 16 701 nositelj)
► Latinski je lik potvrđen od XII., a hrvatski od XIII. stoljeća. Potkraj XX. i početkom XXI. stoljeća Filip je jedno od pet najčešće nadijevanih muških osobnih imena (bilo je četvrto po čestoći nadijevanja 2000. – 2011. i šesto 1990. – 1999.), osobito u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji.
[Duden; CD (I: 326); Šurmin (1898: 29, 169)]
◆ Drugi jezici: engl. Philip; njem. Philipp; fr. Philippe; šp. Felipe; tal. Filippo; mađ. Fülöp; češ., polj., slč., slov. Filip; bug., mak., srp. Филип; rus. Филип, Филипп
● Imendani: 11. travnja, 3. svibnja, 26. svibnja, 23. kolovoza, 11. listopada, 22. listopada
Filipa 〈G Filipe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Filip (rijetko; 336 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (III: 54)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Philippa; šp. Felipa, Filipa; tal., mađ. Filippa; češ., polj., slč., slov. Filipa; bug., mak., srp. Филипа; rus. Филиппа
Filka 〈G Filke, D Filki〉 ž. os. ime izvedeno od Fila + -ka (rijetko; 122 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Dalmaciji.
Filomena 〈G Filomene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Φιλομένα [Philoména] prema muškome imenu Φιλομένης [Philoménēs] koje je složeno od φίλος [phílos] ‘ljubljen, koji ljubi, prijateljski’ i μένω [ménō] ‘ostati’. Moguće je da je ime i ukršteno s mitološkim imenom Φιλομήλη [Philomḗlē].[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 259 nositeljica)
► U hrvatskim je krajevima ime potvrđeno sredinom XIX. stoljeća.
Bilo je osobito omiljeno u Italiji u XIX. stoljeću, a pripisuje se slabo poznatoj svetici, čiji je kult bio odobren 1838., a dokinut je 1961. godine. [Oxford; Tagliavini (1978); Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 256; HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Philomena; njem. Filomena, Philomena, Philomene; fr. Philomène; šp., tal., polj., slov. Filomena; mađ., češ., slč. Filoména; bug., mak., srp., rus. Филомена
Fina 〈G Fine〉 ž. os. ime pokraćeno od Jozefina i drugih imena sa sastavnicom -fina (veoma rijetko; 86 nositeljica)
► [Leksikon leksikografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 256]
Finka 〈G Finke, D Finki〉 ž. os. ime izvedeno od Fina + -ka (razmjerno rijetko; 549 nositeljica)
Flora 〈G Flore〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Flora, staroitalska božica proljeća, cvjetanja i plodnosti ~ lat. flos 〈G floris〉 ‘cvijet’ (veoma rijetko; 74 nositeljice)
● Imendan: 24. studenoga
Florijan 〈G Florijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Florianus, rimski priimak izveden od rodovskoga imena Florus, koje je izvedeno od lat. flos 〈G floris〉 ‘cvijet’[Oxford; Duden] (razmjerno rijetko; 524 nositelja)
► Ime je češće u sjevernim hrvatskim krajevima. Nosio ga je sveti Florijan, mučenik iz Dioklecijanova doba. Njegov je kult osobito raširen po srednjoj Europi. Sveti je Florijan, uz ostalo, zaštitnik vatrogasaca te suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije.
Ime se na hrvatski prevodi kao Cvjetan, Cvjetko , osobito na dubrovačkome području i u Neretvanskoj krajini. [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 257–258; Vekarić (1995: 10); Vidović (2014: 63)]
◆ Drugi jezici: njem., fr., polj. Florian; šp. Florián, Floriano; tal. Floriano; mađ. Flórián; češ., slč. Florián; slov. Florijan, Florjan; bug. Флориан, Флориян; rus. Флориан
● Imendani: 4. svibnja, 27. listopada
Fran 〈G Frana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Franjo (srednje često; 3935 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, isprva na sjevernočakavskome području. Osobito se često nadijeva u XXI. stoljeću, i to u Zagrebu (šesto ime po čestoći nadijevanja 2000. – 2011.) i Međimurju (deseto ime po čestoći nadijevanja 2000. – 2011.). [ARj (III: 65); Šurmin (1898: 230)]
Frana 〈G Frane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Fran, Frane, Frano ② pokraćeno od Franciska (rijetko; 331 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Najraširenije je u Dalmaciji. [KS (II: 463)]
Franc 〈G Franca〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Franz ← lat. Franciscus , v. Franjo (rijetko; 317 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (III: 65); KAZ ACA, sv. 24, br. 14 (Ffrancz); NAZ ACA, sv. 38, br. 10; NAZ, Acta loci credibili, sv. 4, br. 65, fol. 2v (Francz).]
Franca 〈G France〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Franc ② stranoga podrijetla, v. Franka (rijetko; 460 nositeljica)
► Ime je prvi put posvjedočeno u župnim knjigama krštenih iz sredine XIX. stoljeća, a češće je u sjevernim hrvatskim krajevima. [HDA, MK 719, fol. 86; ARj (III: 65)]
Francika 〈G Francike, D Franciki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Franca + -ika ② izvedeno od muškoga imena Franc + -ika ③ usp. Franciska (rijetko; 322 nositeljice)
► Ime je prvi put posvjedočeno u Parčićevu rječniku početkom XX. stoljeća. Češće je u sjevernim hrvatskim krajevima. [ARj (III, 66)]
Franciska 〈G Franciske, D Franciski〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Franziska, lat. Francisca, prema muškome Franciscus, v. Franjo (srednje često; 1311 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu. U prvoj polovici XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Međimurju. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Frances; njem. Francisca, Franziska; fr. Françoise; šp. Francisca; tal. Francesca; mađ. Franciska; češ., slč. Františka; polj. Franciszka; slov. Frančiška; bug., rus. Франциска
● Imendani: 9. ožujka, 4. listopada
Franco 〈G Franca〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Franko (rijetko; 176 nositelja)
Frančiška 〈G Frančiške, D Frančiški〉 ž. os. ime slovenskoga podrijetla ◊ slov. Frančiška, v. Franciska (rijetko; 107 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije na sjevernome Jadranu.
Frane 〈G Frane, D Frani〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Franjo (srednje često; 3478 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Zadru u XIII. stoljeću. Najrasprostranjenije je u Dalmaciji. [Jakić-Cestarić (1972: 140); Monumenta Ragusina (I: 173)]
Franica 〈G Franice〉 ž. os. ime izvedeno od Fran, Frana, Frane, Frano + -ica (rijetko; 421 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u južnoj i srednjoj Dalmaciji. [Stipišić (2000: 144); Miscellanea (II: 60)]
Franka 〈G Franke, D Franki〉 ž. os. ime ① stranoga podrijetla ◊ njem. Franka, tal. Franca, prema muškome Franco, v. Franko ② izvedeno od Fran, Frane, Frano + -ka (srednje često; 2093 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [Jakić-Cestarić (1972: 136); CD (VI: 460)]
● Imendani: 25. travnja, 4. listopada
Franko 〈G Franka〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ 1 tal. Franco, pokraćeno od Francesco, v. Franjo, ili 2 nastalo prema germanskome imenu Frank (usp. engl., njem. Frank) kojemu je izvorno značenje ‘Franak, pripadnik franačkoga plemena’[Duden; Oxford] (srednje često; 2033 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u priobalju. [ARj (III: 68); Pucić (1858: 9); Spaho i Aličić (2007: 393); Hafizović (2001: 346)]
Frano 〈G Frane, D Frani〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Franjo (srednje često; 2582 nositelja)
► Najrasprostranjenije je u Dalmaciji.
Franja 〈G Franje〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Franjo (veoma rijetko; 55 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanović (2008: 460, 461)]
Franjica 〈G Franjice〉 ž. os. ime izvedeno od Franja + -ica (rijetko; 394 nositeljice)
► Ime je prvi put zasvjedočeno u Parčićevu rječniku početkom XX. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u sjevernim hrvatskim krajevima. [ARj (III: 69)]
Franjka 〈G Franjke, D Franjki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Franja + -ka ② izvedeno od muškoga imena Franjo + -ka (rijetko; 366 nositeljica)
Franjo 〈G Franje, D Franji〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Francesco, lat. Franciscus, dosl. ‘Francuz’, izvedenica od Francus ‘Franak, pripadnik franačkoga plemena’. Moguće je da je etnonim Francus postao od franačkoga pridjeva *frank ‘slobodan’.[Duden; Oxford; REW] (17. muško osobno ime po čestoći; 20 623 nositelja)
► Hrvatski lik Franyo u vrelima se pojavljuje od XVI. stoljeća (češće početkom XVIII. st.). U prvoj polovici XX. stoljeća bilo je na četvrtome mjestu po čestoći nadijevanja među muškim osobnim imenima. Osobito često bilo je u područjima sjeverno i zapadno od Velebita, a rjeđe se nadijevalo u Lici i Dalmaciji.
Ime se proširilo s kultom svetoga Franje Asiškoga, tal. Francesco d'Assisi (1181. – 1226.). Krsno ime bilo mu je Giovanni, a nadimak Francesco ‘Francuzić’ dao mu je njegov otac trgovac koji je imao
mnogobrojne poslovne veze u Francuskoj. [CD (VI: 2, 4, 6 et passim.); Hanel (1877: 143); Tkalčić (I: 138, 149); Muster lista (1577: 46, 1257)]
◆ Drugi jezici: engl. Francis, Frank; njem. Franz, Franziskus; fr. Francisque, François; šp. Francisco; tal. Francesco; mađ. Ferenc; češ., slč. František; polj. Franciszek; slov. Frančišek
● Imendani: 24. siječnja, 2. travnja, 11. svibnja, 4. listopada, 3. prosinca
Fuad 〈G Fuada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fuād ← arap. fu’ād ‘srce’ [Smailović (1977)] (rijetko; 112 nositelja)
Fuma 〈G Fume〉 ž. os. ime pokraćeno od Eufemija (rijetko; 146 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri, u kojoj je bilo sedmo po čestoći nadijevanja do 1929. godine.
Fumica 〈G Fumice〉 ž. os. ime izvedeno od Fuma + -ica (rijetko; 175 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u Zadru 1346. godine, a danas je najrasprostranjenije u Istri. [Anzulović (2007: 242)]
Gabriel 〈G Gabriela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Gabrijel (srednje često; 2288 nositelja)
Gabriela 〈G Gabriele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Gabriel, v. Gabrijela (srednje često; 2048 nositeljica)
Gabrijel 〈G Gabrijela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. gaḇrīʾēl ‘Božji čovjek’ [Amerl (1997); Duden; Oxford] (srednje često; 2826 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, a godine 2016. bilo je sedmo po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj.
Nosio ga je anđeo Gabrijel, koji je, prema Bibliji, navijestio rođenje Ivana Krstitelja te Isusa Krista. [ARj (VIII: 32); HE s. v. Gabrijel; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 131; CD (II: 150); Top 10 imena za djevojčice i dječake u Hrvatskoj 2016. godine]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., polj., slč. Gabriel; tal. Gabriele; mađ. Gábor; slov. Gabrijel; bug. Габриел, Гавраил; mak. Габриел, Гаврил; srp. Гаврил, Гаврило; rus. Габриэль, Гаврила, Гавриил
● Imendani: 27. veljače, 29. rujna
Gabrijela 〈G Gabrijele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Gabrijel (srednje često; 3979 nositeljica)
► U hrvatskim se krajevima ime pojavljuje od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Gabrielle; njem. Gabriela, Gabriele; šp., češ., polj., slč. Gabriela; tal. Gabriela, Gabriella; mađ. Gabriella; slov. Gabrijela; bug. Габриела, Гавраила, Гаврила; mak. Габриела, Гаврила; srp. Гаврила; rus. Габриела
Gašpar 〈G Gašpara〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ smatra se da je ime nastalo od perzijske riječi koja znači ‘rizničar’ (srperz. ganǰwar) (rijetko; 203 nositelja)
► Najstarije potvrde imena potječu s početka XIV. stoljeća. U kršćanskoj se tradiciji smatra da je Gašpar ime jednoga od trojice mudraca koji su se došli pokloniti novorođenomu Isusu, no u Bibliji nisu spomenuta njihova imena. [ARj (III: 111); Šurmin (1898: 76); Kukuljević Sakcinski (1863: 2)]
◆ Drugi jezici: engl. Caspar, Jasper; njem. Caspar, Kaspar; fr. Gaspard; šp. Gaspar; tal. Gaspare; mađ. Gáspár; češ. Kašpar; polj. Kacper, Kasper; slč. Gašpar; slov. Gašper; bug., rus. Гаспар, Каспар; mak. Гаспар; srp. Гаспар, Гаспер
● Imendani: 6. siječnja, 12. lipnja
Gea 〈G Gee〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Γαῖα [Gaȋa] ‘Zemlja’ [Duden] (rijetko; 136 nositeljica)
Genoveva 〈G Genoveve〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem., tal., šp. Genoveva, posuđeno iz fr. Geneviève, nesigurna postanja. Ime je zacijelo složenica, drugi je dio možda od pgerm. *wība ‘žena’.[Tagliavini (1978); Duden; Oxford] (rijetko; 105 nositeljica)
► Sveta je Genoveva (V. st.) po predaji zaslužna za to što je Pariz ostao pošteđen od najezde Huna.
◆ Drugi jezici: engl. Genevieve; njem. Genovefa, Genoveva; fr. Geneviève; šp. Genoveva; tal. Genoveffa; mađ., slč. Genovéva; češ. Jenovéfa; polj. Genowefa; slov. Genovefa; bug., mak., srp. Геновева; rus. Геновефа
● Imendan: 3. siječnja
Gina 〈G Gine〉 ž. os. ime , v. Đina (rijetko; 166 nositeljica)
Giovanni 〈G Giovannija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giovanni, v. Ivan (rijetko; 139 nositelja)
Gita 〈G Gite〉 ž. os. ime pokraćeno od Brigita, Margita (rijetko; 276 nositeljica)
Giuliano 〈G Giuliana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuliano, v. Julijan (rijetko; 100 nositelja)
Giuseppe 〈G Giuseppea, D Giuseppeu〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuseppe, v. Josip (rijetko; 104 nositelja)
Gizela 〈G Gizele〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Gisela < stvnjem. gīsal ‘talac, jamac, zalog’ [Duden] (rijetko; 316 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u drugoj polovici XIX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl. Giselle, Gisselle; fr. Gisèle, Giselle; šp. Gisela; tal. Gisella; mađ. Gizella; češ. Gisela, Gizela; polj., slč., slov. Gizela; bug., mak., rus. Гизела
● Imendan: 17. svibnja
Gjurgjica 〈G Gjurgjice〉 ž. os. ime , v. Đurđica (rijetko; 143 nositeljice)
Gjuro 〈G Gjure, D Gjuri〉 m. os. ime , v. Đuro (rijetko; 215 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (IV: 126)]
Gloria 〈G Glorije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Glorija (rijetko; 497 nositeljica)
Glorija 〈G Glorije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. gloria ‘slava’ (rijetko; 330 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., polj. Gloria; mađ. Glória; češ. Glorie; bug., rus. Глория; mak. Глорија
Gojimir 〈G Gojimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’ + -mir (veoma rijetko; 16 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Gojimir; srp. Гојимир
Gojislav 〈G Gojislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 25 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (I: 106; II: 26, 68)]
◆ Drugi jezici: slov. Gojislav; mak. Гоислав; srp. Гојислав
Gojko 〈G Gojka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od osnove glagola gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’, 2 ime može biti izvedeno i od pokraćenih osnova složenih imena poput Gojimir, Gojislav, Gojmir, Domagoj [Maretić (1887); Knappová (2010)] (srednje često; 1435 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Monumenta Ragusina (II: 103; III: 211); Aličić (1985: 3); Kapetanić i Vekarić (1: 16); Vidović (2014: 320)]
Gojmir 〈G Gojmira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’ + -mir (veoma rijetko; 10 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Gojmir; srp. Гојмир
Goran 〈G Gorana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od gora + -an [Grković (1977)] (15. muško osobno ime po čestoći; 22 617 nositelja)
► U XIV. stoljeću potvrđen je u Boki kotorskoj latinski lik Gorannus, a hrvatski Goran u XV. stoljeću. Sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća ime je bilo popularno u različitim hrvatskim krajevima (na šestome mjestu po čestoći nadijevanja 70-ih u Hrvatskoj), posebice u Gorskome kotaru, Hrvatskome primorju, Istri i Slavoniji.
Na popularnost imena utjecao je književnik Ivan Goran Kovačić (1913. – 1943.), koji si je priimak Goran dodao 1935. godine kao oznaku pripadnosti zavičaju (< Goran ‘stanovnik Gorskoga kotara’). [HE (s. v. Kovačić, Ivan Goran); KS (II: 616)]
◆ Drugi jezici: mađ. Gorán; slov. Goran; bug., mak., srp., rus. Горан
● Imendani: 5. veljače, 24. veljače, 26. ožujka, 21. travnja, 7. srpnja
Gorana 〈G Gorane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Goran (srednje često; 1220 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Gorana; bug., mak., srp. Горана
Goranka 〈G Goranke, D Goranki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Gorana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Goran + -ka (razmjerno rijetko; 906 nositeljica)
Gordan 〈G Gordana〉 m. os. ime nastalo premaženskome imenu Gordana (srednje često; 2211 nositelja)
◆ Drugi jezici: slč., slov. Gordan; bug., mak., srp., rus. Гордан
● Imendan: 27. listopada
Gordana 〈G Gordane〉 ž. os. ime književnoga postanja ◊ izvedeno od gord ‘ponosan’ (posuđenica iz ruskoga гордый < psl. *gъrdъ) (veoma često; 17 879 nositeljica)
► Među najpopularnijim imenima našlo se 50-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo među najčešće nadijevanim imenima u Zadarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Na čestoću imena utjecala je popularnost književnoga lika Gordane iz istoimenoga romana Marije Jurić Zagorke. Između 60-ih i 80-ih godina bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u cijeloj Hrvatskoj. Osobito je popularno bilo 70-ih godina u Zagrebu i Međimurju.
[NAZ ACA, sv. 30, br. 3, fol. 7]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Gordana; bug., mak., srp., rus. Гордана
● Imendani: 30. siječnja, 3. rujna
Gospava 〈G Gospave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od gospa + -ava [Maretić (1887: 95)] (rijetko; 163 nositeljice)
► Ime se često nadijevalo rođenima oko blagdana Velike ili Male Gospe. [Grković (1977)]
◆ Drugi jezici: srp. Госпава
Graciela 〈G Graciele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Gracijela (rijetko; 106 nositeljica)
Gracijela 〈G Gracijele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Graziella, umanjenica od Grazia < lat. gratia ‘milost, dražest, ljupkost, uslužnost, zahvalnost, hvala’ (razmjerno rijetko; 537 nositeljica)
► U rimskoj su mitologiji gracije (lat. Gratiae) bile božice dražesti i ljepote, Jupiterove kćeri.
◆ Drugi jezici: šp. Graciela
Gregor 〈G Gregora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Grgur (rijetko; 214 nositelja)
► Latinski lik Gregorius u vrelima se pojavljuje od XI. stoljeća, a hrvatski Gregor od XV. stoljeća. [CD (I: 68); Benyovsky i Zelić (2007: 300); NAZ, ACA sv. 38, br. 7; Brgles (2015: 285); Muster lista (1577: 63, 70, et passim.)]
● Imendan: 10. prosinca
Greta 〈G Grete〉 ž. os. ime pokraćeno od Margareta (rijetko; 422 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva na dubrovačkome području. [CD (II: 301)]
Grga 〈G Grge〉 m. os. ime pokraćeno od Grgur (rijetko; 321 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Po izvadcima iz mletačkih katastara bilo je razmjerno često potvrđeno u XVIII. stoljeću u Dalmatinskoj zagori. [Brković, Ćubela i Martinović (2007)]
Grgo 〈G Grge, D Grgi〉 m. os. ime pokraćeno od Grgur (razmjerno rijetko; 858 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (III: 423)]
Grgur 〈G Grgura〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Gregorius, kasnoantičko ime izvedeno od grč. γρηγορέω [grēgoréō] ‘bdjeti’ (rijetko; 347 nositelja)
► Ime Grgur posvjedočeno je od XIII. stoljeća. Bilo je omiljeno među prvim kršćanima zbog značenja ‘koji bdije’ te ga je nosilo više svetaca i papa. Poznatiji su među njima sveti Grgur I. Veliki (VI./VII.st.), papa i crkveni učitelj, utemeljitelj tzv. gregorijanskoga pjevanja, te papa Grgur XIII. (XVI. st.), reformator kalendara, po kojemu se i suvremeni najčešće korišteni kalendar naziva gregorijanskim. [ARj (III: 424); Šurmin (1898: 53); Duden; Oxford; HE (s. vv. Grgur I., kalendar); ]
◆ Drugi jezici: engl. Gregory; njem. Gregor, Gregorius; fr. Grégoire; šp., tal. Gregorio; mađ. Gergely; češ. Řehoř; polj. Grzegorz; slč., slov. Gregor; bug. Григорий; mak. Глигориј, Грегориј, Григориј; srp. Глигоријe, Григорије; rus. Григорий, Григорис
● Imendani: 2. siječnja, 25. svibnja, 25. kolovoza, 3. rujna, 30. rujna
Grozda 〈G Grozde〉 ž. os. ime pokraćeno od Grozdana (rijetko; 115 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Grozda; bug., mak., srp. Грозда
Grozdana 〈G Grozdane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od grozd + -ana [Maretić (1887: 72)] (srednje često; 1176 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Novaković (1875: 56)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Гроздана
Hajdi 〈neskl.〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Heidi, odmilica od Adelheid, v. Adelhajda [Duden] (rijetko; 110 nositeljica)
► Na nadijevanje imena utjecali su dječji romani Johanne Spyri o djevojčici Heidi.
Hajrija 〈G Hajrije〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hayriye ← arap. ayri(yy) ‘dobra, sretna’ [Smailović (1977)] (rijetko; 116 nositeljica)
Hajrudin 〈G Hajrudina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hayruddin ← arap. Ḫayruddīn, ime složeno od ayr ‘sreća’ i äddīn ‘vjera’ [Smailović (1977)] (rijetko; 142 nositelja)
Hamdija 〈G Hamdije〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hamdī ← arap. ḥamdi(yy) ‘hvaljeni, pohvaljeni’ [Smailović (1977)] (rijetko; 117 nositelja)
Hana 〈G Hane〉 ž. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ḥannāh ‘milost’, v. Ana [Amerl (1997)] ② njemačkoga podrijetla ◊ njem. Hanna, pokraćeno od Johanna, v. Ivana (srednje često; 2498 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Međimurju, u kojemu je početkom XXI. stoljeća sedmo, te u Hrvatskome zagorju, u kojemu je 2016. godine bilo peto ime po čestoći nadijevanja. [Statistički bilten (2017: 7)]
Hanna 〈G Hanne〉 ž. os. ime , v. Hana (rijetko; 176 nositeljica)
Hari 〈G Harija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Harry, odmilica od Henry, v. Henrik [Oxford; Duden] (rijetko; 131 nositelj)
Haris 〈G Harisa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hāris ← arap. Ḥāriṯ ‘onaj koji nabavlja i stječe; ratar, orač, zemljoradnik; lav’ [Smailović (1977)] (rijetko; 328 nositelja)
Hasan 〈G Hasana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hasan ← arap. Ḥasän ‘lijep, krasan, dobar, ljubak, izvrstan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 412 nositelja)
► Ime je nosio Muhamedov unuk, sin Fatime i Alije. [Agić (1996); Hafizović (2001: 13, 14, 15, 16); Spaho i Aličić (2007: 14, 25, 26, 28)]
Heda 〈G Hede〉 ž. os. ime pokraćeno od Hedviga (veoma rijetko; 50 nositeljica)
Hedviga 〈G Hedvige〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem. Hedwig, složeno od stvnjem. hadu ‘bitka, boj’ + wīg ‘boj, rat’ [Duden; Kroonen (2013)] (rijetko; 207 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: fr. Edwige; šp. Eduviges, Eduvigis ; tal. Edvige; mađ. Hedvig; češ., slov. Hedvika; polj. Jadwiga; slč. Hedviga; bug., rus. Ядвига; mak. Јадвига
● Imendan: 16. listopada
Helena 〈G Helene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, usp. Elena, Jelena ◊ grč. Ἑλένη [Helenē], nesigurne etimologije [Beekes (2010)] (često; 7422 nositeljice)
► U grčkoj mitologiji Helena je bila kći Zeusa i Lede, sestra Dioskura te Menelajeva žena. Zbog njezine ljepote Paris ju je oteo i odveo u Troju te je tako postala uzrokom Trojanskoga rata. Ime je nosila i sveta Helena (III./IV. st.), majka rimskoga cara Konstantina Velikoga, koja je, prema legendi, na hodočašću u Jeruzalem pronašla komad pravoga Isusova križa. [Bratulić i Damjanović (2005: 50); CD (I: 156; XIII: 62); Tkalčić (II: 208, 256); Duden; Wikipedia; Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Ellen, Helen; njem. Helena, Helene; fr. Hélène; šp., tal. Elena; mađ. Ilona; češ., slč. Elena, Helena; polj., slov. Helena; bug., mak. Елена; srp. Елена, Јелена; rus. Елена, Элен
● Imendan: 18. kolovoza
Helga 〈G Helge〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ njem., dan., norv., šved. Helga, prema muškome imenu Helgi, Helge < stnord. heilagr ‘svet’ [Duden; Oxford; Orel (2003)] (rijetko; 210 nositeljica)
◆ Drugi jezici: mađ., češ., polj., slč., slov. Helga; bug. Елга, Хелга
Henrik 〈G Henrika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ staro njemačko ime Heimerich (i suvremeno Heimrich, Heinrich), složeno od stvnjem. heim ‘selo, dom’ + rīhhi ‘bogat, moćan’ < ‘vladar’; latinizirano je kao Henricus, što je prihvaćeno i u hrvatskome[Duden; Oxford; Tagliavini (1978); Kroonen (2013)] (veoma rijetko; 69 nositelja)
► Ime se vjerojatno počelo širiti pod utjecajem kulta svetoga Henrika, vladara Svetoga Rimskog Carstva iz XI. stoljeća. Latinski lik Henricus potvrđen je u hrvatskim krajevima od XII. stoljeća. Najstarije se potvrde odnose na pripadnike najviših društvenih slojeva i mletačko plemstvo. [CD (II: 98, 104 et passim.)]
● Imendan: 13. srpnja
Herman 〈G Hermana〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Hermann, složeno od stvnjem. heri ‘vojska’ + man ‘čovjek’ [Duden] (veoma rijetko; 57 nositelja)
► Latinizirani je lik imena Hermanus potvrđen od XII. stoljeća. [CD (II: 359)]
Hermina 〈G Hermine〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Hermine, Hermina, tvoreno oko 1800. g. prema muškome Hermann, v. Herman [Duden] (rijetko; 371 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
Hilda 〈G Hilde〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ pokraćeno od germanskih imena koja počinju s Hild- (usp. njem. Hildegard) ili završavaju s -hilde (usp. njem. Mathilde,v. Matilda) (rijetko; 217 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Hilda, Hylda; njem. Hilda, Hilde; fr., šp., mađ., češ., polj., slč. Hilda; tal. Elda, Ilda, Ilde; slov. Elda, Hilda; bug., mak. Хилда; rus. Гильда
● Imendan: 17. studenoga
Hinko 〈G Hinka〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ pokraćeno od Hinrich, niskonjemačkoga odraza imena Heinrich, v. Henrik (rijetko; 127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 456, 457)]
Hrvoje 〈G Hrvoja, D Hrvoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od osnove koja je u etnonimu Hrvat + -oje [HER] (veoma često; 12 609 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Nosio ga je veliki vojvoda bosanski i herceg splitski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (oko 1350. – 1416.). [Tkalčić (I: 307)]
● Imendan: 25. veljače
Hrvojka 〈G Hrvojke, D Hrvojki〉 ž. os. ime izvedeno od muškoga imena Hrvoje + -ka (rijetko; 198 nositeljica)
Husein 〈G Huseina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hüseyn ← arap. Ḥusäyn ‘ljepuškast, polijep’ [Smailović (1977)] (rijetko; 277 nositelja)
► Ime je nosio Muhamedov unuk, sin Fatime i Alije. [Agić (1996); ARj (III: 737)]
Ian 〈G Iana〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Ian, izvorno škotski odraz svetačkoga imena John, v. Ivan (rijetko; 288 nositelja)
Ibrahim 〈G Ibrahima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ibrahim ← arap. Ibrāhīm ← hebr. ’aḇrāhām , v. Abraham (rijetko; 469 nositelja)
► Ibrahim je bio islamski prorok i praotac, usp. Abraham , te jedan od Muhamedovih sinova, kojega je rodila kršćanka Marija. [Smailović (1977)]
Ida 〈G Ide〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 grč. Ἴδη [Ídē], Ἴδα [Ída], ime nimfe, 2možda izvedeno od korijena koji je u stnord. ið ‘rad, djelatnost’ [Duden; Oxford; Orel (2003)] (srednje često; 1370 nositeljica)
► [Oxford]
● Imendani: 13. travnja, 8. svibnja, 29. listopada
Ignac 〈G Ignaca〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Ignacije (razmjerno rijetko; 568 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća, a najrasprostranjenije je u kajkavskim krajevima. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka; Kolanović i Marjanić (2008: 470)]
Ignacije 〈G Ignacija, D Ignaciju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Ignatius (usp. i grč. Ἰγνάτιος [Ignátios]) ~ starije Egnatius, rimsko rodovsko ime možda etrurskoga podrijetla. U postklasično doba na mjestu početnoga E dolazi I zacijelo zbog pučkoetimološkoga povezivanja s lat. riječi ignis ‘vatra’.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 151 nositelj)
► Latinski je lik imena Ignatius potvrđen od XVII. stoljeća. Ime je nosio sveti Ignacije Lojolski (1491. – 1556.), utemeljitelj Družbe Isusove.
Hrvatski skladatelj rođen kao Ignatius Fuchs (1819. – 1854.) pojednostavnjenom etimologijom svoje je ime preveo u Vatroslav Lisinski. [ARj (III: 773)]
◆ Drugi jezici: engl. Ignatius; njem. Ignatius, Ignaz; fr. Ignace; šp. Ignacio; tal. Ignazio; mađ. Ignác; češ., slč. Ignác, Ignát; polj. Ignacy; slov. Ignac, Ignacij; bug. Игнат; mak. Игнат, Игнатиј; srp. Игњат, Игњатије; rus. Игнат, Игнатий
● Imendani: 31. srpnja, 17. listopada
Igor 〈G Igora〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Игор, posuđeno u IX. ili X. stoljeću iz stnord. Yngvarr, što je izvedeno od imena germanskoga božanstva Yngvi [Duden; Oxford; Behind the Name] (veoma često; 16 331 nositelj)
► Ime se najčešće nadijevalo 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća, osobito u Lici i Dalmaciji.
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Igor; bug., mak., srp. Игор
● Imendan: 17. studenoga
Ika 〈G Ike, D Iki〉 ž. os. ime pokraćeno od Ivana (srednje često; 1256 nositeljica)
Ileana 〈G Ileane〉 ž. os. ime rumunjskoga podrijetla ◊ rum. Ileana, v. Helena, Jelena [Duden; Oxford; Behind the Name] (rijetko; 129 nositeljica)
Ilija 〈G Ilije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἠλίας [Ēlías] ← hebr. ʾēlīyāhū ‘(moj) Bog je Jahve’ [Amerl (1997); Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (često; 8508 nositelja)
► Latinski je lik imena Helia u hrvatskim krajevima potvrđen koncem XII., a lik Ilia potkraj XIII. stoljeća. Ime je osobito rasprostranjeno u srednjoj Bosni i bosanskoj Posavini, u kojoj je bilo jedno od najčešćih u XVIII. stoljeću. U Hrvatskoj je ime osobito rasprostranjeno u slavonskoj Posavini i Srijemu te se često nadijevalo do Drugoga svjetskog rata. Nosio ga je sveti Ilija, starozavjetni prorok koji je živio u IX. stoljeću pr. Kr., u čije se štovanje pretočio slavenski kult Peruna Gromovnika. [CD (II: 138); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 310); Tkalčić (III: 323); Vidović (2016); Brgles (2019: 213)]
◆ Drugi jezici: engl. Elijah; njem. Elias, Elija; fr. Élie; šp. Elías; tal. Elia; mađ. Éliás, Illés; češ., slč. Eliáš; polj. Eliasz; slov. Elija; bug. Илия; mak., srp. Илија; rus. Илья
● Imendani: 17. travnja, 20. srpnja
Ilijana 〈G Ilijane〉 ž. os. ime izvedeno odmuškoga imena Ilija + -ana (rijetko; 442 nositeljice)
► Ime je osobito rasprostranjeno među bačkim Hrvaticama od XVII. stoljeća. [Sekulić (2005: 104)]
Ilina 〈G Iline〉 ž. os. ime izvedeno odmuškoga imena Ilija + -ina (veoma rijetko; 15 nositeljica)
Ilinka 〈G Ilinke, D Ilinki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Ilina + -ka ② izvedeno od muškoga imena Ilija + -inka (rijetko; 454 nositeljice)
Ilka 〈G Ilke, D Ilki〉 ž. os. ime ① izvedeno od muškoga imena Ilija + -ka ② nastalo prema muškome Ilko (rijetko; 140 nositeljica)
Ilko 〈G Ilka〉 m. os. ime izvedeno od Ilija + -ko (veoma rijetko; 77 nositelja)
Ilona 〈G Ilone〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Ilona, v. Helena [Duden] (rijetko; 372 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Baranji.
Ilonka 〈G Ilonke, D Ilonki〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Ilonka, izvedeno od Ilona (razmjerno rijetko; 607 nositeljica)
Ina 〈G Ine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ pokraćeno od imena koja završavaju na -ina, npr. Albina, Karolina, Katarina, Kristina, Marina [Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 646 nositeljica)
Indira 〈G Indire〉 ž. os. ime indijskoga podrijetla ◊ hindski, sanskrt indirā ‘ljepota, sjaj’ [Wikipedia; Monier-Williams (1899)] (rijetko; 346 nositeljica)
► Ime je nosila indijska političarka Indira Priyadarshini Gandhi, prva predsjednica indijske vlade i kći prvoga predsjednika indijske vlade Jawaharlala Nehrua.
Ines 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Inés, v. Agneza (često; 7066 nositeljica)
◆ Drugi jezici: fr. Inès; češ. Ines, Inesa, Inéz ; slov. Ines; mak. Инес; rus. Инеса, Инесса
● Imendan: 2. ožujka
Inga 〈G Inge〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ pokraćeno od imena koja počinju s Ing-, npr. Ingeborg, Ingrid (razmjerno rijetko; 518 nositeljica)
Ingeborg 〈neskl.〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ složeno ime u kojemu je prvi dio ime germanskoga božanstva Ing[wio], a drugi dio ili stnord. borg ‘grad, utvrda’ (< pgerm. *burg) ili stnord. *bjǫrg ‘pomoć’ (< pgerm. *bergo)[Duden; Kroonen (2013); Orel (2003); Oxford; Behind the Name] (rijetko; 106 nositeljica)
Ingrid 〈neskl.〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ složeno od imena germanskoga božanstva Ing- + stnord. fríðr ‘lijep’ [Duden] (razmjerno rijetko; 917 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., mađ. Ingrid; češ. Ingrid, Ingrida; polj. Ingryda; slč. Ingrida; slov. Ingrid, Ingrida, Ingrit; bug., rus. Ингрид
● Imendan: 2. rujna
Ino 〈G Ina〉 m. os. ime ① pokraćeno od imena koja počinju ili završavaju s ino, npr. Inoslav, Albino, Marino, Valentino ② nastalo prema ženskome imenu Ina (rijetko; 101 nositelj)
Inoslav 〈G Inoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od ini ‘drugi, različit’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 49 nositelja)
Ira 〈G Ire〉 ž. os. ime pokraćeno od Irena, Irina (razmjerno rijetko; 514 nositeljica)
Irena 〈G Irene〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ lat. Irena ← grč. εἰρήνη [eirḗnē] ‘mir’ ~ grč. Εἰρήνη [Eirḗnē], božica mira (često; 9065 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu. Pučka ga etimologija dovodi u vezu s imenom Miroslava. [HDA, MK 96; ARj (III: 853; IV: 600)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal. Irene; fr. Irène; mađ. Irén; češ., polj., slč., slov. Irena; bug., mak., srp., rus. Ирина
● Imendani: 22. siječnja, 5. travnja, 5. svibnja, 18. rujna, 20. listopada
Irene 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Irena (rijetko; 137 nositeljica)
Irenka 〈G Irenke, D Irenki〉 ž. os. ime izvedeno od Irena + -ka (rijetko; 150 nositeljica)
Irfan 〈G Irfana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Irfan ← arap. ‘Irfān ‘poznavatelj, raspoznavatelj; poznavanje, saznanje’ [Smailović (1977)] (rijetko; 103 nositelja)
Irina 〈G Irine〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Ирина, v. Irena (rijetko; 492 nositeljice)
Iris 〈neskl.〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč.Ἶρις [Ȋris], glasnica bogova ~ ἶρις [ȋris] ‘dúga’ [Duden; Oxford] (srednje često; 1264 nositeljice)
► U grčkoj mitologiji Iris (ili Irida) bila je glasnica bogova, personifikacija duge, jer se dugu kao luk koji spaja nebo i zemlju smatralo porukom s nebesa. Ime Iris često se nadijeva prema istoimenome cvijetu (zove se i perunika).
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slov. Iris; tal. Iride, Iris; mađ. Írisz; polj. Iryda; bug. Ирис; rus. Ирида
Irma 〈G Irme〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ staro njemačko osobno ime, pokraćeno od imena koja počinju s Irm-, npr. Irmgard, Irmtraud, usp. Ema [Duden] (razmjerno rijetko; 912 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Irma, Erma; šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Irma; bug., mak., rus. Ирма
Isabella 〈G Isabelle〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Izabela (rijetko; 151 nositeljica)
Iskra 〈G Iskre〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ < psl. *jьskra/*iskra ‘vatra’ [Matasović i dr. (2016)] (rijetko; 326 nositeljica)
● Imendan: 2. ožujka
Ismet 〈G Ismeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ismet ← arap. ‘iṣmät ‘čuvanje, zaštita, bezgrešnost, nevinost, poštenje, vrlina’ [Smailović (1977)] (rijetko; 410 nositelja)
Ismeta 〈G Ismete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ismet (rijetko; 157 nositeljica)
Ištvan 〈G Ištvana〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. István, v. Stjepan (rijetko; 249 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, a danas je najrasprostranjenije u Baranji. [ARj (IV: 91); KAZ ACA, sv. 21, br. 2]
Ita 〈G Ite〉 ž. os. ime nejasna postanja ◊ možda pokraćeno od imena koja završavaju na -ita, npr. Judita, Brigita, Edita [HER (s. v. Judita)] (rijetko; 115 nositeljica)
Iva 〈G Ive〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Ivana, Ivanka ② nastalo prema muškome Ivan , Ivo, Ive (veoma često; 18 762 nositeljice)
► U srednjoj Dalmaciji bilo je među deset najčešćih ženskih imena do 1959. godine. U cijeloj se Hrvatskoj počinje češće nadijevati 70-ih godina XX. stoljeća te je između 2000. i 2011. godine bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Hrvatskoj. [ARj (IV: 98); Statistički bilten (2016: 7)]
Ivan 〈G Ivana〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἰωάννης [Iōánnes] ← hebr. yōḥānān ili yehōḥānān ‘Jahve je milostiv’ [Duden; Oxford; Vidović (2009)] (najčešće muško osobno ime u Hrvatskoj; 130 828 nositelja)
► Ime je (likom Iuanno) potvrđeno u XI. stoljeću. Rasprostranjeno je u svim hrvatskim krajevima. Tijekom XX. stoljeća to je bilo najčešće nadijevano muško osobno ime u cijeloj Hrvatskoj. Nosili su ga Kristov preteča Ivan Krstitelj, zatim jedan od apostola i evanđelist, mnogi svetci, pape i vladari. [Rački (1877: 98); ARj (IV: 99); Vidović (2009)]
◆ Drugi jezici: engl. Jack, John; njem. Johann, Johannes; fr. Jean; šp. Iván, Juan; tal. Giovanni; mađ. Iván, János; češ. Ivan, Jan; polj. Jan, Janusz; slč. Ivan, Ján; slov. Ivan, Janez; bug. Иван, Йован; mak., srp. Иван, Јован; rus. Иван, Иоанн
● Imendani: 31. siječnja, 4. veljače, 8. ožujka, 20. ožujka, 7. travnja, 10. svibnja, 16. svibnja, 18. svibnja, 10. lipnja, 22. lipnja, 24. lipnja, 26. lipnja, 4. kolovoza, 13. kolovoza, 19. kolovoza, 29. kolovoza, 13. rujna, 19. listopada, 22. listopada, 23. listopada, 13. studenoga, 4. prosinca, 14. prosinca, 23. prosinca, 27. prosinca
Ivana 〈G Ivane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ivan (3. žensko osobno ime po čestoći; 49 943 nositeljice)
► Ime je potvrđeno barem od XVII. stoljeća. Od 1970. godine do kraja XX. stoljeća bilo je prvo žensko ime po čestoći nadijevanja u cijeloj Hrvatskoj. Od godine 2000. rjeđe se nadijeva, posebice na zagrebačkome području, no u ostalim hrvatskim krajevima i dalje je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena. [ARj (IV: 99); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 48); Tkalčić (I: 294; IV: 71)]
◆ Drugi jezici: engl. Jane, Jean, Joan; njem. Joana, Joanna, Johanna, Johanne; fr. Jeanne; šp. Ivana, Juana; tal. Giovanna; mađ. Ivána; češ., slč. Ivana, Jana; polj. Joanna; slov. Ivana, Jana; bug. Ивана, Йована; mak., srp. Ивана, Јована; rus. Ивана, Иванна, Иоанна
● Imendani: 24. svibnja, 30. svibnja, 12. kolovoza, 27. prosinca
Ivančica 〈G Ivančice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 nastalo prema nazivu cvijeta ivančica ‘Chrysanthemum leucanthemum’, 2 izvedeno od Ivanka + -ica (srednje često; 1424 nositeljice)
Ivanica 〈G Ivanice〉 ž. os. ime izvedeno od Ivana + -ica (razmjerno rijetko; 626 nositeljica)
► Ime je potvrđeno krajem XVII. stoljeća. [ARj (IV: 101); Živković (2014)]
Ivanka 〈G Ivanke, D Ivanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Ivana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Ivan + -ka (veoma često; 16 804 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. U XX. se stoljeću do kraja 60-ih godina veoma često nadijevalo u cijeloj Hrvatskoj. [Tkalčić (IV: 159)]
Ivanko 〈G Ivanka〉 m. os. ime izvedeno od Ivan + -ko (rijetko; 111 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (III: 358); Spisi dubrovačke kancelarije (II: 647)]
Ivano 〈G Ivana〉 m. os. ime izvedeno od Ivan + -o (srednje često; 1839 nositelja)
► Godine 2016. ime je bilo deseto po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. Bilo je najrasprostranjenije u središnjoj Hrvatskoj, poglavito u Sisačko-moslavačkoj županiji, u kojoj je bilo prvo po čestoći nadijevanja. [Statistički bilten (2017: 7)]
Ive 〈G Ive, D Ivi〉 m. os. ime pokraćeno od Ivan (razmjerno rijetko; 884 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Juran (2013: 113)]
Ivica1 〈G Ivice〉 m. os. ime izvedeno od Ive, Ivo + -ica (7. muško osobno ime po čestoći; 35 599 nositelja)
► Ime je potvrđeno od početka XVI. stoljeća (lik Iwycza). Bilo je veoma popularno 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća, posebice na zadarskome, šibenskome, dubrovačkome, ličkome, karlovačkome i sisačkome području, gdje je u tome razdoblju bilo prvo po čestoći nadijevanja. [KAZ ACA, sv. 21, br. 9; ARj (IV: 104); MOL, Urbaria et Conscriptiones, sv. 1, br. 11]
Ivica2 〈G Ivice〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -ica (rijetko; 310 nositeljica)
Ivka 〈G Ivke, D Ivki〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -ka (često; 7768 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Bilo je među deset najčešćih ženskih imena u Varaždinskoj županiji do 1949., a u Krapinsko-zagorskoj 1930. – 1939. [Aličić (2014: 14)]
Ivkica 〈G Ivkice〉 ž. os. ime izvedeno od Ivka + -ica (rijetko; 221 nositeljica)
Ivna 〈G Ivne〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -na (rijetko; 283 nositeljice)
Ivo 〈G Ive, D Ivi〉 m. os. ime pokraćeno od Ivan (veoma često; 11 517 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u južnoj (u Dubrovačko-neretvanskoj županiji treće je ime po čestoći) i srednjoj Dalmaciji (u Splitsko-dalmatinskoj županiji bilo je deseto po čestoći 1940. – 1959.). [ARj (IV: 105)]
Ivona 〈G Ivone〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Yvonne, izvedeno od Yves, što je ime germanskoga podrijetla, vjerojatno nastalo pokraćivanjem složenih imena u kojima je prvi dio od pgerm. *īwa ‘tisa’, usp. Ivor [Duden; Oxford; Dauzat, Dubois i MItterand (1990); Kroonen (2013); Tagliavini (1978)] (često; 6466 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Evonne, Yvonne; njem. Ivona, Ivonne; šp., tal. Ivonne; mađ. Ivonn; češ., slč. Ivona; polj. Iwona; bug., mak. Ивона; rus. Ивонна
Ivor 〈G Ivora〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Ивор ← stnord. Ívarr, možda složeno od pgerm. *īwa ‘tisa’ (usp. stvnjem. īwa ‘tisa’, stnord. ýr ‘tisa’) i stnord. herr ‘ratnik’ (razmjerno rijetko; 815 nositelja)
Ivuša 〈G Ivuše〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -uša (rijetko; 126 nositeljica)
Izabela 〈G Izabele〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal. Isabella ← šp. Isabel, v. Elizabeta [Duden; Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 777 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl. Isabel, Isobel; fr. Isabel, Isabelle; šp. Isabel; tal. Isabel, Isabela; mađ. Izabella; češ. Isabela, Izabela; polj., slč., slov. Izabela; bug. Изабел, Изабела; mak. Изабела; rus. Изабелла
● Imendani: 18. siječnja, 22. veljače, 10. rujna
Izet 〈G Izeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Izzet ← arap. ‘izzät ‘moć, sila, čast, slava, dostojanstvo, ponos’ [Smailović (1977)] (rijetko; 193 nositelja)
Izeta 〈G Izete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Izet (rijetko; 119 nositeljica)
Izidor 〈G Izidora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἰσίδωρος [Isídōros] (preko lat. Isidorus), složeno od Ἴσις [Ísis] ‘Izida, egipatska kraljica bogova’ + δῶρον [dō̂ron] ‘dar’, dosl. ‘dar Izide’[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 423 nositelja)
► Ime je nosio crkveni naučitelj, teolog, filozof i povjesničar sveti Izidor Seviljski (između 560. i 570. – 636.), autor enciklopedijskoga djela Originum seu etymologiarum libri XX. Uz njega u Hrvatskoj se štuje, osobito u Hrvatskome zagorju, sveti Izidor Labrador (1070. – 1130.), zaštitnik poljodjelaca, seljaka i životinja. Unatoč jasnomu poganskom značenju ime je bilo prošireno među ranim kršćanima zahvaljujući svetcima i mučenicima koji su ga nosili. [Tagliavini (1978); Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Isador, Isadore, Isidore; njem. Isidor; fr. Isidore; šp. Isidoro, Isidro; tal. Isidoro; mađ. Izidor, Szidor; češ. Isidor, Izidor; polj. Izydor; slč., slov. Izidor; bug., srp. Изидор, Исидор; mak. Исидор; rus. Исидор, Сидор
● Imendani: 4. veljače, 4. travnja, 15. svibnja
Izidora 〈G Izidore〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Izidor (rijetko; 132 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl., tal. Isadora, Isidora; njem. Isadora, Isadore, Isidora, Isidore; šp. Isidora; mađ. Izidóra; češ. Isidora, Izidora; polj. Izydora; slč. Izidora; slov. Isadora, Isidora, Izadora, Izidora; bug. Изидора; mak., srp., rus. Исидора
Jadran 〈G Jadrana〉 m. os. ime nastalo premaimenu Jadranskoga mora ◊ ime mora Jadran, pokraćeno od Jadransko more, moderna je adaptacija lat. Adrianum mare, usp. Adrijan [Ivšić (2013: 75)] (razmjerno rijetko; 517 nositelja)
► Često se nadijevalo djeci rođenoj na brodu ili trajektu.
Jadranka 〈G Jadranke, D Jadranki〉 ž. os. ime izvedeno od muškoga imena Jadran + -ka (veoma često; 12 818 nositeljica)
► Ime je 50-ih godina XX. stoljeća bilo deveto žensko ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj, kad se najčešće nadijevalo u Istri, Hrvatskome primorju i cijeloj Dalmaciji. Popularno je bilo i 60-ih godina, osobito u Hrvatskome primorju te na zagrebačkome području.
Jadranko 〈G Jadranka〉 m. os. ime izvedeno od Jadran + -ko (srednje često; 1108 nositelja)
Jaga 〈G Jage〉 ž. os. ime pokraćeno od Agata (razmjerno rijetko; 892 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [MOL, Urbaria et Conscriptiones, 156a, sv. 51, br. 2]
Jagica 〈G Jagice〉 ž. os. ime izvedeno od Jaga + -ica (razmjerno rijetko; 862 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj. [ARj (IV: 407); NAZ ACA, sv. 21, br. 3; NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 27]
Jagoda 〈G Jagode〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ postalo od naziva voća jagoda < psl. *agoda ‘bobica’ [Matasović i dr. (2016: 392)] (srednje često; 2318 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Zbog sličnozvučnosti pučkoetimološki se povezuje sa svetačkim imenom Agata . [Zjačić (1959: 182, 188); Spisi dubrovačke kancelarije (II: 246; IV: 75); Trogirski spomenici (I: 30)]
◆ Drugi jezici: polj., slov. Jagoda; bug. Ягода; mak., srp. Јагода
● Imendan: 5. veljače
Jaka 〈G Jake, D Jaki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Jakov, Jakob (razmjerno rijetko; 610 nositeljica)
Jakica 〈G Jakice〉 ž. os. ime izvedeno od Jaka + -ica (rijetko; 318 nositeljica)
Jako 〈G Jake, D Jaki〉 m. os. ime pokraćeno od Jakov, Jakob (rijetko; 187 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (IV: 432)]
Jakob 〈G Jakoba〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Jakov (razmjerno rijetko; 727 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (IV: 432); Kapetanić i Vekarić (1: 17)]
Jakov 〈G Jakova〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ hebr. yaʿaqōḇ ‘neka (Bog) štiti’ [Duden; Bibelwissenschaft] (često; 7437 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. Tridesetih godina XX. stoljeća bilo je popularno na splitskome području, a prema statističkim podatcima 2016. godine ime Jakov bilo je na četvrtome mjestu po čestoći nadijevanja. Nosio ga je starozavjetni patrijarh, mlađi sin Izaka i Rebeke, otac dvanaestorice sinova, rodonačelnika dvanaest izraelskih plemena, te jedan od apostola. [Mometa historica episcopatus Zagrabiensis: 83; Tkalčić (I: 27); Bibelwissenschaft; Statistički bilten (2017: 7)]
◆ Drugi jezici: engl. Jacob, James; njem. Jacob, Jakob; fr. Jacques; šp. Jacobo, Santiago; tal. Giacobbe, Giacomo, Iacopo; mađ. Jakab, Jákob; češ., polj., slč. Jakub; slov. Jakob; bug. Яков; mak. Јакоб, Јаков; srp. Јаков; rus. Иаков, Яков
● Imendani: 3. svibnja, 25. srpnja, 19. studenoga, 28. studenoga
Jakša 〈G Jakše〉 m. os. ime izvedeno od Jako + -ša (razmjerno rijetko; 664 nositelja)
► Ime je u likovima Jaxa, Yaxa, Iaxa, Jachsa potvrđeno u XIII. stoljeću. [CD (IV: 71, 213, 397); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 307); Tkalčić (I: 199)]
Jalža 〈G Jalže〉 ž. os. ime pokraćeno odJalžabeta, v. Elizabeta (rijetko; 148 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća (likovi Ialsa i Ialßa), a temeljni lik Jalžabeta (koji je potvrđen od kraja XV. stoljeća, Ialsabeth) u glasovnome razvoju podudara se s odrazima imena Elizabeta u češkome (Alžběta), slovačkome (Alžbeta) te donekle u poljskome (Elżbeita) i mađarskome jeziku (Erzsébet). [NAZ ACA, sv. 38, br. 6; NAZ ACA, sv. 38, br. 10., fol. 24, 27 et passim.; NAZ ACA, sv. 21, br. 3, fol. 32, 35 et passim.]
Jan 〈G Jana〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Ivan (srednje često; 2448 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Godine 2016. bilo je među pet najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Virovitičko-podravskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. [ARj (IV: 450); Statistički bilten (2017: 7, 8); Duden; Oxford; Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010)]
Jana 〈G Jane〉 ž. os. ime ① biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Ana ② nastalo prema muškome Jan (srednje često; 2839 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Virovitičko-podravskoj županiji, u kojoj je deseto po čestoći među ženama rođenima prije 1930. godine. [ARj (IV: 451)]
Jandre 〈G Jandre, D Jandri〉 m. os. ime pokraćeno od Jandrija (rijetko; 134 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća (likovi Iandre i Iandrey). [ARj (IV: 452); KAZ ACA, sv. 38, br. 7]
Jandrija 〈G Jandrije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Andrija (veoma rijetko; 86 nositelja)
Janez 〈G Janeza〉 m. os. ime slovenskoga podrijetla ◊ slov. Janez, v. Ivan (rijetko; 119 nositelja)
► U sjeverozapadnoj Hrvatskoj ime je potvrđeno od posljednje četvrtine XV. stoljeća (lik Ianes). [KAZ ACA, sv. 38, br. 8]
Janica 〈G Janice〉 ž. os. ime izvedeno od Jana + -ica (razmjerno rijetko; 523 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (Jannicha). [Trogirski spomenici (I/1: 12)]
Janko 〈G Janka〉 m. os. ime izvedeno od Jan + -ko (srednje često; 2755 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. U Karlovačkoj je županiji u XX. stoljeću bilo među deset najčešćih imena do 1940. godine. [ARj (IV: 453); Marasović-Alujević (2012: 208); Tkalčić (II: 315)]
Janoš 〈G Janoša〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. János, v. Ivan (rijetko; 300 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Baranji. [ARj (IV: 454); Roksandić i Obradović (1989: 135)]
Janja 〈G Janje〉 ž. os. ime ① narodnoga podrijetla ◊ prema apelativu janje < psl. *agnę (srodno je i lat. agnus ‘janje’) ② svetačkoga podrijetla, v. Agneza (često; 6033 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od sredine XV. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u kojoj je do 1940. bilo deveto ime po broju nositeljica. [ARj (IV: 455); NAZ ACA, sv. 38, br. 21; NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 44, 45]
● Imendani: 21. siječnja, 2. ožujka
Jarmila 〈G Jarmile〉 ž. os. ime češkoga podrijetla ◊ češ. Jarmila, nastalo prema muškome Jarmil, što je složeno od jarý ‘mlad, svjež, divlji’ + milý ‘mio’ [Duden; Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983)] (rijetko; 110 nositeljica)
Jaroslav 〈G Jaroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od jar- ‘proljetni, mlad’ ili ‘vruć, žestok’ < psl. *ěr + *slava ‘slava’ [Maretić (1886: 120): „nema pravoga značenja”] (rijetko; 232 nositelja)
► Ime je možda potvrđeno već od XI. stoljeća (Ieroslao), a zacijelo od XIII. stoljeća. [CD (I: 192; III: 154); Tkalčić (I: 187)]
◆ Drugi jezici: njem. Jaroslav, Jaroslaw; polj. Jarosław; češ., slč., slov. Jaroslav; bug., rus. Ярослав; mak. Јарослав; srp. Јаросав, Јарослав
Jasenka 〈G Jasenka, D Jasenki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od naziva drveta jasen + -ka (srednje često; 2476 nositeljica)
Jasenko 〈G Jasenka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Jasenka (rijetko; 148 nositelja)
Jasmin 〈G Jasmina〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ v. Jasmina (srednje često; 1723 nositelja)
◆ Drugi jezici: fr., slov. Jasmin; tal. Gelsomino; mak., srp. Јасмин
Jasmina 〈G Jasmine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema nazivu cvijeta jasmin ‘Jasminum officinale’; taj je naziv u hrvatski posuđen preko europskih jezika (usp. njem. Jasmin ← šp. jazmín); izvor je perz. yāsaman[Matasović i dr. (2016: 398)] (često; 5084 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Jasmine, Yasmin; njem. Jasmin, Jasmina, Jasmine, Yasmin, Yasmina; fr. Jasmine; šp. Jazmín; tal. Gelsomina; mađ. Jázmin; češ. Jasmína; polj. Jaśmina; slov. Jasmina; bug. Ясмина; mak., srp. Јасмина
Jasminka 〈G Jasminke, D Jasminki〉 ž. os. ime izvedeno od Jasmina + -ka (često; 6015 nositeljica)
► Ime je u Varaždinskoj županiji 30-ih godina XX. stoljeća bilo osmo ime po čestoći nadijevanja.
Jasminko 〈G Jasminka〉 m. os. ime izvedeno od Jasmin + -ko (rijetko; 118 nositelja)
Jasna 〈G Jasne〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ž. r. pridjeva jasan < psl. *ěsnъ (veoma često; 10 513 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Najčešće se nadijevalo 60-ih godina XX. stoljeća u Virovitičko-podravskoj (bilo je peto ime po čestoći), Bjelovarsko-bilogorskoj (bilo je sedmo ime po čestoći), Primorsko-goranskoj (bilo je osmo ime po čestoći) te Požeško-slavonskoj županiji i Gradu Zagrebu (bilo je deveto ime po čestoći).
U hrvatskim se krajevima pojavljuje i kao prijevod latinskoga imena Klara.
[ARj (IV: 482); Novaković (1875)]
◆ Drugi jezici: češ. Jasna, Jasněna; slč., slov. Jasna; bug. Ясна; mak., srp. Јасна
● Imendani: 11. kolovoza, 13. prosinca
Jasnica 〈G Jasnice〉 ž. os. ime izvedeno od Jasna + -ica (rijetko; 329 nositeljica)
Javorka 〈G Javorke, D Javorki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od naziva drveta javor +-ka (rijetko; 188 nositeljica)
Jeka 〈G Jeke, D Jeki〉 ž. os. ime pokraćeno od Jelena (razmjerno rijetko; 529 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (IV: 571); Novaković (1875)]
Jela 〈G Jele〉 ž. os. ime pokraćeno od Jelena (često; 5933 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 38, br. 8; ARj (IV: 574); NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 19]
Jele 〈G Jele, D Jeli〉 ž. os. ime pokraćeno od Jelena (razmjerno rijetko; 535 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je do 1940. godine bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih imena. [ARj (IV: 575)]
Jelena 〈G Jelene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, v. Helena, usp. Elena ◊ grč. Ἑλένη [Helenē], nesigurne etimologije [Beekes (2010)] (veoma često; 19 504 nositeljice)
► Imenski lik Jelena potvrđen je od XIII. stoljeća. Ime je najrasprostranjenije u srednjoj Dalmaciji i Međimurju, gdje je šesto po broju nositeljica. Razmjerno je rasprostranjeno u Lici, na šibenskome i dubrovačkome području, u zapadnoj Slavoniji, Podravini, Podunavlju i Srijemu te u Istri. U tim je krajevima bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena 80-ih godina.
Ime se pučkoetimološki povezuje s nazivom stabla jela te s nazivom životinje jelen. [ARj (IV: 577); CD (I: 163); Zjačić (1959: 129)]
● Imendan: 18. kolovoza
Jelica 〈G Jelice〉 ž. os. ime izvedeno od Jela + -ica (srednje često; 3155 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Kapetanić i Vekarić (1: 27); NAZ ACA, sv. 38, br. 7]
Jelisava 〈G Jelisave〉 ž. os. ime pokraćeno od Jelisaveta (rijetko; 229 nositeljica)
Jelisaveta 〈G Jelisavete〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Elizabeta (rijetko; 170 nositeljica)
Jelka 〈G Jelke, D Jelki〉 ž. os. ime izvedeno od Jela + -ka (srednje često; 3624 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 42; Tkalčić (III: 19)]
Jere 〈G Jere, D Jeri〉 m. os. ime pokraćeno od Jerolim, Jeronim (razmjerno rijetko; 586 nositelja)
► Ime je potvrđeno u djelima hvarskih književnika u XVI. stoljeću. [ARj (IV: 598)]
Jerka 〈G Jerke, D Jerki〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Jerko ② pokraćeno od imena sa sastavnicom Jer- (rijetko; 355 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [Vuković (2012: 38)]
Jerko 〈G Jerka〉 m. os. ime izvedeno od Jere + -ko (srednje često; 1960 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća (lik Ierko). Potkraj XVII. i početkom XVIII. stoljeća bilo je često u Slavoniji, a danas je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [ARj (IV: 600); NAZ ACA, sv. 38, br. 14; Mažuran (1966: 93)]
Jerolim 〈G Jerolima〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Jeronim (rijetko; 212 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (IV: 601)]
Jeronim 〈G Jeronima〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Hieronymus ← grč. Ἱερώνυμος [Hierṓnymos], složeno od ίερός [hierós] ‘svet’ + ὄνομα [ónoma] ‘ime’ (rijetko; 216 nositelja)
► Ime je u hrvatskome liku potvrđeno od XV., a s latinskim sufiksom (Jeronimus) od XII. stoljeća. Nosio ga je sveti Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus, oko 347. – 420.), crkveni otac i naučitelj. Poznat je kao autor Vulgate, prijevoda Biblije na latinski koji je u srednjemu vijeku bio općeprihvaćen te je postao temeljem svetopisamskoga kanona. Smatra ga se zaštitnikom Dalmacije. [Tkalčić (I: 308); ARj (IV: 602); HE (s. vv. Jeronim, sv., Vulgata)]
◆ Drugi jezici: engl. Jerome; njem. Hieronymus; fr. Jérôme; šp. Gerónimo, Jerónimo; tal. Gerolamo, Girolamo; mađ. Jeromos; češ. Jarolím, Jeroným; polj. Hieronimus; slč. Hieroným; slov. Eromen, Hieronim, Hijeronim, Jeronim; bug. Йероним; srp. Јероним; rus. Иероним
● Imendani: 8. veljače, 30. rujna
Joakim 〈G Joakima〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. yəhōyāqīm ‘Jahve podiže/uspravlja’ [Duden; Amerl (1997); http://www.Bibelwissenschaft] (rijetko; 124 nositelja)
► Ime se spominje u književnim djelima od XV. stoljeća. U Starome zavjetu više je osoba nosilo ime Joakim, među njima kralj Jude u VII./VI. stoljeću pr. Kr. U srednjemu se vijeku to ime često pripisivalo ocu Marije, Isusove majke, iako njegovo ime nije spomenuto u biblijskim kanonskim spisima, nego u apokrifnome Jakovljevu evanđelju. [Duden; Oxford; Bibellexikon (s. v. Maria), ARj (IV: 653)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., polj. Joachim; šp. Joaquín; tal. Gioacchino; mađ. Joakim; češ. Jáchym; slč. Jáchym, Joachim; slov. Joahim; bug. Йоаким; mak., srp. Јоаким; rus. Аким, Иоаким
● Imendan: 26. srpnja
Joka 〈G Joke, D Joki〉 ž. os. ime pokraćeno od Jovana, Jovanka (rijetko; 191 nositeljica)
Jolanda 〈G Jolande〉 ž. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal. Iolanda, šp. Yolanda; Dublje je podrijetlo nejasno. Ime se vjerojatno razvilo od srednjovjekovnoga Yolant (možda je odraz imena Violant koje se povezuje s lat. viola ‘ljubičica’). Na imenski lik utjecalo je ukrštanje s različitim sastavnicama, npr. grč. ἴον [íon] ‘ljubičica’, ἄνθος [ánthos] ‘cvijet’ te stvnjem. lind ‘mekan, nježan’ i pgerm. *lindō ‘lipa’.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978); Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010); DMNES] (razmjerno rijetko; 586 nositeljica)
► Pučkom se etimologijom povezuje s osobnim imenima Ljubica i Violeta .
◆ Drugi jezici: engl., fr. Yolande; njem. Iolanthe, Jolantha, Jolanthe, Yolanda, Yolande, Yolantha, Yolanthe; mađ. Jolanda, Jolánta; češ., polj., slč. Jolanta; slov. Jolanda; bug. Јоланда, Јоланта; mak., srp. Јоланда; rus. Иоланта
● Imendani: 11. lipnja, 17. prosinca
Jona 〈G Jone〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. yōnāh ‘golubica’ [Bibellexikon; Duden; Oxford; Amerl (1997)] (rijetko; 121 nositelj)
► Ime je potvrđeno u književnim tekstovima od XV. stoljeća. Jona je bio starozavjetni prorok (VIII. st. pr. Kr.) kojega je, prema biblijskome tekstu, progutala velika riba (kit) i ispljunula na obale Ninive. [Duden; Oxford; Bibellexikon; HE (s. v. Jona); ARj (IV: 657)]
● Imendan: 29. ožujka
Jordan 〈G Jordana〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema imenu rijeke Jordan u Palestini (lat. Iordanus, Iordanes, grč. Ἰορδάνης [Iordánēs] ← hebr. yardēn)[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 208 nositelja)
► Lik Jordanus potvrđen je u vrelima od XII. stoljeća. U književnim je djelima ime potvrđeno od XVII. stoljeća. U palestinskoj rijeci Jordan kršten je Isus Krist, te su srednjovjekovni hodočasnici u Svetu Zemlju nastojali sa sobom donijeti malo te vode. [CD (II: 322); Duden; Oxford; Tagliavini (1978); Divković (2016: 829)]
◆ Drugi jezici: engl. Jordan, Jordon; njem., češ., polj., slov. Jordan; fr. Jourdain; šp., mađ., slč. Jordán; tal. Giordano; bug. Йордан; mak., srp. Јордан; rus. Иордан, Иордон
● Imendan: 19. kolovoza
Josip 〈G Josipa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἰωσήπος [Iōsḗpos] (češće Ἰωσήφ [Iōsḗph]) ← hebr. yōsēp̄ ‘Jahve je pridodao’ [Amerl (1997); Duden; Tagliavini (1978)] (2. muško osobno ime po čestoći; 77 324 nositelja)
► Imenski su likovi Joseph i Josephus potvrđeni od XII., a lik Josip od XVI. stoljeća. Ime je najrasprostranjenije u Slavoniji i središnjoj Hrvatskoj. Proširilo se štovanjem kulta svetoga Josipa (koji jača tek u razdoblju katoličke obnove), zaručnika Blažene Djevice Marije. Sveti Josip zaštitnik je radnika. [CD (II: 294); ARj (IV: 659); Duden; Oxford; HE (s. vv. Josip, Josip, sv.); Marasović-Alujević (2012: 209)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Joseph; njem. Josef, Joseph; šp. José; tal. Giuseppe; mađ. József; češ. Josef, Jozef; polj. Józef; slč. Jozef; slov. Jožef; bug. Йосиф; mak., srp. Јосив, Јосип, Јосиф; rus. Иосиф
● Imendani: 19. ožujka, 1. svibnja, 23. lipnja, 25. kolovoza, 31. kolovoza, 18. rujna
Josipa 〈G Josipe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Josip (veoma često; 15 466 nositeljica)
► Ime je potvrđeno barem od XVIII. stoljeća. U prvoj se polovici XX. stoljeća najčešće nadijevalo u Hrvatskome zagorju i Istri, a od 80-ih godina u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. [Nosić i Vidinić (1999: 170); Kolanović i Marjanić (2008: 458, 460)]
◆ Drugi jezici: engl. Josepha; njem. Josefa, Josepha; fr. Josèphe; šp. Josefa; tal. Giuseppa; mađ., slč. Jozefa; češ. Josefa, Jozefa; polj. Józefa; slov. Jozefa, Jožefa; mak. Јосипа, Јосифа
Josko 〈G Joska〉 m. os. ime izvedeno od Joso + -ko (rijetko; 100 nositelja)
Joso 〈G Jose, D Josi〉 m. os. ime pokraćeno od Josip (srednje često; 2541 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Šibensko-kninskoj županiji (u kojoj je bilo među deset imena s najvećim brojem nositelja u prvoj polovici XX. stoljeća) i Ličko-senjskoj županiji (ondje se osobito često nadijevalo 50-ih godina XX. stoljeća). [ARj (IV: 659; 468, 469 et passim.)]
Joško 〈G Joška〉 m. os. ime izvedeno od Joža , Jošo + -ko (srednje često; 2965 nositelja)
►
Jovan 〈G Jovana〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Ivan (srednje često; 1884 nositelja)
► Ime je na hrvatskome području potvrđeno od XV. stoljeća. Češće potvrde nalazimo od XVI. i XVII. stoljeća, posebice na Žumberku, u Lici, Vojnoj krajini te nekim dijelovima središnje i zapadne Slavonije. [Vidović (2009); Roksandić i Obradović (1989: 135); Popis Like i Krbave: 59, 62 et passim.; Muster lista (1630: 395, 396 et passim.); Mažuran (1966: 110 et passim.)]
Jovana 〈G Jovane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Jovan (rijetko; 482 nositeljice)
Jovanka 〈G Jovanke, D Jovanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Jovana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Jovan + -ka (srednje često; 1975 nositeljica)
Jovica 〈G Jovice〉 m. os. ime izvedeno od Jovo + -ica (rijetko; 464 nositelja)
Jovo 〈G Jove, D Jovi〉 m. os. ime pokraćeno od Jovan (razmjerno rijetko; 887 nositelja)
Joza 〈G Joze, D Jozi〉 ž. os. ime pokraćeno od Josipa, Jozefina (rijetko; 156 nositeljica)
Joze 〈G Joze, D Jozi〉 m. os. ime pokraćeno od Josip (rijetko; 130 nositelja)
Jozef 〈G Jozefa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Josip (rijetko; 143 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (IV: 671)]
Jozefina 〈G Jozefine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Josephine, Josefine ← fr. Joséphine, izvedeno od muškoga imena Joseph, v. Jozef, Josip (srednje često; 1155 nositeljica)
Jozica 〈G Jozice〉 ž. os. ime izvedeno od Joza + -ica (rijetko; 199 nositeljica)
Jozo 〈G Joze〉 m. os. ime pokraćeno od Josip , Jozip (često; 7173 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u srednjoj Dalmaciji, gdje je u prvoj polovici XX. stoljeća bilo među deset imena s najvećim brojem nositelja. [ARj (IV: 671)]
Joža 〈G Jože〉 m. os. ime pokraćeno od Josip, Jozef, Jožef (veoma rijetko; 47 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. Češće je potvrđeno u neslužbenoj uporabi na kajkavskome području. [Kolanović i Marjanić (2008: 470)]
Jože 〈G Jože, D Joži〉 m. os. ime pokraćeno od Jožef (rijetko; 121 nositelj)
► Ime je potvrđeno u XIX. stoljeću. [ARj (IV: 671)]
Jožef 〈G Jožefa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Jozef, Josip (rijetko; 394 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća, ponajprije u zagrebačkim matičnim knjigama krštenih.
Jožefa 〈G Jožefe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Jožef (rijetko; 134 nositeljice)
Jožica 〈G Jožice〉 ž. os. ime izvedeno od Joža + -ica (rijetko; 325 nositeljica)
Judita 〈G Judite〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. yehūḏīṯ ‘židovka’, ‘žena iz Judeje’ [Duden; Amerl (1997)] (rijetko; 190 nositeljica)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVI. stoljeća, a istodobno je potvrđen i lik Judit. Prema biblijskome je tekstu Judita bila udovica koja je spasila svoj grad od opsade tako što je zavela neprijateljskoga vojskovođu Holoferna te mu je, dok je spavao, odrubila glavu. U hrvatskim se krajevima u novije vrijeme nadijeva i prema epu Judita Marka Marulića, prvome umjetničkom epu na hrvatskome jeziku. [ARj (IV: 674)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Judith; njem. Judit, Judith; šp., mađ. Judit; tal. Giuditta; češ., slč., slov. Judita; polj. Judyta; bug. Юдита; srp. Јудита; rus. Иудифь, Юдита, Юдифь
● Imendan: 10. prosinca
Jugoslav 〈G Jugoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema imenu države Jugoslavija, složeno od jug i osnove koja je u etnonimu Slaven (rijetko; 117 nositelja)
◆ Drugi jezici: mak., srp. Југослав
Jula 〈G Jule〉 ž. os. ime pokraćeno od Julija, Julijana (rijetko; 499 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u XIX. stoljeću. [ARj (IV: 677)]
Julia 〈G Julije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Julija (rijetko; 230 nositeljica)
Juliana 〈G Juliane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Julijana (rijetko; 186 nositeljica)
Julija 〈G Julije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ ženski rod rimskoga rodovskog imena Iulius, v. Julije (srednje često; 1240 nositeljica)
► U latinskim vrelima s hrvatskoga prostora ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 84)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Julia, Julie; fr., češ. Julie; šp., polj. Julia; tal. Giulia; mađ., slč. Júlia; slov. Julija; bug. Юлия; mak., srp. Јулија; rus. Иулия, Юлия
● Imendani: 22. svibnja, 10. prosinca
Julijan 〈G Julijana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Iūliānus, osobno ime izvedeno od Iūlius, v. Julije (rijetko; 182 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 209)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., polj. Julian; fr. Julien; šp., češ., slč. Julián; tal. Giuliano; slov. Julian, Julijan; mađ. Juliánusz; bug. Юлиан, Юлиян; mak., srp. Јулијан; rus. Юлиан
● Imendani: 9. siječnja, 27. siječnja, 16. ožujka
Julijana 〈G Julijane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ prema muškome imenu Iūliānus, v. Julijan (srednje često; 2641 nositeljica)
► Ime je u zapisu Juliana potvrđeno od XIV. stoljeća. U prvoj polovici XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Međimurju. [KS (II: 389)]
◆ Drugi jezici: engl., šp. Juliana; njem. Juliana, Juliane; fr. Juliane, Julienne; tal. Giuliana; mađ. Juliána, Julianna; češ. Juliana, Juliána; polj. Juliana, Julianna; slč. Juliána; slov. Julijana; bug. Юлиана, Юлияна; mak., srp. Јулијана; rus. Юлиана
● Imendani: 7. veljače, 16. veljače, 19. lipnja, 15. kolovoza
Julije 〈G Julija, D Juliju〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Iūlius, rimsko rodovsko ime, vjerojatno od starijega Iovilius ‘posvećen Jupiteru’ [Duden] (rijetko; 147 nositelja)
► Najpoznatiji pripadnik rimskoga roda Iūlius bio je Gaj Julije Cezar (I. st. pr. Kr.), po kojemu je i međunarodni naziv sedmoga mjeseca u godini juli. [Marasović-Alujević (2012: 209)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ. Julius; fr. Jules; šp. Julio; tal. Giulio; mađ. Gyula; slč. Július; polj. Juliusz; slov. Julij; bug. Јули, Јулий; mak. Јулие, Јулиј, Јулио; srp. Јулије; rus. Иулий, Юлий
● Imendani: 31. siječnja, 12. travnja, 27. svibnja, 20. prosinca
Julika 〈G Julike, D Juliki〉 ž. os. ime izvedeno od Jula + -ika (rijetko; 188 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća. [HDA, MK 719, fol. 76, 85]
Julio 〈G Julija〉 m. os. ime, v. Julije (rijetko; 109 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (IV: 677); Marasović-Alujević (2012: 209)]
Julka 〈G Julke, D Julku〉 ž. os. ime izvedeno od Jula + -ka (razmjerno rijetko; 660 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [Vekarić (1995: 18)]
Jura 〈G Jure〉 m. os. ime pokraćeno od Juraj (rijetko; 364 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 149)]
Juraj 〈G Jurja〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Georgius ← grč. Γεώργιος [Geṓrgios], izvedenica od γεωργός [geōrgós] ‘zemljoradnik, ratar, gospodar’ (često; 5869 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Hrvatskome zagorju (gdje je do 1939. bilo osmo ime po čestoći nadijevanja) i Zagrebačkoj županiji (ondje je deveto ime po čestoći nadijevanja među rođenima do 1929.).
Nosio ga je sveti Juraj, mučenik iz Kapadocije koji je živio na prijelazu iz III. u IV. stoljeće te koji je pogubljen tijekom Dioklecijanovih progona. U njegovo se štovanje pretočio kult slavenskoga boga Jarila, Perunova sina.
Štovanje svetoga Jurja osobito se proširilo od XIII. stoljeća zahvaljujući djelu Legenda aurea, u kojemu je prikazana njegova borba sa zmajem. Sveti je Juraj, među ostalim, zaštitnikom vitezova i Engleske.
[Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 340–342; Rački (1877: 144); Šurmin (1898: 4); Vidović (2008)]
◆ Drugi jezici: engl. George; njem. Georg, Jorg, Jörg, Jürgen; fr. Georges; šp. Jorge; tal. Giorgio; mađ. György; češ. Jiří; polj. Jerzy; slč. Juraj; slov. Juraj, Jurij; bug. Георги, Георгий; mak. Георгие, Георги, Георгиј, Георгија; srp. Георгије, Ђорђе, Ђорђо, Ђурађ; rus. Георг, Георгий, Юрий
● Imendan: 23. travnja
Jure 〈G Jure, D Juri〉 m. os. ime pokraćeno od Juraj (često; 6122 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Ličko-senjskoj županiji, u kojoj je bilo osmo po čestoći među rođenima do 1929. godine. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 123); Zjačić (1959: 93, 157); Trogirski spomenici (I: 318)]
Jurica 〈G Jurice〉 m. os. ime izvedeno od Jura, Jure, Juro + -ica (često; 5306 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 189); Šurmin (1898: 170); SZB (I: 214)]
Jurka 〈G Jurke, D Jurki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Jurko (rijetko; 203 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća. [Zjačić (1959: 42)]
Jurko 〈G Jurka〉 m. os. ime izvedeno od Jura, Jure, Juro + -ko (veoma rijetko; 32 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (IV: 692); Cvitanić (1987: 20); Šurmin (1898: 105); Muster lista (1577: 35, 151 et passim.)]
Juro 〈G Jure, D Juri〉 m. os. ime pokraćeno od Juraj (srednje često; 1125 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 38, br. 11]
Justina 〈G Justine〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Justīna, prema muškome Justīnus ~ justus ‘pravedan’ [Duden] (rijetko; 343 nositeljice)
► Ime je potvrđeno u Šibeniku u XVI. stoljeću. [Čoralić (2003: 193); Šupuk (1975: 105)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Justina, Justine; fr. Justine; šp. Justina; tal. Giustina; mađ. Jusztina, Jusztínia; češ. Justina, Justýna; polj. Justyna; slč. Justína; slov. Justina, Juština; srp. Јустина; rus. Иустина, Юстина
Jusuf 〈G Jusufa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Yusuf ← arap. Yūsuf ← hebr. yōsēp̄, v. Josip [Smailović (1977)] (rijetko; 173 nositelja)
► [ARj (IV: 694); Aličić (1985: 287)]
Kaja 〈G Kaje〉 ž. os. ime pokraćeno od Katarina (srednje često; 1183 nositeljice)
Karin 〈neskl.〉 ž. os. ime švedskoga podrijetla ◊ šved. Karin, pokraćeno od Katarina [Oxford] (rijetko; 260 nositeljica)
● Imendan: 24. ožujka
Karla 〈G Karle〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Karlo (često; 5242 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Krapinsko-zagorskoj županiji, u kojoj je 2000. – 2011. bilo deseto po čestoći, a 2016. godine dijelilo je prvo mjesto po čestoći nadijevanja u Ličko-senjskoj županiji.
Pučkom se etimologijom povezuje s narodnim imenima Draga, Dragica
. [Statistički bilten (2017: 8)]
◆ Drugi jezici: engl. Carla, Charla, Sharla; njem. Carla, Karla; šp. Carla; tal. Carla, Carola; češ., polj., slov. Karla; mađ., slč. Karla, Karola; bug. Карла
Karlo 〈G Karla〉 m. os. ime germanskoga podrijetla ◊ frnč. Karl (uobičajeno ime među franačkim vladarima) ~ stvnjem. karl ‘(slobodan) čovjek’ [Duden; Oxford; Kroonen (2013); Pronk-Tiethoff (2013)] (veoma često; 12 427 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. U razdoblju 2000. – 2011. godine bilo je peto po čestoći nadijevanja te je najrasprostranjenije u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Počelo se širiti nakon vladavine franačkoga kralja Karla Velikoga (742. – 814.), a nosilo ga je više europskih kraljeva te hrvatsko-ugarski kralj Karlo Robert (1301. – 1342.).
Pučkom se etimologijom povezuje s latinskim carus ‘drag’ te prevodi narodnim imenom Drago. [ARj (IV: 867)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Charles; njem. Carl, Karl; šp. Carlos; tal. Carlo; mađ. Károly; češ., slov. Karel; polj., slč. Karol; bug. Карл, Карло; mak., srp. Карло; rus. Карл
● Imendani: 3. lipnja, 4. studenoga
Karmela 〈G Karmele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Carmela, nastalo pokraćivanjem sintagme Beata Vergine Maria del Monte Carmelo – Gospa od Karmela; Gospa od Karmela osobito se štuje u Španjolskoj i južnoj Italiji, usp. Karmen (srednje često; 1474 nositeljice)
►
◆ Drugi jezici: njem., šp. Carmela; fr. Carmèle, Carmelle; mađ. Karméla; češ., polj., slč., slov. Karmela; bug. Кармела
● Imendan: 16. srpnja
Karmen 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Carmen, pokraćeno od Virgen del Carmen – Gospa od Karmela, v. Karmela (srednje često; 2696 nositeljica)
► U španjolskome je lik Carmel preinačen u Carmen pučkoetimološkim povezivanjem sa šp. carmen ‘pjesma’.
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., tal. Carmen; mađ. Kármen; češ., slč., slov. Karmen; bug., mak. Кармен
● Imendan: 16. srpnja
Karmenka 〈G Karmenke, D Karmenki〉 ž. os. ime izvedeno od Karmen + -ka (rijetko; 132 nositeljice)
Karolina 〈G Karoline〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema muškome Carolus, latiniziranome liku germanskogа imena Karl (v. Karlo), tvorena je izvedenica Carolina (srednje često; 2670 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća na zagrebačkome području. [HDA, MK 96]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Caroline; njem. Carolina, Caroline, Karolina, Karoline; šp., tal. Carolina; mađ., polj., slov. Karolina; češ. Karolina, Karolína; slč. Karolína; bug., mak., rus. Каролина
● Imendan: 18. studenoga
Kasim 〈G Kasima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Kasım ← arap. qāsim ‘onaj koji dijeli, rastavlja, razdvaja’ [Smailović (1977)] (rijetko; 107 nositelja)
Kata 〈G Kate〉 ž. os. ime pokraćeno od Katarina (11. žensko osobno ime po čestoći; 22 615 nositeljica)
► Najstarija potvrda imena potječe s početka XIV. stoljeća. Bilo je vrlo često 20-ih i 30-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo treće žensko osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. Najrasprostranjenije je u Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji, Slavoniji te Lici. [CD (VIII: 147); HDA, MK Krk-1, fol. 29v; HDA, Arhiv Čikulin-Sermage, kut. 47, br. 1.2.1; KAZ ACA, sv. 38, br. 10]
Katarina 〈G Katarine〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Catharina ← grč. Αἰκατερίνη [Aikaterínē], nesigurna postanja; pučkom etimologijom povezano s grč. καθαρός [katharós] ‘čist’[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (5. žensko osobno ime po čestoći; 28 618 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. U XX. stoljeću veoma je često u gotovo svim hrvatskim krajevima. [Tkalčić (I: 257); Šurmin (1898: 319); Zjačić (1959: 416); Monumenta Ragusina (I: 93); Brgles (2015: 279)]
◆ Drugi jezici: engl. Catherine, Katharine, Katherine; njem. Katharina; fr. Catharine, Catherine; šp. Catalina; tal. Caterina; mađ. Katalin; češ. Kateřina; polj. Katarzyna; slč. Katarína; slov. Katarina; bug. Екатерина, Катерина; mak., srp., rus. Екатерина, Катарина
● Imendani: 13. veljače, 24. ožujka, 29. travnja, 25. studenoga
Kate 〈G Kate, D Kati〉 ž. os. ime pokraćeno od Katarina (srednje često; 1600 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća u Kotoru, a od XV. u Turopolju. Najrasprostranjenije je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je u prvoj polovici XX. stoljeća bilo među najčešće nadijevanim ženskim osobnim imenima. [KS (II: 609); Povijesni spomenici Turopolja: 173]
Katerina 〈G Katerine〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Katarina (rijetko; 124 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća (lik Katherina). [Tkalčić (I: 257)]
Katia 〈G Katije〉 ž. os. ime , v. Katja (rijetko; 129 nositeljica)
Katica 〈G Katice〉 ž. os. ime izvedeno od Kata, Kate + -ica (15. žensko osobno ime po čestoći; 20 429 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća (lik Katticza). Najčešće se nadijevalo 40-ih i 50-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo među deset najčešćih u Hrvatskoj. Među deset je najčešćih ženskih imena u Koprivničko-križevačkoj i Osječko-baranjskoj (peto po čestoći), Ličko-senjskoj (deveto) te Dubrovačko-neretvanskoj, Sisačko-moslavačkoj i Vukovarsko-srijemskoj (deseto) županiji. [Dorčić i Eterović (2014: 168)]
Katija 〈G Katije〉 ž. os. ime, v. Katja (razmjerno rijetko; 774 nositeljice)
Katja 〈G Katje〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Катя, odmilica od Екатерина, v. Katarina (srednje često; 1614 nositeljica)
Kazimir 〈G Kazimira〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ složeno od psl. *kaziti ‘uništiti’ + *mirъ (rijetko; 437 nositelja)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XVII. stoljeća. Nosio ga je sveti Kazimir (1458. – 1484.), zaštitnik Poljske i Litve. [ARj (IV: 620)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Casimir; njem. Casimir, Kasimir; šp., tal. Casimiro; mađ. Kázmér; češ., slč. Kazimír; polj. Kazimierz; slov. Kazimir; bug., mak., srp., rus. Казимир
● Imendan: 4. ožujka
Kažimir 〈G Kažimira〉 m. os. ime, v. Kazimir (rijetko; 158 nositelja)
► Ime je usporedno s likom Kazmir potvrđeno u književnim djelima od XVII. stoljeća. [ARj (IV: 925)]
◆ Drugi jezici: srp. Кажимир
Kemal 〈G Kemala〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Kemāl ← arap. kämāl ‘potpunost, savršenstvo, cjelokupnost’ [Smailović (1977)] (rijetko; 214 nositelja)
Keti 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Cathy [čit. Keti], pokraćeno od Catherine, v. Katarina (rijetko; 182 nositeljice)
Kevin 〈G Kevina〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Kevin, irskoga podrijetla, od gael. Caoimhín ~ stir. cóim ‘ljubazan, drag, lijep’ [Duden; Oxford; Matasović (2009)] (rijetko; 283 nositelja)
Kiara 〈G Kiare〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Chiara < lat. Clara, v. Klara (rijetko; 420 nositeljica)
Kim 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Kim, pokraćeno od imena Kimberley toponimskoga postanja (rijetko; 131 nositeljica)
Klara 〈G Klare〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ ž. r. lat. pridjeva clārus ‘jasan, svijetao, sjajan’ (srednje često; 4779 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Proširilo se štovanjem svete Klare Asiške (oko 1193. – 1253.), koja je sa svetim Franjom Asiškim osnovala ženski franjevački red, nazvan po njoj klarise.
Prevodi se kao Jasna. [KS (II: 609); Povijesni spomenici Turopolja: 336]
◆ Drugi jezici: engl. Clara, Clare; njem. Clara, Klara; fr. Claire; šp. Clara; tal. Chiara; mađ., češ., slč. Klára; polj., slov. Klara; bug., mak., srp., rus. Клара
● Imendan: 11. kolovoza
Klaudia 〈G Klaudije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Klaudija (rijetko; 485 nositeljica)
Klaudija 〈G Klaudije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Claudia, prema rimskome rodovskom imenu Claudius, v. Klaudio [Duden] (srednje često; 1613 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal. Claudia; njem. Claudia, Klaudia; fr. Claudie; mađ., polj., slč. Klaudia; češ. Klaudie; slov. Klavdija; bug. Клавдия, Клаудия; mak. Клаудија; rus. Клавдия
● Imendan: 20. ožujka
Klaudio 〈G Klaudija〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal., šp. Claudio ← lat. Claudius, rimsko rodovsko ime izvedeno od priimka Claudus ~ claudus ‘hrom, šepav’ [Duden; Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 846 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl. Claud, Claude; njem. Claudius, Klaudius; fr. Claude; šp., tal. Claudio; mađ. Klaudió, Klaudiusz; češ., slč. Klaudián, Klaudius; polj. Klaudiusz; slov. Klavdij; rus. Клавдий
● Imendani: 15. veljače, 8. studenoga
Klement 〈G Klementa〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ engl. Clement, tal. Clemente ← lat. Clēmens 〈G Clementis〉 ~ clēmens ‘blag, umiljat, milostiv’ (veoma rijetko; 53 nositelja)
► Latinski je lik Clemens potvrđen od XIII., a hrvatski Klement od XVI. stoljeća. [ARj (V: 51); Spisi dubrovačke kancelarije (III: 348); NAZ ACA, sv. 38, br. 8]
◆ Drugi jezici: njem. Clemens, Clement, Klemens; fr. Clément; šp., tal. Clemente; mađ. Kelemen; češ., slč. Klement, Kliment; polj. Klemens; slov. Klemen; bug., mak., srp., rus. Климент
● Imendani: 27. srpnja, 23. studenoga
Klementina 〈G Klementine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal. Clementina, engl., njem. Clementine, tvoreno prema muškome imenu Klement (rijetko; 329 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [HDA, MK Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, XIX. st.]
◆ Drugi jezici: engl. Clementine; njem. Clementine, Klementine; fr. Clémentine; šp. Clementina; mađ., slov. Klementina; češ. Klementina, Klementýna; slč. Klementína; polj. Klementyna; bug., mak. Клементина, Климентина; rus. Клементина
Konstantin 〈G Konstantina〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Constantīnus, rimski priimak tvoren prema osobnome imenu Constans ~ constans 〈G constantis〉 ‘postojan, čvrst’ (veoma rijetko; 83 nositelja)
Koraljka 〈G Koraljke, D Koraljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od koralj (← lat. corālium, grč. κοράλλιον [korállion]) [Matasović i dr. (2016)] (rijetko; 433 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (V: 321) ]
Korana 〈G Korane〉 ž. os. ime nastalo premaimenu rijeke Korane (rijetko; 158 nositeljica)
Korina 〈G Korine〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Κορίννα [Korínna], deminutiv od κόρη [kórē] ‘djevojka’ [Duden; Fick (1894); Oxford; Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 971 nositeljica)
► Ime je nosila grčka pjesnikinja Korina iz Tanagre (III. st. pr. Kr.?). U ljubavnim elegijama rimskoga pjesnika Ovidija Corinna je pseudonim glavnoga ženskog lika. [HE (s. v. Korina iz Tanagre)]
Kornelija 〈G Kornelije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Cornēlia, prema rimskome rodovskom imenu Cornēlius, možda u vezi s lat. cornu ‘rog’ [Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 863 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal. Cornelia; njem. Cornelia, Kornelia; fr. Cornélie; mađ. Kornélia; češ. Kornélie; polj. Kornelia; slč. Kornélia; slov. Kornelija; bug., rus. Корнелия; mak., srp. Корнелија
Kosa 〈G Kose〉 ž. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom Kos-, usp. Kosana (rijetko; 250 nositeljica)
Kosana 〈G Kosane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od imenice kosa ‘vlasi’ [Maretić (1887); Grković (1977); HER] (veoma rijetko; 90 nositeljica)
Kosovka 〈G Kosovke, D Kosovki〉 ž. os. ime izvedeno od horonima Kosovo + -ka (rijetko; 105 nositeljica)
Kosta 〈G Koste〉 m. os. ime pokraćeno od Konstantin , Kostadin (rijetko; 127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [KS (II: 610)]
Koviljka 〈G Koviljke, D Koviljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od naziva biljke kovilje ‘Stipa’ (< psl. *kovyljь) [Matasović i dr. (2016)] (rijetko; 432 nositeljice)
Krešimir 〈G Krešimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od krasan ili kresati + -mir [Skok (II: 80); Maretić (1886)] (veoma često; 10 102 nositelja)
► Ime je u latinskome liku Cresimirus potvrđeno od X. stoljeća. Nosila su ga četvorica hrvatskih kraljeva u X. i XI. stoljeću, među kojima i osnivač Šibenika Petar Krešimir IV. (1058. – 1074.), za čije je vladavine hrvatsko kraljevstvo imalo najveću površinu. [Skok (II: 80); ARj (V: 525)]
◆ Drugi jezici: polj. Krzesimir; mak., srp. Крешимир
● Imendan: 29. lipnja
Krešo 〈G Kreše, D Kreši〉 m. os. ime pokraćeno od Krešimir (srednje često; 1550 nositelja)
Krista 〈G Kriste〉 ž. os. ime pokraćeno od Kristina (rijetko; 129 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XVII. stoljeća. [ARj (V: 551)]
Kristian 〈G Kristiana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla, v. Kristijan (srednje često; 2138 nositelja)
Kristijan 〈G Kristijana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Christiānus, izvorno ‘sljedbenik Isusa Krista, kršćanin’, od Christus ← grč. Χριστός [Khristós] ‘Krist’, dosl. ‘pomazanik’ (prijevod prema hebr. māšiāḥ ‘Mesija’)[Duden; Oxford; Tagliavini (1978); Matasović i dr. (2016)] (veoma često; 10 797 nositelja)
► Ime je najrasprostanjenije u Hrvatskome zagorju, Međimurju i Istri te na karlovačkome području.
◆ Drugi jezici: engl. Christian; njem. Christian, Kristian; fr. Chrétien, Christian; šp. Cristian, Cristián; tal. Cristiano; mađ. Keresztély, Krisztián; češ. Kristián, Křišťan; polj. Krystian; slč. Kristián; slov. Kristijan, Kristjan; bug. Кристиян, Християн; mak. Кристијан, Христијан; rus. Крестьян, Кристиан, Христиан
● Imendani: 18. svibnja, 4. prosinca
Kristijana 〈G Kristijane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Kristijan (rijetko; 200 nositeljica)
► Latinski lik imena (Cristiana) pojavljuje se u hrvatskim vrelima od XIII. stoljeća. [CD (Supp. I: 293)]
◆ Drugi jezici: engl. Christiana; njem. Christiana, Christiane, Kristiane; fr. Christiane; tal. Cristiana; mađ. Krisztiána; češ., slč. Kristiána; polj. Krystiana; slov. Kristjana; bug. Християна; mak., srp. Кристијана
● Imendan: 15. prosinca
Kristina 〈G Kristine〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Christīna, izvedeno od Christus ‘Krist’, v. Kristijan (veoma često; 19 884 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. Bilo je osmo po čestoći nadijevanja 80-ih i 90-ih godina XX. stoljeća u Hrvatskoj. Nešto je češće u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te zapadnoj i južnoj Slavoniji, a osobito u Istri, u kojoj je šesto ime po čestoći. Mnoge su svetice nosile to ime.
◆ Drugi jezici: engl. Christina, Christine; njem. Christin, Christina, Christine, Kristin; fr. Christine; šp., tal. Cristina; mađ. Krisztina; češ. Kristina, Kristýna; polj. Krystyna; slč. Kristína; slov. Kristina; bug., mak., rus. Христина; srp. Кристина, Христина
● Imendani: 13. veljače, 13. ožujka, 24. srpnja, 6. rujna, 15. prosinca
Kristinka 〈G Kristinke, D Kristinki〉 ž. os. ime izvedeno od Kristina + -ka (rijetko; 214 nositeljica)
Kristjan 〈G Kristjana〉 m. os. ime, v. Kristijan (rijetko; 103 nositelja)
Kristofor 〈G Kristofora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Christophorus ← grč. Χριστοφόρος [Khristophóros], dosl. ‘koji nosi Krista’; složeno od Χρίστος [Khrístos] ‘Krist’ i -φορος [-phoros] ‘koji nosi’[Tagliavini (1978); Duden] (veoma rijetko; 22 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Muster lista (1577: 22)]
◆ Drugi jezici: engl. Christopher; njem. Christof, Christoph, Christopher, Kristof; fr. Christophe; šp. Cristóbal; tal. Cristoforo; mađ. Kristóf; češ. Kryštof; polj. Krzysztof; slč., slov. Krištof; bug., rus. Христофор; mak., srp. Христифор, Христофор
● Imendan: 25. srpnja
Križan 〈G Križana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od križ + -an (rijetko; 111 nositelja)
► Ime je potvrđeno od početka XIII. stoljeća. [Vekarić (1995: 13); CD (III: 94)]
Krste 〈G Krste, D Krsti〉 m. os. ime pokraćeno od Kristijan, Kristofor (rijetko; 340 nositelja)
► Moguće je da su u latinskim tekstovima potvrđena imena Creste (od 1072.) i Cerste prve potvrde imena Krste.
Krsto 〈G Krste, D Krsti〉 m. os. ime pokraćeno od Kristijan, Kristofor (rijetko; 414 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (V: 644); Hafizović (2001: 306)]
Kruno 〈G Krune, D Kruni〉 m. os. ime pokraćeno od Krunoslav (srednje često; 1290 nositelja)
Krunoslav 〈G Krunoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od kruna + slava (često; 5953 nositelja)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVII. stoljeća.
U hrvatskim se krajevima pojavljuje i kao prijevod svetačkoga imena Stjepan. [ARj (V: 673)]
◆ Drugi jezici: mak., srp. Крунислав, Крунослав
● Imendan: 26. prosinca
Krunoslava 〈G Krunoslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Krunoslav (rijetko; 227 nositeljica)
◆ Drugi jezici: mak. Крунослава
Ksenija 〈G Ksenije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ξενία [Ksenía] ~ ξενία [ksenía] ‘gostoljublje’, od ξένος [ksénos] ‘stranac, tuđinac’ [Duden; Oxford] (često; 5526 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Xenia; mađ. Szénia, Xénia ; češ. Xenie; polj. Ksenia; slč. Xénia; slov. Ksenija, Ksenja; bug., rus. Ксения; mak., srp. Ксенија
● Imendan: 23. rujna
Kuzma 〈G Kuzme〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Κοσμᾶς [Kosmȃs] ~ κόσμος [kósmos] ‘red, uređenje; nakit, ures; svijet’ [Duden; Tagliavini (1978)] (rijetko; 156 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Nosio ga je sirijski mučenik sveti Kuzma (III. st.), brat svetoga Damjana. Dvojica se braće skupno nazivaju Sveti vrači te se smatraju zaštitnicima liječnika. U Dalmaciji su se često braći blizancima nadijevala njihova imena. [Šurmin (1898: 5)]
◆ Drugi jezici: engl. Cosmo; njem. Cosmas, Kosmas; fr. Côme, Cosme; šp. Cosme; tal. Cosimo, Cosma, Cosmo; mađ., slov. Kozma; češ. Kosma, Kosmas; polj. Kosma; slč. Kozmas; bug., srp. Козма, Кузма; mak. Козма; rus. Косма, Кузьма
● Imendan: 26. rujna
Kuzman 〈G Kuzmana〉 m. os. ime , v. Kuzma (rijetko; 118 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 1, br. 30]
Lada 〈G Lade〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ možda od lada ‘udana žena’ (usp. i stčeš. lada ‘djevojka, djevica’) (razmjerno rijetko; 608 nositeljica)
► U slavenskoj mitologiji Lada je bila božica proljeća, ljubavi i ljepote. [ARj (V: 865); Ledić (1969: 165); HER]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Lada; mak., bug., srp., rus. Лада
● Imendan: 27. ožujka
Ladislav 〈G Ladislava〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ od starijega Vladislav [Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010)] (srednje često; 1060 nositelja)
► Ime Ladasclaus zabilježeno je u kronici opata Einharda iz IX. stoljeća (u Franačkoj kronici). Riječ je o knezu Primorske Hrvatske čije se ime u hrvatskoj historiografiji tradicionalno zapisivalo kao Vladislav. Potvrde u hrvatskim vrelima iz XI. stoljeća (latinski Ladisclaus) odnose se na ugarsko-hrvatskoga kralja Ladislava (vladao 1077. – 1095.) i utemeljitelja Zagrebačke biskupije, koji je kanoniziran potkraj XII. stoljeća. Ime je nosilo više ugarskih kraljeva iz dinastije Arpadovića. [Rački (1877: 325); CD (I: 202; II: 42)]
◆ Drugi jezici: mađ. László; slov. Ladislav, Ladoslav; bug. Ладислав; mak. Ладисав, Ладислав
● Imendani: 27. lipnja, 30. lipnja
Ladislava 〈G Ladislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ladislav (rijetko; 132 nositeljice)
◆ Drugi jezici: mađ. Ladiszla; češ., slč., slov. Ladislava; bug., mak., srp. Ладислава
Lahorka 〈G Lahorke, D Lahorki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od lahor ‘tih vjetrić, povjetarac’ (rijetko; 106 nositeljica)
Lajoš 〈G Lajoša〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Lajos ~ njem. Ludwig, usp. Ljudevit (rijetko; 101 nositelj)
► [ARj (V: 878, 925)]
Lana 〈G Lane〉 ž. os. ime pokraćeno od Milana, Svjetlana i drugih imena sa sastavnicom -lana (često; 9237 nositeljica)
► Ime je u prvome desetljeću XXI. stoljeća bilo treće po čestoći među novorođenčadi. Osobito je popularno bilo u Istri i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali je vrlo često u gotovo svim hrvatskim krajevima.
Lara 〈G Lare〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Лара, pokraćeno od Larisa , a možda i od Laura [Duden] (srednje često; 4886 nositeljica)
► U hrvatskim je vrelima ime potvrđeno u prvoj polovici XVII. stoljeća. Osobito je popularno početkom XXI. stoljeća, kad je bilo među deset najčešće nadijevanih u Istarskoj (sedmo po broju nositeljica), Osječko-baranjskoj (osmo) te Primorskoj-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji te u Gradu Zagrebu (deseto).
Svojedobno se ime češće nadijevalo zbog omiljenosti lika Lare iz romana Borisa Pasternaka Dr. Živago te istoimenoga filma. [Franov-Živković (2008: 448)]
Larisa 〈G Larisa〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Лариса ~ grč. Λάρισα [Lárisa], možda prema imenu nekoliko starih grčkih gradova ili prema λάρος [láros] ‘galeb’ ili λαρός [larós] ‘ljubak, sladak’[Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 817 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., tal. Larissa; njem. Larisa, Larissa; mađ. Larissza; češ., slč., slov. Larisa; polj. Larysa; bug., mak., srp., rus. Лариса
Laslo 〈G Lasla〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. László, v. Ladislav (rijetko; 131 nositelj)
Laura 〈G Laure〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema lat. laurus ‘lovor’ (simbol pobjede) (često; 5963 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVIII., a osobito je popularno postalo početkom XXI. stoljeća, kad je bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Zadarskoj (šesto po čestoći), Primorsko-goranskoj (osmo) i Zagrebačkoj županiji (deseto) te u Gradu Zagrebu (deveto). Laura je bilo ime žene kojoj je Francesco Petrarca (u XIV. st.) posvetio Kanconijer te ime likova u nekoliko znamenitih djela hrvatske književnosti. [ARj (V: 925, 929)]
◆ Drugi jezici: engl., šp., mađ., češ., polj., slč. Laura; njem. Laura, Laure; fr. Laure; slov. Laura, Lavra; bug., mak., rus. Лаура
● Imendani: 17. lipnja, 4. srpnja
Lazar 〈G Lazara〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Lazarus, grč. Λαζαρος [Lazaros] ← hebr. ʾelʿāzār ‘Bog je pomogao’ [Duden; Bibellexikon; Amerl (1997)] (rijetko; 477 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Osobito je zastupljeno među Hrvatima u istočnoj Hercegovini. U Bibliji su to ime nosila dva lika: prijatelj Isusa Krista iz Betanije, Marijin i Martin brat kojega je Sin Božji uskrisio, te gubavac iz Isusove prispodobe o bogatašu i gubavcu, koji je postao svetcem zaštitnikom gubavaca. [Lucić (III: 604)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Lazarus; fr. Lazare; šp. Eleazar, Lázaro; tal. Eleazaro, Lazzaro; mađ. Lázár; češ., slov. Lazar; polj. Łazarz; slč. Lazár; bug. Елизар, Лазар; mak. Лазар; srp. Лазар, Лазор; rus. Лазарь
● Imendani: 29. srpnja, 17. prosinca
Lazo 〈G Laze, D Lazi〉 m. os. ime pokraćeno od Lazar (rijetko; 252 nositelja)
► Ime je potvrđeno od početka XVIII. stoljeća u Slavoniji. Danas je osobito rasprostranjeno među Hrvatima u istočnoj Hercegovini. [Mažuran (1966: 116); Klaić (1974: 756)]
Lea 〈G Lee〉 ž. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. lēʾāh, nesigurna podrijetla; povezuje se sa značenjima ‘krava’ i ‘klonuo’[Duden, Bibellexikon, hebr. rječnik] ② nastalo prema muškome Leo ③ pokraćeno od Leona, Leonida, Leonarda (često; 5344 nositeljice)
► Ime se osobito proširilo početkom XXI. stoljeća, kad je bilo deveto po čestoći u Koprivničko-križevačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj i Osječko-baranjskoj županiji.
◆ Drugi jezici: engl. Leah, Leia; njem., polj., slč. Lea; fr. Léa, Lia; šp. Lea, Lía; tal., mađ., češ. Lea, Lia; slov. Lea, Leja; bug. Леа; srp. Лија; rus. Лея, Лиа, Лия
● Imendani: 20. veljače, 22. ožujka
Leana 〈G Leane〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Leanne; složeno od Lea i Ana [Oxford] (rijetko; 140 nositeljica)
Leda 〈G Lede〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Λήδη [Lḗdē] (rijetko; 189 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., polj., slč., slov. Leda; mađ., češ. Léda; bug., mak., srp. Леда; rus. Леда, Ледда
Leila 〈G Leile〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla, v. Lejla (rijetko; 107 nositeljica)
Lejla 〈G Lejle〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Leylā ← arap. Läyla ~ läylā ‘vrlo duga, teška mračna noć’ [Smailović (1977); Agić (1996)] (rijetko; 433 nositeljice)
► [Kerber 2008: 298]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp. Laila, Leila; fr. Leïla; tal. Leila; mađ., slč., slov. Lejla; češ. Leila, Lejla; polj. Leila; mak., srp. Лејла; rus. Лайла, Лейла
Lela 〈G Lele〉 ž. os. ime pokraćeno od Danijela, Jelena, Manuela (rijetko; 212 nositeljica)
Lena 〈G Lene〉 ž. os. ime pokraćeno od Alena, Helena, Jelena, Magdalena i drugih imena sa sastavnicom -lena (razmjerno rijetko; 705 nositeljica)
Lenka 〈G Lenke, D Lenki〉 ž. os. ime izvedeno od Lena + -ka (razmjerno rijetko; 784 nositeljice)
► Ime je potvrđeno u XIX. stoljeću. [HDA, MK 719 88v.]
Lenko 〈G Lenka〉 m. os. ime nastalo premaženskome imenu Lenka (rijetko; 164 nositelja)
Leo 〈G Lea〉 m. os. ime ① latinskoga podrijetla ◊ lat. Leo ~ leo 〈G leōnis〉 ‘lav’ ② pokraćeno od Leon, Leonard, Leopold (srednje često; 2914 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 217); KS (II: 620); CD (II: 245)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., češ., slč., slov. Leo; fr. Léo; mađ. Leó; bug., mak. Лео
● Imendani: 12. lipnja, 17. srpnja
Leon 〈G Leona〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ imenski lik Leon formalno može biti 1 iz grč. λέων [leōn] ‘lav’, 2 francuski odraz imena Leo (fr. Léon) , ili 3 pokraćeni lik imena Leonard (njem. Leonhard, engl. Leonard) (često; 5456 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 217)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., češ., polj., slov. Leon; fr. Léon; šp., slč. León; tal. Leone; bug., mak., srp., rus. Леон
● Imendani: 20. veljače, 19. travnja, 12. lipnja, 10. studenoga
Leona 〈G Leone〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Leon (srednje često; 2055 nositeljica)
► Ime je 2016. godine u Varaždinskoj županiji bilo peto po čestoći nadijevanja. [Statistički bilten (2017: 8)]
Leonard 〈G Leonarda〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ složeno od posuđenice iz lat. leo 〈G leōnis〉 ‘lav’ + pgerm. *hardu- ‘tvrd, snažan’ [Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 644 nositelja)
► Latinski je lik imena Leonardus zabilježen od konca XIII., a lik Leonard od XVI. stoljeća. Ime se Europom proširilo pod utjecajem kulta svetoga Leonarda, francuskoga opata iz VI. stoljeća. [Lučić (3: 355); NAZ ACA, sv. 38, br. 21]
◆ Drugi jezici: engl. Lennard, Leonard; njem. Leonhard; fr. Léonard; šp., tal. Leonardo; mađ. Lénárd, Leonárd; češ., polj., slč. Leonard; slov. Lenart; bug. Леонард; mak. Леонардо; rus. Леонард, Леонардо
● Imendani: 30. ožujka, 6. studenoga, 18. studenoga, 26. studenoga
Leonarda 〈G Leonarde〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Leonarda, nastalo prema muškome Leonardo, v. Leonard (srednje često; 1499 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Leonarda, Leonharda; šp., tal., mađ., polj., slč. Leonarda; slov. Lenarda, Leonarda; bug., rus. Леонарда
● Imendan: 22. ožujka
Leonardo 〈G Leonarda〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal., šp. Leonardo, v. Leonard (srednje često; 1928 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 9)]
Leonida 〈G Leonide〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ prema muškome grčkom imenu Λεωνίδας [Leōnídas], dosl. ‘Leonov potomak’ [Duden; Oxford] (rijetko; 125 nositeljica)
► Ime je nosio spartanski kralj Leonida I. (o. 540. – 480. pr. kr.), koji je predvodio spartansku vojsku u Bitci kod Termopila.
● Imendani: 16. travnja, 22. travnja
Leonora 〈G Leonore〉 ž. os. ime pokraćeno od Eleonora (rijetko; 275 nositeljica)
Leopold 〈G Leopolda〉 m. os. ime germanskoga podrijetla ◊ latinizirani lik Leopoldus ~ njem. Luitpold (starije Luitbald), složeno od stvnjem. liut ‘ljudi’ + bald ‘hrabar’[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 485 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (V: 9); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., češ., polj., slč., slov. Leopold; njem. Leopold, Luitpold; fr. Léopold; šp., tal. Leopoldo; mađ. Lipót; bug., mak. Леополд; rus. Леопольд
● Imendani: 12. svibnja, 15. studenoga
Leposava 〈G Leposave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ od starijega Leposlava, složeno od psl. *lěpъ + *slava ‘slava’ [Maretić (1886: 121)] (rijetko; 198 nositeljica)
Leticija 〈G Leticije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Laetitia ‘božica radosti’ ~ laetitia ‘radost, veselje’ [Duden; Tagliavini (1978)] (rijetko; 131 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl. Lettice; njem. Lätitia, Lätizia; fr. Laetitia, Laëtitia; šp. Leticia; tal. Letizia; mađ. Letícia; češ. Leticie; polj. Letycja; bug. Летиция; srp. Летиција
Lidia 〈G Lidije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, v. Lidija (rijetko; 294 nositeljice)
Lidija 〈G Lidije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Λύδια [Lýdia], dosl. ‘Lidijka, žena iz Lidije (grčke pokrajine u Maloj Aziji)’ [Duden; Oxford; Keber (2008)] (često; 9689 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima u XVIII. stoljeću. Među deset najčešće nadijevanih ženskih imena bilo je u Istri 30-ih godina, a u Međimurju 70-ih godina XX. stoljeća. [ARj (VI: 53)]
◆ Drugi jezici: engl. Lydia; njem. Lidia, Lydia; fr. Lydie; šp., tal., polj. Lidia; mađ. Lídia; češ. Lydie, Lýdie; slč. Lýdia; slov. Lidia, Lidija; bug., rus. Лидия; mak., srp. Лидија
● Imendan: 3. kolovoza
Lili 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ 1 engl. Lili, pokraćeno od Elisabeth (Lilibeth), v. Elizabeta, ili 2 Lily, prema nazivu cvijeta, engl. lily ‘ljiljan’, v. Ljiljana [Oxford] (veoma rijetko; 101 nositeljica)
Liliana 〈G Liliane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal. Liliana, prema engl. Lilian, što je izvedenica od Lili ili Lily, v. Lili (rijetko; 187 nositeljica)
Liljana 〈G Liljane〉 ž. os. ime, v. Ljiljana (razmjerno rijetko; 631 nositeljica)
Lina 〈G Line〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Karolina i drugih imena sa sastavnicom -lina ② nastalo prema muškome Lino (razmjerno rijetko; 588 nositeljica)
Linda 〈G Linde〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ pokraćeno od složenih imena sa sastavnicom lind, npr. Belinda, Rosalinda, Lindgard ~ stvnjem. lind ‘mekan, nježan’, ukršteno sa stvnjem. linto ‘lipa’ (njem. Linde).Ime se katkad povezuje i sa šp. pridjevom linda ‘lijepa’. [Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 758 nositeljica)
Lino 〈G Lina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Lino < lat. Linus ← grč. Λίνος [Línos] (rijetko; 421 nositelj)
► Ime je nosio drugi papa, nasljednik svetoga Petra. U grčkoj mitologiji Linos je sin Apolonov te Heraklov učitelj glazbe. [Duden; Oxford; Wikipedia]
Livia 〈G Livije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Livija (rijetko; 194 nositeljice)
Livija 〈G Livije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Livia prema muškome rodovskom imenu Livius [Duden] (rijetko; 255 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal. Livia; fr., češ. Livie; mađ., slč. Lívia; polj. Liwia; slov. Livija; bug., rus. Ливия; srp. Ливија
Livio 〈G Livija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Livio < lat. Livius, rimsko rodovsko ime nesigurne etimologije [Tagliavini (1978)] (rijetko; 431 nositelj)
◆ Drugi jezici: njem., češ. Livius; šp. Livio; mađ. Líviusz; polj. Liwiusz; slč. Lívius; slov. Livio, Livijo; srp. Ливије; rus. Ливий
Liza 〈G Lize〉 ž. os. ime pokraćeno od Elizabeta (rijetko; 344 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (VI: 129)]
Lora 〈G Lore〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 v. Laura, 2 engl., njem., tal. Lora, pokraćeno od Eleonora , Leonora, Loredana (razmjerno rijetko; 682 nositeljice)
Loredana 〈G Loredane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Loredana, prema imenu poznate venecijanske plemićke obitelji Loredan ~ izvedenica od toponima Loreo (općina u pokrajini Rovigo), starije Loredo < lat. lauretum ‘lovorika’ (laurus ‘lovor’)[Tagliavini (1978); Oxford] (razmjerno rijetko; 536 nositeljica)
► Ime se proširilo s romanom L'amore di Loredana (1908.) Luciana Zuccolija, a moguće je i da je autor sam stvorio to ime. [Tagliavini (1978); Oxford]
Loren1 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Loren, Lauren, prema muškome Laurence, v. Lovro [Oxford] (rijetko; 17 nositeljica)
Loren2 〈G Lorena〉 m. os. ime nastalo prema ženskome imenu Lorena (rijetko; 208 nositelja)
Lorena 〈G Lorene〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 latinizirano prema engl. Loren (v. Loren1) ili Loreen (izvedenica od engl. Lora, v. Laura), ili 2 tal., šp. Lorena ← fr. Lorraine, njem. Lothringen, ime francuske pokrajine na granici s Njemačkom[Duden; Oxford; Behind the Name] (često; 5501 nositeljica)
► Ime je početkom XXI. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih u većini županija u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj (posebice u Međimurskoj, Virovitičko-podravskoj, Koprivničko-križevačkoj, Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj, u kojima je bilo među pet najčešće nadijevanih ženskih imena).
◆ Drugi jezici: engl. Loraine, Lorraine; njem. Lorena, Lorene; šp., tal., slov. Lorena; mađ. Loréna; bug., mak. Лорена
Lorenzo 〈G Lorenza〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Lorenzo < lat. Laurentius, v. Lovro (rijetko; 139 nositelja)
Loreta 〈G Lorete〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ fr. Lorette, tal., engl. Loretta, izvedenica od Lora [Duden; Oxford; Dauzat, Dubois i Mitterand (1990)] (rijetko; 353 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl., tal., mađ. Loretta; njem. Loretta, Lorette; fr. Lorette; češ., polj., slč., slov. Loreta; bug., mak. Лорета; rus. Лоретта
Loris 〈G Lorisa〉 m. os. ime ◊ vjerojatno u vezi s Laurentius, v. Lovro (rijetko; 339 nositelja)
Lorna 〈G Lorne〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Lorna, prema škotskome toponimu Lorn(e) (gaelski Latharna) [Oxford] (rijetko; 141 nositeljica)
► Smatra se da je ime stvorio engleski pisac R. D. Blackmore (1825. – 1900.) za junakinju svojega romana Lorna Doone. [Duden; Oxford]
◆ Drugi jezici: njem., fr., šp., češ. Lorna
Lovorka 〈G Lovorke, D Lovorki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od naziva biljke lovor ‘Laurus nobilis’ + -ka (razmjerno rijetko; 547 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u djelima dubrovačkih književnika u XVIII. stoljeću, u kojima je prevedeno prema talijanskome Laura . [ARj (VI: 171)]
Lovre 〈G Lovre, D Lovri〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Lovro (srednje često; 1694 nositelja)
► Ime je potvrđeno sredinom XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Zadarskoj županiji, u kojoj je početkom XXI. stoljeća bilo osmo ime po čestoći nadijevanja. [SZB (I: 4, 148); Jakić-Cestarić (1972: 132); Ljubić (1868–1875, I: 74)]
Lovro 〈G Lovre, D Lovri〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Laurentius, izvedeno od toponima Laurentum (primorski grad u blizini Rima) ~ laurus ‘lovor’; formalno, hrvatski su likovi Lovro i Lovre pokraćeni od lika Lovrijenac, koji je pravilno nastao od lat. Laurentius[Skok (II: 277); Duden; Lewis – Short] (često; 5054 nositelja)
► Latinski lik (Laurentius) potvrđen je od XI., a hrvatski (zapisan kao Louro) od XIII. stoljeća. Početkom XXI. stoljeća ime se najčešće nadijevalo u Međimurju (osmo po broju nositelja) i Varaždinskoj (deveto) županiji te Gradu Zagrebu (deseto). Nosio ga je sveti Lovro, mučenik iz III. stoljeća, kojemu je posvećena jedna od sedam rimskih bazilika i trogirska katedrala. [Jakić-Cestarić (1972: 136); CD (I: 55); HE (s. v. Lovro, sv.)]
◆ Drugi jezici: engl. Laurence, Lawrence; njem. Laurentius, Laurenz, Lorenz; fr. Laurent; šp., tal. Lorenzo; mađ. Lőrinc; češ. Vavřinec; polj. Wawrzyniec; slč. Vavrinec; slov. Lovrenc, Lovro; bug. Лавренти, Лавур; mak. Лаврентиј, Лаврентија, Ловре; srp. Лаврентиј, Лаврентије, Ловра, Ловро; rus. Лаврентий
● Imendani: 21. srpnja, 10. kolovoza, 5. rujna
Luana 〈G Luane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ zacijelo proizvoljna kombinacija slogova Lu- i -ana [Oxford; Duden] (rijetko; 239 nositeljica)
► [Behind the Name]
Luca 〈G Luce〉 ž. os. ime pokraćeno od Lucija (srednje često; 3551 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Vlahov (2012: 77); NAZ ACA, sv. 1, br. 30. fol. 27]
Lucas 〈G Lucasa〉 m. os. ime, v. Lukas, Luka (rijetko; 157 nositelja)
Luce 〈G Luce, D Luci〉 ž. os. ime pokraćeno od Lucija (razmjerno rijetko; 771 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u dalmatinskome priobalju i na otocima. [ARj (VI: 185)]
Lucia 〈G Lucije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Lucija (razmjerno rijetko; 900 nositeljica)
Lucian 〈G Luciana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Lucijan (rijetko; 151 nositelj)
Luciana 〈G Luciane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Lucian, v. Lucijana (rijetko; 331 nositeljica)
Luciano 〈G Luciana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Luciano < lat. Lucianus, v. Lucijan, usp. Lučano (rijetko; 407 nositelja)
Lucija 〈G Lucije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Lūcia, prema rodovskome imenu Lūcius ~ lux ‘svjetlost’ [Duden] (veoma često; 16 727 nositeljica)
► Ime je u liku Lucia potvrđeno od kraja XIII. stoljeća, dok je postojanje crkve posvećene svetoj Luciji u Jurandvoru na Krku zabilježeno već na Bašćanskoj ploči.
U novije doba popularno je postalo 90-ih godina XX. stoljeća, a u prvome desetljeću XXI. stoljeća bilo je najčešće nadijevano žensko ime u Hrvatskoj.
Nosila ga je sveta Lucija (284. – 305.), mučenica, zaštitnica slijepih i slabovidnih. U hrvatskome se pučkom etimologijom prevodi kao Svjetlana
. [Vidović (2016: 444–445); Vlahov (2012: 80); Zjačić (1959: 83); SZB (I: 83); Brgles (2015: 279)]
◆ Drugi jezici: engl., tal., slč. Lucia; njem. Lucia, Luzia; fr., češ. Lucie; šp. Lucía; mađ. Luca; polj. Lucja, Łucja; slov. Lucija; bug. Луция, Лучия; mak., srp. Луција; rus. Люция
● Imendan: 13. prosinca
Lucijan 〈G Lucijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Luciānus, rimski priimak izveden od Lūcius, v. Lucija [Duden] (razmjerno rijetko; 552 nositelja)
► Romanski je lik Luciano potvrđen od kraja XIII. stoljeća. [Lučić (III: 355)]
◆ Drugi jezici: engl. Lucian; njem. Lucianus; fr. Lucien; šp., tal. Luciano; češ., slč. Lucián; polj. Lucjan, Łucjan; slov. Lucijan, Lucjan; bug. Лукиан; srp. Лукијан; rus. Лукиан, Лукьян
● Imendan: 7. siječnja
Lucijana 〈G Lucijane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Lucijan (rijetko; 386 nositeljica)
► Ime je u liku Luciana potvrđeno od XIV. stoljeća. [KS (II: 621)]
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal. Luciana; fr. Lucienne; mađ., češ., slč. Luciána; polj. Łucjana; slov. Lucijana; mak. Лусијана, Лучијана; srp. Лукијана, Луцијана; rus. Лукиана
Lučana 〈G Lučane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Luciana [čit. Lučana], v. Lucijana (rijetko; 136 nositeljica)
Lučano 〈G Lučana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Luciano [čit. Lučano] < lat. Luciānus, v. Lucijan (rijetko; 243 nositelja)
Ludmila 〈G Ludmile〉 ž. os. ime češkoga podrijetla ◊ češ. Ludmila, v. Ljudmila (rijetko; 212 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
Luja 〈G Luje〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Lujo (rijetko; 262 nositeljice)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XVI. stoljeća. [ARj (VI: 208)]
Lujo 〈G Luje, D Luji〉 m. os. ime izvedeno odimena sa sastavnicom Lu-, npr. Luka (veoma rijetko; 73 nositelja)
Luka 〈G Luke, D Luki〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Lūca, Lūcas ← grč. Λουκᾶς [Loukȃs]; vjerojatno tvoreno prema etniku Λουκανός [Loukanós] ~ lat. Lucānus ‘Lukanac, čovjek iz Lukanije, pokrajine u južnoj Italiji’[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (11. muško osobno ime po čestoći; 30 293 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. Počelo se češće nadijevati u posljednjoj četvrtini XX. stoljeća te je najčešće nadijevano muško ime početkom XXI. stoljeća. Rasprostranjeno je u svim hrvatskim krajevima, s tim da je među deset najčešćih imena u svim priobalnim županijama, osim Dubrovačko-neretvanske, u Požeško-slavonskoj i Osječko-baranjskoj županiji te Gradu Zagrebu. Ime je nosio jedan od evanđelista, koji je ujedno bio zaštitnikom slikara i liječnika te, po predaji, autorom jedne od prvih ikona. [CD (I: 88 et passim.)]
◆ Drugi jezici: engl., šp. Lucas; njem. Lucas, Lukas; fr. Luc; tal. Luca; mađ. Lukács; češ., slč. Lukáš; polj. Łukasz; slov. Luka; bug., mak., srp., rus. Лука
● Imendan: 18. listopada
Lukas 〈G Lukasa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Luka (razmjerno rijetko; 921 nositelj)
Luko 〈G Luke/Luka, D Luki/Luku〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Luka (rijetko; 178 nositelja)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVI. stoljeća. Riječ je o područnoj inačici imena Luka osobitoj za dubrovačko područje, kojom se ondje zamijenilo ime Vuko. [ARj (VI: 213); Vekarić (1995: 10)]
Lukrecija 〈G Lukrecije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Lūcrētia, prema rimskome rodovskom imenu Lūcrētius (nesigurna postanja) [Tagliavini (1978); Duden] (rijetko; 317 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XV., a među pukom vjerojatno od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 215); Marasović-Alujević (2012: 221)]
◆ Drugi jezici: engl. Lucretia; njem. Lucretia, Lukretia, Lukrezia; fr. Lucrèce; šp. Lucrecia; tal. Lucrezia; mađ., slč. Lukrécia; češ. Lukrécie; polj. Lukrecja; bug., rus. Лукреция; mak. Лукреција
Lukša 〈G Lukše〉 m. os. ime izvedeno od Luka + -ša (rijetko; 292 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća te je najrasprostranjenije na širemu dubrovačkom području. [Cvitanić (1987: 64); Trogirski spomenici (I/2: 276 (Luxa))]
Luna 〈G Lune〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Lūna ‘božica Mjeseca’ ~ lūna ‘Mjesec’ [Keber (2008); Matasović i dr. (2016)] (razmjerno rijetko; 548 nositeljica)
Ljeposava 〈G Ljeposave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ od starijega Ljeposlava, složeno od lijep (< psl. *lěpъ) + *slava ‘slava’ (rijetko; 309 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (VI: 245)]
Ljerka 〈G Ljerke, D Ljerki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od naziva cvijeta lijer ‘ljiljan, Lilium candidum’ (← grč. λείριον [leírion]) (srednje često; 4242 nositeljice)
► Ime je potvrđeno u vrelima sa zagrebačkoga područja u drugoj polovici XIX. stoljeća. U to se vrijeme pojavljuje i u književnim djelima (primjerice u djelima Janka Leskovara). Po značenju osnove blisko mu je ime Ljiljana. [HDA, MK 88, 89]
◆ Drugi jezici: slov. Ljerka; srp. Љерка
Ljilja 〈G Ljilje〉 ž. os. ime pokraćeno od Ljiljana (razmjerno rijetko; 809 nositeljica)
Ljiljana 〈G Ljiljane〉 ž. os. ime ① narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu cvijeta ljiljan ‘Lilium candidum’ (starije lilj ← lat. līlium) ② stranoga podrijetla ◊ njem., tal. Liliana ← engl. Lil(l)ian, izvedeno od Lili, Lily, v. Lili (veoma često; 14 929 nositeljica)
► Ime je 60-ih godina XX. stoljeća bilo na petome mjestu po čestoći nadijevanja među djevojčicama u cijeloj Hrvatskoj, a nešto se rjeđe nadijevalo u Lici te srednjoj i južnoj Dalmaciji. Po značenju osnove usporediva su imena Ljerka, Suzana .
◆ Drugi jezici: engl. Lilian, Lillian; njem. Liliana, Liliane; fr. Liliane, Lilianne; šp., tal., češ., slč. Liliana; mađ. Liliána; polj. Liliana, Lilianna; slov. Lilijana, Liljana; bug. Лиляна; mak. Лилјана; srp. Лилијана, Љиљана; rus. Лилиана
● Imendani: 11. kolovoza, 8. prosinca
Ljiljanka 〈G Ljiljanke, D Ljiljanki〉 ž. os. ime izvedeno od Ljiljana + -ka (rijetko; 462 nositeljice)
Ljuba 〈G Ljube〉 ž. os. ime pokraćeno od Ljubomira, Ljuboslava (srednje često; 4196 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 266); Trogirski spomenici (I/1: 125); SZB (I: 197); Brgles (2019: 214)]
Ljuban 〈G Ljubana〉 m. os. ime izvedeno od Ljube1, Ljubo + -an (razmjerno rijetko; 559 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [SZB (I: 139, 165 (Lubanne)); Trogirski spomenici (I/2: 155 (Liuben))]
Ljube1 〈G Ljube, D Ljubi〉 m. os. ime pokraćeno od Ljubimir, Ljubislav, Ljubodrag, Ljubomir, Ljuboslav (veoma rijetko; 39 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 122, 131 et passim.)]
Ljube2 〈G Ljube, D Ljubi〉 ž. os. ime pokraćeno od Ljubomira, Ljuboslava (veoma rijetko; 50 nositeljica)
Ljubica 〈G Ljubice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od Ljuba, Ljube2 + -ica, 2 prema nazivu cvijeta ljubica ‘Viola’ ~ psl. *ljubъ ‘mio, ugodan’ (8. žensko osobno ime po čestoći: 24 557 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Često se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća. Danas je treće po broju nositeljica u Sisačko-moslavačkoj županiji. Pojavljuje se i kao prijevodno ime prema latinskome Viola ~ viola ‘ljubica’, naziv cvijeta. [Trogirski spomenici (I/I: 196); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 73); ARj (VI: 286); Vidović (2014a: 189)]
◆ Drugi jezici: slov. Ljubica; bug. Любица; mak., srp. Љубица
● Imendan: 10. srpnja
Ljubimir 〈G Ljubimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljubiti + *mirъ (veoma rijetko; 11 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 189 (Lubimir)); SZB (I: 171 (XIII. st., Liubimere)); Spisi dubrovačke kancelarije (I: 119, 167 (Liubimirus))]
◆ Drugi jezici: slov. Ljubimir
Ljubinka 〈G Ljubinke, D Ljubinki〉 ž. os. ime izvedeno od Ljuba + -inka (rijetko; 415 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Ljubinka; bug. Любинка; mak., srp. Љубинка
Ljubinko 〈G Ljubinka〉 m. os. ime izvedeno od Ljube1, Ljubo + -inko (rijetko; 103 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. U XV. i XVI. stoljeću pojavljuje se na područjima pod vlašću Osmanlija. [Aličić (1985: 3); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 146)]
◆ Drugi jezici: slov. Ljubinko; bug. Любинко; mak., srp. Љубинко
Ljubislav 〈G Ljubislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljubiti + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 12 nositelja)
► Najstarija potvrda u latinskome zapisu Liubislauus potječe iz XIII. stoljeća. [SZB (I: 162)]
◆ Drugi jezici: slov. Ljubislav; bug., rus. Любислав; mak., srp. Љубислав
Ljubiša 〈G Ljubiše〉 m. os. ime izvedeno od Ljube1, Ljubo + -iša (rijetko; 319 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (I: 172, 208, 328); Trogirski spomenici (I/I: 240); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 54); Vidović (2014a: 189)]
Ljubo 〈G Ljube, D Ljubi〉 m. os. ime pokraćeno od Ljubodrag, Ljubomir , Ljuboslav (srednje često; 1126 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Spisi dubrovačke kancelarije (I: 247); Aličić (1985: 192)]
Ljubodrag 〈G Ljubodraga〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljubiti + *-dragъ (veoma rijetko; 13 nositelja)
Ljubomir 〈G Ljubomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljubiti + *mirъ (srednje često; 2673 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [Ilčev (2012: 414); Šimunović (2006); CD (I: 142 et passim.)]
◆ Drugi jezici: češ. Lubomír; slč. L'ubomír; slov. Ljubomir; bug., rus. Любомир; mak., srp. Љубомир
Ljubomira 〈G Ljubomire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ljubomir (veoma rijetko; 28 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Lubomíra; slč. L'ubomíra; slov. Ljubomira; bug., rus. Любомирa; mak., srp. Љубомира
Ljuboslav 〈G Ljuboslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljubiti + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 19 nositelja)
► Najstarija potvrda potječe iz XIX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: češ. Liboslav, Luboslav; slč. L'uboslav; slov. Ljuboslav; bug. Любослав; mak., srp. Љубослав
Ljuboslava 〈G Ljuboslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ljuboslav (veoma rijetko; 13 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Liboslava, Luboslava; slč. L'uboslava; slov. Ljuboslava; bug. Любославa; mak., srp. Љубославa
Ljudevit 〈G Ljudevita〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljud-i i -vit [Šimundić (2006: 203)] (razmjerno rijetko; 813 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća. Premda nije etimološki povezano, zbog sličnozvučnosti se izjednačavalo s imenom germanskoga podrijetla Ludovik (usp. njem. odraz Ludwig, v. Alojzije ) te je stoga čestim hrvatskim ekvivalentom za imena stranih vladara. [Rački (1877: 320)]
◆ Drugi jezici: slč. Ľudevit, Ľudovit; slov. Ljudevit; srp. Људевит
Ljudmila 〈G Ljudmile〉 ž. os. ime češkoga podrijetla ◊ složeno od psl. *ljud- i -mila (rijetko; 365 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: njem. Ludmilla; češ. Ludmila; polj. Ludmiła; slov. Ljudmila; bug., rus. Людмила; mak., srp. Људмила
Ljupko 〈G Ljupka〉 m. os. ime izvedeno od Ljube1, Ljubo + -ko (rijetko; 157 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 221)]
Maca 〈G Mace〉 ž. os. ime pokraćeno od Marija, Marica, Marina, Magdalena i drugih imena sa sastavnicom Ma- (rijetko; 294 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 480)]
Magda 〈G Magde〉 ž. os. ime pokraćeno od Magdalena (razmjerno rijetko; 838 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Povijesni spomenici Turopolja (174)]
Magdalena 〈G Magdalene〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ apstrahirano iz dvorječnoga imena: lat. Maria Magdalene, grč. Μαρία ἡ Μαγδαληνή [María he Magdalēnḗ] ← hebr. mrm hmḡḏlṯ ‘Marija iz Magdale’; sastavnica Magdalene izvedena je od antičkoga toponima Magdala (hebr. mḡḏl, dosl. ‘toranj’), imena naselja u Galileji na obali Genezaretskoga jezera[HER; Duden; Oxford; Bibellexikon; Wikipedia (s. v. Magdala)] (često; 6119 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća. [Šupuk (1981: 25); Zjačić (1959: 6, 140); Stipišić (2000); SZB (III: 68, 113)]
◆ Drugi jezici: engl. Madeleine, Magdalene; njem. Magdalena, Magdalene; fr. Madeleine; šp., polj., slov. Magdalena; tal. Maddalena; mađ. Magdolna; češ. Magdalena, Magdaléna; slč. Magdaléna; bug. Магдалена, Магдалина; mak., srp. Магдалена; rus. Магдалина
● Imendan: 22. srpnja
Magdica 〈G Magdice〉 ž. os. ime izvedeno od Magda + -ica (rijetko; 118 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 30, br. 3, fol. 9r]
Maida 〈G Maide〉 ž. os. ime, v. Majda (rijetko; 115 nositeljica)
Maja 〈G Maje〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Marija ② grčkoga ili latinskoga podrijetla ◊ 1grč. Μαῖα [Maȋa] ~ μαῖα [maȋa] ‘majka’; u grčkoj mitologiji Atlantova kći i Hermesova mati, najljepša od Plejada [HE (s. v. Maja)], 2 lat. Māia, Māja (možda od ie. korijena *mg'(h2)- ‘velik’); staroitalska božica, Vulkanova žena i Merkurova majka, poistovjećena je s grčkom božicom Majom (15. žensko osobno ime po čestoći; 20 159 nositeljica)
► Maja je 80-ih godina XX. stoljeća bilo četvrto ime po čestoći nadijevanja. Popularno je bilo u gotovo svim hrvatskim krajevima, no 90-ih godina češće se nadijevalo još samo u Lici, Međimurju te Podravini.
Ime je postalo veoma poznato zahvaljujući crtanomu filmu i romanu Pčelica Maja i njezine pustolovine (1912.) Waldemara Bonselsa.
Majda 〈G Majde〉 ž. os. ime pokraćeno od Magdalena (razmjerno rijetko; 847 nositeljica)
► [Keber (2008)]
◆ Drugi jezici: slč., slov. Majda; bug. Майда; mak., srp. Маjда
Maks 〈G Maksa〉 m. os. ime pokraćeno od Maksimilijan, Maksim (rijetko; 302 nositelja)
► Ime Maks potvrđeno je u XIX. stoljeću u Zagrebu. [HDA, MK 96.]
● Imendan: 12. ožujka
Maksim 〈G Maksima〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Maximus ~ maximus ‘najveći’ (superlativ od magnus ‘velik’) (rijetko; 285 nositelja)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVII. stoljeća. U XVIII. stoljeću potvrđeno je u Lici i Krbavi. [Popis Like i Krbave (71, 76 et passim. (Maxim))]
◆ Drugi jezici: njem. Maxim, Maximus; fr. Maxime; šp. Máximo; tal. Massimo; mađ., češ., slč. Maxim; polj. Maksym; slov. Maksim; bug., mak., srp., rus. Максим
● Imendani: 7. veljače, 14. travnja, 5. svibnja, 25. lipnja, 29. svibnja
Maksimilijan 〈G Maksimilijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Maximil(l)ianus, rimski priimak tvoren od Maximus, v. Maksim (rijetko; 170 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Nosili su ga istaknuti vladari iz kuće Habsburg. Jedan od najvažnijih vladara te kuće, Maksimilijan I. (1459. – 1519.), ujedinio je habsburške posjede te se uzdigao na carsko prijestolje. Uspješnom politikom, ratovanjem i ženidbenim vezama kuću Habsburg pretvorio je u najsnažniju europsku vladarsku dinastiju. Maksimilijan je i ime dvaju svetaca. Prvi je Maksimilijan Celjski, biskup u rimskoj Celeiji (današnjemu Celju), koji je umro kao mučenik 12. listopada godine 284. ili 305., a drugi Maksimilijan Kolbe, poljski redovnik koji je stradao 14. kolovoza 1941. godine u koncentracijskome logoru Auschwitzu. [Duden; Keber (2008); ARj (VI: 404); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Maximilian; fr. Maximilien; šp. Maximiliano; tal. Massimiliano; mađ., slč. Maximilián; češ. Maxmilián, Maximilián; polj. Maksymilian; slov. Maksimilijan, Maksimiljan; bug. Максимилиян; srp. Максимијан, Максимилијан; rus. Максимилиан, Максимильян
● Imendani: 14. kolovoza, 12. listopada
Manda 〈G Mande〉 ž. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom Mand-, poput Mandalena (često; 7456 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. Često se nadijevalo do početka Drugoga svjetskog rata, a među deset je najčešćih imena u Brodsko-posavskoj (peto po čestoći) i Ličko-senjskoj (sedmo po čestoći) županiji te je razmjerno često u Požeštini, istočnoj Slavoniji, Baranji, zapadnome Srijemu i Šibensko-kninskoj županiji. [Franov-Živković (2008: 448, 457)]
Mandalena 〈G Mandalene〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Magdalena (rijetko; 110 nositeljica)
► Ime je potvrđeno potkraj XIII. stoljeća. [Zjačić (1959: 68)]
Mande 〈G Mande, D Mandi〉 ž. os. ime pokraćeno od imena sa sastavnicom Mand-, poput Mandalena (rijetko; 314 nositeljica)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVI. stoljeća.
Mandica 〈G Mandice〉 ž. os. ime izvedeno od Manda, Mande + -ica (razmjerno rijetko; 879 nositeljica)
Mane 〈G Mane, D Mani〉 m. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom Man-, poput Manojlo (rijetko; 126 nositelja)
► Ime je najčešće u Lici.
Manojlo 〈G Manojla〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Emanuel (veoma rijetko; 46 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [Popis Like i Krbave (203, 219); Handžić (2000: 267)]
◆ Drugi jezici: bug., rus. Манойло; mak., srp. Маноjло
Manuel 〈G Manuela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Emanuel (razmjerno rijetko; 967 nositelja)
► Imenski lik Manuel s aferezom početnoga E- prema Em(m)anuel potječe iz srgrč. Μανουήλ [Manouḗl], a na hrvatskome je tlu potvrđen od XIII. stoljeća, isprva u latinskim tekstovima. [Spisi dubrovačke kancelarije (I: 57); KS (II: 621)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slč., slov. Manuel; tal. Manuele; mađ. Mánuel; bug. Маноил, Мануил; mak. Маноил, Мануел, Мануил; srp. Манојлo; rus. Мануил, Мануэль
Manuela 〈G Manuele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Manuel (srednje često; 2537 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: njem., češ., polj., slč., slov. Manuela; šp. Manola, Manuela; mađ. Manuéla, Manuella; bug. Мануила; mak. Мануела; srp. Манојла, Мануела; rus. Мануэла, Мануэлла
Mara 〈G Mare〉 ž. os. ime pokraćeno od Marija, Margareta, Martina i drugih imena sa sastavnicom Mar- (veoma često; 17 774 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. Prema Popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2011. godine ime je na 22. mjestu po čestoći među ženskim imenima. Među deset je najčešćih ženskih imena u Dubrovačko-neretvanskoj (četvrto po čestoći), Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj (šesto po čestoći) te Splitsko-dalmatinskoj županiji (osmo po čestoći). [CD (IV: 439, 454); Trogirski spomenici (I/I: 32); SZB (I: 178)]
Marcel 〈G Marcela〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Marcellus, rimsko rodovsko ime, umanjenica od Marcus, v. Marko (rijetko; 462 nositelja)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVI. stoljeća. [Wikipedia; Keber (2008); ARj (VI: 469)]
◆ Drugi jezici: engl., fr., češ., slč., slov. Marcel; njem. Marcellus, Marzell, Marzellus; šp. Marcelo; tal. Marcello; mađ. Marcell; polj. Marcel, Marceli; bug. Марсел; rus. Маркел, Маркелл
● Imendani: 16. siječnja, 30. listopada
Marcela 〈G Marcele〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Marcella, prema muškome Marcellus, v. Marcel (razmjerno rijetko; 542 nositeljice)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 469)]
◆ Drugi jezici: njem. Marcella, Marzella; fr. Marcelle; šp., češ., polj., slč. Marcela; tal., mađ. Marcella; slov. Marcela, Marčela; bug. Марчела; mak. Марсила, Марчела; rus. Марсель
● Imendan: 31. siječnja
Marco 〈Marca〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Marco, v. Marko [Duden] (rijetko; 152 nositelja)
Marčela 〈G Marčele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Marcella [čit. Marčela], v. Marcela (rijetko; 116 nositeljica)
Marčelo 〈G Marčela〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Marcello [čit. Marčelo], v. Marcel (rijetko; 224 nositelja)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 470)]
Mare 〈G Mare, D Mari〉 ž. os. ime pokraćeno od Marija (srednje često; 1394 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je 1930. – 1949. godine bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena. Još je češće u neslužbenoj uporabi u dalmatinskome priobalju i na otocima. [Lučić (III: 355); Trogirski spomenici (I/I: 317)]
Marela 〈G Marele〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 122 nositeljice)
► Mara, Ela. [Superanskaja (1998: 402)]
Margareta 〈G Margarete〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Margarita ~ grč. μαργαρίτης [margarítēs] ‘biser’ (vjerojatno posuđenica iz iranskoga); kao motivacija za nadijevanje imena moguć je i naziv cvijeta margareta ‘Leucanthemum vulgare’, nastao od iste grčke riječi[Matasović i dr. (2016)] (srednje često; 1734 nositeljice)
► Izvorni lik Margarita potvrđen je od XIII. stoljeća, a s promijenjenim završetkom -eta od XV. stoljeća. [Povijesni spomenici Turopolja (204); Brgles (2015: 279)]
◆ Drugi jezici: engl. Margaret; njem. Margareta, Margarete, Margaretha, Margarethe, Margarita; fr. Marguerite; šp. Margarita; tal. Margherita; mađ. Margit, Margita; češ. Margareta, Markéta; polj. Małgorzata; slč. Margaréta, Margita; slov. Margareta, Marjeta; bug., mak., rus. Маргарита ; srp. Маргарета, Маргарита
● Imendani: 18. siječnja, 20. srpnja, 16. studenoga
Margarita 〈G Margarite〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Margareta (razmjerno rijetko; 588 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/I: 79); Keber (2008); HER; Šupuk (1981: 25); Zjačić (1959: 72, 87)]
Margita 〈G Margite〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ mađ., njem. Margit, slč. Margita, pokraćeno od Margarita, v. Margareta [Knappova, Majtan, Duden] (razmjerno rijetko; 938 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (VI: 472)]
Maria 〈G Marije〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Marija (srednje često; 2123 nositeljice)
Mariana 〈G Mariane〉 ž. os. ime, v. Marijana (rijetko; 293 nositeljice)
Marica 〈G Marice〉 ž. os. ime izvedeno od Mara + -ica (12. žensko osobno ime po čestoći; 22 563 nositeljice)
► Genitivni je lik imena (filie Mariçe) potvrđen potkraj XIII. stoljeća. Iako je rasprostranjeno u svim hrvatskim krajevima, ime se najčešće nadijeva u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te u Posavini i zapadnoj Slavoniji. Ime je 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća bilo najčešće nadijevano žensko ime na karlovačkome i požeškome području. [Zjačić (1959: 19); Marasović-Alujević (2012: 227)]
Mariela 〈G Mariele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Marijela (rijetko; 127 nositeljica)
Marieta 〈G Mariete〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Marijeta (rijetko; 197 nositeljica)
Marija 〈G Marije〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Maria, grč. Мαρία [María], Μαριάμ [Mariám] ← hebr. miryām; etimologija je hebrejskoga imena nesigurna. Sveti Jeronim tumačio je ime kao stilla maris ‘kap mora’ (hebr. mar ‘kap’, yām ‘more’), što je u kasnijim prijepisima pogrešno preinačeno u stella maris ‘morska zvijezda’. Moguće je da je ime posuđenica iz egipatskoga sa značenjem ‘ljubljena’ ili ‘ona koju ljubi bog Amun’; usp. Mirjam [Duden; Keber (2008); Oxford; Tagliavini (1978); Bibellexikon (s. v. Mirjam)] (najčešće žensko osobno ime u Hrvatskoj; 126 646 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. U nekim je hrvatskim krajevima u prošlosti bilo izrazito često (primjerice u Trogiru u XIII. st.). Sve do 70-ih godina XX. stoljeća bilo je najčešće nadijevano žensko ime u gotovo svim hrvatskim krajevima. Istraživanja su na mjesnoj razini pokazala da se u nekim krajevima (ponajprije u dijelovima Dalmacije i Hercegovine) rjeđe nadijevalo iz poštovanja prema svetici ili zbog pučkoga vjerovanja da donosi nesreću. Ime se širilo zbog štovanja Blažene Djevice Marije, majke Isusa Krista, zaštitnice Hrvata. [CD (I: 170); Duden; Trogirski spomenici (I/I: 130, 157 et passim.)]
◆ Drugi jezici: engl. Mary; njem. Maria, Marie; fr., češ. Marie; šp. María; tal., polj. Maria; mađ., slč. Mária; slov. Marija; bug. Мария; mak., srp. Марија; rus. Мария
● Imendani: 25. ožujka, 6. srpnja, 15. kolovoza, 12. rujna, 22. listopada
Marija Magdalena 〈G Marije Magdalene〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Magdalena ◊ lat. Maria Magdalene, grč. Μαρία ἡ Μαγδαληνή [María he Magdalēnḗ], v. Marija, Magdalena (rijetko; 308 nositeljica)
● Imendan: 22. srpnja
Marijan 〈G Marijana〉 m. os. ime ① latinskoga podrijetla ◊ lat. Marianus, izvedenica od rodovskoga imena Marius, v. Mario [Duden] ② nastalo prema ženskome imenu Marija (veoma često; 19 998 nositelja)
► Latinski je lik imena Marianus potvrđen od XI., a hrvatski od XVI. stoljeća (kad se pojavljuje na područjima pod vlašću Osmanlija). Ime je osamnaesto po broju nositelja u Hrvatskoj. Često se nadijevalo 20-ih godina prošloga stoljeća u primorskim krajevima, a od 40-ih se širi i u unutrašnjost (najprije na Koprivničko-križevačku županiju i Zagreb). Sredinom XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Hrvatskoj. Deveto je po broju nositelja u Koprivničko-križevačkoj županiji. [CD (I: 210); Hafizović (2001: 221); ARj (VI: 475)]
◆ Drugi jezici: njem., polj. Marian; fr. Marien; šp., tal. Mariano; mađ., slč. Marián; češ. Marian, Marián; slov. Marijan, Marjan; bug. Мариан, Мариян; mak., srp. Маријан; rus. Мариан
● Imendani: 2. veljače, 11. svibnja
Marijana 〈G Marijane〉 ž. os. ime ① složeno od imena Marija i Ana ② nastalo prema muškome Marijan ③ stranoga podrijetla ◊ tal. Marianna, fr. Marianne ← grč. Μαριάμνη [Mariámnē], lik hebrejskoga imena miryām koji je u svojim spisima upotrebljavao židovski pisac Josip Flavije (I. st.) za ženu kralja Heroda [Tagliavini (1978); Oxford] (veoma često; 15 443 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u Dalmaciji te dijelovima Slavonije i Srijema. Tijekom 70-ih godina XX. stoljeća bilo je među najčešće nadijevanim ženskim imenima u Hrvatskoj. Tada je na požeškome području bilo na drugome mjestu po čestoći nadijevanja. Na popularnost imena vjerojatno je utjecao poznati šlager Vlahe Paljetka i Svetozara Šišića Marijana u izvedbi Dubrovačkih trubadura iz 1970. godine. [ARj (VI: 475); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 154, 155)]
◆ Drugi jezici: njem. Mariana, Mariane, Marianna, Marianne; fr. Marianne; šp., češ. Mariana; tal., slč. Mariana, Marianna; mađ., polj. Marianna; slov. Marijana, Marjana; bug. Мариана, Марияна; mak., srp. Маријана, Марјана; rus. Мариана, Марианна
Marijanka 〈G Marijanke, D Marijanki〉 ž. os. ime① izvedeno od Marijana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Marijan + -ka (rijetko; 362 nositeljice)
Marijela 〈G Marijele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Mariella, umanjenica od Maria, v. Marija (rijetko; 132 nositeljice)
Marijeta 〈G Marijete〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Marietta, umanjenica od Maria, v. Marija (razmjerno rijetko; 660 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XVI. stoljeća. [Čoralić (2003: 203); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 154)]
Marijo 〈G Marija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Mario (srednje često; 4066 nositelja)
Marika 〈G Marike, D Mariki〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Marika, umanjenica od Maria, v. Marija (rijetko; 101 nositeljica)
Marin 〈G Marina〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Marinus, vjerojatno izvedenica od rodovskoga imena Marius, v. Mario , ali već se u antici povezivalo s lat. pridjevom marinus ‘morski’ [Tagliavini (1978); Duden] (veoma često; 13 107 nositelja)
► Latinski je lik imena (Marinus) potvrđen od XI. stoljeća, a temeljni hrvatski (Marin) od XII. stoljeća. U 70-im godinama XX. stoljeća ime postaje sve popularnije te je od 80-ih godina među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u primorskim krajevima, od Istre do Dubrovnika. [CD (I: 21, 86 et passim.; II: 18); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 12 et passim.); SZB (I: 3, 13 et passim.)]
◆ Drugi jezici: njem. Marinus; fr., češ., slov. Marin; šp., tal. Marino; mađ. Marinusz; polj. Maryn; bug., mak., srp., rus. Марин
● Imendani: 3. ožujka, 4. rujna
Marina 〈G Marine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Marin (10. žensko osobno ime po čestoći; 23 604 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. U drugoj polovici XX. stoljeća često se nadijevalo u gotovo svim hrvatskim krajevima. Tijekom 70-ih i 80-ih godina bilo je na šestome mjestu među novorođenim djevojčicama u Hrvatskoj te prvo u Koprivničko-križevačkoj županiji. [CD (I: 177)]
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., mađ., češ., slov. Marina; fr. Marine; polj. Maryna; slč. Marína; bug., mak., srp., rus. Марина
Marinela 〈G Marinele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Marinella, umanjenica od Marina, v. Marina [Duden] (srednje često; 1341 nositeljica)
Marinka 〈G Marinke, D Marinki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Marina + -ka ② izvedeno od muškoga imena Marin + -ka (razmjerno rijetko; 904 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 38, br. 21]
Marinko 〈G Marinka〉 m. os. ime izvedeno od Marin + -ko (često; 5491 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Šurmin (1898: 232); Roksandić i Obradović (1989: 135); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 152)]
◆ Drugi jezici: slov. Marinko; bug., mak., srp. Маринко
Marino 〈G Marina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Marino, v. Marin (srednje često; 3111 nositelja)
Mario 〈G Marija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Mario 1 od lat. Marius, rimsko rodovsko ime, vjerojatno etrurskoga podrijetla [Tagliavini (1978); Duden], 2 ime se pučkoetimološki izvodi i od ženskoga imena Maria, v. Marija (9. muško osobno ime po čestoći; 32 708 nositelja)
► U Istri se često nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća, a 70-ih godina XX. stoljeća bilo je najčešće nadijevano muško osobno ime u Hrvatskoj. Nakon toga počinje se smanjivati njegova popularnost te u prvome desetljeću XXI. stoljeća više nije bilo među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena. [https://actacroatica.com/hr/personas?q=Mario&page=2]
◆ Drugi jezici: njem., češ. Mario, Marius; fr. Marius; šp., tal. Mario; mađ. Márió, Máriusz; polj. Mariusz; slč. Márius; slov. Marij, Mario; bug. Марио, Мариус; mak. Марио; rus. Марий, Мариус
● Imendan: 19. siječnja
Maris 〈neskl.〉 ž. os. ime nejasna postanja ◊ možda apstrahirano iz epiteta Djevice Marije lat. (stella) maris ‘morska (zvijezda)’, v. Marija [Behind the Name; Oxford] (rijetko; 176 nositeljica)
Marisa 〈G Marise〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem., tal. Marisa, vjerojatno složeno od prvoga dijela imena Maria, v. Marija , i drugoga dijela imena poput Lisa, Luisa (rijetko; 138 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., češ., polj., slov. Marisa; njem. Marisa, Marise
Marita 〈G Marite〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Marita, umanjenica od Maria, v. Marija (rijetko; 261 nositeljica)
Mariza 〈G Marize〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Marisa (rijetko; 233 nositeljice)
Marjan 〈G Marjana〉 m. os. ime, v. Marijan (srednje često; 1612 nositelja)
Marjana 〈G Marjane〉 ž. os. ime ① v. Marijana ② nastalo prema muškome Marjan (razmjerno rijetko; 844 nositeljice)
Marjeta 〈G Marjete〉 ž. os. ime ① v. Marijeta ② slovenskoga podrijetla v. Margareta (rijetko; 106 nositeljica)
Mark 〈G Marka〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Marko (rijetko; 409 nositelja)
Marko 〈G Marka〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Marcus, rimsko osobno ime, postalo od starijega *Marti-co-s, što je izvedenica od Mars 〈G Martis〉 (rimski bog rata, prije italski bog plodnosti, polja, šuma i proljeća) (3. muško osobno ime po čestoći; 50 393 nositelja)
► Latinski je lik imena (Marcus) potvrđen od XI., a hrvatski od XIII. stoljeća. Često se 30-ih godina prošloga stoljeća nadijevalo u Dalmaciji (posebice u Šibeniku, Dubrovniku i Zadru) te istočnoj Slavoniji. Ime ponovno postaje vrlo popularno 80-ih i 90-ih godina XX. stoljeća (tada je bilo drugo muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj).
U klasičnome Rimu ime Marcus bilo je jedno od malobrojnih osobnih imena (praenomen). Prema jednoj raspravi iz IV. stoljeća ime se izvorno nadijevalo rođenima u ožujku, tj. Martovu mjesecu (mensis Martius). Proširilo se u srednjemu vijeku prema imenu evanđelista Marka, čije se evanđelje smatra prvonapisanim. Prema legendi njegove su relikvije prenesene iz Aleksandrije u Veneciju te je danas zaštitnik toga grada.
[CD (I: 76); Šurmin (1898: 17, 42)]
◆ Drugi jezici: engl. Mark; njem. Marcus, Markus; fr. Marc; šp. Marco, Marcos; tal. Marco; mađ. Márkus; češ., polj., slč. Marek; slov. Marko; bug., mak., srp. Марко; rus. Марк
● Imendani: 25. travnja, 7. rujna, 22. listopada
Marlena 〈G Marlene〉 ž. os. ime ① njemačkoga podrijetla ◊ njem. Marlene, Marlena, složeno od Maria ( v. Marija) i Lena ② ruskoga podrijetla ◊ rus. Марлена, složeno od Marx i Lenin (rijetko; 200 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Marlene; njem. Marleen, Marlen, Marlena, Marlene; fr. Marlène; šp., tal. Marlene; mađ. Marléne; češ., polj., slov. Marlena; bug., mak., rus. Марлена
Maro 〈G Mare/Mara, D Mari/Maru〉 m. os. ime pokraćeno od imena sa sastavnicom Mar-, poput Marin, Marijan, Marko (razmjerno rijetko; 508 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Najzastupljenije je u južnoj Dalmaciji, osobito na dubrovačkome području. [ARj (VI: 486); KS (II: 624); NAZ ACA, sv. 21, br. 2]
Maroje 〈G Maroja, D Maroju〉 m. os. ime izvedeno od Maro + -oje (rijetko; 256 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Najzastupljenije je u južnoj Dalmaciji, osobito na dubrovačkome području. [Cvitanić (1987: 136); Monumenta Ragusina (I: 283 (Maroe))]
Marsel 〈G Marsela〉 m. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Marcel [čit. Marsel], v. Marcel (rijetko; 132 nositelja)
Marta 〈G Marte〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Martha, grč. Μάρθα [Mártha] ← aram. martā ‘gospodarica, gospođa’ [Stankovska (1992); Šimundić; Duden; Bibellexikon; Oxford] (često; 7671 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od konca XIII. stoljeća. Među deset je najčešće nadijevanih ženskih imena u prvome desetljeću XXI. stoljeća u Varaždinskoj, Požeško-slavonskoj, Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji. [Lučić (III: 503)]
◆ Drugi jezici: engl. Martha; njem. Marte, Martha, Marthe; fr. Marthe; šp., tal., češ., polj., slč., slov. Marta; mađ. Márta; bug., mak., srp. Марта; rus. Марта, Марфа
● Imendan: 29. srpnja
Martin 〈G Martina〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Martinus, rimski priimak izveden od Mars 〈G Martis〉 (rimski bog rata, prije italski bog plodnosti, polja, šuma i proljeća), usp. Marko (često; 7798 nositelja)
► Latinski lik imena (Martinus) potvrđen je od XI., a hrvatski (Martin) od XII. stoljeća. Ime se u hrvatskim krajevima širilo s kultom svetoga Martina. Do sredine XX. stoljeća ime je bilo među deset najpopularnijih imena u Koprivničko-križevačkoj županiji. [CD (I: 6, 47 et passim.; II: 126); HDA, MK 81; Brgles (2015: 273); Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva; Wikipedia]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., češ., slč., slov. Martin; šp. Martín; tal. Martino; mađ. Márton; polj. Marcin; bug., mak., srp. Мартин; rus. Мартин, Мартын
● Imendani: 13. travnja, 3. studenoga, 11. studenoga
Martina 〈G Martine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Martin (13. žensko osobno ime po čestoći; 21 025 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća. Popularno je postalo 70-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo na trećemu mjestu po čestoći nadijevanja u Zagrebu, a 80-ih je godina postalo treće ime po čestoći nadijevanja među djevojčicama u Hrvatskoj. [Zjačić (1959: 263)]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., mađ., češ., slč., slov. Martina; njem. Martina, Martine; fr. Martine; polj. Martyna; bug., mak., srp., rus. Мартина
● Imendan: 30. siječnja
Martino 〈G Martina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Martino, v. Martin (rijetko; 120 nositelja)
Massimo 〈G Massima〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Massimo, v. Maksim (rijetko; 134 nositelja)
Maša 〈G Maše〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Magdalena, Manda, Marija, Marta, Martina, Matija 2 i drugih imena sa sastavnicom Ma- ② ruskoga podrijetla ◊ rus. Маша, odmilica od Мария, v. Marija (srednje često; 1072 nositeljice)
► Ime je u južnim hrvatskim krajevima zastupljenije među starijim stanovništvom, a u sjevernim se krajevima nadijeva i u novije vrijeme. Marija .
◆ Drugi jezici: češ. Máša; slč., slov. Maša; bug., mak., srp., rus. Маша
Mata 〈G Mate〉 m. os. ime pokraćeno od Matej, Matija1 (rijetko; 134 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Hafizović (2001: 54, 58 et passim.); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 59, 60 et passim.)]
Mate 〈G Mate, D Mati〉 m. os. ime pokraćeno od Matej, Matija 1 (često; 8 696 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Do sredine se XX. stoljeća najčešće nadijevalo u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, a danas je osmo ime po čestoći u Splitsko-dalmatinskoj županiji. [CD (III: 385); Muster lista (1577: 98, 206 et passim.)]
Matea 〈G Matee〉 ž. os. ime, v. Mateja (često; 9 973 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od druge polovice XVII. stoljeća. Najpopularnije je bilo 90-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo osmo po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [Frančić (2014: 148)]
Matej 〈G Mateja〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Matthaeus, grč. Ματθαῖος [Matthaȋos], Μαθθαῖος [Maththaȋos] ← aram. matteyāh, matteyā', matta(')j, pokraćeno od hebr. mattitjāh(w) i mattanjāh(ū) ‘Jahvin dar’, usp. Matija1 [Keber (2008: 342); Bibellexikon; Amerl (1997); Tagliavini (1978); Duden] (veoma često; 10 120 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XII. stoljeća (lik Mathei). Od 90-ih godina XX. stoljeća sve je popularnije, pa je u prvome desetljeću XXI. stoljeća bilo deseto muško ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. Najrasprostranjenije je na Banovini te u Moslavini, Slavoniji i Lici. [HER; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva; Keber (2008); CD (II: 181, 239, 246; IV: 106)]
◆ Drugi jezici: engl. Matthew; njem. Matthäus; fr. Mathieu; šp. Mateo; tal. Matteo; mađ. Máté; češ. Matěj, Matouš; polj. Matheusz; slč. Matej, Matúš; slov. Matej, Matevž; bug. Матей; mak. Матвеј, Матеј; srp. Матеј; rus. Матвей, Матфей
● Imendan: 21. rujna
Mateja 〈G Mateje〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Matej, usp. Matea (srednje često; 4 882 nositeljice)
► Ime se najčešće nadijevalo 90-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo među deset najčešćih imena u Varaždinskoj (četvrto po čestoći), Koprivničko-križevačkoj (šesto po čestoći), Krapinsko-zagorskoj (sedmo po čestoći) i Međimurskoj županiji (deveto po čestoći). [Frančić (2014: 148)]
◆ Drugi jezici: njem., tal. Mattea; šp., polj. Matea; češ. Matěja; slč., slov. Mateja; bug. Матея; mak. Матеја
Mateo 〈G Matea〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Matteo, v. Matej (često; 7 023 nositelja)
► Ime se počelo širiti na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće, poglavito u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji te u svim slavonskim županijama, u kojima je bilo među deset najčešće nadijevanih muških imena 1990. – 2011. godine.
Matias 〈G Matiasa〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem., fr. Matthias, v. Matija 1 (rijetko; 118 nositelja)
Matija1 〈G Matije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Mat(t)hias, grč. Μαθθίας [Maththías] ← aram. matteyāh, matteyā', matta(')j ; imena Matej i Matija potječu od istoga hebrejskog imena (razmjerno čestoga), no u evanđeljima se dosljedno razlikuju ime evanđelista: lat. Matthaeus, grč. Ματθαῖος [Matthaȋos], Μαθθαῖος [Maththaȋos] (v. Matej) od imena apostola koji se naknadno priključio: lat. Mat(t)hias, grč. Μαθθίας [Maththías] [Keber (2008: 344)] (veoma često; 14 670 nositelja)
► Ime je u latinskim vrelima potvrđeno od XIII. stoljeća. U hrvatskim se vrelima lik Matij pojavljuje od XV. stoljeća. Ime je u suvremeno doba postalo popularno 80-ih godina XX. stoljeća, posebice u Podravini i Zagrebu. U 90-ima je bilo deveto muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj te se najčešće nadijevalo u Krapinsko-zagorskoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji (gdje je bilo prvo po čestoći). U Dalmaciji se, pak, rijetko nadijeva.
[HER; Wikipedia; Keber (2008); Tkalčić, Acta Croatica: 183; CD (Suppl. I: 113)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Matthias; fr. Mathias; šp. Matías; tal. Mattia; mađ. Mátyás; češ. Matyáš; polj. Maciej; slov. Matija, Matjaž; mak., srp. Матија; rus. Матвей, Матфeй, Матфий
● Imendan: 14. svibnja
Matija2 〈G Matije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Matija1 (srednje često; 2949 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od konca XIII. stoljeća. U prošlosti se ponajčešće pojavljuje u Hercegovini te Vrgorskoj, Neretvanskoj i Imotskoj krajini. [SZB (I: 161); Zjačić (1959: 109); Vulić (2015)]
Matijas 〈G Matijasa〉 m. os. ime stranoga podrijetla, usp. Matias (rijetko; 148 nositelja)
Matilda 〈G Matilde〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem. Mathilda, Mathilde, složeno od stvnjem. ma(c)ht ‘moć, snaga’ + hiltja ‘borba, boj’ [Duden; Šimundić (2006: 215)] (srednje često; 1471 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (I: 184, 188, 194 et passim.; II: 301); CD (II: 333)]
◆ Drugi jezici: engl. Mathilda, Matilda; njem. Mathilda, Mathilde; fr. Mathilde; šp., slč., slov. Matilda; tal. Matelda, Matilde; mađ. Matild; češ., polj. Matylda; bug., mak. Матилда; rus. Матильда
● Imendani: 14. ožujka, 19. studenoga
Matko 〈G Matka〉 m. os. ime izvedeno od Mata, Mate, Mato + -ko (srednje često; 2510 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Šurmin (1898: 478); NAZ ACA, sv 38, br. 10; Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 30)]
Mato 〈G Mate, D Mati〉 m. os. ime pokraćeno od Matej, Matija 1 (veoma često; 10 941 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. U prvoj je polovici XX. stoljeća među deset najčešće nadijevanih muških imena u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj te na dubrovačkome području i istočnome dijelu Neretvanske krajine. Najrasprostranjenije je u Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, u kojima je osmo po broju nositelja. [Kapetanić i Vekarić (1: 18); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 134, 144 et passim.)]
Matteo 〈G Mattea〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Matteo, v. Mateo, Matej (razmjerno rijetko; 542 nositelja)
Mauricio 〈G Mauricija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Maurizio < lat. Mauritius ~ Mauricius, izvedeno od Maurus, v. Mauro [Tagliavini (1978); Duden] (rijetko; 227 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 596)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Maurice; njem. Moritz, Moriz; šp. Mauricio; mađ. Móric; češ. Mauricius; polj. Maurycy; slč. Maurícius; slov. Mauricij, Mavricij; bug. Маврик; mak. Маврикиј, Маврикил; rus. Маврикий
Maurizio 〈G Maurizija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Mauricio (rijetko; 126 nositelja)
Mauro 〈G Maura〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Mauro < lat. Maurus, rimski priimak postao od etnonima Mauri, kojim su Rimljani nazivali stanovnike Mauritanije (u sjevernoj Africi). Etnonim je nejasna podrijetla, ali se pučkoetimološki povezivao s grč. pridjevom ἀμαυρός [amaurós] ‘taman, mračan’.[Keber (2008: 347); Šimundić (2006: 215); Tagliavini (1978); Duden] (razmjerno rijetko; 819 nositelja)
► Latinski se lik (Maurus) često pojavljuje u srednjovjekovnim vrelima iz dalmatinskih gradova. Lik Mauro potvrđen je potkraj XIII. stoljeća. [Spisi dubrovačke kancelarije (I: 24)]
◆ Drugi jezici: njem., slč. Maurus; šp., slov. Mauro; mađ. Mór; polj. Maur; bug. Мавер, Мавре, Маври, Мавро; mak. Мавр, Мавре, Мавро; srp. Мавра, Мавро; rus. Мавр
● Imendan: 5. listopada
Mavro 〈G Mavre/Mavra, D Mavri/Mavru〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Mauro (veoma rijetko; 32 nositelja)
► Sveti Mavro opat (VI. st.) zaštitnik je kotlara te štiti od glavobolje, hunjavice i reume. Sveti Mavro Porečki, zaštitnik Poreča, bio je prvi porečki biskup. Umro je mučeničkom smrću u III. stoljeću. [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (431); Wikipedia]
● Imendani: 15. siječnja, 21. studenoga
Max 〈G Maxa〉 m. os. ime, v. Maks (rijetko; 169 nositelja)
Medina 〈G Medine〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. mädīnä ‘grad’ [Smailović (1977); Agić (1996: 157)], 2 prema muškome imenu Medin ← arap. mädīn ‘lav’ [Smailović (1977)] (rijetko; 126 nositeljica)
Mehmed 〈G Mehmeda〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Mehmed < arap. Muḥammäd ‘hvaljen, slavljen, dostojan svake hvale’, usp. Muhamed [Smailović (1977: 333)] (rijetko; 364 nositelja)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima od XV. stoljeća. [HER; ARj (VI: 585)]
Meho 〈G Mehe, D Mehi〉 m. os. ime pokraćeno od Mehmed (rijetko; 144 nositelja)
► Ime se u hrvatskim povijesnim vrelima spominje od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 585)]
Melani 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Melanija (srednje često; 1017 nositeljica)
Melanie 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Melanija (rijetko; 201 nositeljica)
Melanija 〈G Melanije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Melania ← grč. Μελανία [Melanía], Μελάνη [Melánē], izvedeno od μέλας 〈G μέλανος〉 [mélas 〈G mélanos〉] ‘crn, taman, mračan’[Keber (2008: 348); Tagliavini (1978); Duden] (razmjerno rijetko; 545 nositeljica)
► [Keber (2008); Behind the Name]
◆ Drugi jezici: engl. Melanie, Melany; njem. Melanie; fr. Mélanie; šp., tal., polj. Melania; mađ., slč. Melánia; češ. Melánie; slov. Melanija; bug. Мелания; mak., srp. Меланија; rus. Маланья, Мелания
● Imendani: 8. lipnja, 31. prosinca
Melinda 〈G Melinde〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Melinda, tvoreno od imena sa sastavnicom Mel- (poput Melanija, Melisa) i završetkom kao u Belinda, Lucinda, usp. i Linda [Duden; Oxford] (rijetko; 100 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., češ., slč. Melinda
Melisa 〈G Melise〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Mελίσσα [Melíssa] ~ μέλισσα [mélissa] ‘pčela’ (izvedeno od μέλι 〈G μέλιτος〉 [méli 〈G mélitos〉] ‘med’) [Fick (1894); Oxford] (rijetko; 335 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., tal. Melissa; fr. Mélissa; šp., polj. Melisa, Melissa; mađ. Melissza; češ., slov. Melisa
Melita 〈G Melite〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. μέλιττα [mélitta] ‘pčela’, novoatička varijanta prema μέλισσα [mélissa], v. Melisa [Keber (2008: 350); Šimundić (2006: 217); Duden] (srednje često; 3788 nositeljica)
► Ime je u Hrvatskoj postalo razmjerno popularno 70-ih godina XX. stoljeća zahvaljujući romanu Ivana Kušana Lažeš, Melita (1965.), čiji je glavni lik osebujna djevojčica Melita.
◆ Drugi jezici: njem., tal., mađ. Melitta; češ., polj., slč., slov. Melita; mak., rus. Мелита
● Imendan: 15. rujna
Melkior 〈G Melkiora〉 m. os. ime hebrejskoga podrijetla ◊ hebr. mlḵ-wr, vjerojatno složeno od korijena ‘kralj’ i ‘svjetlo’ (veoma rijetko; 47 nositelja)
► Tradicionalno se smatra da je Melkior ime jednoga od trojice mudraca koji su se došli pokloniti novorođenomu Isusu, no u Bibliji nisu spomenuta njihova imena, usp. Baltazar, Gašpar . Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Muster lista (1577: 1373)]
◆ Drugi jezici: engl., fr., polj. Melchior; njem. Melcher, Melchior; šp. Melchor; tal. Melchiorre; mađ. Menyhért; češ. Melichar; slč. Melchior, Melichar, Melicher; slov. Melhior; rus. Мельхиор
● Imendan: 6. siječnja
Meri 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Mary [čit. Meri], v. Marija (srednje često; 1272 nositeljice)
► Ime je najzastupljenije u Dalmaciji.
Merica 〈G Merice〉 ž. os. ime izvedeno od Meri + -ica (rijetko; 319 nositeljica)
Merima 〈G Merime〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla, v. Merjem (rijetko; 227 nositeljica)
►
Merjem 〈neskl.〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Meryem ← arap. Märyäm ‘osobno ime majke vjerovjesnika Isaa’ (u Bibliji Marija, Isusova majka), v. Mirjam, usp. Marija [Smailović (1977)] (veoma rijetko; 12 nositeljica)
► [Smailović (1977: 343)]
Mevlida 〈G Mevlide〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Mevlide ← arap. mäwlid ‘rođenje, rođendan (osobito Muhamedov rođendan)’ [Smailović (1977: 349); Škaljić (1966: 462)] (rijetko; 101 nositeljica)
► [Smailović (1977: 349)]
Mia 〈G Mije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Mia, pokraćeno od Maria, v. Marija [Duden; Oxford] (često; 6190 nositeljica)
► Ime se znatno proširilo početkom XXI. stoljeća te je 2000. – 2011. godine bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Splitsko-dalmatinskoj (sedmo po čestoći), Primorsko-goranskoj (deveto po čestoći) i Istarskoj (deseto po čestoći) županiji. Godine 2015. i 2016. bilo je najčešće nadijevano žensko osobno ime u Hrvatskoj. [Statistički bilten (2016: 7); Statistički bilten (2017: 7)]
◆ Drugi jezici: šp. Mía; tal. Mia ; slov. Mia, Mija; mak. Мија
Mica 〈G Mice〉 ž. os. ime pokraćeno od Marija, Milica, Milena, Mileva i drugih imena koja počinju s M(i)- (rijetko; 156 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u XIX. stoljeću. [HDA, MK 719, fol. 83]
Michael 〈G Michaela〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Mihael (rijetko; 366 nositelja)
Michaela 〈G Michaele〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Mihaela (rijetko; 136 nositeljica)
Michel 〈G Michela〉 m. os. ime francuskoga podrijetla, v. Mišel, Mihovil (rijetko; 144 nositelja)
Michelle 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., fr. Michelle, prema muškome Michel, v. Mihael, Mihaela (rijetko; 128 nositeljica)
Micika 〈G Micike, D Miciki〉 ž. os. ime izvedeno od Mica + -ika (rijetko; 148 nositeljica)
Mićo 〈G Miće, D Mići〉 m. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom Mi-, npr. Mihael, Mihovil, Milan, Milivoj, Milorad, Miodrag, Miroslav (rijetko; 496 nositelja)
Mihael 〈G Mihaela〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Mihovil ◊ lat. Michaël, grč. Μιχαήλ [Mikhaḗl] ← hebr. mīḵā’ēl ‘Tko je kao Bog?’ [Keber (2008: 352); Bibellexikon; Duden] (često; 7362 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća, a počelo se znatnije širiti u posljednjemu desetljeću XX. stoljeća (u Varaždinskoj je županiji bilo deveto muškome ime po čestoći nadijevanja). U prvome je desetljeću XXI. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih muških imena u Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj (sedmo po čestoći), Zagrebačkoj (osmo po čestoći), Brodsko-posavskoj, Krapinsko-zagorskoj i Požeško-slavonskoj (deveto po čestoći) te Vukovarsko-srijemskoj županiji (deseto po čestoći). U Starome zavjetu Mihael je ime nekoliko ljudi te jednoga od triju imenovanih anđela, koji se borio protiv sedmoglavoga apokaliptičnog zmaja. [CD (I: 146); HE (s. v. Mihael, sv.); Bibellexikon]
● Imendan: 29. rujna
Mihaela 〈G Mihaele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Mihael (često; 5598 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Michaela; fr. Michèle, Michelle ; šp. Micaela; tal. Michela; mađ., češ., slč. Michaela, Michala; bug. Микаела, Михаела, Михаила, Михайла; mak. Михаела; srp. Михаела, Михаила
Mihailo 〈G Mihaila〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Mihajlo (rijetko; 189 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (VI: 647)]
Mihajlo 〈G Mihajla〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ srgrč. Μιχαήλ [čit. Mihail], v. Mihael , Mihovil (srednje često; 1053 nositelja)
► U historiografiji se među prvim nositeljima toga imena spominju u X. stoljeću hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II. (vladao 949. – 969.) i zahumski knez Mihajlo Višević (vladao 910. – oko 930.). [Aličić (1985: 11, 29)]
Mihalj 〈G Mihalja〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Mihael (rijetko; 210 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 38, br. 6; Roksandić i Obradović (1989: 135)]
Miho 〈G Mihe, D Mihi〉 m. os. ime pokraćeno od Mihael, Mihajlo, Mihovil (razmjerno rijetko; 622 nositelja)
► Ime je potvrđeno od konca XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je na dubrovačkome području. [Lucić (III: 357)]
Mihovil 〈G Mihovila〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Mihael (srednje često; 1541 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (VI: 651); Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (433–434); CD (III: 144)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Michael; fr. Michel; šp. Miguel; tal. Michele; mađ. Mihály; češ. Michael, Michal; polj. Michał; slč. Michal; slov. Mihael; bug. Михаил; mak. Михаeл, Михаил, Михајло; srp. Михаило, Михајло; rus. Михаел, Михаил
● Imendan: 29. rujna
Mija 〈G Mije〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Mijo ② v. Mia (rijetko; 240 nositeljica)
Mijat 〈G Mijata〉m. os. ime izvedeno od Mijo + -at (rijetko; 383 nositelja)
► Ime je potvrđeno od početka XVIII. stoljeća. Rasprostranjeno je u štokavskim krajevima. [Mažuran (1966: 93)]
Mijo 〈G Mije, D Miji〉 m. os. ime pokraćeno od Mihael, Mihajlo, Mihovil te od drugih imena sa sastavnicom Mi- (često; 8274 nositelja)
► Ime je potvrđeno od početka XVII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Međimurju, gdje je bilo među deset najčešćih do 1950. godine. Razmjerno je bilo često zastupljeno u središnjoj Hrvatskoj, Podravini i Posavini. [Handžić (2000: 279;) ARj (VI: 660)]
Mika1 〈G Mike, D Miki〉 m. os. ime pokraćeno od Mihael, Mihovil, Mikula i drugih imena sa sastavnicom Mi- (rijetko; 138 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj XII. stoljeća. [CD (II: 355)]
Mika2 〈G Mike, D Miki〉 ž. os. ime pokraćeno od Milana, Milica, Mileva i drugih imena sa sastavnicom Mi- (rijetko; 157 nositeljica)
Miko 〈G Mike, D Miki〉 m. os. ime pokraćeno od Mihael, Mihovil, Mikula i drugih imena sa sastavnicom Mi- (rijetko; 226 nositelja)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je na čakavskome području, a nekoć je bilo i na dubrovačkome području te u Boki kotorskoj. [Lucić (III: 357)]
Mikula 〈G Mikule〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Nikola (veoma rijetko; 44 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [Šurmin (1898: 6); Muster lista (1577: 80, 83 et passim.)]
Mila 〈G Mile〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 psl. *milъ ‘mio’, 2pokraćeno od Milosava, Milica , Radmila i drugih imena sa sastavnicom mil [Grković (1977)] (srednje često; 3276 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [CD (III: 309); Trogirski spomenici (I/I: 126, 150 et passim.); Zjačić (1959: 266)]
◆ Drugi jezici: češ. Míla; slov. Mila; bug., mak., srp., rus. Мила
Milada 〈G Milade〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Miladin (rijetko; 136 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Milada; bug., mak., srp., rus. Милада
Miladin 〈G Miladina〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -adin (rijetko; 218 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Kapetanić i Vekarić (1: 19); Roksandić i Obradović (1989: 135); Muster lista (1630: 996)]
Milan 〈G Milana〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -an (14. muško osobno ime po čestoći; 24 038 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. Između 1940. i 1959. godine bilo je na šestome mjestu po čestoći nadijevanja. Osobito je često u Ličko-senjskoj županiji (na drugome mjestu po broju nositelja), a među deset je najčešćih imena na sjevernome Jadranu te u dijelovima središnje Hrvatske (Karlovačka i Sisačko-moslavačka županija) i Slavonije (Virovitičko-podravska županija). [CD (IV: 475); KS (II: 627)]
Milana 〈G Milane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Milan (rijetko; 457 nositeljica)
Milanka 〈G Milanke, D Milanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Milana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Milan + -ka (razmjerno rijetko; 531 nositeljica)
Mile 〈G Mile, D Mili〉 m. os. ime pokraćeno od Mihovil, Milivoj, Milorad, Milovan i drugih imena sa sastavnicom Mi(l)- (često; 6781 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Ličko-senjskoj županiji, u kojoj je sedmo po čestoći među muškim imenima, a prošireno je još i u Zadarskoj te Karlovačkoj županiji. Češće se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća. [CD (II: 156); Aličić (1985: 3 et passim.); Roksandić i Obradović (1989: 135)]
Milena 〈G Milene〉 ž. os. ime izvedeno od Mila + -ena (često; 6024 nositeljica)
► Ime je u Istri između 1940. i 1959. godine bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena. [DZS]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Milena; bug., mak., srp., rus. Милена
Milenka 〈G Milenke, D Milenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Milena + -ka ② nastalo prema muškome Milenko (razmjerno rijetko; 840 nositeljica)
Milenko 〈G Milenka〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -enko (srednje često; 2866 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Vidović (2014a: 190)]
Mileva 〈G Mileve〉 ž. os. ime izvedeno od Mila + -eva (srednje često; 1394 nositeljice)
Milica 〈G Milice〉 ž. os. ime izvedeno od Mila + -ica (često; 9852 nositeljice)
► Ime je u X. stoljeću zabilježeno u Zadru. Često se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća, osobito u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. [SZB (I: 27); Jakić-Cestarić (1974: 295)]
Milić 〈G Milića〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -ić (rijetko; 166 nositelja)
► Ime je sa sigurnošću potvrđeno od XV. stoljeća. [CD (III: 338); Kapetanić i Vekarić (1: 19); Vidović (2014a: 191)]
Milija 〈G Milije〉 ž. os. ime izvedeno od Mila + -ija (rijetko; 133 nositeljice)
Milijan 〈G Milijana〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -ijan (veoma rijetko; 51 nositelj)
Milijana 〈G Milijane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Milijan ② izvedeno od Milija + -ana (rijetko; 258 nositeljica)
► U latinskim tekstovima lik Miliana potvrđen je od XIII. stoljeća, a može se čitati kao [Milijana] i [Miljana], usp. Miljana.
Milivoj 〈G Milivoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *milъ ‘mio’ + *vojь ‘vojnik’ (srednje često; 2738 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 4); Vidović (2014a: 191)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Milivoj; mak. Миливое, Миливој, Миливоја; srp. Миливој
Milivoje 〈G Milivoja, D Milivoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Milivoj (rijetko; 114 nositelja)
Milka 〈G Milke, D Milki〉 ž. os. ime izvedeno od Mila + -ka (veoma često; 15 927 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od kraja XII. stoljeća. Popularno je bilo u prvoj polovici XX. stoljeća (20-ih je godina četvrto, a 40-ih deseto žensko osobno ime po čestoći nadijevanja). [CD (II: 190; Supplementa I: 143); Vekarić (1995: 13)]
Milkica 〈G Milkice〉 ž. os. ime izvedeno od Milka + -ica (rijetko; 202 nositeljice)
Milko 〈G Milka〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -ko (rijetko; 240 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [Vekarić (1995: 13); NAZ ACA, sv. 38, br. 10; Aličić (1985: 69); Roksandić i Obradović (1989: 135)]
Milo 〈G Mile/Mila, D Mili/Milu〉 m. os. ime pokraćeno od Milorad, Milivoj, Milovan i drugih imena sa sastavnicom Mil- (veoma rijetko; 98 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Danas je najčešće na dubrovačkome području. [Aličić (1985: 43)]
Miloje 〈G Miloja〉 m. os. ime izvedeno od Milo + -oje (veoma rijetko; 38 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Monumenta Ragusina (II: 159 (Miloe petrarius)); Aličić (1985: 11); Popis Like i Krbave (201, 238 (Miloie))]
Milojka 〈G Milojke, D Milojki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Mila + -ojka ② izvedeno od muškoga imena Miloje + -ka (rijetko; 241 nositeljica)
Milomir 〈G Milomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od mil- + -mir (rijetko; 109 nositelja)
◆ Drugi jezici: polj. Miłomir; slč. Milomír ; mak. Миломир; srp. Милимир, Миломир
Milorad 〈G Milorada〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *milъ ‘mio’ + *radъ ‘voljan, sklon’ (srednje često; 2395 nositelja)
► Latinski likovi Miloratus, Miloradus i Miloraddus potvrđeni su u drugoj polovici XIII., a hrvatski lik Milorad od XV. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/2: 56); Spisi dubrovačke kancelarije (I: 399); Lučić (III: 357); Vidović (2014b: 322); Aličić (1985: 157)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Milorad; polj. Miłorad; bug., mak., srp., rus. Милорад
Milosava 〈G Milosave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *milъ ‘mio’ + -sava (od *slava ‘slava’) (rijetko; 157 nositeljica)
◆ Drugi jezici: mak., srp. Милосава
Miloš 〈G Miloša〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -oš (srednje često; 2105 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/I: 441); Jakić-Cestarić (1972: 150)]
Milovan 〈G Milovana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ pridjev trpni glagola milovati [ARj (VI: 698); Grković (1977)] (razmjerno rijetko; 724 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/I: 157); Vidović (2014b: 322)]
◆ Drugi jezici: slč., slov. Milovan; bug., mak., srp. Милован
Milutin 〈G Milutina〉 m. os. ime izvedeno od Mile, Milo + -utin (rijetko; 461 nositelj)
► Ime je potvrđeno koncem XIII. stoljeća. [Vekarić (1995: 13)]
◆ Drugi jezici: slč. Milutin; bug., mak., srp. Милутин
Milja 〈G Milje〉 ž. os. ime pokraćeno od Milica, Smiljana (rijetko; 326 nositeljica)
Miljana 〈G Miljane〉 ž. os. ime izvedeno od Milja + -ana (rijetko; 179 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća (Miliana). [CD (IV: 40)]
Miljen 〈G Miljena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -en od Milj, što je pokraćeno od Milivoj, Milorad, Milovan (veoma rijetko; 27 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Monumenta Ragusina (II: 266); Popis Like i Krbave (367)]
Miljena 〈G Miljene〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Miljen (veoma rijetko; 19 nositeljica)
Miljenka 〈G Miljenke, D Miljenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Miljena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Miljen + -ka (razmjerno rijetko; 825 nositeljica)
Miljenko 〈G Miljenka〉 m. os. ime izvedeno od Miljen + -ko (srednje često; 4978 nositelja)
► Ime je u književnim djelima potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (VI: 705)]
Miljka 〈G Miljke, D Miljki〉 ž. os. ime izvedeno od Milja + -ka (rijetko; 435 nositeljica)
Mina 〈G Mine〉 ž. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom -mina, npr. Hermina, Jasmina (rijetko; 194 nositeljice)
Minka 〈G Minke, D Minki〉 ž. os. ime izvedeno od Mina + -ka (rijetko; 156 nositeljica)
Miodrag 〈G Miodraga〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *milъ ‘mio’ + *dragъ (srednje često; 1313 nositelja)
► Stariji imenski lik Mildrag potvrđen je potkraj XIII. stoljeća. [Vekarić (1995: 13)]
◆ Drugi jezici: bug., rus. Милодраг; mak. Милодраг, Миодраг; srp. Милидраг, Милодраг, Миодраг
● Imendani: 9. siječnja, 5. listopada
Mira 〈G Mire〉 ž. os. ime pokraćeno od Miroslava, Mirjam i drugih imena sa sastavnicom Mir- (veoma često; 14 354 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. Najčešće se nadijevalo sredinom XX. stoljeća u Ličko-senjskoj županiji (u kojoj je bilo među deset najčešće nadijevanih imena 1940. – 1969.) te u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji. [CD (II: 19); Trogirski spomenici (I/I: 58, 90 et passim.); Lučić (III: 358); Vekarić (1995: 13); Zjačić (1959: 162)]
Miran 〈G Mirana〉 m. os. ime izvedeno od Miro + -an (razmjerno rijetko; 540 nositelja)
Miranda 〈G Mirande〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Miranda ← lat. miranda ‘kojoj se treba diviti, vrijedna divljenja’ ~ gerundiv glagola miror ‘čuditi se, diviti se’ (srednje često; 1048 nositeljica)
► Ime je smislio William Shakespeare za junakinju svoje drame Oluja. [Keber (2008); Duden]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Miranda; srp. Миранда
Mirela 〈G Mirele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Mirella 1 ← fr. Mireille, prov. Mirèio ~ mirar ‘diviti se’, ili 2 izvedeno od sastavnice Mir- u imenima poput Mirabella, Miranda, Palmira (često; 6322 nositeljice)
► Ime je talijanska inačica francuskoga imena Mireille, odnosno provansalskoga Mirèio, koje je stvorio francuski pisac Frédéric Mistral (1830. – 1914.) za junakinju svoje istoimene poeme. Mistral je ime prvotno zamislio kao izvedenicu glagola mirar ‘diviti se’, no poslije je izjavio da je ono provansalska inačica hebrejskoga imena Mirjam kako bi se njegovo kumče moglo krstiti tim imenom. [Dauzat, Dubois i Mitterand (1990)]
◆ Drugi jezici: fr. Mireille; šp. Mireya, Mireia, Mirella, Mirela; mađ. Mirella; češ., slč., slov. Mirela; polj. Mirela, Mirella; bug. Мирела, Мирелла; mak., srp. Мирела
Mirella 〈G Mirelle〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Mirela (rijetko; 134 nositeljice)
Mirena 〈G Mirene〉 ž. os. ime izvedeno od Mira + -ena (rijetko; 103 nositeljice)
Miriam 〈neskl.〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Mirjam (rijetko; 161 nositeljica)
Mirica 〈G Mirice〉 ž. os. ime izvedeno od Mira + -ica (srednje često; 1044 nositeljice)
Mirijana 〈G Mirijane〉 ž. os. ime, v. Mirjana (rijetko; 390 nositeljica)
Mirjam 〈neskl.〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. miryām, v. Marija (rijetko; 331 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl., njem. Miriam, Myriam; fr. Myriam; šp., polj. Miriam; mađ., češ. Miriam, Mirjam; slč. Miriam, Miriama; slov. Mirjam; rus. Мириам
Mirjana 〈G Mirjane〉 ž. os. ime nejasna postanja ◊ 1 možda nastalo prema imenu Mirjam, ili 2 izvedeno od Mira + -jana [Grković (1977); ARj (VI: 745); Maretić (1887: 91)] (4. žensko osobno ime po čestoći; 29 319 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Često se nadijevalo 50-ih, 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća. Tijekom 60-ih godina XX. stoljeća bilo je najčešće nadijevano žensko osobno ime u Zagrebačkoj i Sisačko-moslavačkoj županiji te na trećemu mjestu po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [ARj (VI: 745)]
◆ Drugi jezici: slov. Mirjana; bug. Mиряна; mak., srp. Mирjaна
● Imendani: 11. veljače, 24. srpnja
Mirka 〈G Mirke, D Mirki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Mira + -ka ② nastalo prema muškome Mirko (rijetko; 201 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (VI: 745)]
Mirko 〈G Mirka〉 m. os. ime izvedeno od Miro + -ko (veoma često; 16 857 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. Najčešće se nadijevalo sredinom XX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj, Hrvatskome zagorju, Podravini, zapadnoj Slavoniji i srednjoj Dalmaciji. [CD (II: 161; III: 64); Jakić-Cestarić (1972: 150); Muster lista (1630: 215, 243 et passim.); Hafizović (2001: 86)]
● Imendan: 28. lipnja
Mirna 〈G Mirne〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ž. r. pridjeva miran (srednje često; 3248 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća. [Vekarić (1995: 13); Monumenta Ragusina (I: 120, 122)]
Miro 〈G Mire, D Miri〉 m. os. ime pokraćeno od Miroslav, Miroljub, Dragomir, Vitomir i drugih imena sa sastavnicom mir (srednje često; 3685 nositelja)
► [CD (II: 206; IV: 121)]
Miroljub 〈G Miroljuba〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od mir i ljubiti (rijetko; 111 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Miroljub; bug., rus. Миролюб; mak., srp. Мирољуб
Miron 〈G Mirona〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Μύρων [Mýrōn] ~ μύρον [mýron] ‘mirisavo ulje, pomast, balzam, melem’ (rijetko; 105 nositelja)
► Ime je nosio grčki kipar iz Atike (V. st. pr. Kr.). Prihvaćeno je u kršćanstvu zbog povezivanja s pomašću, koja je bila jedan od darova novorođenomu Isusu od trojice mudraca, a simbol je umiranja i vječnoga života. [HE (s. v. Miron); Oxford ]
● Imendan: 17. kolovoza
Miroslav 〈G Miroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *mirъ + *slava ‘slava’ (veoma često; 15 559 nositelja)
► Grčki zapis imena (Mιροσλάβος) potječe iz X., latinski (Miroslauus) iz XI., a hrvatski iz XIII. stoljeća. Ime je najrasprostranjenije u Sisačko-moslavačkoj županiji u kojoj je 1970. – 1989. godine bilo deseto po čestoći nadijevanja. [ARj (VI: 749); Šurmin (1898: 7, 8); CD (I: 173)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Miroslav; polj. Mirosław; bug., mak., rus. Мирослав; srp. Миросав, Мирослав
● Imendani: 1. veljače, 14. srpnja
Miroslava 〈G Miroslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Miroslav (srednje često; 1854 nositeljice)
► Najstarija potvrda imena potječe iz XIII. stoljeća. [Spisi dubrovačke kancelarije (I: 223); Trogirski spomenici (I/I: 189); Zjačić (1959: 148)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Miroslava; polj. Mirosława; bug., mak., rus. Мирослава; srp. Миросава, Мирослава
● Imendan: 20. listopada
Mirsad 〈G Mirsada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 prema imenu Mirzad ← perz. mīrzāde ʻkraljević, princʼ ~ mīr ʻvladar, zapovjednikʼ + zāde ʻdijete, sin, potomakʼ[Smailović (1977)], 2 prema imenu Mersad ← arap. Märṯäd ʻdarežljiv čovjek, plemenit čovjek; lavʼ[Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 581 nositelj)
Mirsada 〈G Mirsade〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Mirsad (rijetko; 423 nositeljice)
Mirta 〈G Mirte〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ ~ μύρτος [mýrtos] ‘mirta, mrča (zimzelena sredozemna biljka)’ (srednje često; 1450 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Myrtle; njem. Myrta, Myrtha ; mak., srp. Мирта
Mirza 〈G Mirze〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Mirza ← perz. mīrzā ʻprinc, kraljević; pisar, sekretar; književno obrazovanʼ, pokraćeno od mīrzāde, ~ mīr ʻvladar, zapovjednikʼ + zāde ʻdijete, sin, potomakʼ, usp. Mirsad [Smailović (1977)] (rijetko; 198 nositelja)
Mislav 〈G Mislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ od starijega *Myslavъ < *Mysloslavъ, složeno od psl. *myslь ‘misao’ + *slava ‘slava’ [Skok (II: 431); Maretić (1886: 124)] (srednje često; 3108 nositelja)
► Ime je u latiniziranome liku (Mislauus; abl. Muisclavo) potvrđeno od IX. stoljeća. [CD (I: 5); Rački (1877: 4, 335)]
◆ Drugi jezici: srp. Мислав
● Imendani: 16. siječnja, 12. srpnja
Miše 〈G Miše, D Miši〉 m. os. ime pokraćeno od Mihael, Mihailo, Mihovil i drugih imena s početnim Mi- (rijetko; 105 nositelja)
Mišel 〈G Mišela〉 m. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Michel [čit. Mišel], v. Mihovil (razmjerno rijetko; 541 nositelj)
Miško 〈G Miška〉 m. os. ime izvedeno od Miše, Mišo + -ko (rijetko; 293 nositelja)
► Latinizirani je lik imena (Miscus) zabilježen potkraj XIII. stoljeća. [Lučić (III: 358); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
Mišo 〈G Miše, D Miši〉 m. os. ime pokraćeno od Mihael, Mihailo, Mihovil i drugih imena s početnim Mi- (razmjerno rijetko; 804 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [Vidović (2014b: 76)]
Mitar 〈G Mitra〉 m. os. ime, v. Dmitar (rijetko; 208 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XVI. stoljeća. [Roksandić i Obradović (1989: 135); Vidović (2014b: 67)]
Mladen 〈G Mladena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od mlad + -en [Maretić (1887: 74)] (veoma često; 19 043 nositelja)
► Ime je potvrđeno od kraja XIII. stoljeća (potvrda se odnosi na Mladena Bribirskoga i više se puta spominje u genealogiji obitelji Šubić). Danas je na dvadesetome mjestu po broju nositelja u Hrvatskoj. Najčešće se nadijevalo 60-ih godina u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, Hrvatskome primorju te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. [Trogirski spomenici (I/1: 116; II/1: 175); Marasović-Alujević (2012: 242); Monumenta Ragusina (I: 130); Tkalčić (1873: 453)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Mladen; bug., mak., srp., rus. Младен
● Imendani: 8. veljače, 3. svibnja, 28. prosinca
Mladena 〈G Mladene〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Mladen (rijetko; 172 nositeljice)
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Mladena; bug., mak., srp. Младена
Mladenka 〈G Mladenke, D Mladenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Mladena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Mladen + -ka (srednje često; 1712 nositeljica)
Mladenko 〈G Mladenka〉 m. os. ime izvedeno od Mladen + -ko (rijetko; 220 nositelja)
Mojca 〈G Mojce〉 ž. os. ime slovenskoga podrijetla ◊ odmilica od Marija (rijetko; 102 nositeljice)
Mojmir 〈G Mojmira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od moj + mir, usp. Momir (veoma rijetko; 63 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 169)]
Momčilo 〈G Momčila〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od momak + -ilo (rijetko; 454 nositelja)
► Ime je potvđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 97)]
◆ Drugi jezici: bug. Момчил; mak., srp. Момчило
Momir 〈G Momira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od moj + mir, usp. Mojmir [Stankovska (1992: 193); Maretić (1886: 124)] (rijetko; 324 nositelja)
►
◆ Drugi jezici: češ., slč. Mojmír; polj. Mojmir; slov. Mojmir, Momir; mak. Момир, Момире, Момиро; srp. Мојмир, Момер, Момир; rus. Момир
Monika 〈G Monike, D Moniki〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Monnica, etimologija je nepoznata [Oxford; Tagliavini (1978)] (često; 6519 nositeljica)
► [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (445, 446)]
◆ Drugi jezici: engl., tal. Monica; njem. Monica, Monika; fr. Monique; šp. Mónica; mađ. Mónika; češ., polj., slč., slov. Monika; bug., mak., srp., rus. Моника
● Imendan: 27. kolovoza
Morana 〈G Morane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ slav. Morana, možda od ie. korijena *mer- ‘umirati’ (razmjerno rijetko; 659 nositeljica)
► U slavenskoj mitologiji Perunova kći Morana božica je vegetacijskoga ciklusa, osvete, smrti, personifikacija zime. [HE]
Morena 〈G Morene〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Morena, ime nastalo prema šp. pridjevu moreno ‘smeđ’ [Duden; Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 539 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: njem. Morena; bug. Морена
Moreno 〈G Morena〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Moreno, v. Morena (rijetko; 359 nositelja)
Moris 〈G Morisa〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Morris ← lat. Mauritius, v. Mauricio, Mauro [Oxford] (rijetko; 156 nositelja)
Muhamed 〈G Muhameda〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Muhammed ← arap. Muḥammäd ‘mnogo hvaljen; slavljen; proslavljen; dostojan svake hvale’ [Smailović (1977: 363)] (rijetko; 418 nositelja)
► Muhamed je veoma često osobno ime u svih pripadnika islamske vjeroispovijesti jer se tako zvao posljednji Alahov poslanik i osnivač islama, rođen u Meki 570., a umro u Medini 632. godine.
Muharem 〈G Muharema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Muharrem ← arap. Muḥarräm ʻsačuvan; zabranjen; zaštićen; nepovrediv; svetʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 260 nositelja)
► Naziv je prvoga mjeseca islamskoga lunarnog kalendara istozvučan imenu, pa se ime obično daje djeci rođenoj u tome mjesecu.
Mujo 〈G Muje, D Muji〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ odmilica od Muhamed, Mustafa [Smailović (1977: 368)] (rijetko; 152 nositelja)
► Ime se spominje u hrvatskim književnim djelima od XVIII. stoljeća. [ARj (VII: 137)]
Mustafa 〈G Mustafe〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Musṭafa ← arap. Muṣṭafā ʻizabranikʼ, Muhamedov epitet [Smailović (1977)] (rijetko; 382 nositelja)
► Ime se spominje od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 389)]
Nada 〈G Nade〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *nada (6. žensko osobno ime po čestoći; 26 660 nositeljica)
► Ime je 50-ih XX. stoljeća bilo drugo po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. Nada je jedna od temeljnih kršćanskih vrlina, pa ime može biti prijevod prema grč. Ἐλπίς [elpís] ‘nada’. Ime može biti i pokraćeno od Nadežda, Natalija .
● Imendani: 28. ožujka, 1. kolovoza
Nadežda 〈G Nadežde〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Надежда ~ stcsl. nadežda ‘nada’ < psl. *nadedja (rijetko; 302 nositeljice)
◆ Drugi jezici: češ. Naděžda; polj. Nadzeija ; slč., slov. Nadežda; bug., srp. Надежда; mak. Надежда, Надежде
Nadia 〈G Nadije〉 ž. os. ime , v. Nadja (rijetko; 330 nositeljica)
Nadica 〈G Nadice〉 ž. os. ime izvedeno od Nada + -ica (srednje često; 2508 nositeljica)
Nadija 〈G Nadije〉 ž. os. ime ① v. Nadja ② muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Nādiye ← arap. nādiyyä ‘nježna, tankoćutna’ (rijetko; 353 nositeljica)
Nadja 〈G Nadje〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla, usp. Nađa ◊ rus. Надя, odmilica Надежда, v. Nadežda (rijetko; 156 nositeljica)
Nađa 〈G Nađe〉 ž. os. ime ① v. Nadja ② muslimanskoga podrijetla ◊ odmilica od Nadžija ← tur. Nāciye ← arap. Nāǧiyä ‘spašena, izbavljena; spasiteljica’[Smailović (1977)] (rijetko; 214 nositeljica)
Narcisa 〈G Narcise〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema nazivu cvijeta narcisa ‘Narcissus’, što je iz grč. νάρκισσος [nárkissos] (rijetko; 142 nositeljice)
►
◆ Drugi jezici: njem. Narcissa; fr. Narcisse; šp., tal., češ., slč., slov. Narcisa; mađ. Narcissza; polj. Narcyza; bug. Нарцис, Нарциса; mak. Нарциса
Natali 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Natalija (razmjerno rijetko; 931 nositeljica)
Natalia 〈G Natalije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Natalija (rijetko; 480 nositeljica)
Natalie 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Natali, Natalija (rijetko; 107 nositeljica)
Natalija 〈G Natalije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ izvedenica od lat. pridjeva natalis ‘rođen, rodni’ u sintagmama poput Dies Christi Natalis, Natalis Domini ‘Božji rođendan, Božić’ (srednje često; 4456 nositeljica)
► [HDA, MK 96.]
◆ Drugi jezici: engl. Natalie; njem. Natalia, Natalie, Nathalie; fr. Natalie, Nathalie; šp., tal., polj. Natalia; mađ., slč. Natália; češ. Natalie, Natálie; slov. Natalija; bug., rus. Наталия; mak., srp. Наталија
● Imendani: 21. veljače, 31. ožujka, 27. srpnja, 17. kolovoza, 1. prosinca
Nataša 〈G Nataše〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Наташа, odmilica od Наталuя, v. Natalija (često; 7472 nositeljice)
► Ime se 70-ih godina veoma često nadijevalo u Istarskoj (treće po čestoći) i Primorsko-goranskoj županiji (šesto po čestoći).
◆ Drugi jezici: engl. Natascha, Natasha; njem. Natascha; fr. Natacha; šp. Natasha; tal. Natascia; mađ. Natasa; češ., slč., slov. Nataša; polj. Natasza; bug., mak., srp. Наташа
Natko 〈G Natka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od imenske osnove Nad- (kao u ž. imenu Nada ) , 2 ili Nat- (kao u Anastazije, Natalis) + -ko (rijetko; 177 nositelja)
◆ Drugi jezici: bug. Надко; mak., srp. Натко
Nea 〈G Nee〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 engl., njem. ← šved. Nea, pokraćeno od Linnea, Linnéa, ime nastalo prema cvijetu Linnaea borealis ‘sjeverna linejevka’. Taj je cvijet bio omiljen švedskomu liječniku i prirodoslovcu Carlu von Linnéu, pa ga je nazvao po sebi.[Wikipedia; Oxford], 2 grč. Νέα [Néa] ~ νέος [néos] ‘nov’[Fick (1894)] (rijetko; 126 nositeljica)
Nebojša 〈G Nebojše〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od ne + bojati se + -ša (srednje često; 1341 nositelj)
◆ Drugi jezici: slov. Nebojša; bug. Небойша ; mak., srp. Небојша
Neda 〈G Nede〉 ž. os. ime pokraćeno od Nedjeljka, Nedeljka, Nediljka (srednje često; 2832 nositeljice)
Nedeljka 〈G Nedeljke, D Nedeljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Nedjeljka (srednje često; 1204 nositeljice)
Nedeljko 〈G Nedeljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Nedjeljko (srednje često; 1833 nositelja)
Nediljka 〈G Nediljke, D Nediljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Nedjeljka (srednje često; 2404 nositeljice)
Nediljko 〈G Nediljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Nedjeljko (srednje često; 2057 nositelja)
Nedjeljka 〈G Nedjeljke, D Nedjeljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od nedjelja + -ka ili od osobnoga imena Nedjelja + -ka (srednje često; 2228 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Nedeljka; bug. Неделка, Недялка; mak. Неделка; srp. Неђељка, Недељка, Недјељка
Nedjeljko 〈G Nedjeljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od nedjelja + -ko (srednje često; 1853 nositelja)
► Najstarije potvrde imena potječu iz XIII. stoljeća (Nedelko). Pučkom se etimologijom povezivalo sa svetačkim imenom Dominik. [CD (IV: 182); ARj (VII: 816)]
◆ Drugi jezici: slov. Nedeljko; bug. Неделко, Недялко; mak. Неделко; srp. Неђељко, Недељко, Недјељко
● Imendan: 8. kolovoza
Nedo 〈G Nede, D Nedi〉 m. os. ime pokraćeno od Nedjeljko, Nedeljko, Nediljko (rijetko; 213 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (VII: 817)]
Nedžad 〈G Nedžada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ prema imenu Nedžat ← tur. Necāt ← arap. näǧāt ʻspas, izbavljenje, sigurnostʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 179 nositelja)
Neđeljka 〈G Neđeljke, D Neđeljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Nedjeljka (rijetko; 214 nositeljica)
Neđeljko 〈G Neđeljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Nedjeljko (rijetko; 105 nositelja)
Nela 〈G Nele〉 ž. os. ime pokraćeno od Antonela, Danijela, Kornelija, Jelena, Nevena i drugih imena (srednje često; 1445 nositeljica)
Neli 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Nelli, Nelly, engl. Nelly, Nellie; pokraćeno od njemačkih odnosno engleskih odraza imena Kornelija, Eleonora, Jelena , usp. Nela (rijetko; 106 nositeljica)
Nella 〈G Nelle〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Nela (rijetko; 101 nositeljica)
Nemanja 〈G Nemanje〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 tradicionalno se izvodi od ne + man- + -ja (od ne + maniti ‘varati’), slična je tvorba uNenad , Nemir [Skok (II: 511); ARj (VII: 897); Maretić (1886: 146)], 2 semantički je uvjerljivo izvođenje od psl. *němъ ‘nijem, koji ne govori’ + -anja (rijetko; 456 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Dubrovniku i na otoku Krku u XII. stoljeću te u različitim hrvatskim krajevima od XIII. stoljeća. Zarana je potvrđeno i među pridjevcima (srednjovjekovni rod Nemanjići u dolini rijeke Neretve). [CD (II: 201, 300; IV: 182); ARj (VII: 896); Zjačić (1959: 210)]
◆ Drugi jezici: mak. Немана; srp. Немања
Nena 〈G Nene〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Nedjeljka, Nevena i drugih imena sa sastavnicom Ne- ② nastalo prema muškome Neno (razmjerno rijetko; 589 nositeljica)
Nenad 〈G Nenada〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od ne + nadati se (veoma često; 10 344 nositelja)
► Latinski je lik imena u genitivu (Nenadi) potvrđen u XI. stoljeću. Ime je najrasprostranjenije u Primorsko-goranskoj županiji, u kojoj je 1960. – 1969. godine bilo šesto po čestoći nadijevanja. Često se nadijevalo djetetu kojemu se roditelji nisu nadali. [ARj (VII: 918); Brozović Rončević i Čilaš Šimpraga (2006: 23)]
◆ Drugi jezici: slov. Nenad; bug., mak., srp., rus. Ненад
● Imendan: 16. svibnja
Neno 〈G Nene, D Neni〉 m. os. ime pokraćeno od Nedjeljko, Nenad, Neven i drugih imena sa sastavnicom Ne- (rijetko; 418 nositelja)
Nensi 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Nancy, 1 odmilica od Anne, v. Ana, 2 odmilica od srengl. Annis (srednjovjekovni lik imena Agnes), v. Agneza [Keber (2008 s. v. Ana); Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 583 nositeljice)
Neo 〈G Nea〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ možda prema grč. νέος [néos] ‘nov’ (rijetko; 150 nositelja)
►
Nera 〈G Nere〉 ž. os. ime nejasna postanja ◊ formalno je moguće izvođenje od tal. nero ‘crn’ ili pokraćivanje od Nerina (razmjerno rijetko; 724 nositeljice)
► Na popularnost imena utjecala je omiljenost lika Nere iz ciklusa romana Grička vještica Marije Jurić Zagorke.
Nerina 〈G Nerine〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Nerina 1 iz lat. Nērīnē ‘Nerejeva kći, morska nimfa nerejida’, izvedenica od Nēreus, grč. Νηρεύς [Nēreús] ‘morski bog Nerej, sin Okeana i Tetide’[Keber, Oxford], 2 prema muškome imenu Nerino, izvedenica od Neri, što je pokraćeno od Ranieri (usp. njem. Rainer)[Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 286 nositeljica)
► Ime je ušlo u uporabu u XIX. stoljeću s idilama Le Rimemberanze talijanskoga pjesnika Giacoma Leopardija (1798. – 1837.). Mitološkoga je podrijetla te se kod klasičnih autora (posebno Vergilija) pojavljuje kao pjesnička inačica za grč. Νηρείς [Nēreís] ‘morska nimfa nerejida, kći morskoga boga Nereja’. [Keber (2008)]
Nermin 〈G Nermina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ prema imenu Neriman ← perz. Nerimān ʻhrabar, junačan, neustrašivʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 269 nositelja)
Nermina 〈G Nermine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Nermin (rijetko; 195 nositeljica)
Neva 〈G Neve〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pokraćeno od Nevena [Grković (1977)], 2 ~ neva, odmilica od nevjesta [ARj (VIII: 122)] (rijetko; 286 nositeljica)
►
Neven 〈G Nevena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu cvijeta neven ‘Calendula officinalis’ ~ ne + venuti (srednje često; 4314 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Neven; bug. Невен, Невин, Невян ; mak., srp. Невен
● Imendan: 11. siječnja
Nevena 〈G Nevene〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Neven (razmjerno rijetko; 912 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Nevena; bug., mak., srp. Невена
Nevenka 〈G Nevenke, D Nevenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Nevena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Neven + -ka (veoma često; 14 125 nositeljica)
► Ime se često nadijevalo 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (osobito u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji) i srednjoj Dalmaciji.
● Imendani: 17. lipnja, 28. prosinca
Nevenko 〈G Nevenka〉 m. os. ime izvedeno od Neven + -ko (razmjerno rijetko; 502 nositelja)
Nevia 〈G Nevije〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Nevija (rijetko; 241 nositeljica)
Nevija 〈G Nevije〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Nevia, 1 od rimskoga rodovskog imena Naevius, dosl. ‘koji ima madeže’ ~ lat. naevus ‘madež’, 2 izvedenica od tal. neve ‘snijeg’ < lat. nix 〈G nivis〉, usp. Nives [Keber (2008)] (rijetko; 322 nositeljice)
Nevio 〈G Nevija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Nevio < lat. Naevius, rimsko rodovsko ime, v. Nevija [Nomix] (rijetko; 412 nositelja)
Nicol 〈neskl.〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla, v. Nikol (rijetko; 205 nositeljica)
Nicole 〈neskl.〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla, v. Nikol (rijetko; 323 nositeljice)
Nihad 〈G Nihada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ perz. nihād ʻkarakter, narav, srce, dušaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 128 nositelja)
Nijaz 〈G Nijaza〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Niyāz, Niyāzi ← perz. Niyāz ʻželja, molba; dar, poklonʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 119 nositelja)
Nika 〈G Nike, D Niki〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Niko ② grčkoga podrijetla, v. Nike (često; 5130 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u književnim djelima te na Pelješcu u XVI. stoljeću. Popularno je postalo u prvome desetljeću XXI. stoljeća, kad je bilo osmo ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [ARj (VIII: 175); Statistički bilten (2016: 7); Statistički bilten (2017: 7); Vekarić (1995: 14)]
Nike 〈G Nike, D Niki〉 ž. os. ime ① v. Nika ② grčkoga podrijetla ◊ Νίκη [Níkē] ‘božica pobjede’ ~ νίκη [níkē] ‘pobjeda’ (rijetko; 285 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [Vekarić (1995: 17)]
Niki 〈G Nikija〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Nicky, njem. Nicki, Niki, pokraćeno od odraza imena Nikola (rijetko; 102 nositelja)
Nikica1 〈G Nikice〉 m. os. ime izvedeno od Niko + -ica (srednje često; 2091 nositelj)
Nikica2 〈G Nikice〉 ž. os. ime izvedeno od Nika, Nike + -ica (rijetko; 391 nositeljica)
Niko 〈G Nike, D Niki〉 m. os. ime pokraćeno od Nikola (često; 5197 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je do 1960. godine bilo među deset najčešćih muških imena, a 2015. i 2016. treće je ime po čestoći nadijevanja u Zadarskoj županiji. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 206); Statistički bilten (2016: 8)]
Nikol 〈neskl.〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Nicole, prema muškome imenu Nicolas, v. Nikola (rijetko; 465 nositeljica)
► [Statistički bilten (2016: 8)]
Nikola 〈G Nikole〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Νικόλαος [Nikólaos], složeno od νίκη [níkē] ‘pobjeda’ (usp. i Νίκη [Níkē] ‘božica pobjede’) i λαός [laós] ‘narod’[Duden; Oxford] (10. muško osobno ime po čestoći; 32 263 nositelja)
► Latinski je lik imena (Nycola) potvrđen od XI. stoljeća. Između 1940. i 1949. godine bilo je peto ime po čestoći nadijevanja, a osobito je rasprostranjeno u Karlovačkoj, Dubrovačko-neretvanskoj, Ličko-senjskoj te Šibensko-kninskoj županiji. [CD (I: 100, 122, 174, 177 et passim.; II: 299, 300); Tkalčić (I: 74)]
◆ Drugi jezici: engl. Nicholas; njem. Nicolaus, Nikolaus; fr. Nicolas; šp. Nicolás; tal. Niccolò, Nicola, Nicolò; mađ. Miklós; češ. Mikoláš, Mikuláš; polj. Mikołaj; slč. Mikuláš; slov. Miklavž, Nikolaj; bug., rus. Никола, Николай; mak., srp. Никола
● Imendani: 10. rujna, 14. studenoga, 6. prosinca
Nikolas 〈G Nikolasa〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Nikola (rijetko; 110 nositelja)
Nikoleta 〈G Nikolete〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Nicoletta, izvedeno od Nicola, ženskoga imena prema muškome Nic(c)olò, Nicola, v. Nikola (rijetko; 181 nositeljica)
Nikolina 〈G Nikoline〉 ž. os. ime izvedeno odmuškoga imena Nikola + -ina (veoma često; 15 548 nositeljica)
► Ime je bilo vrlo popularno 80-ih godina XX. stoljeća, a 90-ih je godina bilo šesto žensko osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj.
◆ Drugi jezici: njem., fr. Nicoline; tal. Niccolina, Nicolina; polj., slov. Nikolina; bug., mak., srp., rus. Николина
● Imendan: 14. studenoga
Nikša 〈G Nikše〉 m. os. ime izvedeno od Niko + -ša (srednje često; 1982 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je 1970. – 1979. godine bilo peto po čestoći nadijevanja. [Cvitanić (1987: 131)]
Nina 〈G Nine〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Angelina, Marina, Martina, Nikolina i drugih imena na -ina ② nastalo prema muškome Nino (često; 5896 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Znatnije se raširilo početkom XXI. stoljeća, kad je bilo među deset najpopularnijih imena u Istarskoj (treće po čestoći) te Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj (deveto po čestoći) županiji. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 200, 209); Statistički bilten (2016: 8); Statistički bilten (2017: 9)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Nina; bug., mak., srp., rus. Нина
Nino 〈G Nine/Nina, D Nini/Ninu〉 m. os. ime pokraćeno od Ninoslav (srednje često; 2506 nositelja)
Ninoslav 〈G Ninoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od nino- + slava; podrijetlo je sastavnice nino- nejasno: možda je u vezi s ini ‘drugi’ ( usp. Inoslav ) [Miklošič (1860: 83)] (razmjerno rijetko; 630 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (Ninosclavo, Ninoslavь). [CD (III: 388; IV: 106, 236, 387)]
◆ Drugi jezici: slov. Ninoslav; bug., mak. Нинослав
Nives 〈neskl.〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. nives ~ nix 〈G nivis〉 ‘snijeg’, tvoreno prema šp. Nieves (srednje često; 2886 nositeljica)
► Ime je nastalo pokraćivanjem imena blagdana posvećena Blaženoj Djevici Mariji – Marije Snježne – koji se osobito štuje u Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Latinskoj Americi. Usp. šp. Nuestra Señora de las Nieves, tal. Madonna della Neve i tal. dijal. Santa Maria ad Nives. [Keber (2008)]
◆ Drugi jezici: šp. Nieves; tal., slov. Nives; mak. Нивес
● Imendan: 5. kolovoza
Noa1 〈G Noe〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. nōaḥ ʻpočinak, odmorʼ [Amerl (1997); Majtán i Považaj (1983)] (srednje često; 1619 nositelja)
► U književnim je djelima od XVI. stoljeća prevladavao lik Noje, a ime Noa počelo se češće nadijevati potkraj XX. stoljeća. Godine 2015. Noa je bilo peto muško ime po čestoći nadijevanja u Međimurskoj županiji. [ARj (VIII: 225); Statistički bilten (2016: 9)]
◆ Drugi jezici: engl., češ. Noah; njem. Noach, Noah; fr., šp. Noé; tal. Nòe; mađ. Noa; polj., slč. Noe; bug., rus. Ной; mak. Ное
Noa2 〈G Noe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Noa1 ◊ hebr. nōaḥ ʻpočinak, odmorʼ [Amerl (1997); Majtán i Považaj (1983)] (rijetko; 106 nositeljica)
Noah 〈G Noe〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Noa1 (rijetko; 201 nositelj)
Noel 〈G Noela〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Noel, fr. Noël ~ noël ‘Božić’ < lat. (dies) natalis, usp. Natalija [Duden; Keber (2008)] (rijetko; 331 nositelj)
► Ime je 2016. godine bilo peto po čestoći nadijevanja u Istarskoj županiji. U srednjemu se vijeku nadijevalo djeci rođenoj na Božić. [Statistički bilten (2017: 8)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., mađ. Noel; fr. Noël; bug. Ноел; rus. Ноэль
Noemi 〈neskl.〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ lat. Noëmi, grč. Νωεμίν [Nōemín] ← hebr. nāʻomī ʻmoje veseljeʼ, ʻradostʼ [Duden; Knappová (2010); Tagliavini (1978)] (rijetko; 217 nositeljica)
► U Bibliji je Noemi majka Rute, prabake kralja Davida.
◆ Drugi jezici: engl. Nahomy, Naomi; njem. Naomi, Noemi, Noomi; fr. Noémie; šp. Noemí, Nohemi; tal. Naomi, Naomie, Noemi, Noèmia; mađ. Naómi, Noémi; češ. Noema, Noemi; polj. Noemi; slč. Noema; rus. Ноэмия
Nola 〈G Nole〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Nola, 1 pokraćeno od imena koja sadržavaju osnovu nol (npr. Magnolia)[Behind the Name], 2 prema muškome imenu Nolan ~ irsko prezime Ó Nualláin ʻpotomak Nuallánaʼ[Oxford] (rijetko; 174 nositeljica)
Nora 〈G Nore〉 ž. os. ime pokraćeno od Eleonora (razmjerno rijetko; 627 nositeljica)
Novak 〈G Novaka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od nov + -ak [Maretić (1887: 76)] (rijetko; 115 nositelja)
► Latinizirani je lik imena (Nouacus) potvrđen početkom XIII. stoljeća, a izvorni lik (Nouak) sredinom istoga stoljeća. [CD (IV: 594; V: 513); Cvitanić (1987: 438); Vidović (2014b: 322); HE; Muster lista (1577: 794); Roksandić i Obradović (1989: 135)]
◆ Drugi jezici: slov. Novak; bug., mak., srp., rus. Новак
Novica 〈G Novice〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od nov + -ica [Maretić (1887: 76)] (rijetko; 169 nositelja)
► Ime je potvrđeno od kraja XV. stoljeća. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 54); Vidović (2014a: 192)]
Obrad 〈G Obrada〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno prijedlogom ob od imenske osnove Rad-, v. Radivoj, Radomir , oslanjanjem na glagol obradovati (rijetko; 170 nositelja)
► Latinski lik (Obradus) potvrđen je od XII. stoljeća, a hrvatski likovi (Obrat, Obrad) od XIII. stoljeća. U Dubrovniku se u XIV. stoljeću pojavljuje kao ime prevedeno od lat. Hilarius ~ hilaris, hilarus ‘veseo, dobre volje’. [CD (II: 8; III: 434); Trogirski spomenici (I/I: 11, 290, 328); Roksandić i Obradović (1989: 135)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Обрад
Ognjen 〈G Ognjena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od oganj + -en [Maretić (1887: 76)] (razmjerno rijetko; 580 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Riječ je o zaštitnome imenu koje se nadijevalo kako vatra i munje ne bi naudili djetetu. U kasnijim se razdobljima nadijevalo pučkoetimološkim prevođenjem imena Ignacije. [McGowan (1983: 21, 65 et passim.); Spaho i Aličić (2007: 26); Roksandić i Obradović (1989: 135)]
◆ Drugi jezici: bug. Огнен, Огнян; mak. Огнан, Огнен, Огњан, Огњен; srp. Огњан, Огњен; rus. Огнян
Ojdana 〈G Ojdane〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 149 nositeljica)
Oleg 〈G Olega〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Олег ← stnord. Helgi ~ heilagr ‘svet’, v. Helga [Duden; Oxford] (rijetko; 135 nositelja)
Olga 〈G Olge〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Ольга ← stnord. Helga, v. Helga, usp. Oleg (srednje često; 3407 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [Kukuljević Sakcinski (1891: 93); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: šp., tal., mađ., češ., polj., slov. Olga; slč. Oľga; bug., mak., srp. Олга
● Imendan: 11. srpnja
Olgica 〈G Olgice〉 ž. os. ime izvedeno od Olga + -ica (rijetko; 408 nositeljica)
Oliver 〈G Olivera〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Oliver ← stfr. Olivier, dublje je podrijetlo nesigurno: formalno se može izvesti od kslat. olivarius ʻuzgajatelj maslina; drvo maslineʼ (srednje često; 1342 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u Splitu. Nosio ga je jedan od vitezova u pratnji Karla Velikoga (VIII. st.), koji se spominje u Pjesmi o Rolandu (IX. st.) kao Rolandov najvjerniji prijatelj. Kako ostali pratitelji Karla Velikoga u tome djelu nose germanska imena, pomišlja se i na dublje germansko podrijetlo: složenica poput Alf-heri ili Wolf-heri ili odraz nordijskoga imena Olaf. [Aličić (1985: 27, 28 et passim.); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 58, 114 et passim.)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., slč., slov. Oliver; fr. Olivier; šp. Oliver, Oliverio; tal. Oliviero; mađ. Olivér; polj. Oliwier; bug., mak., srp., rus. Оливер
● Imendan: 1. srpnja
Olivera 〈G Olivere〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Oliver (razmjerno rijetko; 779 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Olivera; bug., mak., srp. Оливера
Olja 〈G Olje〉 ž. os. ime ① ruskoga podrijetla ◊ rus. Оля, odmilica od Ольга, v. Olga ② pokraćeno od Olivera (rijetko; 200 nositeljica)
Omer 〈G Omera〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ömer ← arap. 'Umär [Smailović (1977)] (rijetko; 352 nositelja)
►
Ondina 〈G Ondine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal., fr. Ondine ~ nlat. Undina ‘vodena vila’ ~ lat. unda ‘val’ [Duden (s. v. Undine)] (rijetko; 180 nositeljica)
► Ime je stvorio alkemičar Paracelsus (1493. – 1541.) kao naziv vodenih vila srodnih sirenama i vodenim nimfama. Prema predaji, undine udajom za čovjeka stječu ljudsku dušu i postaju besmrtnima. Ako je muškarac nevjeran undini, osuđen je na smrt.
Oriana 〈G Oriane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Orijana (rijetko; 115 nositeljica)
Orijana 〈G Orijane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem., tal. Oriana; ime potječe iz starofrancuskih epova i dovodi se u vezu s fr. or ‘zlato’ (< lat. aurum) ili s lat. orior ‘dizati se, izlaziti, rađati se, nastajati’[Keber (2008); Duden; Oxford] (rijetko; 115 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., tal. Oriana, Orianna; njem. Oriana, Oriane; fr. Oriane, Orianne; šp., polj. Oriana; slov. Orijana, Orjana
Ornela 〈G Ornele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ornella ~ ornello ~ lat. ornus ‘crni jasen’ (rijetko; 265 nositeljica)
► Ime je stvorio talijanski pisac Gabriele D'Annunzio (1863. – 1938.) za junakinju svoje tragedije La figlia di Iorio (1904.). [Duden]
Oskar 〈G Oskara〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Oscar ~ stnord. óss ‘bog’ + stnord. geirr ‘koplje’ [Duden; Kroonen (2013); Keber (2008)] (rijetko; 193 nositelja)
► U hrvatskim je krajevima ime potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Duden; HE; HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: njem. Oscar, Oskar; šp. Óscar; tal. Oscar; mađ. Oszkár; češ., polj., slov. Oskar; slč. Oskár; bug., mak., srp., rus. Оскар
● Imendan: 3. veljače
Osman 〈G Osmana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Osman ← arap. 'Uṯmān ʻmladunče ptice dropljeʼ ili ʻmlada zmijaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 270 nositelja)
► Ime je u hrvatskim vrelima potvrđeno od XVI. stoljeća. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 11, 14, 15 et passim.); Smailović (1977)]
Ostoja 〈G Ostoje〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno prijedlogom ob od imenske osnove Stoj-, v. Stojan , oslanjanjem na glagol ostati (rijetko; 168 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (II: 218); Ančić (2014: 224); Aličić (1985: 5, 7, 11 et passim.)]
◆ Drugi jezici: mak., srp. Остоја
● Imendan: 2. srpnja
Otilija 〈G Otilije〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Ottilia, Ottilie, Odilia, Odilie, umanjenice od Ota, Oda ~ pgerm. auda- ʻbogatstvoʼ, usp. Oto [Duden] (rijetko; 130 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Odelia; fr. Odile ; šp. Odilia, Otilia; tal. Odilia; mađ., slč. Otília; češ. Otilie, Otýlie; polj. Otylia; slov. Otilija; bug. Отилия; srp. Отилија
● Imendan: 13. prosinca
Oto 〈G Ota〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Otto, pokraćeno od složenih imena koja počinju s Ot- (stvnjem. ōt < pgerm. auda ‘bogatstvo’) [Duden; Kroonen (2013)] (rijetko; 200 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [CD (I: 54; II: 136)]
◆ Drugi jezici: engl. Otto; tal. Oddo; mađ. Ottó; slov. Oto; bug. Ото; rus. Отто
Ozana 〈G Ozane〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Osanna, od religijskoga uzvika osanna, lat. osanna, hosanna, grč. ὡσαννά [hōsanná] ← hebr. hōšaʻnā ‘spasi nas’[Tagliavini (1978); Behind the Name; Wikipedia] (rijetko; 324 nositeljice)
►
◆ Drugi jezici: fr. Osanne, Ozanne; tal. Osanna; polj. Ożanna; srp. Озана; rus. Исанна, Осанна
● Imendani: 27. travnja, 18. lipnja
Ozren 〈G Ozrena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -en od Ozro, što je pokraćeno od Ozrislav, imena složenoga od ozreti ‘pogledati’ + slava (razmjerno rijetko; 815 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (I: 173); CD (I: 41, 189); ARj (IX: 523); Aličić (1985: 111, 119, 293)]
Pajo 〈G Paje, D Paji〉 m. os. ime pokraćeno od Pavao, Pavle (rijetko; 145 nositelja)
Palmira 〈G Palmire〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Palmira, ž. prema m. Palmiro. Smatra se da je ime postalo od tal. palmiere ‘hodočasnik’, što je izvedenica od tal. palma ‘palma’ jer su hodočasnici koji su se vratili iz Svete Zemlje nosili palmu kao znak. Moguće je da je na lik imena utjecalo i grčko ime sirijskoga grada Palmire, grč. Παλμύρα [Palmýra.][Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 107 nositeljica)
► [Oxford; Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983)]
◆ Drugi jezici: engl., šp., mađ., češ., polj. Palmira; slč. Palmíra; bug., mak. Палмира; rus. Пальмира
Pamela 〈G Pamele〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Pamela, vjerojatno prema grč. παμμέλας [pammélas] ‘sasvim crn’, što je složenica od grč. πᾶν (sr. r.) ‘sav, čitav’ i μέλας [melas] ‘crn, taman’.Kao drugi dio složenice moguće su još i grčke riječi μέλι [méli] ‘med’, μῆλον [mē̑lon] ‘jabuka, voće’ te μέλος [mélos] ‘pjesma’ (usp. παμμελής [pammelḗs] ‘melodičan, pjevan, u svim melodijama’).[Duden; Oxford] (rijetko; 298 nositeljica)
► [Duden; Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010); Behind the Name]
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., češ., polj., slč. Pamela; fr. Pamèle; mađ. Paméla
Paola 〈G Paole〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Paola, v. Paula (srednje često; 1609 nositeljica)
Paolo 〈G Paola〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Paolo, v. Pavao (razmjerno rijetko; 625 nositelja)
Paško 〈G Paška〉 m. os. ime pokraćeno odPaškal, Paškalj ◊ prema lat. Paschalis ~ pascha ‘Uskrs’ [Skok (I: 40; II: 612f)] (razmjerno rijetko; 856 nositelja)
► Latinsko ime Paschalis prevedeno je prema grč. Ἀναστάσιος [Anastásios], v. Anastazija . [Trogirski spomenici (I/2:210)]
● Imendan: 17. svibnja
Patricia 〈G Patricije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Patricija (srednje često; 1450 nositeljica)
Patricija 〈G Patricije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Patricia, tal. Patrizia, prema muškome engl. Patrick, tal. Patrizio, v. Patrik [Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (srednje često; 2026 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp. Patricia; njem., tal. Patrizia; mađ., slč. Patrícia; češ. Patricie; polj. Patrycja; slov. Patricija; bug. Патриция; mak. Патриција; rus. Патрикия, Патриция
● Imendani: 13. ožujka, 17. ožujka, 13. kolovoza
Patrick 〈G Patrika〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Patrik (razmjerno rijetko; 511 nositelja)
Patrik 〈G Patrika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ engl. Patrick ← lat. Patricius ~ patricius ‘plemenit, plemićki’ (srednje često; 4779 nositelja)
► Ime je nosio sveti Patrik (IV./V. st.), zaštitnik Irske.
◆ Drugi jezici: engl. Patrick; njem. Patricius, Patrizius; fr. Patrice; šp. Patricio; tal. Patrizio; mađ. Patrícius, Patrik; češ., slč., slov. Patrik; polj. Patryk; bug. Патрикий; mak. Патрик; rus. Патрикей, Патрикий
● Imendan: 17. ožujka
Patrizia 〈G Patrizije〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Patrizia, v. Patricija (rijetko; 111 nositeljica)
Paul 〈G Paula〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Pavao (rijetko; 160 nositelja)
Paula 〈G Paule〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Paul, Paulo usp. Pavla (srednje često; 4276 nositeljica)
► Ime je potvrđeno potkraj XIII. stoljeća u Splitu. [CD (VII: 210); HDA, MK 96.]
● Imendan: 26. siječnja
Paulina 〈G Pauline〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Paulina, prema muškome Paulinus, što je izvedeno od Paulus, v. Pavao (srednje često; 1358 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA MK 1280, fol. 143]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Paulina, Pauline; fr. Pauline; šp., polj., slov. Paulina; tal. Paolina; mađ. Paulin, Paulina; slč. Paulína; bug., mak., srp. Паулина; rus. Полина
● Imendan: 31. kolovoza
Paulo 〈G Paula〉 m. os. ime, v. Pavao (rijetko; 431 nositelj)
Pava 〈G Pave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Pavao (razmjerno rijetko; 642 nositeljice)
Pavao 〈G Pavla〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Paul(l)us ~ paul(l)us ‘malen’ [Duden; Keber (2008); Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010)] (srednje često; 3407 nositelja)
► Latinski lik imena potvrđen je od XI. stoljeća. Ime se proširilo zbog štovanja svetoga Pavla apostola (I. st.). [CD (I: 28, 59 et passim.)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr. Paul; šp. Pablo, Paulo; tal. Paolo; mađ. Pál; češ., slov. Pavel; polj. Paweł; slč. Pavel, Pavol; bug., mak. Павел, Павле; srp. Павле; rus. Павел
● Imendani: 15. siječnja, 6. veljače, 26. lipnja, 29. lipnja, 20. rujna, 19. listopada
Pave1 〈G Pave, D Pavi〉 m. os. ime pokraćeno od Pavao (rijetko; 443 nositelja)
Pave2 〈G Pave, D Pavi〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Pavao (rijetko; 177 nositeljica)
Pavel 〈G Pavla/Pavela〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Pavao (rijetko; 153 nositelja)
► U kajkavskim je krajevima to izvorni hrvatski lik te u sklonidbi ispada nepostojano e. Ime je u hrvatski moglo dospjeti i iz više slavenskih jezika.
Pavica 〈G Pavica〉 ž. os. ime izvedeno od Pava, Pave2 + -ica (srednje često; 1517 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Fučić (1982: 200)]
Pavka 〈G Pavke, D Pavki〉 ž. os. ime izvedeno od Pava, Pave2 + -ka (rijetko; 211 nositeljica)
Pavla 〈G Pavle〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Pavao (rijetko; 301 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., polj. Paula; fr. Paule; šp. Paola, Paula; tal. Paola; češ., slč. Pavla; slov. Paula, Pavla; bug., mak., srp. Павла, Паула; rus. Павла
Pavle 〈G Pavla, D Pavlu〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Pavao (srednje često; 1089 nositelja)
► U hrvatskim tekstovima ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [1459., NAZ ACA, sv. 30, br. 3, fol. 9r]
Pavlina 〈G Pavline〉 ž. os. ime izvedeno od Pavla + -ina (rijetko; 125 nositeljica)
Pavo 〈G Pave, D Pavi〉 m. os. ime pokraćeno od Pavao (srednje često; 2013 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [Mažuran (1966: 101)]
Pejo 〈G Peje, D Peji〉 m. os. ime pokraćeno od Petar (srednje često; 1014 nositelja)
Pepa 〈G Pepe〉 ž. os. ime pokraćeno od Josipa (veoma rijetko; 64 nositeljice)
Pepica 〈G Pepice〉 ž. os. ime izvedeno od Pepa + -ica (rijetko; 153 nositeljice)
Pera1 〈G Pere〉 m. os. ime pokraćeno od Petar (veoma rijetko; 39 nositelja)
Pera2 〈G Pere〉 ž. os. ime pokraćeno od Petra (razmjerno rijetko; 990 nositeljica)
Pere1 〈G Pere, D Peri〉 m. os. ime pokraćeno od Petar (rijetko; 248 nositelja)
Pere2 〈G Pere, D Peri〉 ž. os. ime pokraćeno od Petra (veoma rijetko; 17 nositeljica)
Perica1 〈G Perice〉 m. os. ime izvedeno od Pera1, Pere 1, Pero + -ica (srednje često; 1310 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 185)]
Perica2 〈G Perice〉 ž. os. ime izvedeno od Pera2, Pere 2 + -ica (rijetko; 250 nositeljica)
Perina 〈G Perine〉 ž. os. ime izvedeno od Pera2, Pere2 + -ina (rijetko; 132 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Miscellanea II – IV (55)]
Perka 〈G Perke, D Perki〉 ž. os. ime izvedeno od Pera2, Pere 2 + -ka (rijetko; 206 nositeljica)
Pero 〈G Pere, D Peri〉 m. os. ime pokraćeno od Petar (često; 5687 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Tkalčić (II: 37, 74 et passim.; XI: 5)]
Petar 〈G Petra〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Petrus, grč. Πέτρος [Pétros] ~ πέτρος [pétros], πέτρα [pétra] ‘stijena’ (13. muško osobno ime po čestoći; 26 068 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u latinskim vrelima, a hrvatski je lik (Petar) potvrđen u ćiriličnim i glagoljičnim vrelima (iz XIII. i XIV. st.). Bilo je dijelom dvostrukoga imena hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. (1058. – 1074.).
Često se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća, a ponovno postaje popularno početkom XXI. stoljeća te je 2000. – 2011. godine na devetome mjestu po čestoći nadijevanja među muškom novorođenčadi. Ime je prvi nosio apostol Petar, koji se zapravo zvao Šimun, a prema evanđeljima Isus ga je prozvao na aramejskome Kefa ‘stijena’, što je na grčki prevedeno s ὁ πέτρος [ho pétros]. [CD (I: 126; IV: 559); Kukuljević Sakcinski (1863: 8, et passim.)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., slč., slov. Peter; fr. Pierre; šp. Pedro; tal. Pietro; mađ. Péter; češ. Petr; polj. Piotr; bug. Петър; mak., srp. Петар; rus. Петр, Пётр
● Imendani: 21. veljače, 6. travnja, 28. travnja, 2. lipnja, 29. lipnja, 30. srpnja, 9. rujna, 21. prosinca
Petar Krešimir 〈G Petra Krešimira〉 m. os. ime, v. Petar i Krešimir (rijetko; 109 nositelja)
► Ime je nosio Petar Krešimir IV., hrvatski kralj iz XI. stoljeća. Prvi je vladar uz čije se ime u vrelima spominje titula kralja (rex) Hrvatske i Dalmacije. [CD (I: 88); HE (s. v. Petar Krešimir IV.)]
Peter 〈G Petra/Petera〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Petar (rijetko; 194 nositelja)
► U kajkavskim je krajevima to izvorni hrvatski lik te u sklonidbi ispada nepostojano e. Ime je u hrvatski moglo dospjeti i iz više stranih jezika.
Petra 〈G Petre〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Petar (veoma često; 17 852 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Potkraj XX. i početkom XXI. stoljeća među pet je najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Hrvatskoj. U novije doba najpopularnije je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je prvo po čestoći nadijevanja među djevojčicama u prvome desetljeću XXI. stoljeća. [Zjačić, Knjiga riječkog notara: 338]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., mađ., češ., slč., slov. Petra; tal. Pietra; polj. Piotra; bug., mak., srp. Петра
Petrica 〈G Petrice〉 ž. os. ime izvedeno od Petra + -ica (rijetko; 128 nositeljica)
Pia 〈G Pije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ prema muškome Pius ~ pius ‘pobožan, blažen, svet, ljubazan’ (rijetko; 199 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., tal., polj., slč. Pia; šp. Pía; slov. Pia, Pija
Pino 〈G Pina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Pino, pokraćeno od imena koja završavaju na -pino, poput Giuseppino, Filippino (odmilice imena Giuseppe, Filippo) [Duden; Oxford; Nomix; Duden (s. v. Pina)] (rijetko; 115 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 209; III: 307)]
Predrag 〈G Predraga〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ postalo od pridjeva predrag ~ pre + drag (srednje često; 3737 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (Suppl. I: 103; V: 44); Istorijski spomenici dubrovačkog arhiva 1939: 62, 64 et passim.]
◆ Drugi jezici: slov. Predrag; mak., srp. Предраг
● Imendan: 1. srpnja
Rada 〈G Rade〉 ž. os. ime pokraćeno od Radmila, Radoslava (razmjerno rijetko; 626 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 157, 255; III: 260); SZB (II: 20, 205, 219 et passim.); Trogirski spomenici (I/1: 1, 53, 139 et passim.)]
Rade 〈G Rade, D Radi〉 m. os. ime pokraćeno od Radimir, Radislav, Radivoj, Radivoje, Radomir, Radoslav, Radovan (srednje često; 1922 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 131, 349, 369); SZB (I: 57)]
Radenka 〈G Radenke, D Radenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Rada + -enka ② nastalo prema muškome Radenko (rijetko; 120 nositeljica)
Radenko 〈G Radenka〉 m. os. ime izvedeno od Rade, Rado + -enko (rijetko; 264 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 3)]
Radica 〈G Radice〉 ž. os. ime izvedeno od Rada + -ica (rijetko; 139 nositeljica)
► [CD (III: 372); Trogirski spomenici (I/1: 6)]
Radimir 〈G Radimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *radъ ‘veseo, voljan’ + *mirъ (veoma rijetko; 30 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (II/1: 150)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Radimír; slov. Radimir; mak., srp., rus. Радимир, Радмир, Радомир
Radislav 〈G Radislav〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *radъ ‘veseo, voljan’ + *slava ‘slava’ (rijetko; 173 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/1: 63)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Radislav; bug., mak., srp., rus. Радислав
Radivoj 〈G Radivoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *radъ ‘veseo, voljan’ + *vojь ‘vojnik’ (rijetko; 412 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Kukuljević Sakcinski (1863: 53, 74); Aličić (1985: 3); Roksandić i Obradović (1989: 137); NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 11]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Radivoj; slov. Radivoj, Radivoje; bug. Радивой; mak. Радивое, Радивој; srp. Радивој, Радивоjе
Radivoje 〈G Radivoja, D Radivoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Radivoj (rijetko; 127 nositelja)
Radmila 〈G Radmile〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *radъ ‘veseo, voljan’ + *milъ (srednje često; 3100 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slov. Radmila; bug., mak., srp., rus. Радмила
Rado 〈G Rade, D Radi〉 m. os. ime pokraćeno od Radimir, Radislav, Radivoj, Radivoje, Radomir, Radoslav, Radovan (rijetko; 143 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 154); Aličić (1985: 3); Muster lista (1577: 668)]
Radoje 〈G Radoja, D Radoju〉 m. os. ime izvedeno od Rade, Rado + -oje (veoma rijetko; 69 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva na dubrovačkome području (likovi Rado(j)e, Radoe). [CD (II: 237); Aličić (1985: 3)]
Radojka 〈G Radojke, D Radojki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Rada + -ojka ② izvedeno od Radoje + -ka (srednje često; 3290 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 4)]
Radomir 〈G Radomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *radъ ‘veseo, voljan’ + *mirъ (razmjerno rijetko; 697 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 126; II: 21, 363); SZB (III: 144)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Radomír; polj., slov. Radomir; bug., mak., srp., rus. Радомир
Radoslav 〈G Radoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *radъ ‘veseo, voljan’ + *slava ‘slava’ (srednje često; 1159 nositelja)
► Po nekim tumačenjima Radoslav je bilo ime prvoga kneza Primorske Hrvatske, koji je vladao potkraj VII. stoljeća. Najstarije latinske potvrde imena potječu iz XI. stoljeća (Radoslaus, Radoslao), a hrvatske iz XII. stoljeća. [CD (II: 126); Šupuk (1981: 24); SZB (I: 48)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Radoslav; polj. Radosław, Redosław; slov. Radoslav; bug., mak., srp., rus. Радослав
● Imendani: 5. siječnja, 7. lipnja
Radoslava 〈G Radoslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Radoslav (rijetko; 143 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (I: 14); Šupuk (1981: 24); Trogirski spomenici (I/2: 67)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Radoslava; polj. Radosława; bug., mak., srp., rus. Радослава
Radovan 〈G Radovana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ pridjev trpni glagola radovati [Grković (1977)] (srednje često; 1828 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća, isprva u dalmatinskim gradovima. [CD (I: 115, 116, 177; II: 434); Trogirski spomenici (I/1: 54); Spisi dubrovačke kancelarije (II: 1, 27 et passim. (Radoanus, Radoan, Radouanus)); Kolanović (2002: 436) ]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Radovan; bug., mak., srp. Радован
● Imendan: 13. siječnja
Rafael 〈G Rafaela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. rāp̄āʼēl ʻBog je iscijelioʼ [Duden] (razmjerno rijetko; 824 nositelja)
► Latinske se potvrde imena (Raphael) spominju u hrvatskim vrelima od XII. stoljeća te se u početku odnose na Mlečane. Lik Raffael potvrđen je od XIII., a Rafael od XIV. stoljeća. U Bibliji Rafael je jedan od trojice imenovanih anđela, uz Mihaela i Gabrijela. Imenom se Rafael početkom XVII. stoljeća na dubrovačkome i neretvanskome području zamjenjivalo narodno ime Rade. [CD (II: 216); Kukuljević Sakcinski (1863: 205); Tkalčić (I: 177); Zjačić (1956: 224); Trogirski spomenici (I/1: 202); HE (s. v. Rafael)]
◆ Drugi jezici: engl. Raphael; njem. Rafael, Raphael; fr. Raphaël; šp., mađ., češ., slč., slov. Rafael; tal. Raffaele, Raffaello; polj. Rafał; bug., mak. Рафаел, Рафаил; srp. Рафаел, Рафаил, Рафаило; rus. Рафаил, Рафаэль
● Imendan: 29. rujna
Rafaela 〈G Rafaele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Rafael (rijetko; 431 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Rafaela, Raphaela; fr. Raphaëlle; šp., češ., polj., slč., slov. Rafaela; tal. Raffaela, Raffaella; mađ. Rafaella; bug., mak., srp. Рафаила; rus. Рафаэля
Rahela 〈G Rahele〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. rāḥēl ʻovcaʼ; u literaturi se donosi i preneseno značenje ‘koja trpi; strpljiva’ [Duden; Keber (2008); Knappová (2010)] (rijetko; 358 nositeljica)
► U Starome zavjetu Rahela je druga Jakovljeva žena te Josipova i Benjaminova majka.
◆ Drugi jezici: engl. Rachel; njem. Rachel, Rahel; fr. Rachel, Rachelle; šp. Raquel; tal. Rachele; mađ. Ráhel; češ. Ráchel; polj. Rachel, Rachela; slov. Rahela; bug. Рахила; mak. Ракила, Рахела, Рахила; srp. Ракела, Ракила, Рахила; rus. Рахиль
● Imendan: 11. srpnja
Rajka 〈G Rajke, D Rajki〉 ž. os. ime ① narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ka od Raja, što je pokraćeno od složenih imena poput Radmila, Radoslava ② nastalo prema muškome Rajko (srednje često; 1139 nositeljica)
Rajko 〈G Rajka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ko od Rajo, što je pokraćeno od složenih imena poput Radimir, Radomir, Radoslav (srednje često; 2092 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 4, 18, 41 et passim.)]
● Imendani: 7. siječnja, 31. kolovoza
Rajna 〈G Rajne〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufksom -na od Raja, što je pokraćeno od složenih imena poput Radmila, Radoslava [Grković (1977)] (rijetko; 340 nositeljica)
► [Duden]
Ramadan 〈G Ramadana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ramadan ← arap. ramaḍān ‘deveti mjesec lunarne godine, mjesec velikoga posta’ [Smailović (1977)] (veoma rijetko; 84 nositelja)
Ramiz 〈G Ramiza〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Rāmiz ← arap. rāmiz ʻonaj koji na nešto upozorava, koji se simbolički, fi gurativno izražava, koji je vješt alegoričnomu ili simboličnomu govoru’[Smailović (1977)] (rijetko; 207 nositelja)
Ramiza 〈G Ramize〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ramize ← arap. rāmizä ‘ona koja na nešto upozorava, koja se simbolički, fi gurativno izražava, koja je vješta alegoričnomu ili simboličnomu govoru’[Smailović (1977)] (rijetko; 175 nositeljica)
Ramo 〈G Rame, D Rami〉 m. os. ime pokraćeno od Ramadan (rijetko; 125 nositelja)
Ramona 〈G Ramone〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Ramona, ž. prema m. Ramon ← njem. Raimund < pgerm. *ragina ‘odluka (bogova), sudbina’ + *mundō ‘ruka, zaštita’[Duden; Keber (2008); Kroonen (2013)] (rijetko; 218 nositeljica)
Ranka 〈G Ranke, D Ranki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ranko (srednje često; 1144 nositeljica)
Ranko 〈G Ranka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ od starijega Hranko, što je izvedeno od pokraćene osnove složenih imena poput Hranislav (od hraniti ‘čuvati’ + slava) [Skok (I: 684); Maretić (1887: 147)] (srednje često; 1882 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 134, 194 et passim.)]
◆ Drugi jezici: češ. Ranko; bug., mak., srp. Ранко
Rasema 〈G Raseme〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla, v. Rasima (rijetko; 101 nositeljica)
Rasim 〈G Rasima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Rāsim ← arap. rāsim ʻpisar, bilježnik; crtač, slikarʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 240 nositelja)
Rasima 〈G Rasime〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Rasime ← arap. rāsimä ‘pisarica, crtačica, slikarica’ (veoma rijetko; 69 nositeljica)
Ratimir 〈G Ratimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od ratiti + -mir ‘velik, slavan’ ~ ‘velik, slavan u ratu’ (rijetko; 289 nositelja)
► Ime je potvrđeno u IX. stoljeću. Nosio ga je knez Panonske Hrvatske koji je vladao 829. – 838. godine. [Wikipedia]
◆ Drugi jezici: mak., srp., rus. Ратимир
Ratka 〈G Ratke, D Ratki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Rada + -ka ② nastalo prema muškome Ratko (rijetko; 236 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u Zadru potkraj XIII. stoljeća (lik Ratca). [SZB (I: 158)]
Ratko 〈G Ratka〉 m. os. ime izvedeno od Rade, Rado + -ko (srednje često; 1880 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj XII. stoljeća (likovi Ratco i Radco), a češće potvrde nalazimo od XIII. stoljeća. [CD (II: 190); Trogirski spomenici (II/1: 33); Ančić (2014: 34); SZB (I: 18, 113)]
Ratomir 〈G Ratomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Ratimir (rijetko; 174 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ. Ratmír; srp. Ратомир
Raul 〈G Raula〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal., šp. Raul ~ fr. Raoul ← njem. Radolf < stvnjem. rāt ‘savjet’ + wolf ‘vuk’ [Duden] (rijetko; 223 nositelja)
Razija 〈G Razije〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Raziye ← arap. rāḍiyä ʻzadovoljna, suglasnaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 164 nositeljice)
Rea 〈G Ree〉 ž. os. ime latinskoga ili grčkoga podrijetla ◊ 1 lat. Rea, Rhea; prema rimskoj legendi Rea Silvia bila je majka Romula i Rema, osnivača grada Rima, pa prema tome i pramajka Rimljana, 2 grč. Ῥέα [Rhéa]; u grčkoj mitologiji kći Urana i Geje, Kronova žena te majka Zeusa i drugih bogova (razmjerno rijetko; 714 nositeljica)
► [Duden; Behind the Name]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Rea, Rhea; fr. Rhéa; šp., tal., mađ., češ. Rea; rus. Рея
Rebecca 〈G Rebecce, D Rebecci〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Rebeka (rijetko; 165 nositeljica)
Rebeka 〈G Rebeke, D Rebeki〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ lat. Rebecca, grč. Ῥεβέκκα [Rhebékka] ← hebr. riḇqāh; dublja je etimologija nejasna (razmjerno rijetko; 559 nositeljica)
► To je ime u Bibliji nosila Izakova žena, majka Ezava i Jakova.
◆ Drugi jezici: engl., tal. Rebecca; njem. Rebekka; fr. Rébecca; šp. Rebeca; mađ., češ., polj., slč., slov. Rebeka; bug., mak. Ребека, Ревека; srp. Ревека; rus. Ребекка, Ревекка
● Imendani: 23. ožujka, 30. kolovoza
Refik 〈G Refika〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Refīk ← arap. Räfīq ʻdrug, prijatelj; suputnik, pratiteljʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 129 nositelja)
Regina 〈G Regine〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. regina ‘kraljica’ (rijetko; 388 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka; Kolanović i Marjanić (2008: 464)]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., mađ., polj., slov. Regina; njem. Regina, Regine; fr. Régine; češ. Regina, Regína; slč. Regína; bug., mak., srp., rus. Регина
● Imendan: 22. kolovoza
Renata 〈G Renate〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. renata ‘ponovno rođena’, particip perfekta glagola renascor ‘opet se roditi, rasti, nastati’ [Duden; Keber (2008); Oxford] (često; 8761 nositeljica)
► Ime se u doba ranoga kršćanstva davalo poganima pri krštenju jer su po kršćanskome shvaćanju krštenjem ‘nanovo rođeni’. Tijekom 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [Keber (2008)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Renée; njem. Renata, Renate; šp., tal., polj., slov. Renata; mađ., slč. Renáta; češ. Renata, Renáta; bug., mak. Рената; rus. Рената, Рината
● Imendani: 28. ožujka, 22. svibnja
Renato 〈G Renata〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Renato < lat. renatus ‘nanovo rođen’, v. Renata (srednje često; 4207 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., fr. René; njem. Renatus; šp., slov. Renato; mađ. Renátó; češ. Renát; polj. Renat; slč. Renát, Renátus; rus. Ренат, Ринат
● Imendan: 12. studenoga
Rene 〈G Renea, D Reneu〉 m. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. René < lat. Renatus, v. Renato (rijetko; 416 nositelja)
Reza 〈G Reze〉 ž. os. ime pokraćeno od Tereza, Terezija (razmjerno rijetko; 746 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA MK 719, fol. 82v]
Ria 〈G Rije〉 ž. os. ime pokraćeno od Maria, v. Marija (rijetko; 107 nositeljica)
Rikard 〈G Rikarda〉 m. os. ime germanskoga podrijetla ◊ njem. Richard, engl. Richard, šved., norv., dan. Rikard < pgerm. *rīk- ʻvladar, kraljʼ + *hardu- ʻsilan, žestok, tvrdʼ[Duden] (rijetko; 208 nositelja)
► Latinski lik (Riccardus) potvrđen je početkom XIII. stoljeća. [CD (III: 219)]
◆ Drugi jezici: fr., češ., slč. Richard; šp. Ricardo; tal. Riccardo; mađ. Richárd, Rikárd; polj. Ryszard; slov. Rihard; bug. Рихард; mak. Рикард; rus. Рихард, Ричард
● Imendani: 7. veljače, 3. travnja, 14. lipnja
Rikardo 〈G Rikarda〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal. Riccardo, šp. Ricardo, v. Rikard (rijetko; 205 nositelja)
Rina 〈G Rine〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Katarina, Marina i drugih imena sa sastavnicom -rina ② nastalo prema muškome Rino (rijetko; 481 nositeljica)
Rino 〈G Rina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Rino, pokraćeno od imena koja završavaju na -rino, npr. Arturino, Salvatorino [Duden] (razmjerno rijetko; 578 nositelja)
Rita 〈G Rite〉 ž. os. ime pokraćeno od Margarita, v. Margareta (razmjerno rijetko; 514 nositeljica)
Robert 〈G Roberta〉 m. os. ime germanskoga podrijetla ◊ njem., engl. Robert ← stfr. Robert ← stvnjem. Hruodberaht ~ pgerm. *hroþi ʻslavaʼ + stvnjem. beraht ʻsjajanʼ[Keber (2008); Knappová (2010); Kroonen (2013)] (veoma često; 14 983 nositelja)
► Latinski lik imena (Robertus) potvrđen je u hrvatskim vrelima od sredine XII. stoljeća. U srednjemu vijeku uglavnom ga nose stranci. Hrvatski je lik potvrđen u XIX. stoljeću. Ime je vrlo često od sredine XX. stoljeća, osobito u Istri, Hrvatskome primorju i Gorskome kotaru. Sedamdesetih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Hrvatskoj. [CD (II: 62 et passim.); Tkalčić (II: 4, 110); HDA, MK 96.]
◆ Drugi jezici: fr., češ., polj., slov. Robert; šp., tal. Roberto; mađ., slč. Róbert; bug., mak., srp., rus. Роберт
● Imendani: 26. veljače, 17. travnja, 7. lipnja, 17. rujna
Roberta 〈G Roberte〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Robert (srednje često; 1167 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., mađ., češ., polj., slov. Roberta; njem. Roberta, Roberte; slč. Róberta; bug., mak., rus. Роберта
Robertina 〈G Robertine〉 ž. os. ime izvedeno od Roberta + -ina (rijetko; 137 nositeljica)
Robertino 〈G Robertina〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal., šp. Robertino, umanjenica od Roberto, v. Robert (rijetko; 124 nositelja)
Roberto 〈G Roberta〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal., šp. Roberto, v. Robert (srednje često; 1528 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 468)]
Robi 〈G Robija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Robby, Robbie, odmilica od Robert (rijetko; 149 nositelja)
Robin 〈G Robina〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Robin, odmilica od Robert (rijetko; 132 nositelja)
Rok 〈G Roka〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Rocco ~ lat. Rochus, stvnjem. Roho, skraćeno od složenih imena poput Rochwald, Rochold, Rochbert [Duden] (rijetko; 305 nositelja)
► Ime je nosio svetac iz XIV. stoljeća, zaštitnik od kuge i kolere.
◆ Drugi jezici: engl. Rock; njem., slč. Rochus; fr., češ., polj. Roch; šp. Roque; tal. Rocco; mađ. Rokkó, Rókus; slov. Rok; bug. Роко; srp. Рока
● Imendan: 16. kolovoza
Roko 〈G Roka〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Rok (često; 5388 nositelja)
► Na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće najrasprostranjenije je u Dalmaciji, osobito na zadarskome području.
Roksanda 〈G Roksande〉 ž. os. ime ◊ od starijega Roksandra, što je vjerojatno nastalo ukrštanjem Roksana (od grč. Ῥωξάνη [Rhōksánē] , v. Rosana i Aleksandra (veoma rijetko; 29 nositeljica)
Roland 〈G Rolanda〉 m. os. ime germanskoga podrijetla ◊ engl., njem. Roland ← fr. Roland ← stvnjem. Hruodland/Hruodnand ~ stvnjem. Hruod- < pgerm. *hroþi ʻslavaʼ + stvnjem. nand ʻnaglostʼ, pučkoetimološki povezano s *land- ʻzemljaʼ [Duden; Knappová (2010); Keber (2008)] (rijetko; 312 nositelja)
► U hrvatskim je vrelima ime potvrđeno od druge polovice XII. stoljeća. Prema tradicionalnoj historiografiji vojvoda Roland (katkad i Orlando) bio je jedan od vitezova Karla Velikoga. Njegova herojska smrt opjevana je u starofrancuskome epu La Chanson de Roland (Pjesan o Rolandu). [CD (II: 46, 71, 20)8; HE (s. v. Roland)]
◆ Drugi jezici: engl. Roland, Rowland; njem., fr., češ., polj., slč., slov. Roland; šp. Rolando, Roldán; tal. Orlando, Rolando; mađ. Lóránt; bug., mak. Роланд; rus. Роланд, Ролланд
Roman 〈G Romana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Romānus, dosl. ‘Rimljanin; rimski’ ~ Rōma ‘Rim’ (srednje često; 1052 nositelja)
► Latinski lik imena (Romanus) potvrđen je od XIII. stoljeća, a hrvatski lik (Roman) od XV. stoljeća. Svetac imenom Roman spominje se u Liber Pontificalis, a kršćanska ga tradicija smješta u Cezareju i Antiohiju, gdje je u IV. stoljeću preminuo mučeničkom smrću. U IV. i V. stoljeću u Francuskoj se spominju dvojica svetaca toga imena, a u katoličkome ih kalendaru ima još nekoliko. Ime se proširilo u srednjemu vijeku zato što su ga nosili mnogi svetci te trojica rimskih i bizantskih careva. [Trogirski spomenici (I/1: 5, 10 et passim.); Aličić (1985: 29, 599); Duden]
◆ Drugi jezici: njem. Roman, Romanus; fr. Romain; šp., mađ. Román; tal. Romano; češ., polj., slč., slov. Roman; bug., mak., srp., rus. Роман
● Imendani: 28. veljače, 18. travnja, 9. kolovoza, 18. studenoga
Romana 〈G Romane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Roman, Romano (srednje često; 2165 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Romaine; njem., šp., tal., češ., polj., slč., slov. Romana; fr. Romaine, Romane; mađ. Romána; mak., srp., rus. Романа
● Imendan: 23. veljače
Romano 〈G Romana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Romano, v. Roman (srednje često; 1016 nositelja)
Romeo 〈G Romea〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Romeo < lat. Romaeus ← grč. Ῥωμαῖος [Rhōmaȋos] ‘Rimljanin’ ~ Ῥώμη [Rhṓmē] ‘Rim’ (razmjerno rijetko; 634 nositelja)
► Ime je u kasnoj antici označavalo stanovnika Rimskoga Carstva, a u srednjemu vijeku tako su nazivani hodočasnici u Rim. [Duden; Keber (2008)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., češ., slč., slov. Romeo; fr. Roméo; mađ. Rómeó; polj. Romeusz; bug., mak., srp., rus. Ромео
● Imendan: 21. studenoga
Romina 〈G Romine〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Romina ~ Romana [Duden; Behind the Name] (razmjerno rijetko; 643 nositeljice)
◆ Drugi jezici: njem., šp., mađ., češ., slov. Romina; bug. Ромина
Ronald 〈G Ronalda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl., škot. Ronald ← stnord. Rögnvaldr ~ stnord. regin ʻbogoviʼ + valda ʻvladatiʼ [Duden; Kroonen (2013)] (rijetko; 327 nositelja)
◆ Drugi jezici: njem., fr., češ., polj., slč. Ronald; šp., tal. Ronaldo; rus. Рональд
Rosa 〈G Rose〉 ž. os. ime ① v. Roza ② pokraćeno od Roksanda, Rosanda, Rosana ③ narodnoga podrijetla ◊ prema imenici rosa < psl. *rosa, simbol svježine i mladosti (razmjerno rijetko; 634 nositeljice)
Rosana 〈G Rosane〉 ž. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ 1 tal. Rossana < lat. Rōxānē ← grč. Ῥωξάνη [Rhōksánē] ← perz. ‘koja svijetli’, žena Aleksandra Velikoga, baktrijska princeza[Keber (2008); Behind the Name], 2 tal. Rosana, v. Rozana ② narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od rosa + -ana, usp. Rosa (rijetko; 283 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od druge polovice XII. stoljeća. [CD (II: 128)]
Rosanda 〈G Rosande〉 ž. os. ime, v. Roksanda (razmjerno rijetko; 531 nositeljica)
Roza 〈G Roze〉 ž. os. ime ① stranoga podrijetla ◊ njem., tal. Rosa ~ lat. rosa ‘ruža’ ② pokraćeno od Rozalija, Rozana, Rozarija (srednje često; 1395 nositeljica)
► Lik Rosa pojavljuje se u XIV. stoljeću, a hrvatski lik Roza zabilježen je u matičnim knjigama u Zagrebu u drugoj polovici XIX. stoljeća. [HDA, MK 1288]
Rozalija 〈G Rozalije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Rosalia; formalno se može izvesti od lat. rosa ‘ruža’ (usp. lat. rosalia ‘ružin vijenac’, rosarium ‘ružičnjak’)[Duden; Keber (2008)] (srednje često; 2139 nositeljica)
► Ime je u hrvatskim vrelima potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. Često se nadijevalo 20-ih i 30-ih godina XX. stoljeća u Međimurju. Nosila ga je svetica iz XII. stoljeća, zaštitnica Palerma.
◆ Drugi jezici: engl. Rosalia, Rozalia, Rozalie; njem. Rosalia, Rosalie; fr. Rosalie; šp. Rosalía; tal. Rosalia; mađ., slč. Rozália; češ. Rozálie; slov. Rozalija; bug., rus. Розалия; mak., srp. Розалија
● Imendani: 13. ožujka, 23. kolovoza, 4. rujna
Rozana 〈G Rozane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal. Rosanna, engl. Rosanne, složeno od Rosa + Anna, v. Roza, Ana [Duden; Knappová (2010); Oxford] (rijetko; 227 nositeljica)
Rozarija 〈G Rozarije〉 ž. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal. Rosaria, šp. Rosario < lat. rosarium ‘krunica’, dosl. ‘ružičnjak’ (rijetko; 147 nositeljica)
Rozika 〈G Rozike〉 ž. os. ime izvedeno od Roza + -ika (rijetko; 435 nositeljica)
Rozina 〈G Rozine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal., njem. Rosina, izvedeno od Rosa + -ina, v. Roza (rijetko; 290 nositeljica)
Roža 〈G Rože〉 ž. os. ime , v. Ruža (razmjerno rijetko; 580 nositeljica)
Rudi 〈G Rudija〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Rudi, pokraćeno od Rudolf (rijetko; 219 nositelja)
Rudolf 〈G Rudolfa〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Rudolf < stvnjem. Hruodolf ~ stvnjem. Hruod- < pgerm. *hroþi ʻslavaʼ + stvnjem. wolf ʻvukʼ (srednje često; 3290 nositelja)
► U hrvatskim se krajevima češće nadijeva od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., mađ., češ., polj., slč., slov. Rudolf; fr. Rodolph, Rodolphe; šp., tal. Rodolfo; bug., mak. Рудолф; rus. Рудольф
● Imendan: 17. travnja
Ruža 〈G Ruže〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu cvijeta ruža ‘Rosa’ (← stvnjem. rōsa ← lat. rosa) [HER] (veoma često; 11 478 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća (kad se pojavljuju likovi Ruga, Rusa, Rusia…). Često se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća u Slavoniji i Srijemu. [Trogirski spomenici (I/1: 53, 77, 168)]
● Imendani: 6. ožujka, 23. kolovoza, 7. listopada
Ružica 〈G Ružice〉 ž. os. ime izvedeno od Ruža + -ica (veoma često; 14 134 nositeljice)
► Ime se često nadijevalo u Slavoniji i Srijemu 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća, pa je danas na osmome mjestu po broju nositeljica u Osječko-baranjskoj županiji. Tijekom 60-ih godina bilo je popularno i u varaždinskome kraju.
Sabina 〈G Sabine〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Sabīna ‘Sabinjanka’ ~ Sabīni ‘Sabinjani, staro italsko pleme susjedno Latinima’ (srednje često; 1986 nositeljica)
► [Duden]
◆ Drugi jezici: njem. Sabina, Sabine; fr. Sabine; šp., češ., polj., slov. Sabina; tal. Sabina, Savina; mađ. Szabina, Szavina; slč. Sabína; bug., rus. Сабина
● Imendani: 9. veljače, 13. ožujka, 5. prosinca, 7. prosinca
Sabrina 〈G Sabrine〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Sabrina ← lat. Sabrina, ime današnje rijeke Severn u Engleskoj, vjerojatno keltskoga podrijetla [Keber (2008)] (rijetko; 294 nositeljice)
► Sabrina se spominje u velškoj legendi kao ime nezakonite kćeri velškoga kralja Locrina koja je utopljena u rijeci Severnu (velš. Hafren) po nalogu njegove žene Gwendolen. [Keber (2008); Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Sabrina, Sabryna; njem., šp., tal., češ., polj., slov. Sabrina; mađ. Szabrina
Sadeta 〈G Sadete〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Saadet ← arap. sä'ādät ʻsreća, blaženstvo’ [Smailović (1977)] (rijetko; 125 nositeljica)
Safet 〈G Safeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Saffet, Safvet ← arap. ṣafwät ʻnajbolji dio, elita; čistoćaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 346 nositelja)
Safeta 〈G Safete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Safet (rijetko; 101 nositeljica)
Salih 〈G Saliha〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Sālih ← arap. Ṣāliḥ ʻdobar, valjan, solidan; čestit, pošten; uredanʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 171 nositelj)
Samanta 〈G Samante〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Samantha, vjerojatno prema muškome Sam, što je pokraćeno od Samuel [Duden; Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 693 nositeljice)
►
◆ Drugi jezici: njem. Samantha; šp., polj., slov. Samanta; tal. Samanta, Samantha; mađ. Szamanta
Samantha 〈G Samanthe〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla, v. Samanta (rijetko; 126 nositeljica)
Samir 〈G Samira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. sāmir ʻonaj koji noću sijeli i razgovara; noćni zabavljač na sijeluʼ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 834 nositelja)
Samira 〈G Samire〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. sāmirä ʻona koja noću sijeli i razgovara; noćna zabavljačica na sijeluʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 165 nositeljica)
Samuel 〈G Samuela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. šǝmūʼēl; dublja je etimologija nesigurna, a povezuje se sa značenjem ‘Bog ga je pozvao po imenu’ i ‘čuo je Boga’ (rijetko; 280 nositelja)
► Samuel je u Bibliji posljednji izraelski sudac i prorok. [HE (s. v. Samuel)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., polj., slč., slov. Samuel; tal. Samuele; mađ. Sámuel; bug., rus. Самуил; mak. Самoил, Самуил; srp. Самуил, Самуило
● Imendani: 16. veljače, 20. kolovoza, 10. listopada
Sanda 〈G Sande〉 ž. os. ime, v. Sandra (srednje često; 1491 nositeljica)
Sandi 〈G Sandija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Sandy, pokraćeno od Alexander, v. Aleksandar (razmjerno rijetko; 823 nositelja)
Sandra 〈G Sandre〉 ž. os. ime pokraćeno od Aleksandra (veoma često; 10 840 nositeljica)
► Ime je 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća bilo prvo po čestoći nadijevanja u Istri i Hrvatskome primorju.
Sandro 〈G Sandra〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Sandro, pokraćeno od Alessandro, v. Aleksandar [Duden; Oxford] (srednje često; 1450 nositelja)
Sanel 〈G Sanela〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 275 nositelja)
Sanela 〈G Sanele〉 ž. os. ime nejasna postanja (srednje često; 2299 nositeljica)
Sanja 〈G Sanje〉 ž. os. ime ① ruskoga podrijetla ◊ rus. Саня, odmilica od Александра, v. Aleksandra [Duden; Oxford] ② narodnoga podrijetla ◊ ~ sanjati (veoma često; 18 821 nositeljica)
► Ime je u Hrvatskoj postalo popularno 60-ih (osmo po čestoći nadijevanja) i 70-ih godina XX. stoljeća (treće po čestoći nadijevanja). Početkom XXI. stoljeća često se nadijeva u Primorsko-goranskoj (na sedmome mjestu) i Istarskoj (na osmome mjestu) županiji.
◆ Drugi jezici: slov. Sanja; bug. Саня; mak., srp. Сања
Sanjica 〈G Sanjice〉 ž. os. ime izvedeno od Sanja + -ica (rijetko; 391 nositeljica)
Sanjin 〈G Sanjina〉 m. os. ime izvedeno od Sanja + -in (srednje često; 1256 nositelja)
Sara 〈G Sare〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. śārāh ʻplemkinjaʼ [Amerl (1997)] (često; 9719 nositeljica)
► Ime se često nadijeva od 90-ih godina XX. stoljeća, posebice u Istri i Međimurju. Početkom XXI. stoljeća među pet je najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u cijeloj Hrvatskoj. Sara je u Bibliji Abrahamova žena, pramajka izraelskoga naroda.
◆ Drugi jezici: engl. Sara, Sarah; njem. Sara, Sarah, Zarah; fr., šp., tal., polj., slov. Sara; mađ., češ., slč. Sára; bug., mak., srp. Сара; rus. Сара, Сарра
● Imendan: 9. listopada
Sarafina 〈G Sarafine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 nastalo ukrštanjem imena Sara i Serafina, 2 ~ svahili ‘sjajna zvijezda’ [Behind the Name; Wikipedia] (rijetko; 150 nositeljica)
► Ime je nosila glavna junakinja istoimenoga južnoafričkog mjuzikla o aparthejdu.
Sarah 〈G Sare〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Sara (rijetko; 332 nositeljice)
Saša1 〈G Saše〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Саша, odmilica od Александр, v. Aleksandar [Duden; Grković (1977); Oxford] (često; 7677 nositelja)
Saša2 〈G Saše〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Саша, odmilica od Александра, v. Aleksandra [Duden; Oxford] (rijetko; 470 nositeljica)
Sava1 〈G Save〉 m. os. ime hebrejskoga podrijetla ◊ hebr. saḇā ← aram. ‘starac, djed’ (rijetko; 360 nositelja)
► Ime je nosio sveti Sava, rođen kao Rastko Nemanjić (1169. – 1236.), jedan od najvećih svetaca Srpske pravoslavne Crkve, pod kojim je ta crkva postala autonomna.
◆ Drugi jezici: šp. Sabás; češ., slč. Sáva; polj. Saba, Sabas, Sabbas, Sawa; bug., rus. Сава, Савва; mak., srp. Сава
Sava2 〈G Save〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Sava1 ② pokraćeno od Saveta (razmjerno rijetko; 573 nositeljice)
Saveta 〈G Savete〉 ž. os. ime pokraćeno od Jelisaveta, v. Elizabeta (rijetko; 159 nositeljica)
Savka 〈G Savke, D Savki〉 ž. os. ime izvedeno od Sava2 + -ka (razmjerno rijetko; 576 nositeljica)
Savo 〈G Save, D Savi〉 m. os. ime hebrejskoga podrijetla, v. Sava 1 (razmjerno rijetko; 693 nositelja)
Sead 〈G Seada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Seād ← arap. Sä'ād ʻSretniʼ ~ arap. s'd ʻbiti sretan, imati srećeʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 416 nositelja)
Sebastian 〈G Sebastiana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Sebastijan (razmjerno rijetko; 610 nositelja)
Sebastijan 〈G Sebastijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Sebastianus ~ grč. σεβαστός [sebastós] ‘uzvišen, štovan’ (prijevod lat. augustus, titule koja se pridijevala rimskim carevima)[Tagliavini (1978); Behind the Name] (srednje često; 1166 nositelja)
► Ime je u latinskome liku Sebastianus u Hrvatskoj potvrđeno od XII. stoljeća. Lik Sebastyan potvrđen je u XVI. stoljeću.
U povijesnim vrelima nema podataka o svetome Sebastijanu (III. st.). Njegov se kult razvijao u srednjemu vijeku, kad je postao jednim od najvažnijih zaštitnika od kuge. [CD (II: 43, 134); Klaić V: 635]
◆ Drugi jezici: engl., njem., polj. Sebastian; fr. Sébastien; šp. Sebastián; tal. Sebastiano; mađ. Sebestyén; češ. Sebestian, Sebastián, Šebastián, Šebestián; slč. Sebastián, Šebastián; slov. Boštjan, Sebastijan, Sebastjan; bug. Севастиян; mak., srp. Себастијан, Севастијан; rus. Севастиан, Севастьян
● Imendani: 20. siječnja, 10. rujna, 16. prosinca
Seka 〈G Seke, D Seki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema imenici seka, odmilica od sestra (rijetko; 177 nositeljica)
Selma 〈G Selme〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Selma ← arap. Sälmā ʻZdravaʼ ~ arap. slm ʻbiti zdrav, čitav; biti siguran; spasiti seʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 390 nositeljica)
Semir 〈G Semira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. sämīr ʻonaj koji noću sijeli i razgovara; noćni zabavljačʼ, usp. Samir [Smailović (1977)] (rijetko; 133 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Samir, Semir
Sena 〈G Sene〉 ž. os. ime pokraćeno od Ksenija, Senada i drugih imena sa sastavnicom sen (veoma rijetko; 79 nositeljica)
Senad 〈G Senada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. korijen snd ʻoslanjati se, pouzdati se, imati povjerenja; poduprijetiʼ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 813 nositelja)
Senada 〈G Senade〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Senad (razmjerno rijetko; 521 nositeljica)
Sendi 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Sandy (i Sandie), pokraćeno od Alexandra, v. Aleksandra, usp. Sandi (rijetko; 109 nositeljica)
Senija 〈G Senije〉 ž. os. ime ① v. Ksenija ② muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Seniye ← arap. säniyyä ʻvisoka, uzvišena; sjajna, blistava; divnaʼ[Smailović (1977)] (rijetko; 457 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Senija; bug. Сения ; mak., srp. Сенија
Senka 〈G Senke, D Senki〉 ž. os. ime izvedeno od Sena + -ka (srednje često; 2536 nositeljice)
Serafina 〈G Serafine〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ prema kslat. Seraphinus ~ hebr. śərāp̄īm ‘serafini, anđeli koji okružuju božansko prijestolje’, dosl. ‘oni koji gore, gorući’[Duden; Tagliavini (1978); HE (s. v. serafini)] (veoma rijetko; 87 nositeljica)
Serđo 〈G Serđa〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Sergio [čit. serđo], v. Sergio , Sergije (rijetko; 393 nositelja)
Sergej 〈G Sergeja〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Сергéй, v. Sergije [Keber (2008); Duden] (rijetko; 263 nositelja)
Sergije 〈G Sergija, D Sergiju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Sergius, rimsko rodovsko ime (veoma rijetko; 80 nositelja)
► U hrvatskim je krajevima ime potvrđeno od XII. stoljeća zapisano kao Sergie.
Ime je nosio kršćanski svetac Sergije (lat. Sergius). Kult svetaca Sergija i Bakha proširio se za vrijeme cara Justinijana u VI. stoljeću. U hrvatskim se krajevima kult ponajviše proširio u južnoj Dalmaciji (na dubrovačkome području). Sergije i Bakho (Srđ i Bah) pripadaju skupini tzv. mučenika vojnika te se u kršćanskoj umjetnosti najčešće prikazuju u vojnim odorama, s palminim granama u rukama.
[CD (II: 18, 38, 151, 249)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., slč. Sergius; fr. Serge; šp., tal. Sergio; mađ. Szergiusz; polj. Sergiusz; slov. Sergij; bug., rus. Сергей, Сергий; mak. Сергеј, Сергиј, Сергија; srp. Сергије
Sergio 〈G Sergia〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Sergio [čit. Serđo] < lat. Sergius, v. Sergije (rijetko; 365 nositelja)
Sidonija 〈G Sidonije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ prema muškome Sidonius, što je izvedeno od toponima Sidon, u antici glavni fenički grad (grč. Σιδών [Sidṓn] ← hebr. ṣīḏōn)[Duden; Oxford; Bibellexikon] (rijetko; 208 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Sidony; njem. Sidonia, Sidonie ; fr., češ. Sidonie; šp., tal. Sidonia; mađ. Szidónia; polj. Sydonia; slč. Sidónia; slov. Sidonija; bug. Сидония; srp. Сидонија
● Imendani: 21. kolovoza, 15. studenoga
Silva 〈G Silve〉 ž. os. ime pokraćeno od Silvija, Silvana (razmjerno rijetko; 889 nositeljica)
Silvan 〈G Silvana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Silvanus, starorimski bog šuma i polja ~ lat. silva ‘šuma’ [Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (veoma rijetko; 27 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl. Sylvanus; njem. Silvan, Silvanus; fr. Sylvain; šp., tal. Silvano; mađ. Szilvánusz; češ. Silvan, Silván; polj. Sylwan; slč. Silván; slov. Silvan; rus. Селиван, Силван, Силуан
Silvana 〈G Silvane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Silvan (srednje često; 3078 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Silvana, Sylvana; fr. Sylvaine; šp., tal., slov. Silvana; mađ. Szilvána; češ. Silvana, Silvána; polj. Sylwana; slč. Silvána; bug., mak., srp. Силвана; rus. Силвана, Сильвана
Silvano 〈G Silvana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Silvano < lat. Silvanus, v. Silvan (razmjerno rijetko; 713 nositelja)
Silvestar 〈G Silvestra〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Silvester, Sylvester ~ silvestris, silvester ‘šumski; šumovit; iz šume’ ~ silva ‘šuma’ [Duden; Oxford] (rijetko; 474 nositelja)
► Ime su nosila dvojica papa i dvojica protupapa. Najpoznatiji je papa sveti Silvestar I. (IV. st.), po kojemu se posljednji dan kalendarske godine naziva Silvestrovo.
◆ Drugi jezici: engl., njem. Silvester, Sylvester; fr. Sylvestre; šp. Silvestre; tal. Silvestro; mađ. Szilveszter; češ. Silvestr; polj. Sylwester; slč., slov. Silvester; bug. Силвестьр; mak. Силвестар, Силвестер, Силвестр; srp. Силвестар, Силвестер; rus. Селиверст, Силвестр, Сильвестр
● Imendani: 20. studenoga, 31. prosinca
Silvia 〈G Silvije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Silvija (razmjerno rijetko; 719 nositeljica)
Silvija 〈G Silvije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Silvia, prema m. Silvius, v. Silvije (srednje često; 4608 nositeljica)
► Ime je nosila Rea Silvia, majka Romula i Rema, legendarnih osnivača grada Rima ( usp. Rea ) te svetica iz VI. stoljeća, majka pape Grgura Velikoga.
◆ Drugi jezici: engl., njem. Silvia, Sylvia; fr. Sylvie; šp., tal., slč. Silvia; mađ. Szilvia; češ. Silvie, Sylvie; polj. Sylwia; slov. Silvija; bug. Силвия; mak., srp. Силвија; rus. Сильвия
● Imendani: 3. studenoga, 31. prosinca
Silvije 〈G Silvija, D Silviju〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Silvius ~ silva ‘šuma’ (rijetko; 270 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., slč. Silvius; šp., tal. Silvio; mađ. Szilvió, Szilviusz; polj. Sylwiusz; slov. Silvo; bug. Силви; srp. Силвије; rus. Сильбий
● Imendan: 4. svibnja
Silvijo 〈G Silvija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Silvio < lat. Silvius, v. Silvije (rijetko; 320 nositelja)
Silvio 〈G Silvija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Silvijo, Silvije (srednje često; 1508 nositelja)
Simeon 〈G Simeona〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Šimun (rijetko; 120 nositelja)
► Šimun, Simon . U prijevodima Biblije pod transliteriranim likom Symeon (lat.), Συμεών [Symeṓn] (grč.) spominju se jedan od dvanaestorice Jakovljevih sinova te novozavjetni lik, starac koji je blagoslovio dijete Isusa u hramu. [Tagliavini (1978); Oxford; Duden]
◆ Drugi jezici: njem., češ., slč., slov. Simeon; šp. Simeón; tal. Simeone; mađ. Semjén, Simeon; polj. Symeon; bug., mak. Симеон; srp. Симеон, Симеун; rus. Семён, Симеон
Simo 〈G Sime, D Simi〉 m. os. ime pokraćeno od Simeon, Simon (razmjerno rijetko; 533 nositelja)
Simon 〈G Simona〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Šimun (rijetko; 451 nositelj)
Simona 〈G Simone〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem., engl., fr. Simone, nastalo prema muškome Simon (razmjerno rijetko; 682 nositeljice)
Siniša 〈G Siniše〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od sin + -iša (često; 8408 nositelja)
► Ime je 70-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Bjelovarsko-bilogorskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. Na proširenost imena utjecala je omiljenost lika Siniše iz romana Grička vještica Marije Jurić Zagorke.
◆ Drugi jezici: slov. Siniša; mak., srp. Синиша
● Imendan: 28. listopada
Slađan 〈G Slađana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Slađana (rijetko; 325 nositelja)
◆ Drugi jezici: mak. Слаѓан; srp. Слађан
Slađana 〈G Slađane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ž. r. pridjeva slađahan (od sladak) [Grković (1977)] (srednje često; 2922 nositeljice)
◆ Drugi jezici: mak. Слаѓана; srp. Слађана
Slava 〈G Slave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pokraćeno od imena sa sastavnicom slav, npr. Krunoslava, Miroslava, Slavenka, 2 prema imenici slava, usp. Glorija (srednje često; 2539 nositeljica)
► Ime je potvrđeno potkraj XII. stoljeća. [CD (II: 188); Trogirski spomenici (I/1: 90, 289, 303, 504)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Sláva; polj. Sława; slov. Slava; bug., mak., srp., rus. Слава
Slaven 〈G Slavena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema etnonimu Slaven ‘pripadnik slavenskih naroda’ (srednje često; 2454 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (III: 104)]
Slavenka 〈G Slavenke, D Slavenki〉 ž. os. ime izvedeno od Slaven + -ka (rijetko; 231 nositeljica)
Slavica 〈G Slavice〉 ž. os. ime izvedeno od Slava + -ica (veoma često; 13 764 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (Slaviça). [Spisi dubrovačke kancelarije (II: 212)]
Slaviša 〈G Slaviše〉 m. os. ime izvedeno od Slavo + -iša (rijetko; 197 nositelja)
Slavka 〈G Slavke, D Slavki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Slava + -ka ② nastalo prema muškome Slavko (srednje često; 3160 nositeljica)
Slavko 〈G Slavka〉 m. os. ime izvedeno od Slavo + -ko (veoma često; 12 754 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/1: 22, 310); Jakić-Cestarić (1972: 150)]
Slavo 〈G Slave, D Slavi〉 m. os. ime pokraćeno od Slavoljub, Vjekoslav i drugih imena sa sastavnicom slav (rijetko; 209 nositelja)
Slavojka 〈G Slavojke, D Slavojki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Slava + -ojka ② izvedeno od muškoga imena Slavoje + -ka (rijetko; 123 nositeljice)
Slavoljub 〈G Slavoljuba〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od slava + ljubiti (rijetko; 144 nositelja)
◆ Drugi jezici: slč. Slavoľub; slov. Slavoljub; mak., srp. Славољуб
Slobodan 〈G Slobodana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema pridjevu slobodan ~ sloboda (srednje često; 3697 nositelja)
► Ime se pojavljuje kao prijevod kasnogrčkoga Ἐλευθέριος [Eleuthérios] ~ ἐλευθέριος [eleútheros] ‘slobodan, slobodouman, na način slobodna čovjeka, plemenit, odličan’ .
◆ Drugi jezici: slov. Slobodan, Svobodan; bug. Свободан, Свободин, Слободан; mak., srp. Слободан
● Imendani: 1. lipnja, 20. prosinca
Slobodanka 〈G Slobodanke, D Slobodanki〉 ž. os. ime izvedeno od muškoga imena Slobodan + -ka (razmjerno rijetko; 926 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Slobodanka; bug. Свободанка; mak., srp. Слободанка
Smilja 〈G Smilje〉 ž. os. ime pokraćeno od Smiljana (srednje često; 1188 nositeljica)
Smiljan 〈G Smiljana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Smiljana (rijetko; 403 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Smiljan; bug. Смилeн, Смилян ; mak. Смилан, Смилeн, Смилјан, Смиљан; srp. Смиљан
Smiljana 〈G Smiljane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ana od naziva biljke smilje ‘Helychrysum’ (srednje često; 1779 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Smiljana; bug. Смилена, Смиляна; mak. Смилана, Смилeнa, Смилјана, Смиљана; srp. Смиљана
Smiljka 〈G Smiljka, D Smiljki〉 ž. os. ime izvedeno od Smilja + -ka (razmjerno rijetko; 698 nositeljica)
Snežana 〈G Snežane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Snježana (srednje često; 1426 nositeljica)
Sniježana 〈G Sniježane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Snježana (rijetko; 124 nositeljice)
Snježana 〈G Snježane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od snijeg + -jana (veoma često; 16 729 nositeljica)
► Ime je bilo popularno 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Hrvatskoj (60-ih u Zagrebu, a 70-ih na varaždinskome području na prvome mjestu po čestoći nadijevanja).
◆ Drugi jezici: slov. Snežana; bug., mak., srp. Снежана; rus. Снежана, Снежанна
● Imendan: 5. kolovoza
Sofia 〈G Sofije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, v. Sofija (rijetko; 127 nositeljica)
Sofija 〈G Sofije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. σοφία [sophía] ‘mudrost, znanje’ [Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (srednje često; 2621 nositeljica)
► Ime se pripisuje svetici iz II. stoljeća, moguće mitskoj, no vjerojatno je riječ o srednjovjekovnome tumačenju imena bazilike Ἁγία Σοφία [Hagía Sophía] u Istanbulu, kao ‘Sveta Sofija’ umjesto ‘Sveta Mudrost’. Latinski lik imena (Sophia, Soffia) potvrđen je od XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/1: 2); HDA, MK 96; Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Sophia; njem. Sofia, Sofie, Sophia, Sophie; fr. Sophie; šp. Sofía; tal. Sofia; mađ. Zsófia; češ. Žofie; polj. Zofia; slč. Žofia; slov. Zofija; bug. София; mak., srp. Софија; rus. София, Софья
● Imendan: 12. travnja
Soka 〈G Soke, D Soki〉 ž. os. ime pokraćeno od Sofija (rijetko; 376 nositeljica)
Sonja 〈G Sonje〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Соня, odmilica od София, Софья, v. Sofija (često; 5539 nositeljica)
● Imendani: 28. ožujka, 18. rujna
Spasoje 〈G Spasoja, D Spasoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od spasiti + -oje (rijetko; 102 nositelja)
◆ Drugi jezici: mak. Спасое; srp. Спасоје
● Imendan: 18. ožujka
Spomenka 〈G Spomenke, D Spomenki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu cvijeta spomenak ‘potočnica, Myosotis’ ~ spomen ‘sjećanje’ ili izravno od osnove koja je u spomen, spomenuti (srednje često; 1618 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Spomenka; bug., mak., srp. Споменка
● Imendan: 4. lipnja
Spomenko 〈G Spomenka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Spomenka (rijetko; 133 nositelja)
◆ Drugi jezici: mak., srp. Споменко
Srđan 〈G Srđana〉 m. os. ime nastalo ukrštanjem svetačkoga imena Srđ i narodnoga Srdan ◊ Srđ ← lat. Sergius, v. Sergije ; Srdan, izvedeno sufiksom -an od osnove koja je u srditi ‘ljutiti’, srce (< *sьrdьce) (srednje često; 1701 nositelj)
◆ Drugi jezici: mak. Срѓан; srp. Срђан
Srđana 〈G Srđane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Srđan (rijetko; 145 nositeljica)
Srebrenka 〈G Srebrenke, D Srebrenki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od srebren + -ka (rijetko; 178 nositeljica)
Srečko 〈G Srečka〉 m. os. ime, v. Srećko (rijetko; 299 nositelja)
Srećko 〈G Srećka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od sreća + -ko [Grković (1977); Maretić (1887: 147)] (srednje često; 3237 nositelja)
► Ime može biti i prijevod latinskoga imena Felix (~ lat. felix ‘sretan’).
● Imendani: 14. siječnja, 18. svibnja, 10. srpnja, 20. studenoga, 30. prosinca
Sreten 〈G Sretena〉 m. os. ime izvedeno od Sreto + -en (rijetko; 152 nositelja)
Sretko 〈G Sretka〉 m. os. ime izvedeno od Sreto + -ko (rijetko; 118 nositelja)
Sreto 〈G Srete, D Sreti〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u sreća (< psl. *sъrętja), sresti (< psl. *sъrěsti) [Grković (1977; prema Maretiću za Sreten)] (rijetko; 128 nositelja)
Stana 〈G Stane〉 ž. os. ime pokraćeno od Stanislava (srednje često; 3131 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 185); Jakić-Cestarić (1981: 105); Trogirski spomenici (I/1: 7; II/1: 58, 72 et passim.)]
● Imendan: 11. travnja
Stane1 〈G Stane, D Stani〉 ž. os. ime pokraćeno od Stanislava (rijetko; 281 nositeljica)
Stane2 〈G Stane, D Stani〉 m. os. ime pokraćeno od Stanimir, Stanislav (veoma rijetko; 6 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (I: 3, 6); CD (IV: 113, 404); Trogirski spomenici (I/1: 68); Jakić-Cestarić (1972: 133)]
Stanimir 〈G Stanimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove stan- glagola stati + -mir (veoma rijetko; 75 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 125, 150)]
Stanislav 〈G Stanislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove stan- glagola stati + *slava ‘slava’ (srednje često; 2480 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 21); Trogirski spomenici (I/1:361)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Stanislaus; fr. Stanislas; šp. Estanislao; tal. Stanislao; mađ. Szaniszló; češ., slč., slov. Stanislav; polj. Stanisław; bug., mak., srp. Станислав; rus. Станислав, Станислов
● Imendani: 11. travnja, 26. travnja, 14. listopada
Stanislava 〈G Stanislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Stanislav (razmjerno rijetko; 803 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (III: 373)]
◆ Drugi jezici: njem. Stanislava, Stanislawa; tal., češ., slč., slov. Stanislava; polj. Stanisława; bug., rus. Станислава; mak., srp. Станисава, Станислава
Stanka 〈G Stanke, D Stanki〉 ž. os. ime izvedeno od Stana, Stane1 + -ka (srednje često; 1436 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Nosila ga je junakinja romana Marije Jurić Zagorke Tajna Krvavog mosta. [CD (III: 373)]
Stanko 〈G Stanka〉 m. os. ime izvedeno od Stane2 + -ko (srednje često; 4596 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (II: 239; III: 132; IV: 75)]
Stefan 〈G Stefana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Stjepan (razmjerno rijetko; 840 nositelja)
► Ime se pojavljuje u hrvatskim povijesnim vrelima od sredine XVI. stoljeća. [ARj (XVI: 514f; Darovnica Stefana Frankapana, Skrad 1551.).]
Stefani 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem., engl. Stephanie, fr. Stéphanie, v. Štefanija (rijetko; 330 nositeljica)
Stefanija 〈G Stefanije〉 ž. os. ime , v. Štefanija (rijetko; 176 nositeljica)
Stefano 〈G Stefana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Stefano, v. Stjepan (rijetko; 252 nositelja)
► Ime je najprisutnije u Istri.
Stela 〈G Stele〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. stella ‘zvijezda’ (srednje često; 1543 nositeljice)
► Nadijevanje imena katkad ima kršćansku motivaciju jer se povezuje s epitetom Blažene Djevice Marije stella maris ‘morska zvijezda’. Taj je epitet nastao pučkoetimološkom preoblikom od stilla maris, što je Jeronimov prijevod hebrejskoga imena Miryām, usp. Marija . Ime se prevodi kao Zvjezdana , a često se značenjski izjednačuje i s imenom Estera .
◆ Drugi jezici: engl. Estella, Estelle, Stella; njem. Stella; fr. Estelle; šp. Estela, Estella, Estrella; tal. Stella; mađ. Stella, Sztella; češ. Estela, Stela; polj. Stela, Stella; slč., slov. Stela; bug., mak. Стела; rus. Стелла
Stella 〈G Stelle〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Stela (srednje često; 1013 nositeljica)
Stevan 〈G Stevana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Stjepan (srednje često; 1564 nositelja)
Stevanija 〈G Stevanije〉 ž. os. ime, v. Štefanija (rijetko; 160 nositeljica)
Stevica 〈G Stevice〉 m. os. ime izvedeno od Stevo + -ica (rijetko; 128 nositelja)
Stevo 〈G Steve, D Stevi〉 m. os. ime pokraćeno od Stevan (srednje često; 2768 nositelja)
Stijepo 〈G Stijepe, D Stijepi〉 m. os. ime pokraćeno od Stjepan (rijetko; 354 nositelja)
Stipan 〈G Stipana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Stjepan (srednje često; 1816 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Čilaš Šimpraga (2015: 9)]
Stipe 〈G Stipe, D Stipi〉 m. os. ime pokraćeno od Stipan (često; 5891 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Čilaš Šimpraga (2015: 10)]
Stipica 〈G Stipice〉 m. os. ime izvedeno od Stipe, Stipo + -ica (rijetko; 226 nositelja)
Stipo 〈G Stipe, D Stipi〉 m. os. ime pokraćeno od Stipan (srednje često; 2675 nositelja)
Stiven 〈G Stivena〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Steven, Stephen, v. Stjepan (rijetko; 142 nositelja)
Stjepan 〈G Stjepana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Stephanus ← grč. Στέφανος [Stéphanos] ‘vijenac, kruna; vijencem okrunjeni vitez’ (4. muško osobno ime po čestoći; 45 287 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Osobito je često u područjima sjeverno od rijeke Save i na Kordunu, dok se rjeđe nadijeva u Lici, Istri, Gorskome kotaru i Dalmaciji.
Više je svetaca, blaženika, papa i kraljeva nosilo to ime. Prvi je bio sveti Stjepan prvomučenik, kršćanski đakon iz I. stoljeća. Štovanjem toga svetca ime se proširilo kršćanskim svijetom. Prvi kršćanski kralj Mađarske (X./XI.
st.), a poslije i svetac zaštitnik te zemlje, također je nosio ime Stjepan (Stjepan kralj ili Stjepan I.). Preko Ugarske kult svetoga Stjepana kralja proširio se Hrvatskom.
U hrvatskim se krajevima prevodi kao Krunoslav . U historiografiji se upotrebljava ime Stjepan Držislav za hrvatskoga vladara iz druge polovice IX. stoljeća, ali je u vrelima njegovo ime zapisano latinskim likom (Stephanus).
[Fučić (1982: 25, 313, 382)]
◆ Drugi jezici: engl. Stephen, Steven; njem. Stefan, Stephan; fr. Étienne, Stéphane; šp. Esteban, Estevan; tal. Stefano; mađ. István; češ. Štefan, Štěpán; polj. Stefan, Szczepan; slč., slov. Štefan; bug., mak. Стефан; srp. Стеван, Степан, Стефан, Стјепан; rus. Степан, Стефан
● Imendani: 16. kolovoza, 2. listopada, 26. prosinca
Stjepana 〈G Stjepane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Stjepan (rijetko; 129 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Štěpána; slov. Štefana ; bug. Стевана, Степана, Стефана; mak. Стевана, Степана, Стефана, Штефана; srp. Стевана, Степана, Стефана, Стјепана; rus. Стефана
Stjepko 〈G Stjepka〉 m. os. ime izvedeno od Stijepo, Stjepo + -ko (rijetko; 211 nositelja)
Stjepo 〈G Stjepe, D Stjepi〉 m. os. ime pokraćeno od Stjepan (rijetko; 126 nositelja)
Stoja 〈G Stoje〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ pokraćeno od složenih imena sa sastavnicom stoj (od glagola stati), npr. Stojimira, Stojislava (razmjerno rijetko; 943 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Trogirski spomenici (I/II: 132; II/1: 160)]
Stojan 〈G Stojana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -an od Stoj, Stojo, što je pokraćeno od složenih imena sa sastavnicom stoj (od glagola stati), npr. Stojislav, Stojimir (razmjerno rijetko; 960 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj XI. stoljeća. [CD (I: 125)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Stojan; bug. Стоен, Стоян; mak., srp. Стојан; rus. Стоян
Stojanka 〈G Stojanke, D Stojanki〉 ž. os. ime izvedeno od muškoga imena Stojan + -ka (razmjerno rijetko; 477 nositeljica)
Stojka 〈G Stojke, D Stojki〉 ž. os. ime izvedeno od Stoja + -ka (rijetko; 114 nositeljica)
Stošija 〈G Stošije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἀναστασία [Anastasía], v. Anastazija (rijetko; 171 nositeljica)
● Imendan: 15. siječnja
Suad 〈G Suada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Suād ← arap. Su' ād (izvorno žensko ime) ~ arap. s'd ʻbiti sretan, imati srećeʼ, usp. Sead [Smailović (1977)] (rijetko; 167 nositelja)
Suada 〈G Suade〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Suad (rijetko; 213 nositeljica)
Sulejman 〈G Sulejmana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Süleymān ← arap. Suläymān ~ sthebr. Šelomoh ʻmiroljubivʼ (rijetko; 220 nositelja)
►
Sunčana 〈G Sunčane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ž. r. pridjeva sunčan ~ sunce (rijetko; 346 nositeljica)
Sunčica 〈G Sunčice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od sunce + -ica (srednje često; 1015 nositeljica)
● Imendan: 9. veljače
Suzana 〈G Suzane〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. šōšannāh ‘ljiljanʼ, posuđenica iz egipatskoga [Bibellexikon (s. v. Lotus); Tagliavini (1978)] (često; 9201 nositeljica)
► Ime je 70-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Istri i Međimurju.
U apokrifnim spisima spominje se Suzana, Joakimova žena, koja je lažno optužena za preljub, što se kod Židova kažnjavalo smrću. Suzaninu je nevinost i čistoću dokazao prorok Danijel te njezino ime simbolizira pobjedu pravde i istine. Značenjski su usporediva imena Ljiljana
i Ljerka
. [Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Susan; njem. Susann, Susanna, Susanne; fr. Suzanne; šp. Susana; tal. Susanna; mađ. Zsuzsanna, Zsuzsánna; češ., slč. Zuzana; polj. Zuzanna; slov. Suzana; bug. Сусана; mak. Сузана, Сусана; srp. Сузана; rus. Сосанна, Сусанна
● Imendani: 24. svibnja, 6. srpnja, 12. srpnja, 11. kolovoza, 20. rujna, 19. rujna
Suzi 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Susi, engl. Susie, odmilica od Susanne (njem.), Susan (engl.), v. Suzana (rijetko; 107 nositeljica)
Svemir 〈G Svemira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od sve + -mir (rijetko; 136 nositelja)
► Lik bez metateze Vsemir (lat. Usemiro) potvrđen je već u XI. stoljeću. [Supetarski kartular]
◆ Drugi jezici: rus. Всемир
Sven 〈G Svena〉 m. os. ime švedskoga podrijetla ◊ šved. Sven < stnord. sveinn ʻdječak, slugaʼ [Oxford; Duden] (srednje često; 2039 nositelja)
Svetin 〈G Svetina〉 m. os. ime izvedeno od Sveto + -in (rijetko; 194 nositelja)
Svetinka 〈G Svetinke, D Svetinki〉 ž. os. ime izvedeno od muškoga imena Svetin + -ka (rijetko; 130 nositeljica)
Svetislav 〈G Svetislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od svet (< psl. *svętь) + *slava ‘slava’ (rijetko; 196 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ. Svatoslav, Světoslav; polj. Święcesław, Święcsław, Święsław, Świętosław; slč., slov. Svetislav; bug. Светислав, Светослав, Светослов; mak. Светислав, Светослав; srp. Светисав, Светислав; rus. Светослав, Святослав
● Imendan: 1. studenoga
Svetko 〈G Svetka〉 m. os. ime izvedeno od Sveto + -ko (rijetko; 196 nositelja)
Svetlana 〈G Svetlane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Svjetlana (srednje često; 1020 nositeljica)
Sveto 〈G Svete, D Sveti〉 m. os. ime pokraćeno od Svetislav, Svetozar i drugih imena sa sastavnicom Svet- (rijetko; 200 nositelja)
Svetozar 〈G Svetozara〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od svet (< psl. *svętъ) + -zar (vjerojatno apstrahirano iz imena Velizar ← grč. Βελισάριος [Belisários])[Maretić (1886: 129)] (rijetko; 418 nositelja)
► Ime je prvi put posvjedočeno u Ljetopisu popa Dukljanina (XII. st.). [Grković (1977)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Svetozar; bug. Светозар, Цветозар; mak. Цветозар; srp. Светозар, Цветозар; rus. Светозар
Svijetlana 〈G Svijetlane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Svjetlana (rijetko; 168 nositeljica)
Svjetlana 〈G Svjetlane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od svijetla + -ana (srednje često; 2415 nositeljica)
► Pučkoetimološki se izjednačuje s Lucija.
◆ Drugi jezici: mađ. Szvetlána; češ. Světlana; polj. Swietłana, Świetlana; slč., slov. Svetlana; bug., rus. Светлана; mak. Светлана, Цветлана; srp. Светлана, Свјетлана
● Imendani: 20. rujna, 3. listopada, 29. studenoga, 13. prosinca
Šaban 〈G Šabana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Şaban ← arap. ša'bän ʻosmi mjesec islamskoga lunarnog kalendaraʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 145 nositelja)
► Ime se obično nadijeva djeci rođenoj u mjesecu šabanu.
Šandor 〈G Šandora〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Sándor, v. Aleksandar (rijetko; 275 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [MK preminulih Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1848.]
Šefik 〈G Šefika〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Şefīk ← arap. šäfīq ʻmilostiv, nježan, ljubazan, suosjećajan, onaj koji ima sažaljenjaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 129 nositelja)
Šefika 〈G Šefike, D Šefiki〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Şefīka ← arap. šäfīqä ʻmilostiva, nježna, ljubazna, suosjećajna, ona koja ima sažaljenjaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 120 nositeljica)
Šemsa 〈G Šemse〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Šemso (rijetko; 104 nositeljice)
Šemso 〈G Šemse, D Šemsi〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ pokraćeno od Šemsudin ← tur. Şemsüddīn ʻsunce vjereʼ, slož. od arap. šäms ʻsunceʼ i äddīn ʻvjeraʼ (veoma rijetko; 41 nositelj)
Šima 〈G Šime〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Šimun (razmjerno rijetko; 594 nositelja)
Šime 〈G Šime, D Šimi〉 m. os. ime pokraćeno od Šimun (srednje često; 4290 nositelja)
► Šime je peto muško osobno ime po broju nositelja u Zadarskoj županiji.
Šimica 〈G Šimice〉 ž. os. ime izvedeno od Šima, Šime, Šimo + -ica (rijetko; 275 nositelja)
Šimo 〈G Šime, D Šimi〉 m. os. ime pokraćeno od Šimun (razmjerno rijetko; 696 nositelja)
Šimun 〈G Šimuna〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Σίμων [Símōn] ← hebr. šimʻōn ‘(Bog) je čuo’ ~ hebr. šāma‘ ‘slušati, čuti’. Moguće je da je grčki lik nastao ukrštanjem s grč. pridjevom σίμος [símos] ‘tuponos’. [Keber (2008); Duden; Grković (1977); Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983)] (srednje često; 1722 nositelja)
► Ime se više puta spominje u Svetome pismu. Šimun je ime rodonačelnika jednoga od dvanaest židovskih plemena. Ime su nosila dvojica apostola te starac Šimun. Sveti Šimun zaštitnik je Zadra, a u hrvatskim krajevima štuju ga kao zaštitnika zdravlja, posebice sluha i ušiju. Ime je sredinom XV. stoljeća bilo često na Banovini (likovi Symun, Simon). usp. Simeon [NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 41]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., mađ., slov. Simon; šp. Simón; tal. Simone; češ. Simon, Šimon; polj. Szymon; slč. Šimon; bug., mak., srp. Симон; rus. Симон, Сумон
● Imendani: 18. veljače, 17. travnja, 24. svibnja, 1. srpnja, 8. listopada, 28. listopada
Špiro 〈G Špire, D Špiri〉 m. os. ime pokraćeno od Spiridon ◊ iz grč. Σπυρίδων [Spyrídōn] 1 ~ σπυρίς 〈G σπυρίδος〉 [spyris 〈G spyridos〉] ‘košara’, ili 2 prema lat. spiritus ‘duh’ (rijetko; 433 nositelja)
● Imendan: 12. prosinca
Štefa 〈G Štefe〉 ž. os. ime pokraćeno od Štefanija (razmjerno rijetko; 708 nositeljica)
Štefan 〈G Štefana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Stjepan (rijetko; 345 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Čilaš Šimpraga (2015: 11)]
Štefanija 〈G Štefanije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Štefan (često; 7585 nositeljica)
► Ime se često nadijevalo do sredine XX. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
◆ Drugi jezici: engl. Stephanie; njem. Stefania, Stefanie, Stephania, Stephanie; fr. Stéphanie; šp. Estefanía; tal., polj. Stefania; mađ. Stefánia; češ. Štefánie, Štěpánka; slč. Štefánia; slov. Štefanija; bug., rus. Стефания; mak. Степанија, Стефанија; srp. Стеванија, Стефанија
Štefica 〈G Štefice〉 ž. os. ime izvedeno od Štefa + -ica (veoma često; 10 015 nositeljica)
► Ime se često nadijevalo sredinom XX. stoljeća (od 40-ih do 60-ih godina) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Danas je jedno od najčešćih imena u Krapinsko-zagorskoj i Varaždinskoj županiji.
Tadija 〈G Tadije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Thaddeus, grč. Θαδδαῖος [Thaddaȋos] ← aram.; dublje je podrijetlo nejasno, a postoji mišljenje da je aramejsko ime prilagodba grčkoga složenog imena poput Θεόδοτος [Theódotos], Θεόδωρος [Theódōros][Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 718 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Prema Matejevu i Markovu evanđelju nosio ga je jedan od dvanaestorice apostola, koji se u drugim vrelima zove Juda. [Sidžil mostarskog kadije (4)]
◆ Drugi jezici: engl. Thaddeus; njem. Thaddäus; fr. Thaddée; šp. Tadeo; tal. Taddeo; mađ. Taddeus, Tádé; češ., slč. Tadeáš; polj. Tadeusz; slov. Tadej; bug. Тадей; mak. Тадија; srp. Тадеј, Тадија; rus. Фадей
● Imendan: 28. listopada
Tajana 〈G Tajane〉 ž. os. ime nejasna postanja (srednje često; 2330 nositeljica)
►
Tamara 〈G Tamare〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. tāmār ‘datulja, palma’ [Oxford; Bibellexikon] (često; 5517 nositeljica)
► Ime je nosilo nekoliko starozavjetnih junakinja, među kojima i kći kralja Davida.
◆ Drugi jezici: engl., šp. Tamar, Tamara; njem., tal., češ., polj., slč., slov. Tamara; fr. Tamara, Thamar; mađ. Támár, Tamara; bug., mak., srp., rus. Тамара
● Imendan: 1. rujna
Tanja 〈G Tanje〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Таня, odmilica od Татиана, Татяна, v. Tatjana [Oxford] (često; 6645 nositeljica)
● Imendani: 12. siječnja, 12. srpnja
Tara 〈G Tare〉 ž. os. ime ① engleskoga podrijetla ◊ engl. Tara, izvorno irski toponim sa značenjem ‘brežuljak’ [Oxford] ② nastalo prema imenu rijeke Tare (srednje često; 1347 nositeljica)
► Ime se vjerojatno proširilo s filmom Zameo ih vjetar, u kojemu je Tara ime plantaže. [Oxford; Duden]
Tarik 〈G Tarika〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Tārik ← arap. Ṭāriq ʻzvijezda Danicaʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 141 nositelj)
Tatijana 〈G Tatijane〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Tatjana (rijetko; 216 nositeljica)
Tatjana 〈G Tatjane〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Tatiāna, prema m. Tatiānus, priimak izveden od rimskoga rodovskog imena Tatius (sabinskoga podrijetla) [Tagliavini (1978); Duden; Oxford ] (često; 7446 nositeljica)
► Ime je nosila kršćanska mučenica iz II. stoljeća, koja je vrlo rano štovana u istočnome i zapadnome kršćanstvu. [Jarm (2008: 280)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., slč. Tatiana; fr. Tatienne; mađ. Taciána, Tatjána; češ. Taťána; polj. Tacjana, Tatiana; slov. Tatjana; bug. Татияна, Татяна; mak. Татијана, Татјана; srp. Татјана; rus. Татиана, Татьяна
● Imendan: 12. siječnja
Tea 〈G Tee〉 ž. os. ime pokraćeno od Dorotea, Teodora (često; 7838 nositeljica)
► Ime je 90-ih godina XX. stoljeća u Istri bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena.
Tedi 〈G Tedija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Teddy 1 pokraćeno od Theodore, v. Teodor [Duden; Oxford], ili2 pokraćeno od Edward, v. Edvard (rijetko; 166 nositelja)
Tena 〈G Tene〉 ž. os. ime pokraćeno od Tereza, Terezija (srednje često; 2486 nositeljica)
Teo 〈G Tea〉 m. os. ime pokraćeno od Teodor i drugih imena sa sastavnicom Teo- (srednje često; 2047 nositelja)
Teodor 〈G Teodora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Θεόδωρος [Theódōros], složeno od θεός [theós] ‘bog’ i δῶρον [dō̂ron] ‘dar’ (rijetko; 324 nositelja)
► Sveti Teodor jedan je od zaštitnika Venecije, a katolici mu se mole za zaštitu od lošega vremena. Latinski lik Theodorus potvrđen je od XI. stoljeća. [CD (I: 51, 193)]
◆ Drugi jezici: engl. Theodore; njem. Theodor; češ. Teodor, Theodor; fr. Théodore; šp., tal. Teodoro; mađ. Tivadar; polj., slč., slov. Teodor; bug., mak., srp. Теодор, Тодор; rus. Теодор, Феодор, Фёдор
● Imendani: 7. travnja, 15. travnja, 19. rujna
Teodora 〈G Teodore〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Teodor (rijetko; 410 nositeljica)
► Najstarije potvrde imena u hrvatskim vrelima odnose se na bizantsku caricu Teodoru, suprugu cara Konstantina. [CD (I: 80)]
◆ Drugi jezici: engl. Theodora; njem. Theodora, Theodore; šp., tal., polj., slč., slov. Teodora; fr. Théodore; mađ. Teodóra; češ. Teodora, Theodora; bug., mak., srp. Теодора, Тодора; rus. Теодора, Федора, Феодора
Tera 〈G Tere〉 ž. os. ime pokraćeno od Tereza, Terezija (rijetko; 160 nositeljica)
Tereza 〈G Tereze〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Terezija (srednje često; 1748 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
Terezija 〈G Terezije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ etimologija nejasna; ime vjerojatno potječe s iberskoga poluotoka; moguće je da je nastalo preoblikom grčkoga imena Ταρασία [Tarasía] i ukršteno s grčkim toponimom Θήρα [Thḗra] (cikladski otok Santorini) ili glagolom θεράω [theráō] ‘loviti’[Tagliavini (1978); Oxford; Duden] (često; 6339 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća u Zagrebu. U prvoj polovici XX. stoljeća često se nadijevalo u Slavoniji i Međimurju. Danas je među deset najčešćih ženskih osobnih imena u Međimurju.
Nosilo ga je više svetica, među kojima su sveta Terezija Avilska (XVI. st.), reformatorica karmelićanskoga reda, sveta Mala Terezija (XIX. st.) te sveta Majka Terezija, albanska misionarka rođena u Skoplju. Ime je nosila i
hrvatsko-ugarska kraljica i rimsko-njemačka carica Marija Terezija (XVIII. st.), jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom. [HDA, MK 96.]
◆ Drugi jezici: engl. Theresa; njem. Teres, Teresia, Theres, Theresa, Therese, Theresia; fr. Thérèse; šp., tal., polj. Teresa; mađ. Teréz; češ. Tereza, Terezie; slč. Terézia; slov. Tereza, Terezija; bug. Тереза; mak. Терезија, Тересија; srp. Терезија; rus. Тереза, Терезия
● Imendani: 1. listopada, 15. listopada
Tesa 〈G Tese〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Tess, Tessa, vjerojatno pokraćeno od Theresa, v. Terezija (rijetko; 112 nositeljica)
Teuta 〈G Teute〉 ž. os. ime ilirskoga podrijetla ◊ ilir. Teuta, možda od ie. *tewteh2 ‘narod, pleme’ (rijetko; 213 nositeljica)
► Ime je nosila ilirska kraljica (III. st. pr. Kr.), koja je ratovala s Rimljanima.
◆ Drugi jezici: mak. Теута
Thomas 〈G Thomasa〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Tomas, Toma 1 (rijetko; 133 nositelja)
► U hrvatskim vrelima latinski je lik Thomas potvrđen već u XI. stoljeću. [CD (I: 151)]
Tia 〈G Tije〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Tia, zacijelo pokraćeno od imena koja završavaju na -tia, npr. Laetitia, Matija2 [Oxford] (razmjerno rijetko; 636 nositeljica)
Tibor 〈G Tibora〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Tibor ← lat. Tiberius, rimsko osobno ime izvedeno od imena rijeke Tiber (razmjerno rijetko; 758 nositelja)
◆ Drugi jezici: njem., češ., slč., slov. Tibor; mak., srp. Тибор
Tihana 〈G Tihane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od tiha + -ana (srednje često; 3591 nositeljica)
Tihomir 〈G Tihomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *tixъ + -mirъ (često; 6847 nositelja)
► Jedan od najstarijih latinskih zapisa toga imena Tichomerus potječe iz XIII. stoljeća iz Zadra. [Jakić-Cestarić (1972: 150)]
◆ Drugi jezici: mađ. Tihamér; češ., slč. Tichomír; slov. Tihomir; bug., mak., srp., rus. Тихомир
Tijana 〈G Tijane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Tihana (razmjerno rijetko; 586 nositeljica)
►
Tin 〈G Tina〉 m. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom -tin, poput Augustin, Martin, Valentin (srednje često; 3299 nositelja)
Tina 〈G Tine〉 ž. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom -tina, poput Kristina, Valentina (srednje često; 4064 nositeljice)
Tino 〈G Tina〉 m. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom -tino, poput Valentino (razmjerno rijetko; 930 nositelja)
Todor 〈G Todora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Teodor (rijetko; 215 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Sveti je Todor (Teodor) zaštitnik Korčule. [CD (IV: 117)]
Toma1 〈G Tome〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Thomas, grč. Θομᾶς [Thomȃs] ← aram. təʾōmā ‘blizanac’ (srednje često; 1368 nositelja)
► Latinski lik imena (Thomas) na hrvatskome je tlu potvrđen od XI. stoljeća. Nosio ga je jedan od dvanaestorice apostola, nazvan u predaji Nevjerni Toma jer je povjerovao u Isusovo uskrsnuće tek nakon što mu je dodirnuo rane. Ime je nosio i sveti Toma Akvinski (XIII. st.), jedan od najvažnijih srednjovjekovnih teologa i filozofa. [CD (I: 151); Duden]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr. Thomas; šp. Tomás; tal. Tommaso; mađ. Tamás; češ., slč. Tomáš; polj. Tomasz; slov. Tomaž; bug., mak., srp. Томa; rus. Том, Фома
● Imendani: 28. siječnja, 15. lipnja, 22. lipnja, 3. srpnja, 22. prosinca, 29. prosinca
Toma2 〈G Tome〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Toma1 (veoma rijetko; 44 nositeljice)
Tomas 〈G Tomasa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Toma1 (rijetko; 210 nositelja)
Tome 〈G Tome, D Tomi〉 m. os. ime ① v. Toma1 ② pokraćeno od Tomislav (rijetko; 331 nositelj)
► Ime je potvrđeno sredinom XV. stoljeća. [NAZ ACA, sv. 1, br. 30, fol. 28, 32 et passim.]
Tomi 〈G Tomija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Tommy, odmilica od Thomas, v. Toma1 (rijetko; 111 nositelja)
Tomica1 〈G Tomice〉 m. os. ime izvedeno od Toma1, Tomo + -ica (srednje često; 1648 nositelja)
Tomica2 〈G Tomice〉 ž. os. ime izvedeno od Toma1, Toma 2, Tomo + -ica (rijetko; 275 nositeljica)
Tomislav 〈G Tomislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ vjerojatno složeno od tomiti ‘pritiskivati, mučiti’ + *slava ‘slava’ [Skok (III: 480)] (5. muško osobno ime po čestoći; 39 105 nositelja)
► Ime se često nadijeva od 70-ih godina XX. stoljeća, kad je u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj i Požeško-slavonskoj županiji bilo na prvome, a u cijeloj Hrvatskoj na trećemu mjestu po čestoći nadijevanja. Nosio ga je hrvatski vladar (X. st.) za kojega se smatra da je bio prvi okrunjeni hrvatski kralj.
Katkad se dovodi u vezu s biblijsko-svetačkim imenom Toma. [CD (I: 34)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Tomislav; polj. Tomisław; bug., mak., srp., rus. Томислав
● Imendani: 28. siječnja, 3. srpnja
Tomislava 〈G Tomislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Tomislav (razmjerno rijetko; 917 nositeljica)
◆ Drugi jezici: polj. Tomisława; slov. Tomislava; mak., srp. Томислава
Tomo 〈G Tome, D Tomi〉 m. os. ime ① v. Toma1 ② pokraćeno od Tomislav (srednje često; 4617 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [Handžić (2000: 93)]
Tona 〈G Tone〉 ž. os. ime pokraćeno od Antonija (rijetko; 268 nositeljica)
► U Popisu stanovništva Republike Hrvatske iz 2011. godine nalazi se i 15 muškaraca s tim imenom.
Tonči 〈G Tončija〉 m. os. ime izvedeno od Tone1, Toni, Tono + -či (srednje često; 1357 nositelja)
Tončica 〈G Tončice〉 ž. os. ime izvedeno od Tonka + -ica (rijetko; 201 nositeljica)
Tonći 〈G Tonćija〉 m. os. ime, v. Tonči (srednje često; 1403 nositelja)
Tone1 〈G Tone, D Toni〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun, Antonio, Antonijo (veoma rijetko; 74 nositelja)
Tone2 〈G Tone, D Toni〉 ž. os. ime pokraćeno od Antonija (veoma rijetko; 57 nositeljica)
Toni 〈G Tonija〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun, Antonio, Antonijo (često; 7182 nositelja)
Tonica 〈G Tonice〉 ž. os. ime izvedeno od Tona, Tone2 + -ica (rijetko; 175 nositeljica)
Tonka 〈G Tonke, D Tonki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Tona, Tone 2 + -ka ② izvedeno odmuškoga imena Tone1, Toni , Tono + -ka (srednje često; 2448 nositeljica)
Tonkica 〈G Tonkice〉 ž. os. ime izvedeno od Tonka + -ica (rijetko; 146 nositeljica)
Tonko 〈G Tonka〉 m. os. ime izvedeno od Tone1, Toni, Tono + -ko (rijetko; 400 nositelja)
Tono 〈G Tone, D Toni〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun, Antonio, Antonijo (veoma rijetko; 19 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Tono; bug., mak., srp. Тоно
Tony 〈G Tonyja〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Tony, pokraćeno od Anthony, v. Antun (rijetko; 186 nositelja)
Treza 〈G Treze〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Tereza (rijetko; 106 nositeljica)
Trpimir 〈G Trpimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od trpjeti + -mir (rijetko; 196 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća. Većina zapisa u ranosrednjovjekovnim epigrafskim spomenicima i ostalim pisanim vrelima odnosi se na kneza Trpimira (vladao 845. – 864.). [CD (I: 4, 23, 141); Delonga (1996: 128); Bratulić i Damjanović (2005: 44)]
◆ Drugi jezici: mak., srp. Трпимир
Tugomir 〈G Tugomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od tuga + -mir (rijetko; 152 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [ARj (XVIII: 884)]
◆ Drugi jezici: slov. Tugomir; srp. Тугомир
Tun 〈G Tuna〉 m. os. ime pokraćeno od Antun (veoma rijetko; 12 nositelja)
Tuna 〈G Tune〉 m. os. ime pokraćeno od Antun (veoma rijetko; 68 nositelja)
Tune 〈G Tune, D Tuni〉 m. os. ime pokraćeno od Antun (veoma rijetko; 17 nositelja)
Tunjo 〈G Tunje, D Tunji〉 m. os. ime izvedeno od Tun, Tuna, Tune + -jo (rijetko; 107 nositelja)
Tvrtko 〈G Tvrtka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ko od osnove tvrd-, što je pokraćeno od složenoga imena Tvrdislav (razmjerno rijetko; 530 nositelja)
► Ime su nosila dva bosanska vladara iz dinastije Kotromanića (XIV. i XV. st.).
◆ Drugi jezici: bug. Твръдко, Твърдко; mak., srp. Твртко
● Imendani: 29. siječnja, 22. veljače, 11. ožujka, 9. kolovoza, 3. studenoga
Una 〈G Une〉 ž. os. ime ① nastalo prema imenu rijeke Une ② latinskoga podrijetla ◊ lat. una ‘jedna, jedina’ (ž. r. brojevnoga pridjeva unus ‘jedan, jedini’) (rijetko; 390 nositeljica)
Uroš 〈G Uroša〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ izvedeno od mađ. úr ‘gospodin’ kao deminutiv (‘gospodinčić’) ili slavenskim sufiksom -oš [Grković (1977)] (rijetko; 291 nositelj)
► Ime je u Hrvata potvrđeno u XIII. stoljeću. Uroš je bilo ime nekoliko srpskih vladara. [Šimunović (2006: 188)]
◆ Drugi jezici: slov. Uroš; bug. Урош, Уруш; mak., srp., rus. Урош
Valent 〈G Valenta〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Valentin (srednje često; 1021 nositelj)
Valentin 〈G Valentina〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Valentinus, izvedeno od rodovskoga imena Valens ~ valens ‘zdrav, snažan’ (srednje često; 1348 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl. Valentine; njem., fr., slov. Valentin; šp., slč. Valentín; tal. Valentino; mađ. Bálint; češ. Valentin, Valentýn; polj. Walenty, Walentyn; bug., mak., srp. Валентин; rus. Валентин, Уалентин
● Imendan: 14. veljače
Valentina 〈G Valentine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Valentin (veoma često; 11 646 nositeljica)
► Ime se često nadijevalo od 80-ih godina XX. stoljeća, a 90-ih je u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena.
◆ Drugi jezici: engl., fr. Valentine; njem., šp., tal., mađ., slov. Valentina; češ. Valentina, Valentýna; polj. Walentyna; slč. Valentína; bug., mak., srp. Валентина; rus. Валентина, Уалентина
● Imendani: 25. srpnja, 21. studenoga
Valentino 〈G Valentina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Valentino < lat. Valentinus, v. Valentin (srednje često; 1928 nositelja)
Valeria 〈G Valerije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Valerija (rijetko; 202 nositeljice)
Valerija 〈G Valerije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Valeria, prema m. Valerius (starije Valesius), rimsko rodovsko ime ~ valeō ‘biti jak, krepak, zdrav’ (srednje često; 2011 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Valerie; njem. Valeria, Valerie; fr. Valérie; mađ., slč. Valéria; šp., tal. Valeria; češ. Valerie, Valérie; polj. Waleria; slov. Valerija; bug., rus. Валерия; mak., srp. Валерија
● Imendani: 5. lipnja, 9. prosinca
Valnea 〈G Valnee〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 168 nositeljica)
Valter 〈G Valtera〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Walter, Walther < stvnjem. waltan ʻvladatiʼ + hari, heri ʻvojskaʼ [Duden] (srednje često; 1128 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., polj. Walter; fr. Gauthier, Gautier; šp. Gualterio; tal. Gualtiero, Valter, Walter; mađ., slč., slov. Valter; češ. Valter, Valtr; bug., mak. Валтер; rus. Вальтер
● Imendan: 15. listopada
Vana 〈G Vane〉 ž. os. ime pokraćeno od Ivana (rijetko; 349 nositeljica)
Vanda 〈G Vande〉 ž. os. ime poljskoga podrijetla ◊ dublje je podrijetlo nejasno (razmjerno rijetko; 711 nositeljica)
► [Tagliavini (1978)]
Vanesa 〈G Vanese〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Vanessa [Duden; Oxford] (srednje često; 1110 nositeljica)
► Ime je izmislio Jonathan Swift (1667. – 1745.), načinivši ga od prvih slogova prezimena i osobnoga imena svoje intimne prijateljice Esther Vanhomrigh, te se ono proširilo pod utjecajem njegove poeme Cadenus and Vanessa (1726.).
◆ Drugi jezici: njem., fr., šp., tal. Vanessa; mađ. Vanessza; češ., slč., slov. Vanesa; polj. Wanesa
Vanessa 〈G Vanese〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla, v. Vanesa (razmjerno rijetko; 639 nositeljica)
Vanja1 〈G Vanje〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Ваня, odmilica od Иван, v. Ivan (srednje često; 1496 nositelja)
Vanja2 〈G Vanje〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vanja1 (srednje često; 2518 nositeljica)
Vasil 〈G Vasila〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Vasilije (veoma rijetko; 17 nositelja)
Vasilija 〈G Vasilije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vasilije (rijetko; 124 nositeljice)
Vasilije 〈G Vasilija, D Vasiliju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Βασίλειος [Basíleios] ~ βασίλειος [basíleios] ‘kraljevski’ (rijetko; 126 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 108, 123); Aličić (1985: 65, 93)]
Vasilj 〈G Vasilja〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Vasilije (veoma rijetko; 86 nositelja)
Vaso 〈G Vase, D Vasi〉 m. os. ime pokraćeno od Vasil, Vasilije, Vasilj (rijetko; 258 nositelja)
Vatroslav 〈G Vatroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od vatra + *slava ‘slava’ (rijetko; 322 nositelja)
► Ime je nastalo u doba hrvatskoga narodnog preporoda pojednostavnjenim prevođenjem imena latinskoga podrijetla Ignac , Ignacije analogijom prema narodnim imenima na -slav. [MK Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1848.]
◆ Drugi jezici: slč. Vatroslav; srp. Ватрослав
● Imendani: 31. srpnja, 17. listopada
Vedran 〈G Vedrana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od pridjeva vedar ili glagola vedriti (često; 8395 nositelja)
► Ime je 80-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Hrvatskome primorju i Istri.
◆ Drugi jezici: slov. Vedran; mak., srp. Ведран
● Imendani: 5. ožujka, 6. studenoga
Vedrana 〈G Vedrane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vedran (srednje često; 3505 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Vedrana; mak., srp. Ведрана
Vela 〈G Vele〉 ž. os. ime pokraćeno od Velimira i drugih imena sa sastavnicom Vel- (veoma rijetko; 24 nositeljice)
Velibor 〈G Velibora〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove pridjeva velik + boriti se (rijetko; 324 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Velibor; mak., srp. Велибор
● Imendan: 12. listopada
Velimir 〈G Velimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove pridjeva velik + mir (srednje često; 2490 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Zagrebu sredinom XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Velimír; slov. Velimir; bug., rus. Велемир, Велимир; mak., srp. Велимир
● Imendan: 28. svibnja
Velimira 〈G Velimire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Velimir (veoma rijetko; 44 nositeljice)
◆ Drugi jezici: slč. Velimíra; slov. Velimira; bug. Велемира; rus. Велимира, Велмира, Вельмира; srp. Велимира
Velina 〈G Veline〉 ž. os. ime izvedeno od Vela + -ina (veoma rijetko; 17 nositeljica)
Velinka 〈G Velinke, D Velinki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Velina + -ka ② izvedeno od Vela + -inka (rijetko; 242 nositeljice)
Veljko 〈G Veljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ko od Velja, Veljo, što je pokraćeno od Velimir , Velibor (srednje često; 1884 nositelja)
● Imendan: 15. ožujka
Venka 〈G Venke, D Venki〉 ž. os. ime pokraćeno od Nevenka ili izvedeno od drugih imena sa sastavnicom ven (rijetko; 204 nositeljice)
Vera 〈G Vere〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Veronika i drugih imena sa sastavnicom ver ② narodnoga podrijetla ◊ ekavski odraz psl. věra ‘vjera’, usp. Vjera (često; 8077 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. Sredinom XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Međimurju. [CD (I: 111)]
Verica 〈G Verice〉 ž. os. ime izvedeno od Vera + -ica (često; 5049 nositeljica)
Verka 〈G Verke, D Verki〉 ž. os. ime izvedeno od Vera + -ka (rijetko; 201 nositeljica)
Verona 〈G Verone〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Verona, 1 pokraćeno od Veronica, v. Veronika, ili 2 prema imenu talijanskga grada Verone [Duden; Oxford] (rijetko; 422 nositeljice)
Veronika 〈G Veronike, D Veroniki〉 ž. os. ime
crkvenolatinskoga podrijetla
◊ clat. Veronica ← grč. Βερενίκη [Bereníkē], Βερονίκη [Beronikē], što je složeno od maced. βερε- [bere-] ‘nositi’ (~ grč. φερε- [phere-]) + grč. νίκη [níkē] ‘pobjeda’.
Već od najranijih vremena leksem veronica označavao je i Kristov lik otisnut na rubac. U tome je značenju ukršteno s clat. vera icon ‘istinska slika’ [Tagliavini (1978); Oxford; Duden]
(često; 5683 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća u Zagrebu. U 40-im godinama XX. stoljeća osobito se često nadijevalo u Međimurju.
Prema legendi Veronika je bila pobožna žena koja je Isusu na putu za Kalvariju pružila rubac da obriše krv i znoj te je tako na tome rupcu ostala Isusova „prava slika”.
[HDA, MK 96.]
◆ Drugi jezici: engl., tal. Berenice, Veronica; njem. Berenike, Veronica, Veronika; fr. Bérénice, Véronique; šp. Berenice, Verónica; mađ. Bereniké, Veronika; češ., slč. Berenika, Veronika; polj. Weronika; slov. Veronika; bug., mak., srp., rus. Вероника
● Imendani: 13. siječnja, 4. veljače
Vesela 〈G Vesele〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ž. r. pridjeva *veselъ (rijetko; 481 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (VII: 244); Šupuk (1981: 24)]
◆ Drugi jezici: slov. Vesela; bug., mak., srp., rus. Весела
Veselin 〈G Veselina〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od *veselъ + -in (rijetko; 166 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (Uesselin). [Zjačić (1969: 172); Trogirski spomenici (I/1: 487)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp., rus. Веселин
Veselinka 〈G Veselinke, D Veselinki〉 ž. os. ime① izvedeno od Veselin + -ka ② izvedeno od Vesela + -inka (rijetko; 127 nositeljica)
Veselka 〈G Veselke, D Veselki〉 ž. os. ime izvedeno od Vesela + -ka (rijetko; 372 nositeljice)
● Imendan: 12. kolovoza
Veselko 〈G Veselka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od *veselъ + -ko (rijetko; 377 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Ančić (2005: 81); Čremošnik (1932: 160)]
Veseljka 〈G Veseljke, D Veseljki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Veseljko (rijetko; 108 nositeljica)
Veseljko 〈G Veseljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ odmilica od veseljak (rijetko; 187 nositelja)
Vesna 〈G Vesne〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *vesna ‘proljeće’ (9. žensko osobno ime po čestoći; 23 923 nositeljice)
► Ime se češće nadijeva od 50-ih do kraja 70-ih godina XX. stoljeća, a na vrhuncu popularnosti (na drugome mjestu po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj) bilo je 60-ih godina. U slavenskoj mitologiji Vesna je bila božica proljeća i mladosti. [HE (s. v. Vesna)]
◆ Drugi jezici: njem., češ., slov. Vesna; polj. Wesna; bug., srp., rus. Весна; mak. Весна, Весне
● Imendan: 21. ožujka
Vesnica 〈G Vesnice〉 ž. os. ime izvedeno od Vesna + -ica (rijetko; 470 nositeljica)
Vibor 〈G Vibora〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 130 nositelja)
Vica 〈G Vice〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Viktorija i drugih imena sa sastavnicom Vi- ②nastalo prema muškome Vice (rijetko; 225 nositeljica)
Vice 〈G Vice, D Vici〉 m. os. ime pokraćeno od Vinko, Viktor, Vitomir (razmjerno rijetko; 757 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [SZB (I: 161)]
Vicko 〈G Vicka〉 m. os. ime izvedeno od Vice + -ko (razmjerno rijetko; 635 nositelja)
Vid 〈G Vida〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Vitus, možda ~ vita ‘život’ (srednje često; 1302 nositelja)
► Ime se proširilo štovanjem svetoga Vida, ranokršćanskoga mučenika iz Dioklecijanova doba. U slavenskim zemljama njegovo se štovanje preklopilo s kultom poganskoga boga Svętovita. [Skok (III: 585)]
◆ Drugi jezici: engl. Guy; njem. Veit; fr. Gui, Guy; šp., tal. Guido, Vito; mađ. Vid, Vitus; češ., slč. Vít; polj. Wit; slov. Vid; srp. Вид; rus. Вит, Витий
● Imendan: 15. lipnja
Vida 〈G Vide〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Vid ② pokraćeno od Vidosava (srednje često; 1108 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Vita; tal. Vida, Vita ; mađ., češ. Víta; polj. Wita; bug., mak., srp., rus. Вида
Vide 〈G Vide, D Vidi〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Vid (rijetko; 100 nositelja)
Vidosava 〈G Vidosave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ < Vidoslava, što je složeno od osnove vid- + *slava ‘slava’ ili od svetačkoga imena Vid + *slava (rijetko; 296 nositeljica)
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Видосава
Vika 〈G Vike, D Viki〉 ž. os. ime pokraćeno od Viktorija (veoma rijetko; 77 nositeljica)
Vikica 〈G Vikice〉 ž. os. ime izvedeno od Vika + -ica (rijetko; 265 nositeljica)
Viktor 〈G Viktora〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Victor ~ victor ‘pobjednik’ [Duden; Oxford] (srednje često; 3463 nositelja)
► Ime je u XIII. stoljeću potvrđeno u Kotoru i Dubroviku. U prvoj trećini XX. stoljeća osobito se često nadijevalo u Istri. Ime je bilo omiljeno među prvim kršćanima kao podsjetnik na Kristovu pobjedu nad smrću i grijehom. Victor je bio i Jupiterov i Herkulov epitet. [MK Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1827.]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Victor; njem. Victor, Viktor; šp. Víctor; tal. Vittore, Vittorio; mađ., češ., slč., slov. Viktor; polj. Wiktor; bug., mak., srp., rus. Виктор
● Imendani: 6. ožujka, 12. travnja, 28. srpnja, 1. rujna, 10. listopada
Viktoria 〈G Viktorije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Viktorija (razmjerno rijetko; 618 nositeljica)
Viktorija 〈G Viktorije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. victoria ‘pobjeda’ (usp. i Victoria ‘božica pobjede’) (srednje često; 3498 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., šp. Victoria; njem. Victoria, Viktoria; fr. Victoire; tal. Vittoria; mađ., slč. Viktória; češ. Viktorie; polj. Wiktoria; slov. Viktorija; bug., rus. Виктория; mak., srp. Викторија
● Imendani: 10. srpnja, 15. prosinca, 23. prosinca
Vili 〈G Vilija〉 m. os. ime pokraćeno od Vilim (rijetko; 259 nositelja)
►
Vilim 〈G Vilima〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Wilhelm < stvnjem. willio ʻvoljaʼ + helm ʻkacigaʼ [Duden] (srednje često; 1363 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl. William; fr. Guillaume ; šp. Guillermo; tal. Guglielmo; mađ. Vilmos; češ. Vilém; polj. Wilhelm; slč. Viliam, Vilím; slov. Viljem; bug. Вилхелм, Вилхем; mak. Вилијам; rus. Вильгельм
● Imendani: 10. veljače, 23. svibnja, 28. svibnja, 8. lipnja, 29. srpnja
Vilko 〈G Vilka〉 m. os. ime izvedeno od Vili + -ko (rijetko; 407 nositelja)
Vilma 〈G Vilme〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Wilma, pokraćeno od Wilhelma, ž. prema m. Wilhelm, v. Vilim [Duden] (srednje često; 1089 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća u Zagrebu. [HDA, MK 96.]
◆ Drugi jezici: engl., polj. Wilma; šp. Guillerma; tal. Guglielma; mađ., slč., slov. Vilma; češ. Viléma, Vilma; bug., mak. Вилма
Vilson 〈G Vilsona〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Wilson, izvorno prezime složeno od Wil (pokraćeno od William, v. Vilim) + son ʻsinʼ (rijetko; 101 nositelj)
Vinka 〈G Vinke, D Vinki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vinko (srednje često; 2959 nositeljica)
● Imendan: 28. lipnja
Vinko 〈G Vinka〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Vincentius ~ vincens ‘koji pobjeđuje’ [Duden] (često; 8965 nositelja)
► Ime je nosilo više svetaca, među kojima sveti Vinko, kršćanski mučenik iz IV. stoljeća, sveti Vinko Fererski (1350. – 1419.), dominikanac posvećen obraćanju heretika, te sveti Vinko Paulski (1581. – 1660.), osnivač Družbe sestara milosrdnica, zaštitnik siromaha i bolesnih. [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl., fr., slč. Vincent; njem. Vincent, Vinzent, Vinzenz; šp. Vicente; tal. Vincente, Vincenzo; mađ. Bence, Vince; češ. Vincenc; polj. Wincenty; slov. Vincenc, Vinko; bug. Викенти; mak. Викентиj, Викентијa, Винко; srp. Викентије, Винко; rus. Викентиј, Винцент
● Imendani: 22. siječnja, 5. travnja, 27. rujna
Violeta 〈G Violete〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Violetta ~ violetta ‘ljubičica’, umanjenica od viola ‘ljubica’ < lat. viola (srednje često; 1088 nositeljica)
► usp. Ljubica
◆ Drugi jezici: engl. Violet; fr. Violette; šp., češ., slč., slov. Violeta; mađ. Violett, Violetta; polj. Wioleta, Wioletta; bug., mak., srp. Виолета; rus. Виолетта
Višeslav 〈G Višeslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od komparativa više + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 60 nositelja)
► Najstarija potvrda imena potječe s epigrafskoga spomenika iz IX. stoljeća (zdenca poznatoga pod imenom Višeslavova krstionica). Ime je nosio knez Primorske Hrvatske koji je vladao potkraj VIII. i početkom IX. stoljeća. U pisanim se vrelima ime pojavljuje od sredine XIII. stoljeća (Vysezlay, Wyzezlay). [Matijević Sokol (2007: 2); Delonga (1996: 205); CD (Supplementa I: 158; IV: 474)]
● Imendan: 14. rujna
Višnja 〈G Višnje〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu voćke Prunus cerasus, psl. *višьnja (često; 5292 nositeljice)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću na dubrovačkome području. [CD (IV: 600)]
◆ Drugi jezici: slov. Višnja; bug. Вишна, Вишня; mak. Вишна; srp. Вишња
● Imendani: 26. travnja, 2. srpnja
Višnjica 〈G Višnjice〉 ž. os. ime izvedeno od Višnja + -ica (razmjerno rijetko; 679 nositeljica)
Vita 〈G Vite〉 ž. os. ime pokraćeno od Vitomira i drugih imena sa sastavnicom vit (razmjerno rijetko; 729 nositeljica)
Vito 〈G Vite/Vita, D Viti/Vitu〉 m. os. ime ① pokraćeno od Vitomir i drugih imena sa sastavnicom vit ② talijanskoga podrijetla ◊ tal. Vito < lat. Vitus, v. Vid [Duden] (srednje često; 1811 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Konavlima u XV. stoljeću.
● Imendan: 15. lipnja
Vitomir 〈G Vitomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od vit + mir (srednje često; 1011 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [ARj (XXI: 45); CD (I: 119; IV: 455)]
◆ Drugi jezici: polj. Witomir; slov. Vitomir; bug., mak., srp., rus. Витомир
● Imendan: 15. veljače
Vitomira 〈G Vitomire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vitomir (veoma rijetko; 16 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Vitomira; mak., srp. Витомира
Viviana 〈G Viviane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ prema muškome Vivianus, Vibianus, rimski priimak izveden od rodovskoga imena Vibius (rijetko; 108 nositeljica)
► [Keber (2008); Duden]
◆ Drugi jezici: engl. Vivian; njem. Viviana, Viviane; fr. Vivien, Vivienne; šp., tal., češ. Viviana; mađ., slč. Viviána; polj. Wiwiana; slov. Vivijana; bug. Вивиана, Вивияна
Vjeko 〈G Vjeke, D Vjeki〉 m. os. ime pokraćeno od Vjekoslav (rijetko; 250 nositelja)
Vjekoslav 〈G Vjekoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od vijek + *slava ‘slava’ (često; 5723 nositelja)
► Ime je nastalo pučkoetimološkim prevođenjem imena Alojzije.
◆ Drugi jezici: slov. Vekoslav; srp. Векослав, Вјекослав
● Imendani: 10. veljače, 15. ožujka, 21. lipnja
Vjekoslava 〈G Vjekoslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vjekoslav (srednje često; 1791 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: slov. Vekoslava; srp. Векослава
Vjenceslav 〈G Vjenceslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ postalo od *Vętjeslavъ, što je složeno od psl. *vętji ‘veći’ + *slava ‘slava’ i ukršteno s psl. *věnьcь ‘vijenac’[Skok (III: 571)] (rijetko; 180 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XII. stoljeću u latinskome liku Wenceslao. [CD (II: 309)]
◆ Drugi jezici: njem. Wenzel, Wenzeslaus; fr. Venceslas; šp. Venceslás, Venceslao, Wenceslao; tal. Venceslao; mađ. Vencel; češ. Václav, Věnceslav; polj. Wacław, Więcesław; slč. Václav; slov. Venceslav, Venčeslav; bug. Венцеслав, Венцислав; mak. Венцеслав, Венцислав, Венчеслав; srp. Вечеслав, Венцеслав, Венцислав; rus. Венцеслав, Вячеслав
● Imendan: 28. rujna
Vjera 〈G Vjere〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *věra ‘vjera’ (srednje često; 1197 nositeljica)
► Vjera je jedna od temeljnih kršćanskih vrlina, pa ime može biti i prijevod prema grč. Πίστις [Pístis] ‘vjera’.
◆ Drugi jezici: češ. Věra; polj. Wiara, Wiera; slč. Viera; slov. Vera; bug., mak., rus. Вера; srp. Вера, Вјера
● Imendani: 23. siječnja, 24. travnja, 6. listopada
Vjeran 〈G Vjerana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od vjera + -an (razmjerno rijetko; 557 nositelja)
● Imendan: 24. travnja
Vladan 〈G Vladana〉 m. os. ime izvedeno od Vlade, Vlado + -an (rijetko; 108 nositelja)
Vlade 〈G Vlade, D Vladi〉 m. os. ime pokraćeno od Vladimir, Vladislav (razmjerno rijetko; 600 nositelja)
Vladimir 〈G Vladimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od vladati + mir (veoma često; 19 058 nositelja)
► Osobito se često nadijevalo od 40-ih do 60-ih godina XX. stoljeća, ponajprije u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te Istri i Hrvatskome primorju. Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [ARj (XXI: 160)]
◆ Drugi jezici: fr., slov. Vladimir; šp. Vladimir, Vladímir, Vladimiro; tal. Vladimiro, Wladimiro; mađ., češ., slč. Vladimír; polj. Włodzimierz; bug., srp. Владимир; mak. Владимер, Владимир; rus. Владимир, Володимер
● Imendani: 15. srpnja, 6. prosinca, 19. prosinca
Vladimira 〈G Vladimire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vladimir (rijetko; 409 nositeljica)
◆ Drugi jezici: tal. Vladimira, Wladimira; češ., slč. Vladimíra; polj. Włodzimiera, Włodzimierza, Włodzimira; slov. Vladimira; bug., mak., srp. Владимира
Vladislav 〈G Vladislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od vladati + *slava ‘slava’ (rijetko; 388 nositelja)
► Ime je nosio knez Primorske Hrvatske iz prve polovice IX. stoljeća, čije se ime spominje u Franačkoj kronici zapisano kao Ladasclavus, što se u hrvatskoj historiografiji tradicionalno čita kao Vladislav. U hrvatskim se vrelima ime ponovno pojavljuje od XIII. stoljeća. [Aličić (1985: 28, 29); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 432, 440 et passim.); Ančić (2005 : 217)]
◆ Drugi jezici: mađ. Ulászló; češ., slč. Vladislav; polj. Władysław, Włodzisław; slov. Vladislav; bug., rus. Владислав; mak., srp. Владисав, Владислав
Vladko 〈G Vladka〉 m. os. ime izvedeno od Vlade, Vlado + -ko (rijetko; 107 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 31); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 315, 440 et passim.)]
Vlado 〈G Vlade, D Vladi〉 m. os. ime pokraćeno od Vladimir, Vladislav (često; 9439 nositelja)
Vlaho 〈G Vlahe/Vlaha, D Vlahi/Vlahu〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Βλάσιος [Blásios] ← lat. Blasius, v. Blaž (razmjerno rijetko; 688 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća.
● Imendan: 3. veljače
Vlasta 〈G Vlaste〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ pokraćeno od Vlastimira, što je prema muškome Vlastimir (srednje često; 3272 nositeljice)
● Imendani: 21. ožujka, 29. studenoga
Vlastimir 〈G Vlastimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od vlast + mir (rijetko; 107 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Konstantina Porfirogeneta (X. st.) u liku Βλαστήμερος [Blastḗmeros] i odnosi se na srpskoga princa iz IX. stoljeća. [ARj; HE]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Vlastimír; polj. Włastymir; slov. Vlastimir; bug., srp., rus. Властимир; mak. Властимир, Властомир
Vlatka 〈G Vlatke, D Vlatki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vlatko (srednje često; 3752 nositeljice)
Vlatko 〈G Vlatka〉 m. os. ime izvedeno od Vlade, Vlado + -ko (srednje često; 2140 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Ančić (2014: 32); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 302)]
● Imendan: 27. lipnja
Vojimir 〈G Vojimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u vojevati, vojnik + mir, usp. Vojmir (veoma rijetko; 24 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Vojimir; srp. Војимир
Vojin 〈G Vojina〉 m. os. ime izvedeno od Vojo + -in (rijetko; 182 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (likovi Woyn, Voin). [CD (VII: 131); Trogirski spomenici (I/1: 81); SZB (I: 156)]
Vojislav 〈G Vojislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u vojevati, vojnik + *slava ‘slava’ (razmjerno rijetko; 578 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (XXI: 260)]
◆ Drugi jezici: češ. Vojslav; polj. Wojesław, Wojisław, Wojsław, Wosław; slč. Vojeslav, Vojislav, Vojslav; slov. Vojislav; bug., mak., rus. Воислав; srp. Војисав, Војислав
Vojka 〈G Vojke, D Vojki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Vojko (rijetko; 135 nositeljica)
Vojko 〈G Vojka〉 m. os. ime izvedeno od Vojo + -ko (rijetko; 296 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (III: 293)]
Vojmir 〈G Vojmira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u vojevati, vojnik + mir (veoma rijetko; 72 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Vojmír; polj. Wojmir; slov. Vojmir; bug. Воймир; mak. Воимир, Војмир; srp. Војмир; rus. Воемир
Vojo 〈G Voje, D Voji〉 m. os. ime pokraćeno od Vojimir, Vojislav, Vojmir (veoma rijetko; 75 nositelja)
Vuk 〈G Vuka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu životinje vuk ‘Canis lupus’ < psl. *vьlkъ ‘vuk’ (veoma rijetko; 76 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (III: 284)]
◆ Drugi jezici: češ. Vlk, Vok; mak. Волк; srp. Вук
Vuka 〈G Vuke, D Vuki〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Vukosava ② nastalo prema muškome Vuk (veoma rijetko; 30 nositeljica)
Vukašin 〈G Vukašina〉 m. os. ime izvedeno od Vuk + -ašin (rijetko; 151 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, kad je zapisano kao Wokasin i Wkasin. [NAZ ACA, sv. 3, br. 36, fol. 2v, 3r]
Vukica 〈G Vukice〉 ž. os. ime izvedeno od Vuka + -ica (rijetko; 101 nositeljica)
Vukosava 〈G Vukosave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ < Vukoslava, što je složeno od vuk + *slava ‘slava’ (rijetko; 384 nositeljice)
◆ Drugi jezici: srp. Вукосава
Zagorka 〈G Zagorke, D Zagorki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ prema nazivu stanovnice kraja iza gore, Zagorja, Zagore (rijetko; 313 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u XV. stoljeću. Umjetničko je ime književnice i novinarke Marije Jurić Zagorke (1873. – 1957.).
◆ Drugi jezici: slov. Zagorka; bug., mak., srp. Загорка
Zara 〈G Zare〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ možda prema arap. zahrah ‘cvijet’ i vjerojatno ukršteno sa Sara [Oxford; Duden] (razmjerno rijetko; 532 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Zara; fr. Zaïre ; šp. Zahira, Zaira; tal., češ., slč. Zaira; rus. Заира; bug., mak., srp. Зара
Zdenka 〈G Zdenke, D Zdenki〉 ž. os. ime češkoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ka od osnove koja je u Zdeslav (veoma često; 11 597 nositeljica)
► Ime je 50-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Bjelovarsko-bilogorskoj te Virovitičko-podravskoj županiji. Zbog formalne sličnosti dovodi se u vezu s apelativom zdenac te s imenom Sidonija.
◆ Drugi jezici: češ. Zdenka, Zdeňka; slč., slov. Zdenka; bug., mak., srp. Зденка
● Imendan: 7. studenoga
Zdenkica 〈G Zdenkice〉 ž. os. ime izvedeno od Zdenka + -ica (rijetko; 153 nositeljice)
Zdenko 〈G Zdenka〉 m. os. ime češkoga podrijetla ◊ v. Zdenka (često; 6701 nositelj)
● Imendani: 9. travnja, 26. svibnja
Zdeslav 〈G Zdeslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *sьdě- ‘učiniti’ + *slava ‘slava’ [Maretić (1886: 134); Knappová (2010)] (rijetko; 165 nositelja)
► Ime je nosio hrvatski knez (878. – 879.), sin kneza Trpimira, bizantski saveznik koji je Crkvu u Hrvatskoj podčinio carigradskomu patrijarhu, te je ubijen u zavjeri pristaša papinskoga Rima.
◆ Drugi jezici: češ. Zdeslav, Zdislav; polj. Zdziesław, Zdzisław; slč. Zdislav
● Imendan: 29. siječnja
Zdravka 〈G Zdravke, D Zdravki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Zdravko (srednje često; 2741 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Zdravka; bug., mak., srp. Здравка
● Imendani: 21. studenoga, 9. prosinca
Zdravko 〈G Zdravka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od zdrav + -ko (veoma često; 13 928 nositelja)
► Ime je 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u središnjoj Hrvatskoj te dijelovima sjeverne Dalmacije. Po značenju osnove usporedivo je ime Valentin.
◆ Drugi jezici: slov. Zdravko; bug., mak., srp. Здравко
● Imendani: 29. siječnja, 14. veljače, 14. travnja, 14. lipnja, 21. studenoga
Zijad 〈G Zijada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ pokraćeno od Zijadin/Zijaudin ← tur. Ziyaüddin ← arap. Ḍiyā'udd īb, slož. od ḍiyā' ʻsvjetlost, sjajʼ + äddin ʻvjeraʼ[Smailović (1977)] (rijetko; 159 nositelja)
Zina 〈G Zine〉 ž. os. ime pokraćeno od Rozina, Zineta, Zinaida i drugih imena sa sastavnicom zin (veoma rijetko; 24 nositeljice)
Zinaida 〈G Zinaide〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ζηναίς [Zēnaís] 〈G Ζηναίδος [Zēnaídos]〉, prema m. Ζηνᾶς [Zēnȃs], izvedenica od Ζῆν [Zē̑n] ‘Zeus, vrhovni bog’ (paralelni lik uz Ζεύς [Zeús])[Tagliavini (1978); Oxford; Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983)] (veoma rijetko; 32 nositeljice)
Zineta 〈G Zinete〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ziynet ← arap. zīnät ʻnakit, ukrasʼ [Smailović (1977)] (rijetko; 102 nositeljice)
Zinka 〈G Zinke, D Zinki〉 ž. os. ime izvedeno od Zina + -ka (rijetko; 133 nositeljice)
Zita 〈G Zite〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ 1 tal. Zita ~ tal. dijal. zita ‘djevojka, nevjesta’ [Duden], 2 mađ. Zita, pokraćeno od lat. imena Felicitas (lat. felicitas ‘sreća’, usp. Feliks) [Behind the Name; Knappová (2010)] (rijetko; 238 nositeljica)
► Ime je nosila svetica iz Toskane koja se smatra zaštitnicom kućnih pomoćnica i svih koji predano služe bližnjima. [Jarm (2008: 314)]
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., mađ., češ., slč. Zita; polj. Zyta
● Imendan: 27. travnja
Zlata 〈G Zlate〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od zlato (često; 6126 nositeljica)
► Ime je u vrelima potvrđeno sredinom XIX. stoljeća. [MK Župe svetoga Marka, Indeks rođenih, fol. 40]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Zlata; bug., mak., srp., rus. Злата
● Imendani: 20. svibnja, 16. lipnja, 19. srpnja
Zlatan 〈G Zlatana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od zlato + -an (razmjerno rijetko; 769 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ., slov. Zlatan; bug., mak., srp. Златан
● Imendan: 20. studenoga
Zlatica 〈G Zlatice〉 ž. os. ime izvedeno od Zlata + -ica (srednje često; 1818 nositeljica)
Zlatka 〈G Zlatke, D Zlatki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Zlata + -ka ② nastalo prema muškome Zlatko (razmjerno rijetko; 539 nositeljica)
Zlatko 〈G Zlatka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od zlato + -ko (veoma često; 17 000 nositelja)
► Ime je 60-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih muških imena u Hrvatskoj, osobito u istočnome i središnjemu dijelu zemlje.
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Zlatko; bug., mak., srp. Златко
● Imendani: 16. lipnja, 13. rujna, 20. studenoga
Zoja 〈G Zoje〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ζωή [Zōḗ] ~ ζωή [zōḗ] ‘život’ (rijetko; 198 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Zoe, Zoë; njem., šp., tal., češ. Zoe; fr. Zoé; mađ. Zoé, Zója; polj. Zoe, Zoja; slč. Zoa, Zoja; slov. Zoja; bug. Зои, Зоя; mak., srp. Зоја; rus. Зоис, Зоя
Zoltan 〈G Zoltana〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ dublje je podrijetlo nesigurno; 1 možda turkijskoga podrijetla, u vezi s tur. sultan ‘sultan; car, vladar’[Oxford; Duden; Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983)], 2 postoji i mišljenje da je ime slavenskoga podrijetla, praslavenski lik imena Zlatan [Majtán i Považaj (1983)] (rijetko; 188 nositelja)
Zora 〈G Zore〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ zora < psl. *zorja, 2pokraćeno od Zorislava (srednje često; 4589 nositeljica)
► Ime je 30-ih godina XX. stoljeća među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Istri i Lici.
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Zora; bug., mak., srp. Зора; rus. Зоря
● Imendani: 9. veljače, 19. srpnja
Zoran 〈G Zorana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -an od imenske osnove Zor-, pokraćene od Zorislav (veoma često; 17 711 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Tijekom 60-ih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Hrvatskoj. Katkad se u primorskim krajevima povezuje s imenom Juraj Zoran je ime glavnoga lika Zoranićevih Planina, prvoga hrvatskog romana (1536.). [Trogirski spomenici (I/2: 196)]
◆ Drugi jezici: mađ. Zorán; češ., slč., slov. Zoran; bug., mak., srp. Зоран
● Imendani: 1. ožujka, 26. lipnja
Zorana 〈G Zorane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Zoran ② izvedeno od Zora + -ana (razmjerno rijetko; 914 nositeljica)
Zorica 〈G Zorice〉 ž. os. ime izvedeno od Zora + -ica (srednje često; 3882 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća, isprva u Šibeniku. [Šupuk (1981: 25)]
Zorislav 〈G Zorislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od zora + *slava ‘slava’ (rijetko; 297 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Zoroslav; slov. Zorislav; srp. Зорисав, Зорислав; rus. Зарислав
● Imendan: 7. siječnja
Zorislava 〈G Zorislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Zorislav (veoma rijetko; 26 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Zoroslava; slov. Zorislava; srp. Зорисава, Зорислава; rus. Зарислава, Зореслава, Зорислава
Zorka 〈G Zorke, D Zorki〉 ž. os. ime izvedeno od Zora + -ka (često; 5886 nositeljica)
► Ime je u prvoj polovici XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. [NAZ, ALC, sv. 2, br. 218, fol. 7; Brgles (2019: 214)]
Zorko 〈G Zorka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ko od imenske osnove Zor-, pokraćene od Zorislav (rijetko; 277 nositelja)
Zrinka 〈G Zrinke, D Zrinki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ka od toponima Zrin, središta velikoga posjeda plemićke obitelji Zrinski (srednje često; 3626 nositeljica)
Zrinko 〈G Zrinka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Zrinka (rijetko; 329 nositelja)
Zuhra 〈G Zuhre〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Zühre ← arap. Zuhrä ʻplanet Venera, zvijezda Danicaʼ [Smailović] (rijetko; 106 nositeljica)
Zvezdana 〈G Zvezdane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Zvjezdana (rijetko; 269 nositeljica)
Zvijezdana 〈G Zvijezdane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Zvjezdana (rijetko; 251 nositeljica)
Zvjezdan 〈G Zvjezdana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od zvijezda + -an (rijetko; 202 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Zvezdan; bug., srp. Звездан; mak. Звездан, Ѕвездан
● Imendan: 21. listopada
Zvjezdana 〈G Zvjezdane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od zvijezda + -ana (srednje često; 2034 nositeljice)
◆ Drugi jezici: slov. Zvezdana; srp. Звездана, Звјездана
● Imendan: 6. ožujka
Zvone 〈G Zvone, D Zvoni〉 m. os. ime pokraćeno od Zvonimir (veoma rijetko; 28 nositelja)
Zvonimir 〈G Zvonimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ postalo od Zvьnimir (> *Zvanimir), što je složeno od psl. *zъvati ‘zvati’ + mir i ukršteno s osnovom koja je u zvono, zvoniti [Skok (III: 668); Maretić (1886: 134)] (veoma često; 10 771 nositelj)
► Najstarije potvrde imena (Suinimir, Suenimir) odnose se na isprva slavonskoga bana, pa na hrvatskoga kralja Zvonimira (1075. – 1089.). Zvonimirovo je ime uklesano i na Bašćanskoj ploči početkom XII. stoljeća (Zъvъnimirъ). Na Krku je ime potvrđeno i u genitivnome obliku (Nicolaus, filius Suynimiri) u XIV. stoljeću, a u hrvatski imenski fond ponovno ulazi u XIX. stoljeću. [CD (I: 115, 140 et passim.); Bašćanska ploča, 3. redak.]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Zvonimír; slov. Zvonimir; mak. Звонимир, Ѕвонимир; srp., rus. Звонимир
● Imendani: 12. veljače, 8. listopada
Zvonimira 〈G Zvonimira〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Zvonimir (rijetko; 145 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Zvonimíra; slov. Zvonimira
Zvonka 〈G Zvonke, D Zvonki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Zvonko (rijetko; 197 nositeljica)
● Imendan: 12. veljače
Zvonko 〈G Zvonka〉 m. os. ime izvedeno od Zvone + -ko (često; 9224 nositelja)
► Ime je 50-ih godina XX. stoljeća bilo deveto muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Osječko-baranjskoj županiji.
● Imendan: 17. siječnja
Žaklina 〈G Žakline〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Jacqueline, ž. prema m. Jacques, v. Jakov (razmjerno rijetko; 603 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Jacklyn, Jacqueline, Jacquelyn; njem. Jacqueline; mađ. Zsaklin; češ. Žakelina, Žakelína; polj. Żaklina; slč. Žakelína; slov. Žaklina; bug., mak., srp. Жаклина; rus. Жакелина, Жаклина
Žan 〈G Žana〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Ivan (rijetko; 159 nositelja)
► [CD (II: 127)]
Žana 〈G Žane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Žan ② pokraćeno od Božana i drugih imena sa sastavnicom žan (razmjerno rijetko; 954 nositeljice)
◆ Drugi jezici: slov. Žana; rus. Жанна ; bug., mak., srp. Жана
Žarka 〈G Žarke, D Žarki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Žarko (rijetko; 124 nositeljice)
◆ Drugi jezici: slov. Žarka; srp. Жарка
● Imendan: 29. kolovoza
Žarko 〈G Žarka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od žar + ko (srednje često; 3073 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Žarko; bug., mak., srp. Жарко
● Imendan: 22. rujna
Želimir 〈G Želimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od željeti + mir (srednje često; 1603 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Vitezovićevu Lexicon Latino-Illyricum (oko 1700.). Starinom se, vjerojatno, pojavljivalo kao prijevodno ime od latinskoga Desiderius.
◆ Drugi jezici: češ., slč. Želimír, Želmír; polj. Żelimir; slov. Želimir; bug., mak., srp. Желимир
● Imendan: 23. svibnja
Željan 〈G Željana〉 m. os. ime izvedeno od Željo + -an (rijetko; 250 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 36)]
Željana 〈G Željane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Željan (srednje često; 1063 nositeljice)
Željka 〈G Željke, D Željki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Željko (veoma često; 13 291 nositeljica)
► Ime je bilo osobito popularno 70-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Slavoniji, Srijemu te karlovačkome i križevačko-koprivničkome području. Tijekom 80-ih godina često se nadijevalo u Međimurju.
Željkica 〈G Željkice〉 ž. os. ime izvedeno od Željka + -ica (rijetko; 410 nositeljica)
Željko 〈G Željka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od želja + -ko ili od Željo + -ko (6. muško osobno ime po čestoći; 37 869 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Vitezovićevu Lexicon Latino-Illyricum (oko 1700.). Češće se počinje nadijevati 50-ih godina XX. stoljeća, a 60-ih je bilo najčešće nadijevano muško osobno ime u Hrvatskoj.
● Imendani: 23. svibnja, 19. rujna
Željo 〈G Želje, D Želji〉 m. os. ime pokraćeno od Želimir (veoma rijetko; 53 nositelja)
Živa 〈G Žive〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pokraćeno od Živana , Dabiživa, 2 izvedeno od pridjeva živ + -ka (veoma rijetko; 18 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Živa; bug., mak., srp. Жива
Živana 〈G Živane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od pridjeva živ + -ana (rijetko; 305 nositeljica)
► U slavenskoj mitologiji Živana je božica plodnosti, usjeva i žetve. [HE (s. v. Živa)]
◆ Drugi jezici: češ., slov. Živana; slč. Živana, Živena; bug., mak., srp. Живана
Živka 〈G Živke, D Živki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Živa + -ka ② nastalo prema muškome Živko (rijetko; 346 nositeljica)
Živko 〈G Živka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od živ + ko (srednje često; 1468 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 21, 26)]
● Imendani: 9. siječnja, 12. srpnja
Živojin 〈G Živojina〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od živ + -ojin [Maretić (1887:122)] (rijetko; 140 nositelja)