A | B | C | Č | Ć | D | Dž | Đ |E | F | G | H | I | J | K | L | Lj | M | N | O | P | R | S | Š | T | U | V | Z | Ž
Abdulah 〈G Abdulaha〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘Abdullāh, složeno od ‘abd ‘rob, sluga’ i ’Allāh ‘Alah, božje vlastito ime’ (veoma rijetko; 62 nositelja)
► Ime je sredinom XVI. stoljeća potvrđeno u Dalmaciji u krajevima pod osmanlijskom vlašću. Nosio ga je Muhamedov otac. Prvi su muslimani u Bosni i Hercegovini nakon prelaska na islam nemuslimansko ime svojega oca mijenjali u Abdulah. [Spaho i Aličić (2007: 15, 18, 24); Smailović (1977: 122)]
Abel 〈G Abela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. heḇel ‘dah, sin’ [Amerl (1997)] (veoma rijetko; 68 nositelja)
► Ime je potvrđeno u hrvatskoj književnosti od XVI. stoljeća.
Nosio ga je mlađi sin Adama i Eve, kojega je usmrtio stariji brat Kain. [ARj (I: 29)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., polj., slov. Abel; tal. Abele; mađ., češ., slč. Ábel; srp. Авељ; rus. Абель, Авель
● Imendan: 9. prosinca
Abraham 〈G Abrahama〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’aḇrāhām ‘otac je uzvišen’. [HER] (veoma rijetko; 18 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj XI. stoljeća u Splitu. Nosio ga je praotac Izraelaca kojemu se objavio Bog (Jahve) i s kojim se zavjetovao na savez. Kako je Abraham opisan kao prvi vjernik u jednoga boga, svojim prorokom i praocem smatraju ga tri velike svjetske monoteističke religije: judaizam, kršćanstvo i islam. U arapskome jeziku imenu Abraham odgovara ime Ibrahim. [HER; Duden; CD (I: 173; III: 358, 367); Bibellexikon; Tagliavini (1978); Oxford; Wikipedia]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., polj., slov. Abraham; tal. Abramo; mađ. Ábrahám; češ. Abraham, Abrahám; slč. Abrahám; bug. Аврам; mak. Абрахам, Авраaм, Аврам, Авран; srp. Аврам, Аврамије; rus. Абрам, Aбрамий, Абрахам
● Imendan: 9. listopada
Abram 〈G Abrama〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Abraham (veoma rijetko; 16 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Od srednjega vijeka ili prije smatra se da je Abram kontrahirano od Abraham. [ARj (I: 29); CD (IV: 284; V: 397)]
Ada 〈G Ade〉 ž. os. ime pokraćeno odimena sa sastavnicom Ad-, npr. Adela (rijetko; 490 nositeljica)
Adalbert 〈G Adalberta〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Adalbert, složeno od stvnjem. adal ‘plemenit; loza, (plemenit) rod’ + beraht ‘sjajan’ [Duden] (veoma rijetko; 45 nositelja)
► Ime je zabilježeno u Istri u XII. stoljeću. [Duden; CD (II: 6; III: 273 (Adilbreth))]
◆ Drugi jezici: fr. Adalbert, Adelbaud, Adelbert; šp., tal. Adalberto; mađ., češ., slč. Adalbert; polj. Adalbert, Adelbert
● Imendani: 23. travnja, 25. lipnja
Adam 〈G Adama〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’āḏām ‘čovjek’ ~ ’aḏāmāh ‘zemlja’ (srednje često; 1886 nositelja)
► Ime je u dalmatinskim gradovima zabilježeno već u XI. stoljeću.
Prema Bibliji Adam je bio prvi čovjek, kojega je Bog stvorio od plodne zemlje i udahnuo mu život. [CD (I: 57, 106, 114, 115; IV: 233; XVII: 60, 347, 403, 584); Tkalčić (I: 181, 206); Muster lista 1577]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., češ., polj., slč., slov. Adam; šp. Adán; tal. Adamo; mađ. Ádám; bug., mak., srp., rus. Адам
● Imendani: 16. svibnja, 24. prosinca
Adela 〈G Adele〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Adela, pokraćeno od složenih imena poput Adelheid u kojima je prvi dio stvnjem. adal ‘plemenit’ [Duden; Keber (2008)] (srednje često; 1180 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Adele, Adella; fr. Adèle; šp., polj., slč., slov. Adela; tal. Adele; mađ. Adél; češ. Adela, Adéla; bug., mak., srp. Адела; rus. Аделла
● Imendan: 16. prosinca
Adem 〈G Adema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Ādäm ← hebr. ’āḏām ‘čovjek’, v. Adam [Smailović (1977)] (rijetko; 254 nositelja)
Adis 〈G Adisa〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 170 nositelja)
► Ime je uglavnom potvrđeno među pripadnicima bošnjačke manjine.
Adisa 〈G Adise〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Adis (rijetko; 100 nositeljica)
Admir 〈G Admira〉 m. os. ime nejasna postanja ◊ možda nastalo ukrštanjem imena Amir < arap. ’āmir ‘zapovjednik’ s lat. admiror ‘diviti se, čuditi se’ (rijetko; 259 nositelja)
► Ime je uglavnom potvrđeno među pripadnicima bošnjačke manjine.
Adnan 〈G Adnana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Adnān (nejasna etimologija) [Smailović (1977)] (rijetko; 396 nositelja)
►
Adolf 〈G Adolfa〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Adolf < stvnjem. Adalwolf, složeno od stvnjem. adal ‘plemenit’ + wolf ‘vuk’ [Duden] (rijetko; 209 nositelja)
► Obilnije potvrde u hrvatskim vrelima potječu iz XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 470, 474)]
◆ Drugi jezici: engl. Adolf, Adolphus; fr. Adolphe; šp., tal. Adolfo; mađ., češ., polj., slč., slov. Adolf; bug. Адолф; rus. Адольф
● Imendani: 17. lipnja, 30. lipnja, 4. prosinca
Adrian 〈G Adriana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla, v. Adrijan (srednje često; 1226 nositelja)
Adriana 〈G Adriane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Adrian (srednje često; 1507 nositeljica)
Adriano 〈G Adriana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Adrijano, Adrijan (razmjerno rijetko; 611 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju i Istri.
Adrijan 〈G Adrijana〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. (H)adrianus ‘iz grada (H)adrije’ (rijetko; 329 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću u latinskim dokumentima, a u hrvatskoj književnosti od XVII. stoljeća. Podrijetlom je priimak rimskoga cara Publija Elija Hadrijana (Publius Aelius Hadrianus, II. st.), koji se po antičkoj tradiciji povezuje s mjestom Hadria (danas Atri u pokrajini Teramo), odakle potječu njegovi roditelji. U vrijeme Hadrijanove vladavine mnogobrojni su oslobođenici nazvani (H)adrianus. S obzirom na to da je u latinskome Adrianus i pridjev izveden od imena Jadranskoga mora (Adrias), u Hrvatskoj se osobno ime Adrijan često prevodi kao Jadran, Jadranko. [CD (IV: 265, 266, 343); Duden; ARj (I: 33; Mikalja, Belostenec)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Adrian; fr. Adrien; šp., češ., slč. Adrián; tal. Adriano; mađ. Adorján; polj. Adrian, Hadrian; slov. Adrijan; bug. Адреан, Адриан, Адриян; mak., srp. Адријан; rus. Адриан
● Imendani: 9. siječnja, 8. srpnja
Adrijana 〈G Adrijane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Adrijan (srednje često; 1280 nositeljica)
► Ime je najpotvrđenije u Hrvatskome primorju, Istri i na zagrebačkome području.
◆ Drugi jezici: engl. Adrianna, Adrianne; njem. Adriana, Adriane; fr. Adrienne; šp., tal. Adriana; mađ., slč. Adriána; češ. Adriana, Adriána; polj. Adriana, Adrianna; slov. Adrijana; bug. Адреана, Адриана, Адреяна, Адрияна; mak., srp. Адријана; rus. Адриана
Adrijano 〈G Adrijana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Adriano, v. Adrijan (rijetko; 128 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju i Istri.
Aga 〈G Age〉 ž. os. ime pokraćeno od Agata, Agneza, Angela, Angelina i drugih imena (veoma rijetko; 62 nositeljice)
Agata 〈G Agate〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Agatha ← grč. Ἀγαθή [Agathḗ] ~ ἀγαθός [agathós] ‘dobar’ (srednje često; 1506 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u vrelima s kraja XV. i početka XVI. stoljeća na širemu zagrebačkom području. Nosila ga je sveta Agata iz Katanije na Siciliji, koja je mučena tijekom Decijevih progona u III. stoljeću.
Često se u Hrvatskoj prevodi kao Dobrila. [Brgles (2015: 280); KAZ ACA, sv. 21, 38]
◆ Drugi jezici: engl. Agatha; njem. Agatha, Agathe; fr. Agathe; šp. Águeda; tal., polj., slov. Agata; mađ. Ágota; češ., slč. Agáta; bug. Агати; mak., srp. Агата; rus. Агата, Агафия
● Imendani: 5. veljače, 6. srpnja
Agica 〈G Agice〉 ž. os. ime izvedeno od Aga + -ica (rijetko; 261 nositeljica)
Agneza 〈G Agneze〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. ἁγνή [hagnḗ] ‘čista, nedužna’, ukršteno s lat. agnus ‘janje’, što među kršćanima ima simbolično značenje [Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 773 nositeljice)
► Etimološko ime Agneza pojavljuje se od kraja XV. stoljeća na širemu zagrebačkom području zapisano kao Iagnesa, Iagneza. Zapisano kao Agnesa pojavljuje se od XVII., a kao Agneza tek od XVIII. stoljeća.
Nosila ga je sveta Agneza iz Salerna i Rima (III. st.) koja je imala samo trinaest godina kad je svoj život stavila u službu kršćanstva. Zaštitnica je zaljubljenih i vrtlara. U Hrvatskoj se osobno ime Agneza često prevodi kao Janja. [ARj (I: 35–36); Brgles (2015: 276–278); KAZ ACA, sv. 21, 38; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Agnes; fr. Agnès; šp. Inés; tal. Agnese; mađ. Ágnes; češ. Agnes, Ágnes, Anežka; slč. Agnesa, Agneša; polj. Agnieszka; slov. Neža; bug. Агнес, Агнеса; mak., srp. Агнеза, Агнеса; rus. Агнеса, Агнесcа
● Imendan: 21. siječnja
Ahmed 〈G Ahmeda〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Aḥmäd ‘veoma pohvaljen, najpohvaljeniji’ (veoma rijetko; 90 nositelja)
► Ime je potvrđeno u dijelovima Dalmacije pod osmanlijskom vlašću sredinom XVI. stoljeća. [ARj (I: 41); Spaho i Aličić (2007: 10, 15, 16, 23, 24, 28)]
Ahmet 〈G Ahmeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla, v. Ahmed (rijetko; 206 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (I: 41)]
Aida 〈G Aide〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘ā’idä ‘povratnica, posjetiteljica, gošća’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 660 nositeljica)
► Na nadijevanje imena Aida među nemuslimanima utjecala istoimena Verdijeva opera, no ime je opere vjerojatno smislio sam Verdi te ono nije orijentalnoga podrijetla.
◆ Drugi jezici: engl., njem., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Aida; šp. Aída, Aidé; bug., mak., rus. Аида
Ajla 〈G Ajle〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. ayla ‘mjesečinom obasjana; aureola’ [Agić (1996); Duden] (veoma rijetko; 100 nositeljica)
Ajša 〈G Ajše〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Āʼišä ‘živa, postojeća, koja dobro živi’ [Smailović (1977)] (veoma rijetko; 99 nositeljica)
► Obično se nadijevalo nakon što bi preminulo više novorođenčadi te se može smatrati zaštitnim imenom poput hrvatskih narodnih imena Dabiživ i Živan.
Alan 〈G Alana〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 engl. Alan, možda keltskoga (bretonskoga) podrijetla (usp. stir. ail ‘stijena, kamen’)[Duden], 2 lat. Alanus ‘pripadnik plemena Alana’ [Keber (2008)] (srednje često; 1437 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, isprva u Lici. [ARj (I: 62); HE s. v. Alani]
◆ Drugi jezici: engl. Alan, Allan; njem. Alan, Allan, Allen; fr. Alain; šp. Alan, Alán; tal. Alano; mađ. Alen; češ., slov. Alan, Alen; polj., slč. Alan; bug. Ален; mak., srp. Алан, Ален; rus. Алан, Ален, Аллан, Аллен
● Imendani: 30. siječnja, 8. rujna
Albert 〈G Alberta〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Albert, od starijega Adalbert [Duden] (razmjerno rijetko; 690 nositelja)
► Ime se pojavljuje od XII. stoljeća. Nosilo ga je više svetaca i vladara, uglavnom u sjevernoj i zapadnoj Europi. [CD (II: 74, 75 et passim.; III: 111, 113 et passim.); Muster lista 1577]
◆ Drugi jezici: engl., mađ., češ., polj., slč., slov. Albert; fr. Aubert; šp., tal. Alberto; bug., mak. Алберт; rus. Альберт
● Imendani: 7. kolovoza, 15. studenoga
Alberto 〈G Alberta〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla, v. Albert (rijetko; 174 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (I: 64)]
Albin 〈G Albina〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Albīnus, izvorno rimsko rodovsko ime ~ lat. albus ‘bijel’ (rijetko; 278 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. Nosio ga je sveti Albin (469. – 550.), rođen u Bretanji, biskup u Angersu i borac protiv sklapanja braka među rodbinom. Katkad se značenjski povezuje s osobnim imenom Zoran. [Katolička tiskovna agencija, BiH; Jarm (2008: 22)]
◆ Drugi jezici: engl., mađ., polj., slov. Albin; njem. Albin, Albinus; fr. Aubin; šp., tal. Albino; češ., slč. Albín; srp. Албин; rus. Альбин
● Imendan: 1. ožujka
Albina 〈G Albine〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ v. Albin (razmjerno rijetko; 850 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Istri, gdje je 1930. – 1939. bilo sedmo po čestoći nadijevanja. Nosila ga je sveta Albina, koja je prema predaji podnijela mučeništvo u Cezareji (Palestina) za vrijeme rimskoga cara Decija (III. st.). [Jarm (2008: 22); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., mađ., polj., slov. Albina; njem. Albina, Albine; fr. Aubine; češ., slč. Albína; bug., mak., srp. Албина; rus. Альбина
● Imendan: 16. prosinca
Albino 〈G Albina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Albino, v. Albin (rijetko; 152 nositelja)
Alda 〈G Alde〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ prema muškome Aldo (rijetko; 100 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., šp., slov. Alda; fr. Aude
Aldin 〈G Aldina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ od Alaudin ← arap. ‘Alā’uddīn, složeno od ‘alā’ ‘visost, uzvišenost; slava’ + äddīn ‘vjera, religija’, ‘uzvišenost, slava vjere’[Smailović (1977); Agić (1996)] (rijetko; 117 nositelja)
Aldo 〈G Alda〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Aldo, pokraćeno od složenih imena germanskoga podrijetla poput Aldobrando, Aldegardo, u kojima je prvi dio od pgerm. *alda- ‘star’ ili od stvnjem. adal ‘plemenit’ (s metatezom) [Duden; Knappová (2010); Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 928 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri, u kojoj je 30-ih godina XX. stoljeća bilo osmo po čestoći nadijevanja. Nosio ga je sveti Aldo, pustinjak sa Sardinije koji je živio u VIII. stoljeću.
◆ Drugi jezici: engl. Aldous; njem., šp., češ., polj., slov. Aldo; fr. Aude; mađ. Aldó
● Imendan: 10. siječnja
Aleks 〈G Aleksa〉 m. os. ime pokraćeno od Aleksandar, Aleksej, Aleksije (rijetko; 213 nositelja)
► U novije se vrijeme pojavljuje i kao prilagođena inačica engleskoga ili njemačkoga osobnog imena Alex.
Aleksa 〈G Alekse〉 m. os. ime pokraćeno od Aleksandar, Aleksej, Aleksije (rijetko; 291 nositelj)
Aleksandar 〈G Aleksandra〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ἀλέξανδρος [Aléxandros] ~ ἀλέξανδρος [aléxandros] ‘koji brani ljude’ ili ‘koji ljude odbija’, složeno od grč. ἀλέξω [aléksō] ‘odbijati, braniti’ + ἀνήρ 〈G ἀνδρός〉 [anḗr 〈G andrós〉] ‘muškarac, muž’[Keber (2008)] (srednje često; 4542 nositelja)
► Ime je Aleksandar potvrđeno u vrelima s hrvatskoga područja od XIV. stoljeća. S imenom Aleksandar semantički je usporedivo hrvatsko osobno ime Branimir. [ARj (I: 65; M. Marulić, 70; Anton Dalm., djel. 4, 6.; Mon. serb. 178.)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., slč. Alexander; fr. Alexandre; šp. Alejandro; tal. Alessandro; mađ. Sándor; češ. Alexandr; polj., slov. Aleksander; bug. Александри, Александър; mak. Александар, Александр, Александре, Александри; srp. Александар, Александер; rus. Александр
● Imendani: 26. veljače, 3. svibnja, 26. kolovoza
Aleksander 〈G Aleksandra〉 m. os. ime grčkoga podrijetla, v. Aleksandar (rijetko; 165 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XVII. stoljeću. Od XIX. je stoljeća oživljeno preko imena Alexander, njemačke inačice osobnoga imena, a u najnovije doba to se ime prihvaća i preko engleskoga jezika. [ARj (I: 65)]
Aleksandra 〈G Aleksandre〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Aleksandar (srednje često; 3439 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (I: 65)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., mađ., češ., slč. Alexandra; šp. Alejandra; tal. Alessandra; polj., slov. Aleksandra; bug., mak., srp., rus. Александра
Aleksej 〈G Alekseja〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Алексéй, v. Aleksije (veoma rijetko; 68 nositelja)
Aleksije 〈G Aleksija, D Aleksiju〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Ἀλέξιος [Aléksios] ~ ἀλέξω ‘braniti, odbijati’, usp. Aleksej (veoma rijetko; 22 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, no u prvim vrelima nije zapisano u nominativu te se ne može znati je li on glasio Aleksij ili Aleksije. [ARj (I: 66; Mon. serb. 40)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Alexis; njem. Alexis, Alexius; šp. Alejo; tal. Alessio; mađ. Elek; češ., slč., slov. Aleksej; polj. Aleksy; bug. Алексей, Алекси; mak. Алексеј, Алекси, Алексие, Алексиј, Алексија; srp. Алексеј, Алексије; rus. Алексей
● Imendan: 17. srpnja
Alem 〈G Alema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛aläm ‘velikan, starješina’ (veoma rijetko; 90 nositelja)
Alema 〈G Aleme〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Alem (veoma rijetko; 17 nositeljica)
Alemka 〈G Alemke, D Alemki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Alema + -ka ② izvedeno od muškoga imena Alem + -ka (rijetko; 193 nositeljice)
Alen 〈G Alena〉 m. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Alain [čit. Alen], v. Alan (veoma često; 10 033 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, isprva na zagrebačkome području. Između 1970. i 1979. godine u Istarskoj je županiji bilo na drugome, a u Primorsko-goranskoj županiji na petome mjestu po čestoći nadijevanja. Jedno je od deset najčešćih muških osobnih imena u Istri od 1970. godine sve do kraja XX. stoljeća. [DZS; CD (XI:186); Tkalčić (I: 178)]
Alena 〈G Alene〉 ž. os. ime ① izvedeno od muškoga imena Alen ② pokraćeno od Aleksandra, Magdalena ③ dovodi se u vezu s imenima Helena, Jelena (rijetko; 233 nositeljice)
◆ Drugi jezici: njem., češ., polj., slč., slov. Alena; mađ. Aléna; bug., mak., srp. Алена; rus. Алëна
● Imendan: 19. lipnja
Alenka 〈G Alenke, D Alenki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Alena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Alen + -ka (srednje često; 1395 nositeljica)
Alessandro 〈G Alessandra〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Alessandro, v. Aleksandar (rijetko; 123 nositelja)
Alex 〈G Alexa〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Aleks (rijetko; 253 nositelja)
Alfred 〈G Alfreda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Alfred, složeno od stengl. ælf ‘patuljak, vilenjak, elf’ + rǣd ‘savjet’ [Duden] (rijetko; 178 nositelja)
◆ Drugi jezici: njem., fr., polj., slov. Alfred; šp., tal. Alfredo; mađ., češ., slč. Alfréd; bug., mak. Алфред; rus. Альфред
● Imendani: 14. kolovoza, 28. listopada
Alica 〈G Alice〉 ž. os. ime, v. Alisa (rijetko; 220 nositeljica)
►
Alida 〈G Alide〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Alida, pokraćeno od Adelheid, v. Alisa [Knappová (2010); Majtán i Považaj (1983); Keber (2008); Duden] (rijetko; 258 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Alida; bug., mak., rus. Алида
Alija 〈G Alije〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Aliyy/‛Alī ‘uzvišeni, moćni, plemeniti’ [Smailović (1977)] (rijetko; 236 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Tako se zvao muž Muhamedove kćeri Fatime, četvrti kalif (656. – 661.), kojega muslimani šijiti smatraju legitimnim Muhamedovim nasljednikom. U Bosni se ime katkad povezuje sa svetačkim imenom Ilija te je svetkovina Aliđun bila svojevrsnim nadomjestkom za Ilindan. [ARj (I, 74); HER; Vidović (2016)]
Alina 〈G Aline〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Aline, pokraćeno od Adeline, što je izvedeno od Adèle, v. Adela (rijetko; 109 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Aline; njem., šp., tal., mađ., češ., polj., slč. Alina; bug., mak., rus. Алина
Alisa 〈G Alise〉 ž. os. ime engleskoga ili francuskoga podrijetla ◊ engl., fr. Alice < stfr. Adelais ← germ. Adalhaidis (usp. njem. Adelheid), što je složeno od stvnjem. adal ‘plemenit; loza, (plemenit) rod’ + heit ‘osoba’ (rijetko; 344 nositeljice)
► Ime je obilnije potvrđeno u drugoj polovici XX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: njem. Alice, Alisa; tal., češ. Alice; šp. Alicia; mađ. Aliz; polj. Alicja; slč., slov. Alica; bug., srp., rus. Алиса
Alma 〈G Alme〉 ž. os. ime ① muslimanskoga podrijetla ◊ tur. alma, elma ‘jabuka’ [Smailović (1977)] ② latinskoga podrijetla ◊ lat. Alma ~ alma ‘plodna, ona koja hrani, dobrotvorna’[Duden; Keber (2008)] ③ španjolskoga podrijetla ◊ šp. alma ‘duša’ (razmjerno rijetko; 1325 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Alma; bug., mak., rus. Алма
Almir 〈G Almira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. al ämir ‘vođa, vladar’ (rijetko; 339 nositelja)
Almira 〈G Almire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Almir (rijetko; 121 nositeljica)
Alojz 〈G Alojza〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Alojzije (srednje često; 1486 nositelja)
► Osobno ime Alojz potvrđeno je u hrvatskim krajevima možda već u XV. stoljeću, a sasvim sigurno od XVIII. stoljeća. Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome zagorju i na zagrebačkome području.
[ARj (I: 76); Spom. srp. (2: 117)]
Alojzija 〈G Alojzije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Alojzije (razmjerno rijetko; 802 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća, prvotno na zagrebačkome području. [HDA, MK Župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1849.]
◆ Drugi jezici: njem. Aloisa, Aloise, Aloisia; fr. Aloïse; mađ. Alojzia; češ. Aloisie, Alojzie; polj. Alojza, Alojzja; slč. Alojzia; slov. Alojza, Alojzija
Alojzije 〈G Alojzija, D Alojziju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Aloysius ~ fr. à Louis ‘od Louisa’. Francusko je ime Louis germanskoga podrijetla, složenica od pgerm. *hlūda ‘glasan, koji se čuje’ + wīhan ‘boriti se’ (njem. je odraz toga imena Ludwig).[Kroonen (2013); Dauzat, Dubois i Mitterand (1990); Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 833 nositelja)
► Širenje imena povezano je sa štovanjem isusovca Alojzija Gonzage (Aloisius Gonzaga, XVI. st.), koji je proglašen svetim 1726. godine. U novije se vrijeme to ime nadijeva i u spomen na hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca (1898. – 1960.). Ime je pučkom etimologijom povezano s grč. ἀλοή [aloḗ] ‘biljka aloja’, koja cvjeta svakih stotinu godina, „svakoga vijeka”, pa je tom pojednostavnjenom etimologijom ime prevedeno kao Vjekoslav. [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl. Aloysius; njem. Alois, Aloisius; fr. Aloyse; tal., šp. Aloisio; mađ. Alajos; češ. Alois, Alojz; polj. Alojzy; slč. Alojz; slov. Alojz, Alojzij; rus. Алоиз
● Imendani: 10. veljače, 21. lipnja
Aljoša 〈G Aljoše〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Алёшa, odmilica od Алексей, v. Aleksej [Keber (2008); Vasmer (1953–1958); Duden] (rijetko; 329 nositelja)
Amalia 〈G Amalije〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla, v. Amalija (rijetko; 106 nositeljica)
Amalija 〈G Amalije〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Amalia, izvedenica od prvoga dijela složenih imena poput Amalberga, Amalgund. Podrijetlo sastavnice Amal- nije pouzdano utvrđeno. Ona je karakteristična za imena pripadnika istočnogotske kraljevske dinastije Amali, Amelunzi.[Duden] (srednje često; 1606 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. Na njegovo je širenje, među ostalim, utjecao lik Amalije iz drame Razbojnici Friedricha Schillera. [HDA, MK Župe svetoga Marka, Zagreb; MK župe Blažene Djevice Marije, Zagreb, 1850.]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Amalia; fr. Amélie; mađ., slč. Amália; češ. Amálie; slov. Amalija; bug., rus. Амалия; mak., srp. Амалија
● Imendan: 10. srpnja
Amanda 〈G Amande〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. amanda ‘vrijedna ljubavi, koju treba ljubiti’ ~ gerundiv glagola amare ‘voljeti’. Za tvorbu usp. Miranda . [Duden] (rijetko; 212 nositeljica)
► Ime je veoma rijetko potvrđeno prije druge polovice XX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Amanda
Amar 〈G Amara〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘ammār ‘onaj koji čvrsto vjeruje; pobožan, ozbiljan, postojan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 125 nositelja)
Ambroz 〈G Ambroza〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Ambrozije (veoma rijetko; 45 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, kad se usporedno pojavljuju likovi Amroz i Anbroz. [Kukuljević Sakcinski (1863: 2); ARj (I: 80)]
Ambrozije 〈G Ambrozija, D Ambroziju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Ambrosius ← grč. ἀμβρόσιος [ambrósios] ‘besmrtan, božanski, svet’ [Duden] (veoma rijetko; 23 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XV. stoljeću, no do kraja XVII. stoljeća nema potvrda za nominativ, pa je moguće da je temeljni lik bio Ambrozij. Širilo se štovanjem svetoga Ambrozija, milanskoga biskupa i jednoga od crkvenih otaca iz IV. stoljeća. [ARj (I: 80)]
◆ Drugi jezici: engl. Ambrose; njem. Ambros, Ambrosius; fr. Ambroise; šp. Ambrosio; tal. Ambrogio; mađ. Ambrus; češ. Ambrož; polj. Ambroży; slč. Ambróz; slov. Ambrož, Ambrozij; bug. Амвросий; mak. Амбросија; srp. Амброзија, Амбросије, Амвросије; rus. Абросим, Амбросий, Амвросий
● Imendan: 7. prosinca
Amel 〈G Amela〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛amäl ‘rad, posao, djelo; postupak’ ~ ‛Āmil, dosl. ‘radnik, službenik’ [Smailović (1977)] (rijetko; 144 nositelja)
Amela 〈G Amele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Amel (rijetko; 437 nositeljica)
Amir 〈G Amira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. ‘Āmir ~ arap. ‘mr ‘naseljenik, stanovnik, domaćin’, 2 arap. ’āmir ‘zapovjednik, naredbodavac’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 575 nositelja)
Amira 〈G Amire〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. ‘āmirä ‘naseljenica, stanovnica, domaćica, ona koja buja životom’, 2 arap. ’āmirä ‘zapovjednica, naredbodavka’ [Smailović (1977)] (rijetko; 255 nositeljica)
Amra 〈G Amre〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛amr ‘život; dugovječnost’ [Smailović (1977)] (rijetko; 216 nositeljica)
Ana 〈G Ane〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ hebr. ḥannāh ‘milosrđe, milost; naklonost’ [Keber (2008)] (2. žensko osobno ime po čestoći; 81 751 nositeljica)
► U hrvatskim je krajevima ime potvrđeno već u XI. stoljeću. Tijekom XX. stoljeća uvijek je bilo među tri najbrojnija ženska imena u Hrvatskoj. Godine 2016. bilo je, pak, sedmo po čestoći nadijevanja. [CD (I: 26, 111, 185); Brgles (2015: 277–280); DAD, MK Korčula, br. 4; Monumenta Ragusina (IV: 17, 60, 280, 354); Statistički bilten (2017: 7)]
◆ Drugi jezici: engl. Ann, Anna, Anne; njem. Anna, Anne; fr. Anne; šp., slov. Ana; tal., mađ., češ., polj., slč. Anna; bug., mak., srp. Ана; rus. Анна
● Imendan: 26. srpnja
Anabela 〈G Anabele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Annabella; složeno od Anna (v. Ana) + Bella (v. Bela) (rijetko; 174 nositeljice)
Anamari 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Anamarija (rijetko; 204 nositeljice)
Ana Maria 〈G Ane Marije〉 ž. os. ime, v. Ana Marija (razmjerno rijetko; 677 nositeljica)
Anamaria 〈G Anamarije〉 ž. os. ime , v. Anamarija (srednje često; 1415 nositeljica)
Ana Marija 〈G Ane Marije〉 ž. os. ime sastavljeno od imena Ana i Marija, usp. Anamarija (srednje često; 3631 nositeljica)
Anamarija 〈G Anamarije〉 ž. os. ime složeno od imena Ana i Marija (često; 6221 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Annmarie; njem. Annamaria, Annamarie, Annemarie; fr. Anne-Marie; tal. Annamaria; mađ., slč. Annamária; češ. Annemarie; slov. Anamarija; bug. Анна-Мария; mak. Анамарија
● Imendan: 26. svibnja
Anastasija 〈G Anastasije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Anastazija (rijetko; 101 nositeljica)
Anastazija 〈G Anastazije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἀναστασία [Anastasía] (usp. i lat. Anastasia) prema muškome Ἀναστάσιος [Anastásios] ~ ἀνάστασις [anástasis] ‘uskrsnuće’, dosl. ‘podizanje, ustajanje’[Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 705 nositeljica)
► Ime se u liku Anastasia pojavljuje od XI. stoljeća, isprva u Dalmaciji. Nosila ga je sveta Anastazija, mučenica koja je živjela na prijelazu iz II. u III. stoljeće. Pokopana je u Sirmiumu (danas Srijemska Mitrovica), a osobito se štovala u Saloni i Splitu. Njezine je kosti 804. godine u Zadar prenio sveti Donat. [ARj (I: 83); CD (I: 160)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal. Anastasia; fr. Anastasia, Anastasie; mađ. Anasztázia; češ. Anastazia, Anastázie; polj. Anastazja; slč. Anastázia; slov. Anastazija; bug., rus. Анастасия; mak., srp. Анастазија, Анастасија
● Imendan: 15. siječnja
Ančica 〈G Ančice〉 ž. os. ime izvedeno od Anka + -ica (rijetko; 279 nositeljica)
Andi 〈G Andija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Andy, pokraćeno od Andrew, v. Andrija [Duden] (rijetko; 113 nositelja)
Andja 〈G Andje〉 ž. os. ime, v. Anđa (rijetko; 263 nositeljice)
Andjela 〈G Andjele〉 ž. os. ime, v. Anđela (rijetko; 107 nositeljica)
Andjelka 〈G Andjelke, D Andjelki〉 ž. os. ime , v. Anđelka (rijetko; 132 nositeljice)
Andre 〈G Andre, D Andri〉 m. os. ime pokraćeno od Andrija (rijetko; 110 nositelja)
► Hrvatski imenski lik potvrđen je vjerojatno od XIII. stoljeća. Ime je danas najrasprostranjenije u priobalju te se pojavljuje i pod stranim utjecajem kao odraz francuske inačice imena Andrija. [ARj (I: 85)]
Andrea1 〈G Andree〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema m. Andreas, v. Andrija (često; 8261 nositeljica)
► Ime je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena 1980. – 1999. u Dubrovačko-neretvanskoj i Primorsko-goranskoj županiji.
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., mađ., češ., slč. Andrea; fr. Andrée; polj. Andrzeja; slov. Andreja; bug., srp. Андреа; rus. Андрея
● Imendan: 30. studenoga
Andrea2 〈G Andree〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Andrea, v. Andrija (rijetko; 408 nositelja)
Andreas 〈G Andreasa〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Andrija (rijetko; 414 nositelja)
Andrej 〈G Andreja〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Andrija (srednje često; 3886 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, a jedna od prvih potvrda potječe iz 1275. godine. Riječ je o dokumentu iz Istre u kojemu je ime zapisano kao Andrei. U novije se vrijeme ime prihvaća i preko ruskoga te slovenskoga jezika. [ARj (I: 85); Kukuljević Sakcinski (1863: I, 3); Šurmin (1898: 11; Andrei)]
Andreja 〈G Andreje〉 ž. os. ime ① v. Andrea1 ② nastalo prema muškome Andrej (srednje često; 4392 nositeljice)
►
Andriana 〈G Andriane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Andrijana (rijetko; 199 nositeljica)
Andrija 〈G Andrije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ lat. Andreas, grč. Ἀνδρέας [Andréas] ~ grč. ἀνδρεῖος [andreíos] ‘muški, muževan, hrabar’ ~ ἀνήρ 〈G ἀνδρός〉 [anḗr 〈G andrós〉] ‘muškarac, muž’ (često; 8169 nositelja)
► Ime je prvi put potvrđeno u Dubrovniku u tekstu na talijanskome jeziku iz XII., a najstarija hrvatska potvrda imena Andrija potječe iz XIII. stoljeća. Dvadesetih godina XX. stoljeća to je ime bilo jedno od najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji. [ARj (I: 85); Scriptores (I, 214); Wikipedia (s. v. Andrew the Apostle)]
◆ Drugi jezici: engl. Andrew; njem. Andreas, Andres; fr. André; šp. Andrés; tal. Andrea; mađ. Andor, András, Endre; češ. Andrej, Ondřej; slč. Andrej, Ondrej; polj. Andrzej; slov. Andrej; bug. Андреа, Андрей; mak. Андрие, Андрија; srp. Андреј, Aндрија; rus. Андрей
● Imendani: 4. veljače, 16. svibnja, 20. rujna, 30. studenoga
Andrijana 〈G Andrijane〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ nastalo ukrštanjem imena Andrija i Adrijana (srednje često; 2021 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [HDA, MK Krk-1, fol. 4; Čoralić (2003: 198)]
◆ Drugi jezici: slov. Andrijana; bug. Андрианa, Андриянa; mak., srp. Андријана
Andro 〈G Andre, D Andri〉 m. os. ime pokraćeno od Andrija (srednje često; 1053 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća u dubrovačkome kraju, a danas je najrasprostranjenije na splitskome i dubrovačkome području.
Anđa 〈G Anđe〉 ž. os. ime pokraćeno od Anđela, Anđelija, Anđelka i dr. (često; 5839 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Splitsko-dalmatinskoj županiji (ondje je 1940. – 1949. bilo šesto po čestoći nadijevanja), a najčešće se nadijevalo do sredine XX. stoljeća. [ARj (I: 86)]
Anđel 〈G Anđela〉 m. os. ime, v. Anđeo (veoma rijetko; 10 nositelja)
► Ime je povrđeno od XVII. stoljeća. [ARj (I: 88)]
Anđela 〈G Anđele〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Anđeo ② Ime se pojavljuje u tome liku i pod utjecajem talijanskoga jezika. (često; 5899 nositeljica)
► S obzirom na to da se ime u prošlosti zapisivalo kao Angela, teško je razlučiti povijesne potvrde za imena Anđela i Angela. U vrelima se lik Angela pojavljuje od XIII. stoljeća, u početku na dubrovačkome području. Ime Anđela 40-ih je godina XX. stoljeća bilo među najčešće nadijevanim ženskim imenima u Istri i sjevernoj Dalmaciji. [Monumenta Ragusina (IV: 50, 434)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., tal., slč., slov. Angela; fr. Angèle; šp. Ángela; mađ. Angéla; češ. Anděla; polj. Aniela; bug., rus. Ангела; mak. Анѓела; srp. Ангела, Анђела
● Imendani: 4. siječnja, 27. siječnja, 2. kolovoza, 2. listopada
Anđelija 〈G Anđelije〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. ἀγγελία [angelía] ‘vijest, glas; riječ, govor’ (razmjerno rijetko; 573 nositeljice)
Anđelina 〈G Anđeline〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Angelina [čit. Anđelina], izvedeno od Angela, v. Anđela (razmjerno rijetko; 676 nositeljica)
► S obzirom na to da se ime Anđelina u prošlosti zapisivalo kao Angelina, teško je razlučiti povijesne potvrde za ta dva imena. U vrelu iz XV. stoljeća potvrđen je lik Angelina. [ARj (I: 87)]
Anđelka 〈G Anđelke, D Anđelki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Anđela + ka ② izvedeno od muškoga imena Anđeo, Anđel + -ka (često; 6318 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 138)]
Anđelko 〈G Anđelka〉 m. os. ime izvedeno od Anđel, Anđeo + -ko (srednje često; 4127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 87)]
● Imendani: 5. svibnja, 2. listopada, 7. studenoga
Anđelo 〈G Anđela〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Angelo [čit. Anđelo], v. Anđeo (razmjerno rijetko; 804 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno u XVII. stoljeću. Najrasprostranjenije je u priobalju. [Marasović-Alujević (2012: 138)]
Anđeo 〈G Anđela〉 m. os. ime kršćanske motivacije ◊ grč. ἄγγελος [ángelos] ‘glasnik, vjesnik, izaslanik; anđeo’ (veoma rijetko; 27 nositelja)
► U XIII. je stoljeću na zadarskome području i na Korčuli potvrđen latinski lik Angelus. [ARj (I: 88); Cvitanić (1987: 64, 76, 135, 137); Zjačić (1959: 236)]
◆ Drugi jezici: engl., slč., slov. Angel; njem. Angelus; fr. Ange, Angeau, Angel; šp. Ángel; tal. Angelo, Angiolo; mađ. Angelus, Angelusz; češ. Anděl; polj. Anioł; bug. Ангел; mak. Анѓел, Анѓеле; srp. Ангел, Анђел; rus. Ангел
● Imendani: 5. svibnja, 2. listopada, 7. studenoga
Ane 〈G Ane, D Ani〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Ana (srednje često; 1113 nositeljica)
► Jedna od najstarijih potvrda potječe iz XIV. stoljeća, iz latinskoga dokumenta iz Boke kotorske, gdje je ime zabilježeno u nesklonjivome ablativu. Danas je najrasprostranjenije u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u kojoj je šesto ime po čestoći. [KS (2, 141)]
Anel 〈G Anela〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 153 nositelja)
Anela 〈G Anele〉 ž. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ tal. Annella, umanjenica od Anna ② nastalo prema muškome Anel (razmjerno rijetko; 573 nositeljice)
◆ Drugi jezici: tal. Annella; slov. Anela ; bug., mak. Анела; rus. Анела, Анелла
Aneta 〈G Anete〉 ž. os. ime romanskoga podrijetla ◊ tal. Annetta, fr. Annette, umanjenica od Anna, Anne, v. Ana [Duden; Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010); Nomix] (rijetko; 255 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 89)]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Annette; njem. Annett, Annette; šp., češ., polj., slč., slov. Aneta; tal. Annetta; mađ. Anéta, Anett, Anetta; bug. Анет, Анета; mak., srp. Анета; rus. Анетта
Angela 〈G Angele〉 ž. os. ime, v. Anđela (srednje često; 1040 nositeljica)
► S obzirom na to da se u prošlosti i ime Anđela zapisivalo kao Angela, teško je razlučiti povijesne potvrde tih dvaju imena. Ime Angela proširilo se u tome liku uz latinsko i njemačko posredništvo.
Angelina 〈G Angeline〉 ž. os. ime, v. Anđelina (razmjerno rijetko; 840 nositeljica)
► S obzirom na to da se u prošlosti i ime Anđelina zapisivalo kao Angelina, teško je razlučiti povijesne potvrde tih dvaju imena. U vrelu iz XV. stoljeća potvrđen je lik Angelina. [ARj (I: 87)]
Angelo 〈G Angela〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Anđelo, Anđeo (rijetko; 165 nositelja)
Angjela 〈G Angjele〉 ž. os. ime, v. Anđela (rijetko; 179 nositeljica)
Ani 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Annie i njem. Anni, Annie, odmilica od Anne, Anna, v. Ana (rijetko; 324 nositeljice)
Anica 〈G Anice〉 ž. os. ime izvedeno od Ana + -ica (veoma često; 14 578 nositeljica)
► U povijesnim je vrelima ime potvrđeno od XV. stoljeća. Danas je ime Anica među deset najčešćih ženskih osobnih imena u istočnoj Slavoniji i zapadnome Srijemu, dok je u Hrvatskome zagorju bilo među deset najčešćih osobnih imena do kraja 60-ih, a u sjevernoj Dalmaciji do 30-ih godina XX. stoljeća. [Marasović-Alujević (2012: 138); Spaho i Aličić (2007: 274); ARj (I: 90); Benyovsky i Zelić (2007: 67, 96, 99, 126; potvrde Aniza, Anizza); Jelić (1959: 399, 419)]
Anika 〈G Anike, D Aniki〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 šved. Annika, odmilica od Anna, v. Ana [Duden], 2 mađ. Anikó, odmilica od Anna (rijetko; 220 nositeljica)
►
Anita 〈G Anite〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Anita, 1 odmilica od Ana, 2 pokraćeno od Juanita, odmilica od Juana, v. Ivana (veoma često; 13 435 nositeljica)
► Ime je 70-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Hrvatskoj, a najrasprostranjenije je u Dalmaciji, Lici, središnjoj Hrvatskoj i zapadnoj Slavoniji.
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Anita; bug., mak., srp., rus. Анита
Anka 〈G Anke, D Anki〉 ž. os. ime izvedeno od Ana + -ka (veoma često; 17 231 nositeljica)
► Ime se u povijesnim vrelima spominje od XV. stoljeća. Među deset je najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u prvoj polovici XX. stoljeća u Lici, Dalmaciji, Slavoniji, dijelu Hrvatskoga zagorja i Prigorja. Osobito je bilo popularno sredinom XX. stoljeća. [ARj (I: 90); Defter sandžaka Srijem 1570. godine (114, 210, 214, 227)]
Ankica 〈G Ankice〉 ž. os. ime izvedeno od Anka + -ica (veoma često; 14 193 nositeljice)
► Ime se počinje češće nadijevati nakon Drugoga svjetskog rata (u središnjoj Hrvatskoj), a 50-ih i 60-ih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u Hrvatskome zagorju, Prigorju, Slavoniji i Lici te nešto rjeđe u srednjoj Dalmaciji.
Anna 〈G Anne〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Ana (razmjerno rijetko; 603 nositeljice)
Anna Maria 〈G Anne Marije〉 ž. os. ime, v. Ana Marija (rijetko; 144 nositeljice)
Annamaria 〈G Annamarije〉 ž. os. ime, v. Anamarija (rijetko; 121 nositeljica)
Ante 〈G Ante, D Anti〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun (8. muško osobno ime po čestoći; 35 457 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, danas je najzastupljenije u Dalmaciji i Lici, a rijetko se nadijeva u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Na prvome je mjestu po čestoći nadijevanja bilo na zadarskome i šibenskome području u prvoj polovici XX. stoljeća, a na splitskome se području najčešće nadijevalo između 30-ih i 70-ih godina XX. stoljeća. Danas je to ime i dalje među deset najčešće nadijevanih muških imena u Dalmaciji. [ARj (I: 91)]
Antea 〈G Antee〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Ante ② grčkoga podrijetla ◊ grč. Ἄνθεια [Ántheia], epitet božice Here na Argu ~ ἄνθος [ánthos] ‘cvijet, cvat’ [Duden; Oxford] (srednje često; 1470 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije na splitskome području.
Antica 〈G Antice〉 ž. os. ime izvedeno odmuških imena Ante, Anto + -ica (srednje često; 1568 nositeljica)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVIII. stoljeća, a najrasprostranjenije je u priobalju. [ARj (I: 91)]
Anto 〈G Ante, D Anti〉 m. os. ime pokraćeno od Anton, Antun (često; 6664 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVIII. stoljeća, isprva u srednjoj i zapadnoj Bosni. Najrasprostranjenije je u Brodsko-posavskoj županiji i Bosni te na dubrovačkome području. U istočnoj je Hercegovini potvrđen i lik Hanto sa sekundarnim h. [ARj (I: 92); Vidović (2014: 38)]
Anton 〈G Antona〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Antun (često; 5078 nositelja)
► Jedna od prvih hrvatskih povijesnih potvrda potječe iz 1275. godine u dokumentu iz Istarskoga razvoda u kojemu se spominje župan Anton. Danas je među deset najčešćih muških osobnih imena u Gorskome kotaru, Hrvatskome primorju i Istri. [ARj (I: 91); Kukuljević Sakcinski (1863: I, 9, 4, 65)]
Antonela 〈G Antonele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Antonella, umanjenica od Antonia, v. Antonija [Duden] (srednje često; 3162 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [terenski uvid]
Antonella 〈G Antonelle〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Antonela (rijetko; 202 nositeljice)
Antoneta 〈G Antonete〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Antonetta, umanjenica od Antonia, v. Antonija [Duden] (rijetko; 171 nositeljica)
Antoni 〈G Antonija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Anthony, v. Antun (rijetko; 161 nositelj)
Antonia 〈G Antonije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Antonija (srednje često; 3976 nositeljica)
Antonija 〈G Antonije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Antonia, prema muškome Antonius, v. Antun (veoma često; 10 684 nositeljice)
► U dalmatinskim se gradovima ime pojavljuje potkraj XVI. stoljeća, zapisano kao Antonia. Najrasprostranjenije je u Splitsko-dalmatinskoj županiji u kojoj je 1970. – 1979. bilo deseto ime po čestoći nadijevanja.
U Hrvatskoj se to ime često nadijeva kao ženska inačica svetačkoga imena Anton, Antun. [Jelić (1959: 384, 388, 454); Bogović (2011: 192)]
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Antonia; njem. Antonia, Antonie; mađ., slč. Antónia; češ. Antonie; slov. Antonija; bug. Андония, Антония; mak. Андонија, Антонија; srp. Антонија; rus. Антония
● Imendan: 13. lipnja
Antonijo 〈G Antonija〉 m. os. ime, v. Antonio (srednje često; 1150 nositelja)
Antonio 〈G Antonija〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla, v. Antun (veoma često; 15 384 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Bilo je šesto po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj 90-ih godina prošloga stoljeća i osmo početkom XXI. stoljeća. [DZS; Marasović-Alujević (2012: 138)]
Antun 〈G Antuna〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Antōnius, rimsko rodovsko ime, možda etrurskoga podrijetla (veoma često; 16 421 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća u latinskoj inačici Antonius na Korčuli. Do sredine XX. stoljeća bilo je među najčešće nadijevanim muškim osobnim imenima u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj, Hrvatskome primorju te južnoj Dalmaciji.
Ime je nosio sveti Antun pustinjak, otac monaštva (Egipat, IV. st.), i sveti Antun Padovanski (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja 1231.). U Hrvatskoj se ime proširilo ponajviše štovanjem kulta svetoga Antuna Padovanskoga. [ARj (I, 93); Cvitanić (1987: 435); Marasović-Alujević (2012: 139); Keber (2008); Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva]
◆ Drugi jezici: engl. Anthony; njem. Anton, Antonius; fr. Antoine; šp., tal. Antonio; mađ. Antal; češ. Anton, Antonín; polj. Antoni; slč., slov. Anton; bug., mak. Андон, Антон; srp. Андон, Антон, Антониј, Антонија, Антоније; rus. Антон, Антоний, Антун
● Imendani: 17. siječnja, 7. lipnja, 13. lipnja, 5. srpnja, 24. rujna, 24. listopada
Anja 〈G Anje〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Аня, odmilica od Анна, v. Ana (srednje često; 3470 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Anja, Anje; češ., slč. Aňa; polj. Ania; slov. Anja; bug. Аня; mak. Анја, Ања; srp. Ања
Apolonija 〈G Apolonije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Apollonia, ž. prema m. Apollōnius ← grč. Ἀπολλώνιος [Apolṓnios], dosl. ‘koji pripada Apolonu, Apolonov’ ~ Ἀπόλλων [Apólōn] ‘Apolon, bog sunca’ (rijetko; 107 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća na lovranskome području.
[Frančić (2014: 144); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., tal. Apollonia; njem. Apollonia, Apollonie; fr. Apolline; šp., polj. Apolonia; mađ. Apollónia; češ., slč. Apolena; slov. Apolonija; srp. Аполонија
● Imendan: 9. veljače
Aranka 〈G Aranke, D Aranki〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Aranka ~ arany ‘zlato’ (rijetko; 138 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., češ., polj., slč., slov. Aranka; srp. Аранка
Arian 〈G Ariana〉 m. os. ime, v. Arijan (rijetko; 292 nositelja)
Ariana 〈G Ariane〉 ž. os. ime, v. Arijana (razmjerno rijetko; 578 nositeljica)
Arijan 〈G Arijana〉 m. os. ime ① latinskoga podrijetla ◊ lat. Arianus dosl. ‘stanovnik Arijane, istočnih pokrajina velikoga Perzijskoga Carstva’ ② nastalo prema ženskome imenu Arijana (rijetko; 246 nositelja)
Arijana 〈G Arijane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Arianna < lat. Ariadna, grč. Ἀριάδνη [Ariádnē] ‘Arijadna, kći kretskoga kralja Minoja’ (razmjerno rijetko; 733 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Ariadne, Ariana, Arienne, Aryana; njem. Ariadna, Ariadne, Ariana, Ariane; fr. Ariane, Arianne; šp. Ariadna, Ariadne, Ariana; mađ. Ariadné; češ. Ariadna, Ariana; polj., slč. Ariadna; bug. Ариадна; mak., srp. Аријадна; rus. Ариадна, Ариана
Armando 〈G Armanda〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal. Armando ← fr. Armand < Harmand. Francusko je ime germanskoga podrijetla, složeno od stvnjem. hari, heri ‘vojska’ + man ‘čovjek’ (v. Herman) ili od stvnjem. hart, herti ‘tvrd, snažan’ + man ‘čovjek’ (usp. njem. Hartmann). [Tagliavini (1978); Dauzat, Dubois i Mitterand (1990); Duden] (rijetko; 337 nositelja)
Armin 〈G Armina〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Armin ← lat. Arminius, latinizirano germansko ime vjerojatno izvedeno od pgerm. *ermena-, *ermuna- ‘velik, silan’[Duden; Orel (2003)] (rijetko; 296 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, isprva u sjevernim hrvatskim krajevima, a danas ga nerijetko nose pripadnici bošnjačke manjine. Potječe od imena vođe germanskoga plemena Heruska Arminija, koji je 9. godine pobijedio rimsku vojsku Kvintilija Vara. [ARj (I: 111)]
◆ Drugi jezici: fr., češ., polj., slov. Armin; šp., tal. Arminio; mađ. Ármin; slč. Armín
Aron 〈G Arona〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’ahărōn ‘nosilac svjetla’ [Amerl (1997)] (rijetko; 179 nositelja)
► Ime je u hrvatskoj književnosti potvrđeno od XVI. stoljeća. Prema Bibliji Aron je bio Mojsijev stariji brat, njegov pratitelj i zastupnik u pohodu na Sinaj. [Duden; ARj (I: 112)]
◆ Drugi jezici: engl. Aaron; njem., fr. Aaron, Aron; šp. Aarón; tal. Aaronne, Aronne; mađ., slč. Áron; češ. Árón, Áron; polj. Aron; bug., srp. Арон; mak., rus. Аарон, Арон
● Imendan: 1. srpnja
Arpad 〈G Arpada〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Árpád ~ árpa ‘ječam’ [Duden] (veoma rijetko; 67 nositelja)
►
Arsen 〈G Arsena〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Arsenije (razmjerno rijetko; 520 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARJ (I: 113)]
Arsenije 〈G Arsenija, D Arseniju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἀρσένιος [Arsḗnios] ~ ἄρσην [ársēn] ‘muški, muževan’ (veoma rijetko; 18 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Sveti Arsenije, đakon iz IV. stoljeća, bio je učitelj dvojici sinova rimskoga cara Teodozija I. Velikog (nakon čije je smrti carstvo podijeljeno na Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo). [ARj (I: 113) ]
◆ Drugi jezici: fr. Arsène; šp., tal. Arsenio; mađ. Arzén; češ. Arsen, Arzen; polj. Arseniusz; slč. Arzen; bug. Арсен, Арсений; mak. Арсен, Арсение, Арсениј, Арсенија; srp. Арсен, Арсениј, Арсенија, Арсеније; rus. Арсений
● Imendan: 8. svibnja
Asija 〈G Asije〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ’Āsiyä ‘liječnica, ona koja liječi’ [Smailović (1977)] (rijetko; 133 nositeljice)
Asim 〈G Asima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‛Āṣim ‘zaštitnik, branitelj, čuvar (od zla i poroka)’ [Smailović (1977)] (rijetko; 204 nositelja)
Asima 〈G Asime〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘āṣimä ‘zaštitnica, braniteljica, čuvarica (od zla i poroka)’ [Smailović (1977)] (rijetko; 125 nositeljica)
Asja 〈G Asje〉 ž. os. ime ① ruskoga podrijetla ◊ rus. Ася, odmilica od Анастасия, v. Anastazija , ili od Анна, v. Ana ② pokraćeno od Asija (rijetko; 322 nositeljice)
Asmir 〈G Asmira〉 m. os. ime nejasna postanja ◊ možda od arap. korijena ‘aṣm ‘čuvanje, zaštita’ te ukrštanjem s imenima na -mir poput Samir, Amir (rijetko; 112 nositelja)
Astrid 〈neskl.〉 ž. os. ime švedskoga podrijetla ◊ šved. Astrid, složeno od stnord. *áss-‘božanstvo’ + fríðr ‘lijep’ [Duden; Keber (2008); Oxford] (rijetko; 195 nositeljica)
► Na nadijevanje imena mogla je utjecati omiljenost švedske književnice Astrid Lindgren (1907. – 2002.), najpoznatije po djelu Pipi Duga Čarapa. U hrvatskoj se antroponimiji ime pri nadijevanju katkad povezuje s grč. ἀστήρ [astḗr] ‘zvijezda’.
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp., tal. Astrid; njem. Astrid, Estrid; mađ. Asztrid; češ. Astrid, Astrida; polj. Astryda; slč. Astrida
Atila 〈G Atile〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 126 nositelja)
► Osobno ime Atila najrasprostranjenije je u Baranji, najčešće među pripadnicima mađarske manjine. Nosio ga je hunski vođa Atila (V. st.), čije je ime u kasnoantičkim tekstovima potvrđeno u liku Attila. [Duden; Snaedal (2015)]
◆ Drugi jezici: mađ. Atilla, Attila; češ., slč. Atila; polj. Attila
August 〈G Augusta〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Augustus ~ augustus ‘uzvišen, posvećen, svet, veličanstven’ (rijetko; 399 nositelja)
► Ime se zapisano kao Avgust pojavljuje od XII. stoljeću, a u liku August od XVI. stoljeća.
Počasni pridjevak Augustus nadjenut je prvomu rimskom caru Gaju Oktavijanu, a prema njemu i svim ostalim rimskim carevima. Njemu je u čast nazvan osmi mjesec kalendarske godine: lat. (mensis) Augustus. Među kršćanima ime August postalo je općepoznato preko božićnoga čitanja iz evanđelja.
[MOL, Urbaria et Conscriptiones, 156a, sv. 51, br. 2; Duden; ARj (I: 121)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., polj., slč. August; fr. Auguste; šp., tal. Augusto; mađ. Ágost, Augusztus; slov. August, Avgust; bug., mak., rus. Август
● Imendan: 29. veljače
Augustin 〈G Augustina〉 m. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Augustinus, rimski priimak izveden od Augustus, v. August (razmjerno rijetko; 720 nositelja)
► Premda je latinski lik imena potvrđen u starijim, srednjovjekovnim vrelima, hrvatski lik zasvjedočen je u XVI. stoljeću.
Osobno ime Augustin Europom se širilo kultom svetoga Augustina (Aurelius Augustinus), crkvenoga oca i naučitelja (354. – 430.), čiji se blagdan obilježava 28. kolovoza. Bio je prvi kršćanski teolog i jedan od najvećih kršćanskih filozofa (djela De civitate Dei, Confessiones…). Europom se ime Augustin širilo i kultom svetoga Augustina Kenterberijskoga, apostola Anglosasa i prvoga biskupa u Canterburyju (VI./VII. st.), čiji je blagdan 27. svibnja. Trećega kolovoza časti se blaženi Augustin Kažotić, zagrebački biskup (oko 1260. – 1323.), cijenjen zbog svetoga života i učenosti.
[ARj (I: 124)]
◆ Drugi jezici: engl. Augustine, Austin; njem. Augustin, Augustinus; fr. Augustin; šp. Agustín; tal. Agostino; mađ. Ágoston; češ. Augustin, Augustýn; polj. Augustyn; slč. Augustín; slov. Avguštin; bug. Авгостин; mak., rus. Августин
● Imendani: 27. svibnja, 3. kolovoza, 28. kolovoza
Aurora 〈G Aurore〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Aurora, božica zore ~ aurora ‘zora’ (rijetko; 265 nositeljica)
► Pojavljuje se i kao učeno ime prema narodnome Zora.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., češ., polj. Aurora; njem. Aurora, Aurore; fr. Aurore; mađ., slč. Auróra; bug. Аврора
● Imendan: 1. ožujka
Azra 〈G Azre〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ‘Aḏrā’ ‘djevica’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 572 nositeljice)
► Azra je nadimak Isaove (Isusove) majke Merjeme (Marije).
Bajram 〈G Bajrama〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. (i perz.) bayram ‘(vjerski) praznik; slavlje, veselje’ [Smailović (1977); Škaljić (1966)] (veoma rijetko; 97 nositelja)
►
Baldo 〈G Balde/Balda, D Baldi/Baldu〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Baldo, 1 pokraćeno od Baldassare, v. Baltazar, ili 2 od imena poput Arcibaldo, Teobaldo; Baldovino (rijetko; 208 nositelja)
► Ime je zabilježeno u vrelima s kraja XII. stoljeća, uglavnom u dalmatinskim gradovima te Istri. Ime Baldo spominje se i na zagrebačkome području u XIV. stoljeću. Danas je najrasprostranjenije na širemu dubrovačkom području. [CD (II: 127, 213); Šurmin (1898: 17: Istarski razvod, fol. 4b (župan Balde)); Bratulić (1978: 96); Tkalčić (I: 143); Jelić (1959: 409).]
● Imendan: 7. studenoga
Baltazar 〈G Baltazara〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ lat. Balthasar, grč. Βαλτασαρ [Baltasar]← babilonski Bel-shar-uzur ‘Bel štiti kralja’, Balât-shar-usur ‘štiti život kralja’.Ime je nastalo ukrštanjem dvaju babilonskih imena koja se spominju u Starome zavjetu. Oba se imena spominju u Knjizi o Danijelu, prvo je (bez t) ime babilonskoga kralja, a drugo (s t) Danijelovo je ime. Ime babilonskoga kralja pronađeno je i na klinopisnim pločicama s kojih se transliterira babilonski lik. (veoma rijetko; 18 nositelja)
► Ime se pojavljuje od početka XVI. stoljeća, najprije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u zapisu Balthasar.
[ARj (I: 167); Tkalčić Monumenta (X: 199, 234, 258); Jelić (1959: 428)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Balthasar; fr. Balthazar; tal. Baldassarre; šp. Baltasar; mađ. Boldizsár; češ., polj. Baltazar; slč. Baltazár; slov. Boltežar; bug. Балтазар; mak. Валтазар; srp. Балтазар, Валтазар; rus. Балтазар, Бальтазар, Валтасар
● Imendan: 6. siječnja
Bara 〈G Bare〉 ž. os. ime pokraćeno od Barbara (srednje često; 3519 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Danas je najrasprostranjenije u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [ARj (I: 181); Brgles (2015: 277–280)]
Barbara 〈G Barbare〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ ~ grč. βάρβαρος [bárbaros] ‘negrčki, strani; barbarski; surov, divlji’ < ‘koji ne govori grčki’ (veoma često; 10 636 nositeljica)
► Premda je ime zabilježeno već u XI. stoljeću, više potvrda nalazimo u vrelima iz XIII. stoljeća, i to uglavnom iz dalmatinskih gradova. Danas je najrasprostranjenije u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te u Istri. Ime je nosila sveta Barbara (III. st.), zaštitnica rudara i topništva. Nosila ga je i Barbara Celjska (1392. – 1451.), žena ugarsko-hrvatskoga kralja Žigmunda Luksemburškoga, koju je narodna predaja upamtila pod nadimkom Crna Kraljica. [CD (I: 152, 153; IV: 212; XIII: 91); CD (XIX: 116, 236); Tkalčić Monumenta (II: 13); Monumenta Ragusina (IV: 603)]
◆ Drugi jezici: engl. Barbara, Barbra; njem., fr., tal., polj., slov. Barbara; šp. Bárbara; mađ. Borbála; češ., slč. Barbara, Barbora; bug., mak., srp. Барбара, Варвара; rus. Варвара
● Imendan: 4. prosinca
Bare 〈G Bare, D Bari〉 ž. os. ime pokraćeno od Barbara (rijetko; 158 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća. [Frančić (2014: 148)]
Barica 〈G Barice〉 ž. os. ime izvedeno od Bara, Bare + -ica (često; 6469 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, u vrelima iz Dalmacije i središnje Hrvatske. Često se nadijevalo u prvoj polovici XX. stoljeća, osobito u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [Jelić (1959: 456, 459); Brgles (2015: 277–280)]
Bariša 〈G Bariše〉 m. os. ime izvedeno od Baro + -iša (rijetko; 234 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, a danas je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [Popis crkvene desetine iz 1597. vlastelinstva Susedgrad i Donja Stubica; ARj (I: 186; XVII. st.)]
Barka 〈G Barke, D Barki〉 ž. os. ime izvedeno od Bara, Bare + -ka (rijetko; 319 nositeljica)
► U dostupnim vrelima potvrđeno je od XVIII. stoljeća.
Baro 〈G Bare, D Bari〉 m. os. ime pokraćeno od Bartol, Bartul (veoma rijetko; 12 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, isprva u dubrovačkih pisaca. [ARj (I: 189)]
Bartol 〈G Bartola〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ pokraćeno od lat. Bartholomeus, grč. Βαρθολομαῖος [Bartholomaȋos] ← aram. bar Talmay ‘Talmajev sin’ (hebr. talmay ‘izdubljen, naboran’)[lat., grč. iz prijevoda Biblije; Amerl (1997); Duden (Tolmai ‘odvažan’); Keber (2008); Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 707 nositelja)
► Ime je potvrđeno početkom XV. stoljeća u Lovranu. Nepokraćeni hrvatski lik Bartolomej pojavljuje se od XIII. stoljeća, a latinski imenski lik Bartholomeus zabilježen je u Dalmaciji u XII. stoljeću.
[Šurmin (1898: 109); ARj (I: 190); Kukuljević Sakcinski (1863: 276); Brgles (2015: 277–280); CD (II: 93); Tkalčić Monumenta (I: 18)]
◆ Drugi jezici: engl. Bartholomew; njem. Bartholomäus; fr. Barthélemy; šp. Bartolomé, Bartolomeo; tal. Bartolomeo; mađ. Bertalan; češ. Bartoloměj; polj. Bartłomiej; slč. Bartolomej; slov. Jernej; bug. Вартоломей; mak. Вартоломеј; srp. Бартоломеј, Вартоломеј; rus. Бартоломей, Варфоломей
● Imendani: 17. veljače, 24. kolovoza, 27. listopada
Bartul 〈G Bartula〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla, v. Bartol (rijetko; 377 nositelja)
► Ime je u kosim padežima potvrđeno od XIV. stoljeća, a nominativ Bartul pouzdano je potvrđen od XVII. stoljeća. [ARj (I: 191)]
Beata 〈G Beate〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. beatus ‘blažen, sretan’ (rijetko; 162 nositeljice)
► Teško je reći otkad se ime pojavljuje na hrvatskome području, a da je bilo prisutno i u prošlosti, potvrđuje prezime Beat, koje se u Gacku u istočnoj Hercegovini spominje od XVII. stoljeća, te prezime Beatović u Dubrovačkome primorju.
Više je svetica nosilo to ime, a imendani su često vezani uz neki marijanski blagdan prema općenitu nazivu za Isusovu Majku: Blažena (Beata) Djevica Marija. Ime se u nas prevodi kao Blažena, Blaženka.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Beata; njem. Beata, Beate; mađ., češ., slč. Beáta; rus. Беата
● Imendani: 9. svibnja, 25. srpnja, 29. srpnja
Bela 〈G Bele〉 ž. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ tal. Bella ~ bello ‘lijep’ [Duden; Keber (2008)] ② narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *bělъ ‘bijel’ ③ pokraćeno od imena sa sastavnicom bel, npr. Izabela (rijetko; 141 nositeljica)
Benedikt 〈G Benedikta〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ clat. benedictus ‘blagoslovljen, blažen’ ~ benedico ‘blagosloviti, posvetiti’, dosl. ‘dobro, lijepo govoriti’ (rijetko; 175 nositelja)
► Ime je potvrđeno potkraj X. stoljeća u Splitu.
[ARj (I: 232); Brgles (2015: 277–280); Marasović-Alujević (2012: 145)]
◆ Drugi jezici: engl. Benedict; njem., češ., slov. Benedikt; fr. Benoît; šp. Benedicto, Benito; tal. Benedetto; mađ. Benedek; polj. Benedykt; slč. Benedikt, Beňadik; bug. Венедикт; mak. Венедик; srp., rus. Бенедикт, Венедикт
● Imendani: 4. travnja, 11. srpnja
Benjamin 〈G Benjamina〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ hebr. binyāmīn ‘sin desne ruke’ ili ‘sin juga’ [Duden; Amerl (1997)] (srednje često; 1124 nositelja)
► Najstarija dosad poznata imenska potvrda potječe iz sredine XIX. stoljeća.
Benjaminom se često naziva najmlađi član u obitelji, ljubimac, mezimac. [Kolanović i Marjanić (2008: 471)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., slov. Benjamin; šp., češ., slč. Benjamín; tal. Beniamino; mađ. Benjámin; polj. Beniamin; bug. Бенямин, Вениамин; mak., srp. Венијамин; rus. Вениамин
● Imendan: 31. ožujka
Bepo 〈G Bepa〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Beppe, pokraćeno od Giuseppe, v. Josip (rijetko; 231 nositelj)
Berislav 〈G Berislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *bьrati 〈prez. *berǫ〉 ‘uzimati, brati’ + *slava ‘slava’ (srednje često; 1944 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. [CD (II: 354); SZB (I: 129); Trogirski spomenici (I: 38); ARj (I, 237)]
◆ Drugi jezici: mak., srp., rus. Берислав
● Imendani: 25. veljače, 5. travnja, 27. rujna
Bernard 〈G Bernarda〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ fr. Bernard, izvorno germanskoga podrijetla, složeno od pgerm. *beran- ‘medvjed’ + *hardu- ‘tvrd, snažan’ [Duden; Kroonen (2013); Keber (2008); Oxford] (srednje često; 1351 nositelj)
► Latinski lik Bernardus potvrđen je u XII. stoljeću u dalmatinskim komunama među svećenstvom, u XIII. stoljeću potvrđen je hrvatski lik Brnardo, a početkom XVI. stoljeća lik Bernardь. [ARj (I: 238); CD (II: 40, 228, 231 i dr.); Tkalčić Monumenta (I: 100); Šurmin (1898: 48; Istarski razvod 1275.)]
◆ Drugi jezici: engl., fr., češ., polj., slč., slov. Bernard; njem. Bernhard; šp., tal. Bernardo; mađ. Bernát; bug., mak., rus. Бернард
● Imendani: 12. siječnja, 12. ožujka, 20. srpnja, 20. kolovoza
Bernarda 〈G Bernarde〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ prema muškome Bernard (srednje često; 1851 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (II: 238)]
◆ Drugi jezici: njem. Bernharda, Bernharde; fr. Bernarde; šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Bernarda
● Imendan: 18. veljače
Bernardica 〈G Bernardice〉 ž. os. ime izvedeno od Bernarda + -ica (razmjerno rijetko; 979 nositeljica)
► Ime je nosila sveta Bernardica (1844. – 1879.), vidjelica iz Lourdesa, koja se na okcitanskome zvala Bernadeta Sobirós (fr. Bernadette Soubirous), a službeno joj je ime bilo Maria Bernada Sobirós. Hrvatskim sufiksom -ica preveden je romanski -eta (-ette).
● Imendan: 16. travnja
Bernardina 〈G Bernardine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Bernardin ◊ tal. Bernardina (veoma rijetko; 61 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [HDA, MK Krk-1, fol. 19]
Bernardo 〈G Bernarda〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Bernardo, v. Bernard (rijetko; 198 nositelja)
► Ime je potvrđeno u povijesnim vrelima od XV. stoljeća duž cijele istočnojadranske obale.
Berta 〈G Berte〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Berta, Bertha < stvnjem. beraht ‘sjajan’; izvorno pokraćeno od složenih imena poput Berthild, Amalberta[Duden; Keber (2008)] (rijetko; 167 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Bertha; fr. Berthe ; šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Berta; bug., mak., rus. Берта
● Imendani: 6. lipnja, 4. srpnja
Besim 〈G Besima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ 1 arap. Bäsīm ‘nasmijan, veseo, vedar’ [Smailović (1977)], 2 alb. Besim ~ besim ‘vjerovanje, povjerenje’ (rijetko; 100 nositelja)
Biljana 〈G Biljane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ bilje, 2hrv. star. biljan ‘istinit’ ~ bilj ‘istina’, izvedeno od glagola biti (usp. zbilja) (srednje često; 3595 nositeljica)
► Ime se često nadijevalo 70-ih godina XX. stoljeća u Srijemu.
◆ Drugi jezici: slov. Biljana; bug. Биляна; mak. Билјана, Биљана; srp. Биљана
Biser 〈G Bisera〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *biserъ, posuđeno preko nekoga turkijskog jezika iz arapskoga busr ‘svjetlucavo kamenje, biser’ (veoma rijetko; 14 nositelja)
◆ Drugi jezici: bug., mak. Бисер
Bisera 〈G Bisere〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Biser (rijetko; 128 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Bisera; bug., mak., srp. Бисера
Biserka 〈G Biserke, D Biserki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Bisera + -ka ② nastalo prema muškome Biser + -ka (često; 8303 nositeljice)
► Ime je kao epitet potvrđeno u književnosti XVII. stoljeća. Najrasprostranjenije je u Međimurju (ondje je bilo šesto po čestoći 1950. – 1969.) i Hrvatskome zagorju. Pojavljuje se i kao prijevod imena Margareta. [ARj (I: 326)]
● Imendani: 18. siječnja, 10. lipnja
Blaga 〈G Blage〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ psl. *bolgъ ‘blag’, 2ime može biti i pokraćeno od starijih imena tipa Blagodara, Blagomira, Blagoslava (veoma rijetko; 96 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Blaha; bug., mak., srp. Блага
Blagica 〈G Blagice〉 ž. os. ime izvedeno od Blaga + -ica (rijetko; 252 nositeljice)
Blago 〈G Blage, D Blagi〉 m. os. ime pokraćeno od Blagoje, Blagomir (rijetko; 208 nositelja)
● Imendan: 19. veljače
Blagoje 〈G Blagoja, D Blagoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od pridjeva blag + -oje (rijetko; 122 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (I: 409)]
◆ Drugi jezici: bug. Благой; mak. Благое, Благоја; srp. Благоје
Blagomir 〈G Blagomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ novije ime složeno od blag + mir [Maretić (1886); Grković (1977)] (veoma rijetko; 11 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 409)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Blahomír; polj. Błogomir; bug., mak., srp., rus. Благомир
Blanka 〈G Blanke, D Blanki〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Blanca ~ blanco ‘bijel’ (srednje često; 2279 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., fr. Blanche; njem. Blanca, Blanka; tal. Bianca; mađ., češ., polj., slč., slov. Blanka; bug., mak., srp. Бланка
● Imendani: 11. ožujka, 2. prosinca
Blaško 〈G Blaška〉 m. os. ime izvedeno od Blaž + -ko (rijetko; 122 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [Muster lista (1577: 457)]
Blaž 〈G Blaža〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Blasius, rimsko rodovsko ime, možda u vezi s lat. blaesus ‘koji zamuckuje’ (← grč. βλαισός [blaisós] ‘svinut prema van; iskrivljenih nogu’), usp. i Vlaho [Duden; Tagliavini (1978); Keber (2008); Oxford] (srednje često; 1670 nositelja)
► Latinski lik imena zabilježen je u dalmatinskim gradovima u XII. stoljeću, a hrvatski lik Blaž u povijesnim vrelima s kraja XV. stoljeća. [Šurmin (1898: 380); CD (II: 28, 29, 47, 211, 277); Brgles (2015: 274–280)]
◆ Drugi jezici: njem. Blasius; fr. Blaise; šp. Blas; tal. Biaggio, Biagio; mađ. Balázs; češ., slč. Blažej; polj. Błażej; slov. Blaž; mak. Власиј; srp. Блаж, Власије; rus. Влас, Власий
● Imendan: 3. veljače
Blaža 〈G Blaže〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Blažena, Blaženka ② nastalo prema muškome Blaž (veoma rijetko; 55 nositeljica)
► Ime je u XVII. stoljeću potvrđeno kao muško, a danas je to žensko osobno ime. [ARj (I: 430)]
Blažen 〈G Blažena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pridjev prema glagolu blažiti, 2izvedeno od imena Blago, Blaž (veoma rijetko; 37 nositelja)
Blažena 〈G Blažene〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 pridjev prema glagolu blažiti, 2prema muškome imenu Blažen (veoma rijetko; 69 nositeljica)
Blaženka 〈G Blaženke, D Blaženki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Blažena + ka ② izvedeno od muškoga imena Blažen + ka (često; 5928 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, a najrasprostranjenije je u istočnoj Slavoniji i srednjoj Dalmaciji.
● Imendan: 9. svibnja
Blaženko 〈G Blaženka〉 m. os. ime izvedeno od Blažen + -ko (rijetko; 406 nositelja)
● Imendan: 9. svibnja
Blažica 〈G Blažice〉 ž. os. ime izvedeno od Blaža + -ica (rijetko; 100 nositeljica)
Bogdan 〈G Bogdana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *bogъdanъ, složeno od *bogъ + *dati [ESSJa (2: 159)] (srednje često; 1033 nositelja)
► U latinskim spomenicima ime je potvrđeno od XI., a u hrvatskima od XII. stoljeća. U srednjovjekovlju je bilo jedno od češćih hrvatskih imena. Ime se smatra prevedenicom grčkoga imena Θεοδόσιος [Theodósios]. Čini se da je ime pretkršćansko, a formalno i značenjski usporedivo je sa srind. Baga-dāta- i grč. Θεό-δοτος [Theódotos]. [ARj (I: 484); CD (I: 184, 195; II: 127); ESSJa (2: 159); Aličić (1985: 61, 89, 118)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Bohdan; polj. Bogdan, Bohdan; slov. Bogdan; bug., mak., srp., rus. Богдан
● Imendani: 12. svibnja, 19. lipnja, 8. studenoga
Bogdana 〈G Bogdana〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Bogdan (rijetko; 105 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Spisi dubrovačke kancelarije (II: 98)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Bohdana; polj., slov. Bogdana; bug., mak., srp., rus. Богдана
Bogdanka 〈G Bogdanke, D Bogdanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Bogdana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Bogdan + -ka (rijetko; 295 nositeljica)
Bogoljub 〈G Bogoljuba〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od Bog + ljubiti (rijetko; 155 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, a kao pridjev sa značenjem ‘bogoljuban, koji ljubi Boga’ pojavljuje se već u XIII. stoljeću. Smatra se prevedenicom grčkoga imena Θεόφιλος [Theóphilos]. [HDA, MK 96; ARj (I: 489)]
◆ Drugi jezici: slov. Bogoljub; bug., rus. Боголюб; mak., srp. Богољуб
● Imendani: 8. siječnja, 26. siječnja, 28. veljače, 13. listopada
Bogomir 〈G Bogomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od Bog + -mir (rijetko; 117 nositelja)
► U sjevernim se hrvatskim krajevima ime Bogomir pojavljivalo i kao hrvatska inačica njemačkoga imena Gottfried.
◆ Drugi jezici: polj., slov. Bogomir; češ., slč. Bohumír; bug., mak., srp., rus. Богомир
Boja 〈G Boje〉 ž. os. ime pokraćeno od Bogdana, Bojana i dr. (razmjerno rijetko; 908 nositeljica)
► Ime je Boja prvotno (od XIV. stoljeća) potvrđeno kao muško osobno ime, pokraćeno od Bogosav, Bogoslav, Borisav, Borislav i dr., a danas je to žensko ime. [ARj (I: 506)]
Bojan 〈G Bojana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od pokraćenih imena Boja , Bojo + -an [Grković (1977); Superanskaja (1998)], 2izvedeno od bojati se (zaštitno ime ~ ‘da bi ga se svi bojali, a on sam bio neustrašiv’) [Superanskaja (1998)] (srednje često; 3947 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [ARj (I: 507); CD (I: 175)]
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Bojan; bug. Боен, Боян; mak., srp. Бојан; rus. Боян
Bojana 〈G Bojane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Bojan ② prema imenu rijeke Bojane (srednje često; 1906 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Bojana; bug. Боена, Бояна; mak., srp. Бојана
Bono 〈G Bone, D Boni〉 m. os. ime ① stranoga podrijetla ◊ 1 tal. Bono ~ lat. bonus ‘dobar’ [Tagliavini (1978)], ili 2 pokraćeno od imena poput tal. Bonaventura (složeno od lat. bonus ‘dobar’ i ventura ‘budućnost; sudbina, sreća’).Takva složena imena bila su popularna u srednjemu vijeku u srednjoj Italiji. [ARj (I: 547–548)] ② pokraćeno od Bogdan, Bojan (rijetko; 194 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl., tal. Bono; mađ. Bonó
● Imendani: 5. lipnja, 15. srpnja
Bore 〈G Bore, D Bori〉 m. os. ime pokraćeno od Boris, Borislav, Borivoj (rijetko; 137 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (I: 552)]
Boris 〈G Borisa〉 m. os. ime ruskoga i bugarskoga podrijetla ◊ rus., bug. Борис, pokraćeno od Борислав, v. Borislav (veoma često; 13 269 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, a najrasprostranjenije je u Istri, Hrvatskome primorju i Gorskome kotaru, gdje je bilo među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena 50-ih godina XX. stoljeća. [CD (IV: 414)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., tal., češ., slč., slov. Boris; mađ. Borisz; polj. Borys; mak. Бориз, Борис; srp. Борис
● Imendani: 2. svibnja, 24. srpnja, 6. rujna
Borislav 〈G Borislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *boriti (sę) + *slava ‘slava’ (srednje često; 2122 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 160, 221, 241, 349); Kolanović i Marjanić (2008: 465)]
◆ Drugi jezici: češ. Borislav, Bořislav; polj. Borysław, Borzysław; slč., slov. Borislav; bug., mak., srp., rus. Борислав
● Imendani: 4. siječnja, 23. listopada
Borislava 〈G Borislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Borislav (rijetko; 191 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Borislava, Bořislava; polj. Borysława; slč., slov. Borislava; bug., mak., srp., rus. Борислава
● Imendani: 4. siječnja, 14. ožujka
Borivoj 〈G Borivoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *boriti (sę) + *vojь ‘vojnik’ (rijetko; 353 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ. Bořivoj; polj. Borzywoj ; slč., slov. Borivoj; mak., srp. Боривој
Borka 〈G Borke, D Borki〉 ž. os. ime izvedeno od muških imena Bore, Boro + -ka (razmjerno rijetko; 872 nositeljice)
● Imendan: 14. ožujka
Borko 〈G Borka〉 m. os. ime izvedeno od Bore, Boro + -ko (rijetko; 247 nositelja)
► Ime je potvrđeno u latinskim vrelima od XIII. stoljeća, primjerice u Klisu 1231. godine (Borco iudex de Clissa). [CD (III: 345); Vidović (2014a: 184)]
Borna1 〈G Borne〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od psl. *boriti (sę) ‘boriti se’ (srednje često; 4329 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća, a nosio ga je Borna, knez Primorske Hrvatske 810. – 821. godine. Češće se nadijeva od 1990. Godine 2016. bilo je među pet najčešće nadijevanih imena u Osječko-baranjskoj (na diobi trećega mjesta), Međimurskoj (na četvrtome mjestu) i Ličko-senjskoj županiji (na petome mjestu). [Statistički bilten (2017: 8)]
Borna2 〈G Borne〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Borna1 (rijetko; 114 nositeljica)
► [Šimundić (1985: 35)]
Boro 〈G Bore, D Bori〉 m. os. ime pokraćeno od Boris, Borislav, Borivoj (razmjerno rijetko; 792 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 555)]
● Imendan: 11. lipnja
Bosa 〈G Bose〉 ž. os. ime pokraćeno od Bosiljka (rijetko; 188 nositeljica)
Bosiljka 〈G Bosiljke, D Bosiljki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ tvoreno prema nazivu biljke bosiljak (← grč. βασιλικόν [basilikón], dosl. ‘kraljevska (biljka)’ ~ βασιλεύς [basileús] ‘kralj’) (srednje često; 2862 nositeljice)
◆ Drugi jezici: bug., mak. Босилка; srp. Босиљка
● Imendan: 18. prosinca
Bosiljko 〈G Bosiljka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Bosiljka (rijetko; 115 nositelja)
◆ Drugi jezici: bug., mak. Босилко; Босиљко
● Imendan: 18. prosinca
Boško 〈G Boška〉 m. os. ime izvedeno od Bože, Božo + -ko (srednje često; 2045 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u Šibeniku. [ARj (I: 562); CD (IX: 377); Šupuk (1981: 24)]
● Imendan: 8. ožujka
Boža 〈G Bože〉 ž. os. ime pokraćeno od Božidara (rijetko; 397 nositeljica)
► Često se upotrebljava kao odmilica prema službenim imenima Božana, Božena, Božica, Božidara, Božidarka . [ARj (I: 565)]
Božan 〈G Božana〉 m. os. ime izvedeno od Bože, Božo + -an (veoma rijetko; 16 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (I: 565)]
Božana 〈G Božane〉 ž. os. ime ① izvedeno od Boža + -ana ② nastalo prema muškome Božan (srednje često; 1186 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Božana; bug., mak., srp. Божана
Bože 〈G Bože, D Boži〉 m. os. ime pokraćeno od Božidar (razmjerno rijetko; 867 nositelja)
Božen 〈G Božena〉 m. os. ime izvedeno od Bože, Božo + -en (veoma rijetko; 34 nositelja)
Božena 〈G Božene〉 ž. os. ime ① izvedeno od Boža + -ena ② nastalo prema muškome Božen (srednje često; 4700 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Varaždinskoj županiji, u kojoj je 1950. – 1959. bilo deveto po čestoći nadijevanja.
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Božena; polj. Bożena; bug., mak., srp. Божена
Boženka 〈G Boženke, D Boženki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Božena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Božen + -ka (rijetko; 497 nositeljica)
Božica 〈G Božice〉 ž. os. ime izvedeno od Boža + -ica (često; 9723 nositeljice)
► Ime je obilnije potvrđeno u XX. stoljeću, a najrasprostranjenije je u Hrvatskome zagorju i Podravini. [ARj (I: 567)]
● Imendan: 1. travnja
Božidar 〈G Božidara〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od Božji + dar (često; 7551 nositelj)
► Najstarija potvrda potječe iz XIII. stoljeća, a obilnije je potvrđeno od XV. stoljeća. [CD (III: 434); Benyovsky i Zelić (2007: 235)]
◆ Drugi jezici: mađ. Bozsidár; češ., slč., slov. Božidar; polj. Bożdar, Bożydar; bug., mak., srp., rus. Божидар
● Imendani: 19. lipnja, 25. prosinca
Božidara 〈G Božidare〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Božidar (veoma rijetko; 38 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Božidara; polj. Bożydara; bug., srp. Божидара
● Imendani: 13. veljače, 2. travnja
Božidarka 〈G Božidarke, D Božidarki〉 ž. os. ime① izvedeno od Božidara + -ka ② izvedeno od muškoga imena Božidar + -ka (rijetko; 141 nositeljica)
● Imendan: 13. veljače
Božo 〈G Bože, D Boži〉 m. os. ime pokraćeno od Božidar (često; 5369 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva u Dalmaciji. [CD (II: 84, 86; VI: 534; VIII: 221); Tkalčić (II: 24)]
Braco 〈G Brace, D Braci〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 odmilica od brat, 2pokraćeno od složenih imena s prvim dijelom Brat-, npr. Bratoljub, Bratislav i dr. (rijetko; 114 nositelja)
►
◆ Drugi jezici: mak., srp. Брацо
Brana 〈G Brane〉 ž. os. ime pokraćeno od Branimira, Branislava (veoma rijetko; 2 nositeljice)
► Žensko je ime Brana potvrđeno od XI. stoljeća. Jedna od najstarijih potvrda potječe iz Trogira. [CD (I: 209); Jakić-Cestarić (1981: 112)]
Brane 〈G Brane, D Brani〉 m. os. ime pokraćeno od Branimir, Branislav (veoma rijetko; 56 nositelja)
► Prva potvrda potječe iz latinskoga dokumenta iz XI. stoljeća (coram Brano iupano), no ne može se pouzdano reći je li riječ o imenu Brane ili Brano. [CD (I: 177)]
Branimir 〈G Branimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od braniti < psl. *borniti + *mirъ ‘mir’ (srednje često; 4770 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća, a nosio ga je hrvatski knez Branimir (879. – 892.). Nisu poznati podatci o nadijevanju toga imena između IX. i XIX. stoljeća, a češće se nadijeva nakon hrvatskoga proljeća. [ARj (I: 586); CD (I: 13, 14, 18; II: 84); Crkva svete Marije u Biskupiji, oltarna greda s kraja 9. stoljeća]
◆ Drugi jezici: češ. Branimir, Branimír; polj. Bronimir; slč. Branimír; slov. Branimir; bug. Бранимер, Бранимир; mak., srp., rus. Бранимир
● Imendani: 26. veljače, 17. srpnja, 26. kolovoza
Branimira 〈G Branimire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Branimir (rijetko; 106 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Branimira, Branimíra; polj. Bronimira; slč. Branimíra; slov. Branimira; bug., rus., srp. Бранимира
● Imendan: 2. listopada
Branislav 〈G Branislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od braniti < psl. *borniti + *slava ‘slava’ (srednje često; 1735 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća (zapisano kao Branislavo). [CD (I: 84)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Branislav, Bronislav; polj. Bronisław; slov. Branislav; bug., mak., srp. Бранислав; rus. Бранислав, Бронислав
● Imendan: 1. rujna
Branislava 〈G Branislave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Branislav (rijetko; 386 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću na dubrovačkome području. [Monumenta Ragusina (IV: 300)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Branislava, Bronislava; polj. Bronisława; slov. Branislava; bug., mak. Бранислава, Бранослава; srp. Бранислава; rus. Бранислава, Бронислава
● Imendan: 1. rujna
Branka 〈G Branke, D Branki〉 ž. os. ime izvedeno od Brana + -ka (veoma često; 14 823 nositeljice)
► Ime je 1950. – 1969. bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u sjevernoj Dalmaciji, Istri, Hrvatskome primorju, Podravini te u središnjoj Hrvatskoj.
Brankica 〈G Brankice〉 ž. os. ime izvedeno od Branka + -ica (srednje često; 2579 nositeljica)
► Ime je obilnije potvrđeno u drugoj polovici XX. stoljeća.
Branko 〈G Branka〉 m. os. ime izvedeno od Brane, Brano + -ko (16. muško osobno ime po čestoći; 22 234 nositelja)
► Ime je vjerojatno potvrđeno u latinskome zapisu iz XII. stoljeća (Branco), a obilnije je potvrđeno u XIV. stoljeću. Osobito se često nadijevalo 1950. – 1959. godine, kad je bilo peto muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [ARj (I: 591); CD (II: 239); Aličić (1985: 44, 96, 251, 319); Spaho i Aličić (2007: 17, 21, 33, 38, 46, 53)]
Brano 〈G Brane, D Brani〉 m. os. ime pokraćeno od Branimir, Branislav (veoma rijetko; 34 nositelja)
► Prva potvrda potječe iz latinskoga dokumenta iz XI. stoljeća (coram Brano iupano), no ne može se pouzdano reći je li riječ o imenu Brano ili Brane. [CD (I: 177)]
Bratislav 〈G Bratislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *bьrati ‘brati’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 67 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u istočnoj Hercegovini i Cetinskoj krajini. [Spisi dubrovačke kancelarije (I: 30); Vidović (2014b: 318)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Bratislav; polj. Bratysław; mak., rus. Братислав, Братослав; srp. Братисав, Братислав
Brigita 〈G Brigite〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Brigitte ← stir. Brigid ~ brig ‘snaga, moć’ [Matasović (2009: 78)] (srednje često; 1445 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, isprva na zagrebačkome području.
◆ Drugi jezici: engl. Bridget; fr. Brigitte; šp. Brígida; tal. Brigida; mađ. Brigitta; češ., slč. Brigita; polj. Brygida; bug. Бригита; mak. Брижита, Бриџита; rus. Бригитта
● Imendani: 1. veljače, 23. srpnja
Bruna 〈G Brune〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 njem. ili tal. Bruna, prema muškome Bruno, 2 njem. Bruna, pokraćeno prema Brunhild (složeno od stvnjem. brunja, brunna ‘prsni oklop’ + hiltja ‘bitka’)[Orel (2003); Kroonen (2013)] (srednje često; 1395 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno u Istri i Hrvatskome primorju od XVIII. stoljeća.
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., češ., slč., slov. Bruna
Bruno 〈G Brune/Bruna, D Bruni/Brunu〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal., njem. Bruno ~ stvnjem. brūn ‘smeđ’ [Duden] (često; 8243 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri u kojoj se najčešće nadijevalo 40-ih godina XX. stoljeća (tad je bilo sedmo muško osobno ime po čestoći nadijevanja).
◆ Drugi jezici: engl., fr., šp., tal., češ., slč., slov. Bruno; njem. Brun, Bruno; mađ. Brúnó; polj. Bruno, Brunon; bug., mak., srp., rus. Бруно
● Imendani: 27. svibnja, 18. srpnja, 6. listopada
Budimir 〈G Budimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *buditi + *mirъ (rijetko; 213 nositelja)
► Ime je potvrđeno od IX. stoljeća. [CD (I: 84; II: 107; IV: 82); Monumenta Ragusina (IV: 81)]
◆ Drugi jezici: mađ. Bodomér; češ., slč. Budimír; polj. Budzimir; slov. Budimir; bug., rus. Будимир; mak., srp. Будимир, Будмир
Buga 〈G Buge〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ nejasne etimologije (veoma rijetko; 79 nositeljica)
► Ime se češće nadijeva potkraj XX. stoljeća.
Carla 〈G Carle〉 ž. os. ime, v. Karla (rijetko; 125 nositeljica)
Carlo 〈G Carla〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Carlo, v. Karlo (rijetko; 107 nositelja)
Carmen 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla, v. Karmen (rijetko; 210 nositeljica)
Cecilija 〈G Cecilije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Caecilia ~ Caecilius, rimsko rodovsko ime, možda etrurskoga podrijetla, pučkoetimološki povezano s lat. caecus ‘slijep’[Duden] (razmjerno rijetko; 930 nositeljica)
► Ime Cecilija zabilježeno je u latinskome dokumentu (Cecilia) iz 1295. godine. [CD (VII: 213)]
◆ Drugi jezici: engl. Cecily; njem. Cäcilie, Cecilia, Zäzilie; fr. Cécile; šp., tal. Cecilia; mađ., slč. Cecília; češ. Cecilie, Cecílie; polj. Cecylia; slov. Cecilija, Cicilija; bug. Цецилия, Цицилия; mak. Цецилија; srp. Кикилија, Цецилија; rus. Кикилия, Цецилия
● Imendan: 22. studenoga
Chiara 〈G Chiare〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Chiara < lat. Clara, v. Klara, usp. Kiara (rijetko; 371 nositeljica)
Christian 〈G Christiana〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Kristijan (rijetko; 293 nositelja)
Cila 〈G Cile〉 ž. os. ime pokraćeno od Cecilija, Milica, Smiljana, Vasilija i drugih imena (rijetko; 100 nositeljica)
Claudia 〈G Claudije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Klaudija (rijetko; 235 nositeljica)
Claudio 〈G Claudija〉 m. os. ime stranoga podrijetla, v. Klaudio (rijetko; 147 nositelja)
Cveta 〈G Cvete〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *květъ ‘cvijet’, s ekavskim odrazom jata; v. Cvijeta (rijetko; 120 nositeljica)
Cvetka 〈G Cvetke, D Cvetki〉 ž. os. ime izvedeno od Cveta + -ka (rijetko; 109 nositeljica)
Cvetko 〈G Cvetka〉 m. os. ime izvedeno odCveto + -ko, usp. Cvjetko (rijetko; 167 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Vidović (2014b: 318); CD (V: 51); Šurmin (1898: 118)]
Cvija 〈G Cvije〉 ž. os. ime pokraćeno od Cvijeta, Cvita i drugih imena (rijetko; 126 nositeljica)
► [ARj (I: 863)]
Cvijeta 〈G Cvijete〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *květъ ‘cvijet’ (razmjerno rijetko; 618 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, a najrasprostranjenije je na dubrovačkome području i u istočnoj Slavoniji. Od XVIII. stoljeća pojavljuje se i kao prijevod latinskoga imena Flora. [ARj (I: 867)]
◆ Drugi jezici: češ. Květa; slov. Cveta; bug. Цвета, Цвята; mak., srp. Цвета
● Imendani: 3. siječnja, 4. svibnja
Cvijeto 〈G Cvijete, D Cvijeti〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 ~ psl. *květъ ‘cvijet’, 2ime može biti pokraćeno od starijega imena Cvjetimir (veoma rijetko; 61 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća, a danas je nešto češće na istočnoj strani Pelješca i dubrovačkome području. [ARj (I: 868; Della Bella)]
Cvita 〈G Cvite〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *květъ ‘cvijet’, s ikavskim odrazom jata; v. Cvijeta (srednje često; 1167 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (I: 867; kod Marulića je jedan lik Cvita.); Šurmin (1898: 164–165)]
Cvitko 〈G Cvitka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Cvjetko (rijetko; 103 nositelja)
► Jedna od prvih potvrda potječe iz Modruša (1463.). [Cvitanić (1987: 354); Marasović-Alujević (2012: 167); Šurmin (1898: 234; za XV. st.); ARj (I: 873; za XVI. st.)]
Cvjeta 〈G Cvjete〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla, v. Cvijeta (rijetko; 119 nositeljica)
Cvjetko 〈G Cvjetka〉 m. os. ime izvedeno od Cvijeto + -ko (rijetko; 159 nositelja)
► Imenski lik Cvětko potvrđen je 1419. godine u ispravi iz Crikvenice. [ARj (I: 873); Šurmin (1898: 118)]
● Imendani: 4. svibnja, 16. svibnja, 1. lipnja
Čedo 〈G Čede, D Čedi〉 m. os. ime pokraćeno od Čedomil, Čedomir (rijetko; 367 nositelja)
Čedomil 〈G Čedomila〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od čedo ‘dijete’ + -mil ‘mio’ (rijetko; 105 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 920)]
◆ Drugi jezici: slov. Čedomil; srp. Чедомил, Чедомиљ
● Imendan: 2. ožujka
Čedomir 〈G Čedomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od čedo ‘dijete’ + -mir (razmjerno rijetko; 830 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (I: 920)]
◆ Drugi jezici: slov. Čedomir; bug., mak., srp. Чедомир
Ćiril 〈G Ćirila〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Κύριλλος [Kýrillos] ~ grč. κύριος [kýrios] ‘gospodin; Bog’ (rijetko; 134 nositelja)
► Ime se češće pojavljuje od XVIII. stoljeća. Nosio ga je slavenski apostol i opismenitelj sveti Ćiril, rođen kao Konstantin (826./827. – 869.). S bratom Metodom zaštitnik je Europe, a posebno Slavena. [ARj (II: 139)]
◆ Drugi jezici: engl., češ., slč. Cyril; njem. Cyrill, Cyrillus, Kyrill, Kyrillus; fr. Cyrille; šp. Cirilo; tal. Cirillo; mađ. Cirill; polj. Cyryl; slov. Ciril; bug. Кирил; mak. Кирил, Ќирил; srp. Кирил, Ћирил; rus. Кирилл
● Imendani: 18. ožujka, 27. lipnja, 5. srpnja
Dado 〈G Dade, D Dadi〉 m. os. ime pokraćeno od Adolf, Dalibor, Damir, Dario, Darijan i dr. (rijetko; 118 nositelja)
Dajana 〈G Dajane〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ prema engleskome izgovoru imena Diana, v. Dijana (srednje često; 2113 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Dajana, Dayana; češ., polj., slč., slov. Dajana; mak., srp. Дајана
Dalia 〈G Dalije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Dalija (rijetko; 241 nositeljica)
Dalibor 〈G Dalibora〉 m. os. ime češkoga podrijetla ◊ češ. Dalibor, složeno od psl. *dal- ‘dalje’ + *boriti (sę) ‘boriti se’ [ESSJa (4: 184f)] (često; 7941 nositelj)
► Po značenju svojih sastavnica ime je usporedivo s grčkim Τηλέμαχος [Tēlémachos].
◆ Drugi jezici: polj., slč., slov. Dalibor; mak., srp. Далибор
● Imendan: 18. srpnja
Daliborka 〈G Daliborke, D Daliborki〉 ž. os. ime izvedeno od Dalibor + -ka (srednje često; 1009 nositeljica)
◆ Drugi jezici: češ. Daliborka; mak., srp. Далиборка
Dalija 〈G Dalije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 hebr. dālyah, možda pokraćeno od geḏalyāh(ū) ‘Jahve je velik’ [Duden], 2 prema cvijetu dalija (nlat. dahlia), nazvanome po švedskome botaničaru Andersu Dahlu (rijetko; 271 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Dahlia; njem. Dahlia, Dalia, Daliah ; šp., tal., polj. Dalia; mađ., slč. Dália; češ. Dalie; rus. Далия
Damian 〈G Damiana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Damjan (rijetko; 158 nositelja)
Damir 〈G Damira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od dati + -mir (12. muško osobno ime po čestoći; 26 372 nositelja)
► Iako je riječ o jednome od danas najčešćih imena, u vrelima ne nalazimo povijesne potvrde. U drugoj polovici XX. stoljeća, osobito 60-ih i 70-ih godina, to je ime bilo među najčešće nadijevanim muškim osobnim imenima u Istri, Hrvatskome zagorju te u Hrvatskome primorju (prvo ili drugo po čestoći). Među pet najčešće nadijevanih osobnih imena bilo je u gotovo svim hrvatskim krajevima u to doba, a danas je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju, južnoj Dalmaciji, istočnoj Slavoniji, Istri i Zagrebu. Na popularnost imena utjecala je omiljenost književnoga lika Damira iz romana Gordana Marije Jurić Zagorke. [Ivanova (2006: 123); Superanskaja (1998: 163)]
◆ Drugi jezici: slov. Damir; mak., srp., rus. Дамир
● Imendani: 21. veljače, 26. rujna, 11. prosinca
Damira 〈G Damire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Damir (rijetko; 402 nositeljice)
◆ Drugi jezici: slov. Damira; rus. Дамира
Damjan 〈G Damjana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Damianus, grč. Δαμιανός [Damianós]; dublja etimologija imena nije sigurna. Možda je izvedeno od osnove grč. glagola δαμάζω [damázō] ‘krotiti’.[Duden; Tagliavini (1978); Oxford] (srednje često; 1452 nositelja)
► Ime se u povijesnim vrelima češće pojavljuje u XII. i XIII. stoljeću zapisano kao Damian, Damyan. U srednjemu je vijeku to ime bilo potvrđeno u dalmatinskim komunama (poglavito u Kotoru i Dubrovniku) te na zagrebačkome području. Nosio ga je sirijski mučenik sveti Damjan (III. st.), brat svetoga Kuzme. Prema legendi dvojica su braće bila blizanci, a svoj su život posvetili liječništvu. U Dalmaciji su se braći blizancima često nadijevala njihova imena. [KS (II: 48); ARj (II: 246); CD (II: 16, 40, 184, 283, 287; X: 47, 433, 620; XI: 77, 135, 357); Tkalčić (I: 247; II: 259; V: 38); Aličić (1985: 195)]
◆ Drugi jezici: engl., polj. Damian; njem. Damian; fr. Damien; šp., češ., slč. Damián; tal. Damiano; mađ. Damján; slov. Damijan, Damjan; bug. Дамиян, Дамян; mak., srp. Дамјан; rus. Дамиан, Демьян
● Imendani: 12. veljače, 26. rujna
Dan 〈G Dana〉 m. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dān ‘sudac’ [Amerl 81997); Duden; Oxford] ② pokraćeno od Danijel, Bogdan, Jordan, Slobodan (rijetko; 118 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Hrvatskoj u XIV. stoljeću. [ARj (II: 259)]
◆ Drugi jezici: njem., češ., slč., slov. Dan; bug., mak., srp., rus. Дан
Dana 〈G Dane〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Danica, Danijela, Dragana, Bogdana, Grozdana ② nastalo prema muškome Dan (rijetko; 325 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva u Splitu.
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dana; bug., mak., srp., rus. Дана
Dane 〈G Dane, D Dani〉 m. os. ime pokraćeno od Danijel, Danil, Danilo (srednje često; 1117 nositelja)
► Ime je možda potvrđeno već u XII. stoljeću, a danas je najrasprostranjenije u Lici. [CD (II: 276)]
Danica 〈G Danice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *dьnьnica ‘danica, jutarnja zvijezda, Venera’ ~ *dьnъ ‘dan’ (veoma često; 15 075 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Početkom XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u cijeloj Hrvatskoj, a od sredine stoljeća sve se rjeđe nadijeva. Iz slavenskih jezika ime se proširilo po njemačkome, romanskome i engleskome području. [CD (IV: 288; VII: 167, 253); ARj (II: 267)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., slč., slov. Danica; fr. Danice; šp. Danitza; bug., mak. Даница, Деница; srp. Даница; rus. Денница
● Imendan: 21. srpnja
Daniel 〈G Daniela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Danijel (srednje često; 4186 nositelja)
Daniela 〈G Daniele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Daniel, v. Danijela (srednje često; 2454 nositeljice)
Danijel 〈G Danijela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dānī’ēl ‘Bog je moj sudac’ [Amerl (1997); Tagliavini (1978): ‘Bog je sudio’; Oxford; Duden ‘Bog sudi’] (veoma često; 14 165 nositelja)
► Ime je u liku Daniel potvrđeno u latinskim vrelima od XI. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u središnjoj Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, Hrvatskome primorju i Lici. Najčešće se nadijevalo 1980. – 1989. godine, kad je bilo sedmo muško osobno ime po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj.
Ime je nosio biblijski prorok (623. – oko 539. pr. Kr.), zarobljenik babilonskoga vladara Nabukodonosora, poznat po svojemu daru tumačenja snova.
[CD (I: 53; II: ; IV: 111, 640, 679; V: 236, 247, 430, 467; X: 453, 494, 517); ARj (II: 267); SZB (I: 105, 207, 215)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., polj., slč. Daniel; slov. Danijel; tal. Daniele; mađ. Dániel; bug. Данаил, Даниел; mak. Данаил, Даниел, Данил; srp. Даниjeл, Данилo; rus. Даниил, Данила, Даниэль
● Imendani: 3. siječnja, 21. srpnja, 10. listopada
Danijela 〈G Danijele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Danijel (veoma često; 12 974 nositeljice)
► Ime je 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u gotovo cijeloj Hrvatskoj. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj, Podravini, Međimurju, zapadnoj i istočnoj Slavoniji, Istri te Lici.
◆ Drugi jezici: engl. Daniela, Danielle; fr. Danielle; njem., šp., tal., češ., polj., slč. Daniela; mađ. Daniéla, Daniella; slov. Danijela; bug., mak., rus. Даниела; srp. Данијела
Danil 〈G Danila〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Danijel (veoma rijetko; 11 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 267); CD (XVIII: 70; Danil Olacchus condam Miroy Pianich, dakle Danil Vlah)]
Danilo 〈G Danila〉 m. os. ime nastalo ukrštanjem osnove biblijskoga imena Danijel i sufiksa -ilo, usp. Momčilo ◊ srgrč. Δανιήλ [Daniḗl] ← hebr. dānī’ēl, v. Danijel (razmjerno rijetko; 613 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Često se nadijevalo zbog pučkoetimološkoga izvođenja od glagola daniti, poput imena Noćilo od noćiti. [ARj (II: 268)]
Danira 〈G Danire〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 192 nositeljice)
►
Danka 〈G Danke, D Danki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dana + -ka ② izvedeno od muških imena Dane, Dano + -ka (razmjerno rijetko; 634 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, prema vrelima isprva u Splitu. [ARj (II: 268) Marasović-Alujević (2012: 170); Rismondo (1974: 29)]
Danko 〈G Danka〉 m. os. ime izvedeno od Dane, Dano + -ko (srednje često; 1284 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u sjeverozapadnoj i južnoj Hrvatskoj. [CD (III: 373, 406); Tkalčić (V: 3, 208)]
● Imendan: 10. listopada
Dano 〈G Dane, D Dani〉 m. os. ime pokraćeno od Danijel, Danil, Danilo (veoma rijetko; 15 nositelja)
Dara 〈G Dare〉 ž. os. ime pokraćeno od Božidara, Božidarka, Darija i drugih imena sa sastavnicom dar (rijetko; 472 nositeljice)
Dare 〈G Dare, D Dari〉 m. os. ime pokraćeno od Božidar, Darislav, Daroslav, Dario (veoma rijetko; 6 nositelja)
Daria 〈G Darije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dario, v. Darija (srednje često; 1441 nositeljica)
Darian 〈G Dariana〉 m. os. ime nejasna postanja, v. Darijan (rijetko; 117 nositelja)
Darija 〈G Darije〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dario, Darijo (srednje često; 2858 nositeljica)
► Ime je u liku Daria potvrđeno od XIII. stoljeća, ali se veoma rijetko pojavljuje u povijesnim vrelima. Danas je najrasprostranjenije u Posavini i na splitskome području. Darija je bila kršćanska svetica iz III. stoljeća, koja je sa suprugom Krizantom za kršćansku vjeru podnijela mučeničku smrt. [SZB (I: 63, 198); CD (VII: 31, 107, 129, 375; XIII: 345; XVIII: 149)]
◆ Drugi jezici: engl., tal., polj. Daria; njem. Daria, Darja; šp. Daria, Daría; mađ., slč. Dária; češ. Daria, Darie, Darja; slov. Darija, Darja; bug. Дария; srp. Дарија; rus. Дария, Дарья
● Imendan: 25. listopada
Darijan 〈G Darijana〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 206 nositelja)
► Dario, Darijo + -an.
Darijo 〈G Darija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Dario (srednje često; 1164 nositelja)
Darin 〈G Darina〉 m. os. ime izvedeno od Dare + -in (veoma rijetko; 66 nositelja)
Darina 〈G Darine〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dara + -ina ② nastalo prema muškome Darin (veoma rijetko; 21 nositeljica)
Darinka 〈G Darinke, D Darinki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dara + -inka ② izvedeno od Darina + -ka ③ izvedeno od Darin + -ka (srednje često; 4645 nositeljica)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj. [ARj (II: 277); HDA, MK Župe svetoga Marka, Zagreb, 1881.]
Darinko 〈G Darinka〉 m. os. ime ① izvedeno od Dare + -inko ② izvedeno od Darin + -ko (rijetko; 196 nositelja)
Dario 〈G Darija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Dario < lat. Darius, grč. Δαρεῖος [Dareĩos] ← stperz. Dāryavahuš ‘koji drži bogatstvo’ [Duden] (veoma često; 11 648 nositelja)
► Ime je u hrvatskim krajevima potvrđeno od XV. stoljeća u dalmatinskim gradovima pod mletačkim utjecajem. Tijekom 80-ih i 90-ih godina XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih muških osobnih imena u Bjelovarsko-bilogorskoj i Požeško-slavonskoj županiji.
Ime je nosilo nekoliko perzijskih vladara. [Ljubić (1882–1883: 490)]
◆ Drugi jezici: engl. Dario; njem., češ. Darius; šp. Darío; polj. Dariusz; mađ., slč. Dárius; slov. Darej, Darij; bug., rus. Дарий; mak. Дариј, Дариo; srp. Дарије
Darislav 〈G Darislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u psl. *darъ ‘dar’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 29 nositelja)
Darja 〈G Darje〉 ž. os. ime , v. Darija (rijetko; 164 nositeljice)
► [Duden; Behind the Name; Knappová (2010)]
Darjan 〈G Darjana〉 m. os. ime nejasna postanja, v. Darijan (rijetko; 162 nositelja)
Darka 〈G Darke, D Darki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dara + -ka ② nastalo prema muškome Darko (rijetko; 233 nositeljice)
Darko 〈G Darka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od osnove koja je u psl. *darъ ‘dar’ + -ko [Grković (1977)], 2 ime može biti izvedeno i od pokraćenih osnova složenih imena poput Božidar, Darislav, Daroslav [Maretić (1887: 145); Knappová (2010)] (veoma često; 19 036 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj te zapadnoj Slavoniji. Između 1960. i 1969. godine bilo je na šestome mjestu po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. [ARj (II: 279)]
● Imendani: 27. veljače, 7. kolovoza, 29. listopada
Daroslav 〈G Daroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od osnove koja je u psl. *darъ ‘dar’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 53 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 280)]
Daša 〈G Daše〉 ž. os. ime ① ruskoga podrijetla ◊ rus. Даша, odmilica od Дарья, v. Darija [Behind the Name; Oxford] ② pokraćeno od Danica, Danijela i drugih imena sa sastavnicom Da- (rijetko; 104 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [ARj (II: 286; M. Držić)]
David 〈G Davida〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dāwiḏ ‘drag, mio, ljubljen, junak’ [Amerl (1997)] (često; 8569 nositelja)
► Ime je potvrđeno u XIII. stoljeću. Od 2000. do 2011. godine bilo je na osmome mjestu po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj, a 2016. na drugome. Najčešće se nadijevalo u Varaždinskoj, Međimurskoj, Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. [Statistički bilten (2017: 7); Tkalčić (I: 46)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slov. David; tal. Davide; mađ., slč. Dávid; polj. Dawid; bug., srp. Давид; mak. Давид, Давит; rus. Давид, Давыд
● Imendani: 1. ožujka, 29. prosinca
Davor 〈G Davora〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ nejasne etimologije; u starijih hrvatskih leksikografa i pisaca imenom Davor prevedeno je latinsko Mars, pa se smatra da je Davor bio bog rata u slavenskoj mitologiji[ARj (II: 317); Skok (I: 385)] (veoma često; 16 242 nositelja)
► Ime je u rječnicima potvrđeno od XVII. stoljeća. Najčešće se nadijevalo 60-ih godina XX. stoljeća u Istri i Zagrebu, a 70-ih i 80-ih godina u Karlovačkoj i Osječko-baranjskoj županiji te u sjevernoj Dalmaciji i Međimurju. [ARj (II: 317)]
◆ Drugi jezici: slov. Davor; mak., srp. Давор
● Imendani: 6. rujna, 29. prosinca
Davorin 〈G Davorina〉 m. os. ime izvedeno od Davor + -in (srednje često; 1573 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. Najrasprostranjenije je u središnjoj Hrvatskoj. [Kolanović i Marjanić (2008: 466) ]
Davorka 〈G Davorke, D Davorki〉 ž. os. ime izvedeno od Davor + -ka (srednje često; 3390 nositeljica)
Davorko 〈G Davorka〉 m. os. ime izvedeno od Davor + -ko (rijetko; 101 nositelj)
Dea 〈G Dee〉 ž. os. ime ① latinskoga podrijetla ◊ lat. dea ‘božica’ ② pokraćeno od Andrea1, Dorotea (razmjerno rijetko; 568 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., slov. Dea
Dean 〈G Deana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla, v. Dejan (srednje često; 2695 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća.
U novije vrijeme na veću rasprostranjenost imena utječe istopisnost s engleskim imenom Dean, što je izvorno prezime nastalo od srengl. dene ‘dolina’ ili od srengl. deen ‘voditelj dekanata, dekan’ (← lat. decanus). [ARj (II: 324)]
Deana 〈G Deane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dean (rijetko; 247 nositeljica)
Debora 〈G Debore〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ḏəḇōrāh ‘pčela’ [Amerl (1997)] (rijetko; 115 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl. Deborah, Debra; njem., tal., češ., polj., slč. Debora; fr., šp. Débora; mađ. Debóra; bug. Девора; rus. Дебора, Девора, Деворра
● Imendan: 21. rujna
Dejan 〈G Dejana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -an od Deja, što je pokraćeno od Desimir, Desislav i sl., te pučkom etimologijom povezano sa stcsl. glagolom dějati ‘činiti, djelati’[Maretić (1887: 88 bilj. 7, 90); Grković (1977)] (često; 6939 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. U suvremeno doba često se nadijevalo 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća, osobito u Međimurju. [ARj (II: 332); Muster lista (1577: 1102 (Deyan))]
◆ Drugi jezici: slč., slov. Dejan; bug., rus. Деян; mak., srp. Дејан
Dejana 〈G Dejane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dejan (razmjerno rijetko; 572 nositeljice)
Delfa 〈G Delfe〉 ž. os. ime pokraćeno od Delfina (rijetko; 272 nositeljice)
Delfina 〈G Delfine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 ~ lat. delphinus ‘dupin’ ← grč. δελφίς [delphís] 〈G δελφῖνος [delphȋnos]〉, ili 2 etnik prema lat. Delphi ← grč. Δελφοί [Delphoí] (mjesto u kojemu se nalazilo poznato grčko proročište); moguće je i da je došlo do ukrštanja tih dviju riječi [Tagliavini (1978); Duden; Oxford] (veoma rijetko; 51 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Delphina; njem. Delfina, Delfine, Delphina, Delphine; fr. Delphine; šp., tal., mađ., polj. Delfina; slč. Delfína; bug., mak., srp. Делфина
Deni 〈G Denija〉 m. os. ime ① pokraćeno od Denis1 ② engleskoga podrijetla ◊ 1 engl. Danny, pokraćeno od Daniel, v. Danijel, 2 engl. Denny, pokraćeno od Dennis, v. Denis1 (razmjerno rijetko; 995 nositelja)
Denis1 〈G Denisa〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl. Dennis ili fr. Denis ← lat. Dionysius, grč. Διονύσιος [Dionýsios], izvedenica od imena grčkoga boga vina, uživanja i plodnosti (grč. Διόνυσος [Diónysos]) (srednje često; 9228 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije na zadarskome području te u Istri i Međimurju.
◆ Drugi jezici: engl., njem. Dennis; fr., češ., slč., slov. Denis; mađ. Dénes; mak., srp., rus. Денис
● Imendani: 8. travnja, 9. svibnja, 3. listopada, 9. listopada
Denis2 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Denisa (rijetko; 173 nositeljice)
Denisa 〈G Denise〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Denis1 (rijetko; 143 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl. Denice, Denise; njem., fr. Denise; mađ. Denissza; češ., slč. Denisa; slov. Denis, Denisa; bug., mak. Дениза
Desa 〈G Dese〉 ž. os. ime pokraćeno od*Desimira, *Desislava (rijetko; 299 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva na splitskome i zadarskome području. [CD (Suppl. I: 113, 140; III: 260, 309); SZB (I: 13, 137); Monumenta Ragusina (I: 47); Marasović-Alujević (2012: 172) ]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Деса
Desanka 〈G Desanke, D Desanki〉 ž. os. ime izvedeno od Desa + -anka (srednje često; 1612 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (II: 347)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Десанка
Diana 〈G Diane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Dijana (srednje često; 3043 nositeljice)
Diego 〈G Diega〉 m. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Diego, od starijega Diago, Diaco. Dublja etimologija španjolskoga imena nije sigurna. Iako se često smatra da je riječ o pogrešnome rastavljanju imena Santiago ‘Sveti Jakov’ kao san Tiago, čini se da se ime Diego razvilo od srednjovjekovnoga Didacus. Ime Didacus pokušavalo se povezivati s grč. διδαχή [didakhḗ] ‘poučavanje’, no vjerojatnije je riječ o latiniziranome liku kojega autohtonog imena s Iberskoga poluotoka.[Oxford; Tagliavini (1978); Duden] (rijetko; 306 nositelja)
►
● Imendan: 9. prosinca
Dijana 〈G Dijane〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Diana, vjerojatno izvedeno od dīus ‘božanski’ [de Vaan (2008: 168)] (često; 7130 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u liku Dyana u XIII. stoljeću. Najčešće se nadijevalo 70-ih godina XX. stoljeća.
Dijana je u staroitalskoj i rimskoj mitologiji bila božica svjetlosti i plodnosti, a s vremenom je poistovjećena s Artemidom, grčkom božicom mjeseca, lova, djevojaka i poroda. [SZB (I: 65); CD (V: 281); ARj (II: 384)]
◆ Drugi jezici: engl. Diana, Diane; njem. Diana, Diane, Dianne; fr. Diane, Dianne; šp., tal., češ., polj., slč. Diana; mađ. Diána; slov. Diana, Dijana; bug., rus. Диана; mak., srp. Дијана
● Imendan: 10. lipnja
Dimitrije 〈G Dimitrija, D Dimitriju〉 m. os. ime grčkoga podrijetla, usp. Dmitar ◊ grč. Δημήτριος [Dēmḗtrios], izvedenica od imena grčke božice zemlje, poljodjelstva i plodnosti (Δημήτηρ [Dēmḗtēr]) (rijetko; 209 nositelja)
► Ime je pouzdano potvrđeno od XVI. stoljeća, isprva u Srijemu. [Defter sandžaka Srijem 1570. godine (1983: 81–83)]
● Imendan: 26. listopada
Dina 〈G Dine〉 ž. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. dīnāh ‘prosudba’ [Amerl (1997); Duden; Oxford] ② pokraćeno od Bernardina, Medina i drugih imena sa sastavnicom -dina (srednje često; 1557 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri. U Knjizi postanka Dina je kći Jakova, jednoga od izraelskih praotaca, i njegove prve žene Lee.
Dinka 〈G Dinke, D Dinku〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dina + -ka ② pokraćeno od Dominika (srednje često; 1532 nositeljice)
Dinko 〈G Dinka〉 m. os. ime ① izvedeno od Dino + -ko ② pokraćeno od Dominik (srednje često; 3176 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, isprva u Dubrovniku.
[ARj (II: 401); Skok (I: 426)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Динкo
● Imendan: 8. kolovoza
Dino 〈G Dina/Dine, D Dinu/Dini〉 m. os. ime ① talijanskoga podrijetla ◊ tal. Dino, pokraćeno od imena koja završavaju na -dino, npr. Bernardino, Corradino[Duden; Knappová (2010)] ② pokraćeno od Fahrudin, Hajrudin, Miladin i drugih imena sa sastavnicom -din (često; 7267 nositelja)
► Ime Dino 90-ih je godina XX. stoljeća bilo među deset najčešće nadijevanih imena u Međimurju i Primorsko-goranskoj županiji.
Divna 〈G Divne〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ ~ psl. *divьnъ ‘divan’ (razmjerno rijetko; 661 nositeljica)
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Дивна
● Imendan: 14. listopada
Djuro 〈G Djure, D Djuri〉 m. os. ime , v. Đuro (rijetko; 156 nositelja)
Dmitar 〈G Dmitra〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Demetrius, grč. Δημήτριος [Dēmḗtrios], v. Dimitrije ; imenski lik pokazuje da je u slavenski posuđen uz romansko posredovanje [Holzer (2011: 102)] (rijetko; 217 nositelja)
► Ime je potvrđeno u latinskim inačicama Demetrius i Dimitrius u XI., a u liku Dьmitrь u XII. stoljeću. [ARj (II: 473); Spaho i Aličić (2007: 32, 37, 39, 42, 43, 45…)]
◆ Drugi jezici: fr. Dimitri; šp., tal. Demetrio; mađ. Dömötör; češ. Dimitrij; polj. Demetriusz; slč. Demeter; slov. Demetrij, Dimitrij; bug. Димитър; mak. Демитри, Димитар, Димитр, Димитриј, Димитрија; srp. Дмитар, Димитар, Димитриј, Димитрија, Димитрије; rus. Димитрий, Дмитрий
Dobra 〈G Dobre〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 psl. *dobrъ ‘dobar’, 2pokraćeno od Dobroslava (veoma rijetko; 42 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 103, 148; II: 290); Monumenta Ragusina (IV: 48, 54, 55); SZB (I: 23, 73, 193); ARj (II: 510); Marasović-Alujević (2012: 174) ]
◆ Drugi jezici: češ., slov. Dobra; bug., mak., srp. Дoбра
Dobrila 〈G Dobrile〉 ž. os. ime izvedeno od Dobra + -ila (razmjerno rijetko; 777 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Najrasprostranjenije je na srednjodalmatinskim otocima i u većim gradovima. Obično se povezuje s kršćanskim imenom Agata. [SZB (I: 56)]
● Imendani: 5. veljače, 22. studenoga
Dobrivoj 〈G Dobrivoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *dobrъ ‘dobar’ + *vojь ‘vojnik’ (rijetko; 102 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva na dubrovačkome području. [Spaho i Aličić (2007: 31, 35, 370)]
◆ Drugi jezici: slov. Dobrivoj; bug. Добривой; mak., srp. Добривој
Dobroslav 〈G Dobroslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *dobrъ + *slava ‘slava’ (rijetko; 127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća, isprva u Zadru.
Nosio ga je hrvatski kralj Stjepan III. Dobroslav (1035. – 1050.). [CD (I: 26, 103, 141, 190, 200); Jakić-Cestarić (1972: 117); Ljubić (1882–1883: 209); Ančić (2014: 159 (Dobroslaus))]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dobroslav; polj. Dobrosław; bug., mak., srp., rus. Доброслав
● Imendani: 10. siječnja, 11. srpnja
Dobroslava 〈G Dobroslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dobroslav (veoma rijetko; 28 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (II: 529); Monumenta Ragusina (IV: 129)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dobroslava; polj. Dobrosława; bug., mak., srp., rus. Дoброслава
Dolores 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Dolores, nastalo pokraćivanjem imena María de los Dolores – Marija od Žalosti, tj. Gospa Žalosna [Lončar (2013)] (srednje često; 1543 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Hrvatskome primorju i na splitskome području. usp. Karmen, Nives
◆ Drugi jezici: engl. Delores, Deloris, Dolores; njem., tal., polj., slov. Dolores; mađ. Dolóresz; bug., rus. Долорес; mak. Долореса
● Imendan: 15. rujna
Doma 〈G Dome〉 ž. os. ime pokraćeno od Dominika (rijetko; 227 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVII. stoljeća.
Doma je ime jednoga od glavnih ženskih likova u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca (praizvedba 1935.). [ARj (II: 616)]
◆ Drugi jezici: slov. Doma; mak., srp. Дoма
Domagoj 〈G Domagoja〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ psl. *domъ ‘dom’ + *-gojь ‘mir’ (često; 9029 nositelja)
► Ime je potvrđeno u IX. stoljeću. Nosio ga je knez Domagoj (864. – 876.), poznat kao pessimus dux Sclavorum.
Najčešće se nadijevalo netom nakon osamostaljenja hrvatske države te je 1990. – 1999. godine bilo na šestome mjestu po čestoći nadijevanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a na desetome mjestu u Gradu Zagrebu. [CD (I: 9, 10, 11)]
● Imendan: 17. ožujka
Domenika 〈G Domenike, D Domeniki〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Domenica, v. Dominika [Tagliavini (1978); Duden] (rijetko; 104 nositeljice)
Domin 〈G Domina〉 m. os. ime ① pokraćeno od Dominik ② latinskoga podrijetla ◊ ~ lat. dominus ‘gospodar, gospodin’, titula koja je stajala ispred imena katoličkih svećenika i redovnika (veoma rijetko; 53 nositelja)
Domina 〈G Domine〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Domin ② pokraćeno od Dominika (rijetko; 180 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u srednjoj Dalmaciji.
◆ Drugi jezici: slč., slov. Domina; bug. Домина
Dominik 〈G Dominika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Dominicus ~ dominicus ‘gospodnji’, pridjev izveden od dominus ‘gospodin, gospodar’; usp. i clat. Dominica dies ‘dan Gospodnji, nedjelja’ (često; 8203 nositelja)
► Ime je među hrvatskim stanovništvom potvrđeno od XIII. stoljeća. Po pučkoj se etimologiji ime povezuje s narodnim imenom Nedjeljko. [SZB (I: 11, 15 et passim); CD (I: 138; II: 64, 94, 209); Tkalčić (I: 86, 170, 203, 209, 383; II: 39, 51, 80); ARj (II: 623); Marasović-Alujević (2012: 176); Vlahović (1995: 97)]
◆ Drugi jezici: engl. Dominic; njem. Dominicus, Dominikus; fr. Dominique; šp. Domingo; tal. Domenico; mađ. Domonkos; češ., polj., slč., slov. Dominik; bug., mak. Доминик; srp. Доминко; rus. Доминик, Доменик
● Imendani: 6. svibnja, 8. kolovoza
Dominika 〈G Dominike, D Dominiki〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dominik (rijetko; 145 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 623); Zjačić (1959: 248)]
◆ Drugi jezici: engl. Dominica; njem. Dominica, Dominika; fr. Dominique; šp. Dominga; tal. Domenica; mađ., češ., polj., slč., slov. Dominika; bug., mak., srp., rus. Доминика
Dominko 〈G Dominka〉 m. os. ime ① v. Dominik ② izvedeno od Domin + -ko (rijetko; 191 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [ARj (II: 623)]
Dona 〈G Done〉 ž. os. ime ① engleskoga podrijetla ◊ engl. Donna, 1 iz tal. donna ‘gospođa’ (< lat. domina) [Oxford], ili 2 prema muškome Donald ② pokraćeno od Donata (rijetko; 103 nositeljice)
Donald 〈G Donalda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Donald ← gaelski Domhnall ‘vladar svijeta’ < pkelt.*dubno- ‘svijet’ + walo- ‘vladar’ [Oxford; Duden; Matasović (2009)] (rijetko; 138 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., češ., polj., slč. Donald
Donat 〈G Donata〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Donatus ~ donatus ‘darovan (od Boga), (Božji) dar’ (particip perfekta glagola dono ‘darovati’) (rijetko; 123 nositelja)
► Ime je potvrđeno od X. stoljeća, isprva u Zadru. Danas je najrasprostranjenije na zadarskome području i u Zagrebu.
Ime je nosio zadarski biskup i diplomat (druga pol. VIII. st. – oko 811.). [CD (I: 52); Tkalčić (I: 245)]
◆ Drugi jezici: engl. Donatus; njem. Donat, Donatus; fr., polj., slov. Donat; šp., tal. Donato; mađ. Donát, Donátó; češ., slč. Donát; mak. Доната; rus. Донат
● Imendani: 27. veljače, 7. kolovoza
Donata 〈G Donate〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Donat (rijetko; 109 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., polj., slov. Donata; mađ., češ., slč. Donáta; rus. Доната
● Imendan: 31. prosinca
Dora 〈G Dore〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ u mnogim europskim jezicima ime Dora nastalo je pokraćivanjem imena grčkoga podrijetla poput Dorotea, Izidora, Teodora (često; 6466 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, ponajviše u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U prvome desetljeću XXI. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih imena u Zagrebu, Međimurju te na karlovačkome području, a 2016. godine bilo je među pet najčešćih imena u Karlovačkoj (na diobi drugoga mjesta) te u Bjelovarsko-bilogorskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji (na petome mjestu). U drugoj polovici XIX. stoljeća ime se počelo širiti i zbog omiljenosti romana Zlatarovo zlato Augusta Šenoe, u kojemu je jedan od glavnih likova Dora Krupićeva. [Brgles (2015: 277); Statistički bilten (2017: 7); Tkalčić (VII: 344)]
◆ Drugi jezici: engl., fr., tal., češ., polj., slč., slov. Dora; njem. Dora, Dore; mađ. Dóra; bug., mak., srp., rus. Дора
Doria 〈G Dorije〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla, v. Dorija (rijetko; 139 nositeljica)
Dorian 〈G Doriana〉 m. os. ime engleskoga podrijetla, v. Dorijan (srednje često; 1513 nositelja)
Doriana 〈G Doriane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dorian, v. Dorijana (rijetko; 105 nositeljica)
Dorica 〈G Dorice〉 ž. os. ime izvedeno od Dora + -ica (rijetko; 277 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. [NAZ, ACA, sv. 21, br. 3, fol. 8; ARj (II: 662); Brgles 2019: 222.]
Dorija 〈G Dorije〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Doria, što je 1 tvoreno prema muškome Dorian, v. Dorijan, ili 2 u vezi s Dora (veoma rijetko; 36 nositeljica)
Dorijan 〈G Dorijana〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Dorian, možda prema kasnolatinskome obliku grčkoga etnika Δωριεύς [Dōrieús] ‘Doranin’ (srednje često; 1025 nositelja)
► [Duden]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., polj. Dorian; tal. Doriano; mađ., slč. Dorián; češ. Dorian, Dorián; bug. Дориан, Дориян; rus. Дориан
Dorijana 〈G Dorijane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dorijan (rijetko; 162 nositeljice)
Dorina 〈G Dorine〉 ž. os. ime izvedeno od Dora + - ina (rijetko; 113 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., tal., mađ., slč., slov. Dorina; mak. Дорина
Doris 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Doris ← grč. Δωρίς [Dōrís] 1. ‘Doranka’, 2. u grčkoj mitologiji ‘kći Okeana i Tetide, žena morskoga boga Nereja i majka morskih nimfa nereida’[Duden; Oxford] (srednje često; 2177 nositeljica)
► [Duden]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slov. Doris; tal. Doride, Doris; mađ. Dorisz; polj. Doryda; slč. Dorisa; mak. Дориса; rus. Дорида
Dorja 〈G Dorje〉 ž. os. ime, v. Dorija (rijetko; 109 nositeljica)
Dorotea 〈G Dorotee〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ složeno od grčkih riječi δῶρον [dṓron] ‘dar’ i θεός [theós] ‘bog’, usp. Teodor, Teodora (srednje često; 2237 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća, ponajviše na zagrebačkome području. U srednjemu se vijeku širilo pod utjecajem štovanja svete Dorotee, kršćanske mučenice iz III. stoljeća.
U hrvatskome se prevodi kao Božidara, Božidarka,
Bogdana, Bogdanka. [Tkalčić (VI: 65, 213, 259, 302, 329); CD (XVII: 559; XVIII: 68); Brgles (2015: 279)]
◆ Drugi jezici: engl. Dorothea, Dorothy; njem. Dorothea, Dorothee; fr. Dorothée; šp., tal. Dorotea; mađ. Dorottya; češ., polj., slč. Dorota; slov. Doroteja; bug. Доротея; mak. Доратеја, Доротеја; srp. Доронтија, Доротеја, Доротија; rus. Доротея, Дорофея
● Imendan: 6. veljače
Doroteja 〈G Doroteja〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Dorotea (razmjerno rijetko; 848 nositeljica)
Draga 〈G Drage〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1ž. r. pridjeva drag < psl. *dorgъ,2pokraćeno od Dragomila, Dragomira, Dragoslava (srednje često; 3406 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u Dalmaciji. U novije doba najrasprostranjenije je u Međimurju, u kojemu je 1950. – 1959. godine bilo na desetome mjestu po čestoći nadijevanja. [CD (II: 367; III: 380); Tkalčić (VII: 93; X: 212, 218); Trogirski spomenici (I/1: 1); Tkalčić (1873: 149); Monumenta Ragusina (IV: 28)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Draha; slov. Draga; bug., mak., srp. Драга
Dragan 〈G Dragana〉 m. os. ime izvedeno od Drago + -an (veoma često; 12 425 nositelja)
► Najstarija potvrda imena potječe iz XI. stoljeća, a obilnije potvrde u hrvatskim vrelima nalazimo od XIII. stoljeća, uglavnom u dalmatinskim gradovima. Jedno je od najčešće nadijevanih muških imena 60-ih godina XX. stoljeća na zadarskome i dubrovačkome području, u šibenskome zaleđu te u Lici i Istri. [CD (I: 175; II: 241; III: 77, 345, 369, 434; IV: 77; CD XIII: 375, 554); Šurmin (1898: 409); Marasović-Alujević (2012: 178); Spaho i Aličić (2007: 116, 425); Tkalčić (I: 405); Monumenta Ragusina (IV: 166, 173); Acta Keglevichiana (2: 107)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahoň; slov. Dragan; bug., mak., srp., rus. Драган
Dragana 〈G Dragane〉 ž. os. ime ① izvedeno od Draga + -ana ② nastalo prema muškome Dragan (srednje često; 3895 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća, isprva u dalmatinskim gradovima. [ARj (II: 745); Monumenta Ragusina (IV: 253); Spisi dubrovačke kancelarije (I: 208)]
◆ Drugi jezici: slov. Dragana; bug., mak., srp. Драгана
Dragica 〈G Dragice〉 ž. os. ime izvedeno od Draga + -ica (7. žensko osobno ime po čestoći; 25 952 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Veoma se često nadijevalo u cijeloj Hrvatskoj između 20-ih i 60-ih godina XX. stoljeća. [Tkalčić (IV: 79); Marasović-Alujević (2012: 178); Brgles (2019: 214)]
◆ Drugi jezici: slov. Dragica; bug., mak., srp. Драгица
Draginja 〈G Draginje〉 ž. os. ime izvedeno od Draga + -inja (srednje često; 1001 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [KS (II: 331); Monumenta Ragusina (IV: 47, 61); CD (VIII: 270)]
Dragiša 〈G Dragiše〉 m. os. ime izvedeno od Drago + -iša (rijetko; 176 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 196); ARj (II: 748); Marasović-Alujević (2012: 178); Monumenta Ragusina (IV: 133); Aličić (1985: 109)]
◆ Drugi jezici: slov. Dragiša; mak., srp. Драгиша
Drago 〈G Drage, D Dragi〉 m. os. ime pokraćeno od Dragoljub, Dragomir , Dragoslav (često; 7834 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća te je jedno od češće zabilježenih imena u srednjemu vijeku. Pučka ga etimologija povezuje s osobnim imenom Karlo. [CD (I: 49, 68, 85, 86, 102, 121; II: 15, 26, 108, 167; III: 34, 112, 226); Tkalčić (I: 208); Monumenta Ragusina (IV: 32); Tkalčić (1873: 82)]
◆ Drugi jezici: slov. Drago; srp. Драгo
● Imendani: 3. lipnja, 4. studenoga
Dragoljub 〈G Dragoljuba〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + ljubiti (razmjerno rijetko; 554 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća. [CD (I: 181–182); ARj (II: 751)]
◆ Drugi jezici: slč. Drahoľub; slov. Dragoljub; bug., rus. Драголюб; mak., srp. Драгољуб
● Imendan: 2. travnja
Dragomila 〈G Dragomile〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + -mila (veoma rijetko; 30 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [Monumenta Ragusina (IV: 104)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahomila; slov. Dragomila; bug., srp. Драгомила
Dragomir 〈G Dragomira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + -mir (srednje često; 1011 nositelja)
► Ime je potvrđeno od X. stoljeća, isprva u Solinu. [CD (I: 41, 114); Šupuk (1981: 24)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahomír; slov. Dragomir; bug., mak., srp., rus. Драгомир
Dragomira 〈G Dragomire〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dragomir (veoma rijetko; 22 nositeljice)
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahomíra; polj., slov. Dragomira; bug., srp., rus. Драгомира
Dragoslav 〈G Dragoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od drag + *slava ‘slava’ (rijetko; 383 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u dalmatinskim gradovima. [ARj (II: 753); Supetarski kartular (46); Šurmin (1898: 428); CD (I: 88, 91, 150, 189; III: 280, 290, 338; IV: 106, 116, 142; V: 142, 417, 457); Tkalčić (I: 255); Monumenta Ragusina (130); Tkalčić (1873: 82); Thallóczy i Barbás (1897: 235)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahoslav; slov. Dragoslav; bug., srp., rus. Драгослав; mak. Драгислав, Драгослав
Dragoslava 〈G Dragoslave〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dragoslav (veoma rijetko; 60 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Šurmin (1898: 165); Monumenta Ragusina (IV: 105); Čremošnik (1932: 62); KS (II: 87); Marasović-Alujević (2012: 112, 179)]
◆ Drugi jezici: češ., slč. Drahoslava; polj. Drogosława; slov. Dragoslava; bug., mak., srp. Драгослава
Dragutin 〈G Dragutina〉 m. os. ime izvedeno od Drago + -utin (veoma često; 14 161 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Bilo je deseto ime po čestoći u Hrvatskoj među rođenima prije 1929. i deveto među rođenima 1930. – 1939. godine. Bilo je veoma često od 30-ih do 50-ih godina XX. stoljeća u cijeloj Hrvatskoj, a osobito u Međimurju, Zagrebu te Hrvatskome zagorju i Podravini, gdje je bilo veoma popularno i 60-ih godina. [ARj (II: 758); Listine (I: 52)]
◆ Drugi jezici: češ. Drahotín; slč. Dragutín, Drahotín; slov. Dragotin; bug. Драготин; mak. Драготин, Драгутин; srp. Драгутин
● Imendan: 4. studenoga
Draško 〈G Draška〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -ko od Draž, Draže, Dražo, što je pokraćeno od Dragoljub, Dragomir, Dragoslav (rijetko; 372 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. U sjevernim hrvatskim krajevima dolazi i kao odmilica od imena Andrija . [CD (II: 218, 245; III: 4, 14, 253, 360; XIII: 67); Šurmin (1898: 9)]
◆ Drugi jezici: slov. Draško; bug. Дражко; mak., srp. Драшкo
Dražan 〈G Dražana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -an od Draž, Draže, Dražo, što je pokraćeno od Dragoljub, Dragomir, Dragoslav (rijetko; 391 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (II: 761); Ančić (2014: 86)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Дражaн
Dražana 〈G Dražane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dražan (rijetko; 183 nositeljice)
► Ime je potvrđeno sredinom XIV. stoljeća. [SZB (III: 76)]
◆ Drugi jezici: slov. Dražana; bug. Дражана
Dražen 〈G Dražena〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno sufiksom -en od Draž, Draže, Dražo, što je pokraćeno od Dragoljub, Dragomir, Dragoslav (veoma često; 13 467 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća u liku Drasen, ali srednjovjekovne su povijesne potvrde malobrojne. U drugoj polovici XX. stoljeća, osobito od 60-ih do 80-ih godina, ime je bilo među deset najčešće nadijevanih u središnjoj Hrvatskoj, zapadnoj Slavoniji i dijelu Podravine. U sjevernim hrvatskim krajevima dolazi i kao odmilica od imena Andrija. [CD (I: 91; II: 172); Monumenta Ragusina (IV: 103); ARj (II: 762)]
◆ Drugi jezici: slov. Dražen; srp. Дражен
● Imendani: 23. ožujka, 22. listopada, 18. prosinca
Dražena 〈G Dražene〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Dražen (rijetko; 445 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Dražena; srp. Дражeна
Draženka 〈G Draženke, D Draženki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dražena + -ka ② izvedeno od muškoga imena Dražen + -ka (srednje često; 1795 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Draženka; srp. Дражeнка
Draženko 〈G Draženka〉 m. os. ime izvedeno od Dražen + -ko (rijetko; 336 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije na zagrebačkome području.
Drenka 〈G Drenke, D Drenki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ dren < psl. *dernъ ‘drijen’ + -ka [Grković (1977)] (rijetko; 140 nositeljica)
Drina 〈G Drine〉 ž. os. ime nastalo premaimenu rijeke Drine (rijetko; 195 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (II: 781)]
Držislav 〈G Držislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od psl. *dьržati + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 42 nositelja)
► Ime je potvrđeno od X. stoljeća. Nosio ga je hrvatski kralj Stjepan Držislav (969. – 996./997.). [CD (I: 47, 51, 106; V: 396)]
● Imendani: 7. veljače, 28. studenoga
Dubravka 〈G Dubravke, D Dubravki〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od dubrava ‘šuma’ (< psl. *dǫbrava) + -ka (često; 9044 nositeljice)
► Ime je isprva potvrđeno u dubrovačkih pisaca iz XVI. i XVII. stoljeća, koji su ga često upotrebljavali kao prijevod prema tal. Silvia, v. Silvija. [ARj (II: 850)]
◆ Drugi jezici: češ. Doubravka; polj. Dąbrówka; slč. Dúbravka; slov. Dubravka; mak., srp. Дубравка
● Imendan: 21. svibnja
Dubravko 〈G Dubravka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ v. Dubravka (srednje često; 4524 nositelja)
► Ime je potvrđeno u dubrovačkih pisaca iz XVI. i XVII. stoljeća, koji su ga često upotrebljavali kao prijevod prema tal. Silvio.
◆ Drugi jezici: mak., srp. Дубравко
● Imendan: 12. rujna
Dujam 〈G Dujma〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Domnius, vjerojatno od vlat. domnus < lat. dominus ‘gospodin, gospodar’ [Skok Pojave (39, bilj. 6)] (veoma rijetko; 38 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XI. stoljeća, najčešće u dalmatinskim gradovima (osobito od XIV. stoljeća). Sveti Dujam bio je solinski biskup pogubljen za Dioklecijanova progona kršćana (304.) te je splitskim zaštitnikom. [CD (I: 166, 173; II: 17, 42, 74, 299; III: 64, 226, 260, 330); Šurmin (1898: 346); Tkalčić (I: 270); ARj (II: 880); Marasović-Alujević (2012: 181–183, 185)]
● Imendan: 7. svibnja
Duje 〈G Duje, D Duji〉 m. os. ime pokraćeno od Dujam (srednje često; 2503 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća (lik Duye). Najrasprostranjenije je na splitskome području. Dušan. [CD (V: 154); ARj (II: 880)]
Dujo 〈G Duje, D Duji〉 m. os. ime pokraćeno od Dujam (rijetko; 484 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Cetinskoj i Neretvanskoj krajini. Dušan.
Dunja 〈G Dunje〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ postalo od naziva drveta i voća dunja ← lat. cydonia (mala), dosl. ‘kidonska (jabuka)’ (prema gradu Kidonu na Kreti) (srednje često; 2549 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. Godine 2016. bilo je na diobi četvrtoga mjesta po čestoći u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Dunja se može tumačiti i kao ime ruskoga podrijetla, rus. Дуня, pokraćeno od Авдуня, što je odmilica od Авдотья (← grč. Εὐδοκία [Eudokía]). [ARj (II: 888); Statistički bilten (2017: 8)]
◆ Drugi jezici: slč., češ. Duňa; slov. Dunja; bug. Дуля, Дуня; mak., srp. Дуња; rus. Дуня
Duša 〈G Duše〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u duh, duša (psl. *duxъ) (veoma rijetko; 26 nositeljica)
Dušan 〈G Dušana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u duh, duša (psl. *duxъ) [Grković (1977)] (često; 5656 nositelja)
► Ime je među Hrvatima obilnije potvrđeno u drugoj polovici XIX. stoljeća na splitskome području. Početkom XX. stoljeća bilo je jedno od najčešće nadijevanih imena u Lici te na sisačkome području. Danas je najrasprostranjenije u većim hrvatskim gradovima. [ARj (II: 902); Rogošić (2016: 152)]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dušan; polj. Duszan; bug., mak., srp., rus. Душан
Dušana 〈G Dušane〉 ž. os. ime ① izvedeno od Duša + -ana ② nastalo prema muškome Dušan (veoma rijetko; 33 nositeljice)
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Dušana; bug., mak., srp. Душана
Dušanka 〈G Dušanke, D Dušanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Dušana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Dušan + -ka (srednje često; 4061 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća, isprva u Lici. [ARj (II: 902)]
◆ Drugi jezici: češ., slov. Dušanka; bug., mak., srp. Душанка
Dušica 〈G Dušice〉 ž. os. ime izvedeno od Duša + -ica (rijetko; 348 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (II: 276)]
◆ Drugi jezici: slov. Dušica; mak., srp. Душица
● Imendan: 2. studenoga
Duška 〈G Duške, D Duški〉 ž. os. ime izvedeno od Duša + -ka (rijetko; 388 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: češ., slov. Duška; bug., mak., srp. Душка
Duško 〈G Duška〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od korijena koji je u duh, duša (psl. *duxъ) + -ko (srednje često; 1774 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Aličić (1985: 218)]
◆ Drugi jezici: Duško; bug., mak., srp. Душкo
Džemal 〈G Džemala〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Ǧämāl ~ ‘ljepota, krasota, otmjenost, elegancija’ [Smailović (1977)] (rijetko; 103 nositelja)
Dževad 〈G Dževada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Cevad ← arap. Ǧäwād ~ ‘darežljiv, velikodušan, plemenit’ (rijetko; 158 nositelja)
Đana 〈G Đane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Gianna [čit. Đana], pokraćeno od Giovanna, v. Ivana [Duden] (rijetko; 233 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (II: 958)]
Đani 〈G Đanija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Gianni [čit. Đani], pokraćeno od Giovanni, v. Ivan (razmjerno rijetko; 751 nositelj)
Đeni 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Jenny, Jenni, 1 danas pokraćeno od Jennifer (ime keltskoga podrijetla), 2 izvorno odmilica od Jane, Jean, v. Ivana [Oxford; Behind the Name] (rijetko; 224 nositeljice)
Đina 〈G Đine〉 ž. os. ime talijanskoga ili engleskoga podrijetla ◊ engl., tal. Gina, pokraćeno od imena koja završavaju na -gina, engl. Georgina, tal. Giorgina, Regina, Luigina[Oxford; Behind the Name] (rijetko; 321 nositeljica)
Đino 〈G Đina〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Gino [čit. Đino], pokraćeno od 1 imena koja završavaju na -gino, obično odmilice imena na -gi, -gio, primjerice Luigi – Luigino, Giorgio – Giorgino, ili 2 od Giovanni, v. Ivan (rijetko; 407 nositelja)
Đivo 〈G Đive/Điva, D Đivi/Đivu〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla , v. Ivan (rijetko; 142 nositelja)
► Imenski lik Đivo svojstven je dubrovačkomu području, a može biti romanskoga postanja ili je nastao ukrštanjem hrvatskoga Ivan i talijanskoga Giovanni. U okolnim je krajevima (dijelovima Neretvanske krajine i jugoistočnoj Hercegovini) u kojima nije dokinuta razlika između slivenika dž i đ potvrđen lik Dživo, koji je češći u neslužbenoj uporabi. Ime Dživo isprva je potvrđeno u XVI. stoljeću. [ARj (III: 538); Vidović (2009: 357)]
Đoko 〈G Đoke〉 m. os. ime pokraćeno od Đorđe (rijetko; 115 nositelja)
Đorđe 〈G Đorđa〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Juraj (srednje često; 1751 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Na dalmatinskim se otocima, izloženima mletačkomu utjecaju, ime pojavljuje kao prilagođeni lik talijanskoga imena Giorgio. [Novaković (1875)]
Đorđo 〈G Đorđa〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giorgio [čit. Đorđo], v. Juraj (rijetko; 130 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. usp. Đorđe. [ARj (III: 10)]
Đuka1 〈G Đuke, D Đuki〉 ž. os. ime pokraćeno od Đurđa, Đurđica, Đurđija (rijetko; 179 nositeljica)
Đuka2 〈G Đuke, D Đuki〉 m. os. ime pokraćeno od Đurađ (rijetko; 139 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XIX. stoljeća. [ARj (III: 11)]
Đula 〈G Đule〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Đurđa, Đurđica, Đurđija ② muslimanskoga podrijetla ◊ tur. gül ‘ruža, cvijet’ (← perz. gul)[Škaljić (1966); Agić (1996); Smailović (1977)] (rijetko; 133 nositeljice)
Đulijana 〈G Đulijane〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuliana [čit. Đulijana], v. Julijana (rijetko; 160 nositeljica)
Đulijano 〈G Đulijana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuliano [čit. Đulijano], v. Julijan (rijetko; 111 nositelja)
Đurađ 〈G Đurđa〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Juraj (rijetko; 153 nositelja)
► Imenski lik Đurađ potvrđen je od početka XV. stoljeća, a stariji likovi Đurьđь i Đurđь od XIII. stoljeća. [ARj (III: 18); Aličić (1985: 13; 52, 72, 100, 105); Spaho i Aličić (2007: 32, 34, 36); Hafizović (2001: 34, 70, 74)]
Đurđa 〈G Đurđe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Đurađ (srednje često; 4356 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (III: 14)]
◆ Drugi jezici: engl. Georgia, Georgina; njem. Georgia, Georgina, Georgine; fr. Georgette, Georgina, Georgine; šp. Georgina; tal. Giorgia, Giorgina; mađ. Györgyi; češ. Jiřina; slč. Georgína, Juraja; bug. Георгена, Герга; mak. Ѓурѓа, Ѓурѓина; srp. Ђурђa; rus. Георгина
Đurđica 〈G Đurđice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 nastalo prema nazivu cvijeta đurđica ‘Convallaria majalis’ (cvijet je tako nazvan jer cvate u vrijeme blagdana svetoga Jurja), 2 izvedeno od Đurđa + -ica (veoma često; 10 404 nositeljice)
► Ime je bilo popularno 60-ih godina XX. stoljeća, a danas je najrasprostranjenije u Podravini. [DZS]
● Imendan: 23. travnja
Đurđija 〈G Đurđije〉 ž. os. ime izvedeno od Đurđa + -ija (rijetko; 183 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (III: 15)]
Đurica 〈G Đurice〉 m. os. ime izvedeno od Đuro + -ica (rijetko; 123 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (III: 16); Mažuran (1966: 109 et passim.)]
Đuro 〈G Đure, D Đuri〉 m. os. ime pokraćeno od Đurađ (često; 8456 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. Bilo je vrlo često 20-ih i 30-ih godina XX. stoljeća na križevačkome, koprivničkome, sisačkome i istočnoslavonskome području. Sredinom XX. stoljeća bilo je jedno od deset najčešće nadijevanih muških imena u Međimurju, istočnoj i zapadnoj Slavoniji te u dijelu Podravine. [CD (IV: 372; VII: 286; IX: 227); Spaho i Aličić (2007: 3); Mažuran (1966: 146); Hafizović (2001: 31); Kapetanić i Vekarić (2001: 19); Vidović (2014a: 187); Brgles (2015: 120, 280)]
● Imendan: 23. travnja
Ecio 〈G Ecija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ezio, ime nastalo ukrštanjem rimskoga rodovskog imena Aetius (vjerojatno etrurskoga podrijetla) i imena Aëtius grčkoga podrijetla (od grč. Ἀέτιος [Aétios] ~ ἀετός, αἰετὀς [aetós, aietós] ‘orao’)[Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 128 nositelja)
► U Italiji se proširilo s Verdijevom operom Attila (1846.), u kojoj je glavni lik Ezio, povijesni Flavius Aetius (ili Aëtius), rimski general koji se borio protiv Huna, prikazan kao branitelj talijanske nezavisnosti od stranaca. [Tagliavini (1978); Oxford]
Eda 〈G Ede〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 pokraćeno od imena koja počinju s Ed-, usp. Edita [Duden], 2 tal. Edda ← dan. Hedda, v. Heda [Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 364 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u priobalju.
Edi 〈G Edija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Eddie, Eddy, odmilica od Edward, v. Eduard, Edvard [Duden; Oxford] (srednje često; 1561 nositelj)
Edin 〈G Edina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. äddīn ‘vjera, religija, islam, autoritet, pobjeda, poslušnost, nagrada’ [Agić (1996)] (razmjerno rijetko; 735 nositelja)
Edina 〈G Edine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Edin (rijetko; 409 nositeljica)
Edis 〈G Edisa〉 m. os. ime nejasna postanja (rijetko; 124 nositelja)
Edita 〈G Edite〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Edith, složeno od stengl. ēad ‘bogat’ + gūð ‘borba’ [Kroonen (2013); Oxford; Duden] (srednje često; 1535 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Edith, Editha; fr. Édith, Edith; tal. Editta; mađ. Edit; češ., slč., slov. Edita; polj. Edyta; bug. Едит, Едита; mak. Едита
● Imendan: 16. rujna
Edo 〈G Ede, D Edi〉 m. os. ime pokraćeno od Eduard, Edvard (razmjerno rijetko; 870 nositelja)
Eduard 〈G Eduarda〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Eduard ← fr. Édouard ← engl. Edward, v. Edvard (srednje često; 1289 nositelja)
► Ime je u hrvatskim krajevima potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., polj. Edward; njem., slč. Eduard; fr. Édouard; šp. Eduardo; tal. Edoardo, Eduardo; mađ. Eduárd; češ., slov. Eduard, Edvard; bug., mak., srp. Едвард; rus. Эдвард, Эдуард
● Imendani: 18. ožujka, 13. listopada
Edvard 〈G Edvarda〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Edward, složeno od stengl. ēad ‘bogat’ + weard ‘čuvati’, usp. Eduard [Duden; Oxford] (rijetko; 397 nositelja)
Edvin 〈G Edvina〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Edwin, složeno od stengl. ēad ‘bogat’ + wine ‘prijatelj’ [Oxford] (rijetko; 247 nositelja)
◆ Drugi jezici: njem., polj. Edwin; tal. Edvino; mađ., slč., slov. Edvin; češ. Edvín, Edvin; bug. Едвин
● Imendan: 12. listopada
Egon 〈G Egona〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Egon, pokraćeno od složenih imena poput Eginhard u kojima je prvi dio stvnjem. egga, ecka ‘oštrica, vršak’[Duden] (rijetko; 163 nositelja)
◆ Drugi jezici: češ., polj., slč., slov. Egon
Ekrem 〈G Ekrema〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ekrem ← arap. äkräm ‘veoma plemenit, veoma poštovan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 153 nositelja)
Ela 〈G Ele〉 ž. os. ime pokraćeno od Adela, Eleonora, Elena, Elizabeta, Gabrijela, Helena, Jelena i drugih imena (srednje često; 1422 nositeljice)
◆ Drugi jezici: engl., njem. Ella; češ., slč., slov. Ela; bug., mak., srp. Ела
Elda 〈G Elde〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Elda, odraz germanskoga imena Hilda (rijetko; 381 nositeljica)
Elena 〈G Elene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, v. Helena, Jelena (srednje često; 2722 nositeljice)
► Ime je 2016. bilo među prvih pet po čestoći nadijevanja u Varaždinskoj i Karlovačkoj županiji. [Popis crkvene desetine iz 1597. vlastelinstva Susedgrad i Donja Stubica; Statistički bilten (2017: 7)]
Eleonora 〈G Eleonore〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Eleonora ← stfr., stprov. Alienor (razmjerno rijetko; 689 nositeljica)
► U hrvatskim se krajevima ime Eleonora pojavljuje od sredine XIX. stoljeća, kad je zabilježeno u Zagrebu. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Eleanor, Elinor, Ellenor; njem. Eleonora, Eleonore; fr. Eléonore; šp., češ., polj. Eleonora; mađ., slč. Eleonóra; bug. Елеонора, Елионора; mak. Елеонора; rus. Элеонора
● Imendani: 21. veljače, 25. lipnja
Eli 〈neskl.〉 ž. os. ime pokraćeno od Elena, Eleonora, Elizabeta (rijetko; 106 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Ellie, Elly; njem. Elli, Elly; slov. Eli; bug., mak. Ели
Elida 〈G Elide〉 ž. os. ime nejasna postanja (rijetko; 117 nositeljica)
Elio 〈G Elia〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Elio 1 od lat. Aelius, rimsko rodovsko ime, 2 iz grč. ἥλιος [hḗlios] ‘sunce’ [Nomix; Behind the Name] (rijetko; 255 nositelja)
Elizabeta 〈G Elizabete〉 ž. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla
◊ lat. Elisabeth, grč. Έλισάβεθ [Elisábeth] ← hebr. ʾelīšeḇaʿ ‘Bog je njezina zakletva’, dosl. ‘Bog je sedam = savršenost’
[Keber (2008); Amerl (1997); Oxford]
(srednje često; 3819 nositeljica)
► Ime je obilno potvrđeno u srednjemu vijeku (primjerice, u Splitu 1219.), a potvrde iz XIII. stoljeća uglavnom se odnose na kćer hrvatsko-ugarskoga kralja Bele te ženu kralja Ladislava IV. U XVI. stoljeću ime je obilnije potvrđeno u književnim djelima. Tijekom 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća bilo je jedno od najčešćih ženskih osobnih imena u Međimurju. [ARj (III: 26); Duden; CD (III: 171; V: 149; IX: 244; X: 345); Marasović-Alujević (2012: 185); Tkalčić (II: 186, 350, 481; III: 65); Brgles (2015: 276); NAZ, ACA, sv. 38, br. 8.; DZS]
◆ Drugi jezici: engl. Elisabeth, Elizabeth; njem. Elisabeth; fr. Élisabeth; tal. Elisabetta; mađ. Erzsébet; češ. Alžběta; polj. Elżbeita; slč. Alžbeta, Elizabeta; slov. Elizabeta; bug. Елизавета; mak. Елизабета, Елисабета, Елисавета, Јелисавета; srp. Елизабета, Елизавета, Јелисавета; rus. Елизабета, Елисавета, Елисавефа
● Imendani: 18. lipnja, 4. srpnja, 23. rujna, 5. studenoga, 17. studenoga
Ella 〈G Elle〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Ella, pokraćeno od Elizabeta , Elvira, Eleonora, Elena i drugih imena [Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 664 nositeljice)
Elma 〈G Elme〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. elma, alma ‘jabuka’, usp. Alma [Smailović (1977)] (rijetko; 203 nositeljice)
Elvir 〈G Elvira〉 m. os. ime nastalo premaženskome Elvira (rijetko; 287 nositelja)
Elvira 〈G Elvire〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Elvira od starijega Gelvira, Gelovira, germanskoga (gotskoga) podrijetla. Ime je vjerojatno složenica, možda od got. gailjan ‘razveseliti’ ili *gails ‘koplje’ + wērs ‘pravi, istinski’ ili -uara ‘branitelj’.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (srednje često; 1376 nositeljica)
► Ime se proširilo preko lika donne Elvire iz Mozartove opere Don Giovanni.
◆ Drugi jezici: engl., mađ., slov. Elvira; njem. Elvira, Elvire; fr. Elvire; tal. Elvira, Elviria; češ., slč. Elvíra; polj. Elwira; mak. Елвира; rus. Эльвира
● Imendan: 16. srpnja
Elvis 〈G Elvisa〉 m. os. ime engleskoga podrijetla (srednje često; 1844 nositelja)
► Tijekom 70-ih godina XX. stoljeća bilo je među češće nadijevanim muškim osobnim imenima u Istri. Na širenje je imena utjecala popularnost američkoga pjevača Elvisa Presleyja (1935. – 1977.), koji je, pak, ime dobio po srednjemu imenu svojega oca (Vernon Elvis Presley). [Oxford; Duden]
Elza 〈G Elze〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem., engl. Elsa, pokraćeno od Elisabeth, v. Elizabeta [Duden] (rijetko; 363 nositeljice)
Ema 〈G Eme〉 ž. os. ime ① germanskoga podrijetla ◊ njem., engl. Emma, pokraćeno od složenih germanskih imena poput Erm(en)gard, Irmgard, Ermelind, Irmtr(a)ud, u kojima je prvi dio od pgerm. *ermena-, *ermuna ‘velik, opsežan’, usp. Armin, Irma [Duden; Oxford; Orel (2003); Majtán i Považaj (1983); Knappová (2010)] ② pokraćeno od Emilija, Emanuela, Emina, Emira i drugih imena (često; 6603 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. Između 2000. i 2011. godine bilo je šesto po čestoći nadijevanja među djevojčicama u Hrvatskoj, a osobito često u Varaždinskoj županiji (četvrto mjesto). Godine 2016. bilo je treće po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj, a prvo u Krapinsko-zagorskoj županiji.
[HDA, MK Župe svetoga Marka, Zagreb, 1878; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 246; Statistički bilten (2017: 7)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., tal., mađ. Emma; šp., češ., slč., slov. Ema; polj. Ema, Emma; mak., bug., srp. Ема; rus. Эмма
● Imendani: 19. travnja, 27. lipnja
Emanuel 〈G Emanuela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ lat. Emmanuel, grč. Ἐμμανουήλ [Emmanouḗl] ← hebr. ʿimmānūʾēl ‘s nama je Bog’ (srednje često; 1832 nositelja)
► Ime je u XVI. stoljeću potvrđeno u hrvatskim književnim djelima.
[ARj (III: 27); HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Emmanuel; njem. Emanuel, Immanuel; fr. Emmanuel; tal. Emanuele; mađ. Emmánuel; češ., polj., slč., slov. Emanuel; bug. Емануил; mak. Емануел, Емануил; srp. Емануел; rus. Иммануил, Эммануил
● Imendani: 4. siječnja, 26. ožujka, 13. srpnja
Emanuela 〈G Emanuele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Emanuel (razmjerno rijetko; 829 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., tal., češ., slč., slov. Emanuela; fr. Emmanuelle; mađ. Emanuéla; mak. Емануела
Emerik 〈G Emerika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem. Emmerich, složeno ime u kojemu je drugi dio stvnjem. rīhhi ‘bogat, moćan’; kao prvi dio moguć je stvnjem. heim ‘dom, kuća’ [Duden] (rijetko; 116 nositelja)
► Ime je potvrđeno u liku Emericus od XIII. stoljeća. Proširilo se pod utjecajem kulta svetoga Emerika, hrvatsko-ugarskoga kralja iz dinastije Arpadovića (X./XI. st.). Od XV. stoljeća često je u sjevernoj Hrvatskoj. Ime se pučkoetimološki prevodi kao Mirko. [CD (II: 60, 125, 280; IV: 358; V: 358, 595); Tkalčić (I: 352, 363; VIII: 247); Brgles (2015: 286); NAZ ACA, sv. 21, sv. 24; Povijesni spomenici Turopolja (I: 189, 190, 411)]
◆ Drugi jezici: engl. Emery, Emmery; njem. Emerich, Emmerich; fr. Émeric; šp., tal. Emerico; mađ. Imre; češ. Emerich, Imrich; polj. Emeryk; slč. Imrich; slov. Emerik; rus. Эмерик
● Imendan: 5. studenoga
Emica 〈G Emice〉 ž. os. ime izvedeno od Ema + -ica (rijetko; 480 nositeljica)
Emil 〈G Emila〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ fr. Émile, njem. Emil ← lat. Aemilius, rimsko rodovsko ime ~ lat. aemulus ‘takmac, zavidnik’ [Duden ] (srednje često; 2544 nositelja)
◆ Drugi jezici: engl., njem., mađ., češ., polj., slč., slov. Emil; fr. Émile; šp., tal. Emilio; bug., mak., srp. Емил; rus. Эмилий, Эмиль
● Imendan: 10. ožujka
Emili 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Emily, v. Emilija (rijetko; 335 nositeljica)
Emilia 〈G Emilije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Emilija (rijetko; 195 nositeljica)
Emilija 〈G Emilije〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Emilie, Emilia, tal. Emilia, ime nastalo prema muškome Emilio, Emil (srednje često; 2369 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Emily; njem. Emilia, Emilie; fr. Émilie; šp., tal., polj. Emilia; mađ., slč. Emília; češ. Emilie, Emílie; slov. Emilija; bug. Емилия; mak., srp. Емилија; rus. Емилия, Эмилия
● Imendani: 18. srpnja, 19. rujna
Emilio 〈G Emilija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Emilio ← lat. Aemilius, v. Emil (rijetko; 252 nositelja)
Emin 〈G Emina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Emin ← arap. ämīn ‘pošten, siguran, povjerljiv, častan, vjeran, privržen, čestit’ [Smailović (1977)] (rijetko; 160 nositelja)
Emina 〈G Emine〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Emina ← arap. ämīnä ‘poštena, sigurna, povjerljiva, časna, vjerna, privržena, čestita’ (srednje često; 1409 nositeljica)
► [ARj (III: 27)]
Emir 〈G Emira〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ nekadašnja titula, arap. ämīr ‘vođa plemena, zapovjednik, emir, vladar’ [Smailović (1977); Agić (1996)] (razmjerno rijetko; 551 nositelj)
Emira 〈G Emire〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. ämīrä ‘zapovjednica, vladarica, kneginja’ [Smailović (1977)] (rijetko; 264 nositeljice)
Emma 〈G Emme〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla, v. Ema (razmjerno rijetko; 569 nositeljica)
Ena 〈G Ene〉 ž. os. ime pokraćeno od Helena, Irena, Nevena i drugih imena sa sastavnicom ena (srednje često; 2673 nositeljice)
► Ime je bilo šesto po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj među djevojčicama 2016. godine. [Top 10 imena za djevojčice i dječake u Hrvatskoj 2016. godine]
Endi 〈G Endija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Andy [čit. Endi], odmilica od Andrew, v. Andrija, usp. Andi (rijetko; 135 nositelja)
Enes 〈G Enesa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Enes ← arap. Änäs ‘prisan, druževan, sprijateljen, naviknut’ [Smailović (1977)] (rijetko; 427 nositelja)
Eni 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Annie [čit. Eni], odmilica od Anne, v. Ana (rijetko; 451 nositeljica)
Enio 〈G Enija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ennio ← lat. Ennius, rimsko rodovsko ime nepoznatoga podrijetla [Duden; Oxford] (rijetko; 191 nositelj)
► Ime je najpotvrđenije u Istri i Hrvatskome primorju.
Enis 〈G Enisa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Enīs ← arap. Änīs ‘društven, druželjubiv, pitom, drug, prijatelj’ [Smailović (1977)] (rijetko; 191 nositelj)
Enisa 〈G Enise〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ änīsä ‘društvena, druželjubiva, pitoma, drugarica, prijateljica’ [Smailović (1977)] (rijetko; 299 nositeljica)
Enver 〈G Envera〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Enver ← arap. änwär ‘veoma sjajan, vrlo blistav, (naj)sjajniji, (naj)svjetliji’ [Smailović (1977)] (rijetko; 268 nositelja)
Eric 〈G Erica〉 m. os. ime engleskoga podrijetla, v. Erik (rijetko; 161 nositelj)
Erik 〈G Erika〉 m. os. ime švedskoga ili danskoga podrijetla ◊ složeno od stnord. einn ‘jedan, sam’ + ríkr ‘vladar’ [Duden; Kroonen (2013: 11, 412); Oxford ] (srednje često; 1060 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Kotoru od XIII. stoljeća. [KS (II)]
◆ Drugi jezici: engl. Eric; njem. Erich; fr. Éric; šp. Eric, Erick; tal. Erico; mađ., slov. Erik; češ., slč. Erich, Erik; polj. Eryk; bug., mak. Eрик; rus. Эрик
● Imendani: 18. svibnja, 10. kolovoza
Erika 〈G Erike, D Eriki〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 engl. Erica, njem. Erika, prema muškome Erik, 2 prema nazivu biljke erika ‘vrijes’, njem. Erika (← lat. erīce) ← grč. ἐρείκη [ereíkē] (razmjerno rijetko; 889 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., tal. Erica; njem., mađ., češ., slč., slov. Erika; fr. Érica, Erica; šp. Érica; polj. Eryka; bug., mak. Ерика; rus. Эрика
Erin 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Erin ← ir. Éireann ~ Ériu ‘Irska’ (rijetko; 160 nositeljica)
Ermin 〈G Ermina〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Ermin, pokraćeno od složenih imena koja počinju s pgerm. *ermena-, *ermuna- ‘velik, silan’, usp. Armin (rijetko; 129 nositelja)
Ermina 〈G Ermine〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ermin (rijetko; 109 nositeljica)
Erna 〈G Erne〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Erna, pokraćeno od Ernesta, Ernestine, što je nastalo prema muškome Ernst, Ernest [Duden] (rijetko; 372 nositeljice)
Ernest 〈G Ernesta〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Ernest ~ stvnjem. ernust, ernist ‘ozbiljnost, bitka’ [Oxford; Kroonen (2013)] (razmjerno rijetko; 553 nositelja)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu.
[HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: njem., češ., slov. Ernest, Ernst; fr., polj., slč. Ernest; šp., tal. Ernesto; mađ. Ernő; bug., srp. Ернест; rus. Эрнест
● Imendan: 12. siječnja
Ervin 〈G Ervina〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Erwin, nejasnoga postanja, možda složeno od stvnjem. heri ‘vojska’ ili ēra ‘čast’ + wini ‘prijatelj’ [Duden; Keber (2008)] (razmjerno rijetko; 671 nositelj)
◆ Drugi jezici: tal. Ervino; mađ., slov. Ervin; češ., slč. Ervín; polj. Erwin
Eržebet 〈neskl.〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Erzsébet, v. Elizabeta (rijetko; 176 nositeljica)
Esad 〈G Esada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Esad ← arap. äs‘ad ‘vrlo sretan, pun sreće, najsretniji’ [Smailović (1977)] (rijetko; 325 nositelja)
Esma 〈G Esme〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Äsmā’, od korijena smw ‘biti visok, uzvišen’ [Smailović (1977)] (rijetko; 270 nositeljica)
Ester 〈neskl.〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Estera (rijetko; 324 nositeljice)
Estera 〈G Estere〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ’estēr (usp. grč. Εσθερ [Esther], lat. Hester), dublje je podrijetlo nesigurno. Moguće je da je ime perzijskoga podrijetla, prevedenica Esterina hebrejskoga imena haḏassāh ‘mirta’, a povezuje se i s perzijskom riječi za zvijezdu (usp. avest. star- ‘zvijezda’). Treća je mogućnost da je ime u vezi s imenom babilonske božice Ištar.[Duden; Oxford, Bibelwissenschaft; Amerl (1997)] (rijetko; 287 nositeljica)
► Estera je bilo ime starozavjetne izraelske junakinje koja je kao žena babilonskoga kralja Ahasvera spasila brojne Židove od istrebljenja. Njoj u čast slavi se blagdan Purim. [HE]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Esther; njem., šp. Ester, Esther; tal. Ester; mađ. Eszter; češ., slov. Ester, Estera; polj., slč. Estera; bug. Естер, Естера; mak. Естер; rus. Есфирь, Эсфирь
● Imendan: 1. srpnja
Etel 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Ethel, pokraćeno od germanskih imena koja počinju s Ethel- (stengl. æðele ‘plemenit’), npr. Ethelburga, Etheldreda, Ethelgiva[Duden; Oxford; Knappová (2010); Kroonen (2013)] (veoma rijetko; 42 nositeljice)
Etelka 〈G Etelke, D Etelki〉 ž. os. ime ① mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Etelka, vjerojatno prema muškome kraljevskom imenu Etele, koje je možda u vezi s Atila [Duden] ② izvedeno od Etel + -ka (rijetko; 183 nositeljice)
Eufemija 〈G Eufemije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Εὐφημία [Euphemía] ~ εὐφημία [euphemía] ‘dobrokobne riječi, pobožna molitva’, složenica od εὐ- [eu-] ‘dobro’ i φημί [phēmí] ‘govoriti’[Duden; Oxford] (veoma rijetko; 72 nositeljice)
► Ime je nosila sveta Eufemija, grčka svetica iz III. stoljeća koja je, prema legendi, bila progonjena zbog svoje vjere. Ta je svetica zaštitnica Rovinja.
◆ Drugi jezici: engl. Eupheme, Euphemia; fr. Euphémie; šp., tal., polj. Eufemia; mađ., slč. Eufémia; češ. Eufemie; bug. Евфимия; mak. Ефемија, Ефимија; srp. Ефимија, Еуфемија, Еуфимија, Јефемија, Јефимија; rus. Ефимья, Евфимия
● Imendan: 16. rujna
Eugen 〈G Eugena〉 m. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Εὐγένης ~ εὐγενής [eugenḗs] ‘plemenita roda’ (srednje često; 1025 nositelja)
► U hrvatskim se gradovima ime pojavljuje od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Eugene; njem., slč. Eugen; fr. Eugène; šp., tal. Eugenio; mađ. Eugén; češ. Eugen, Evžen; polj. Eugeniusz; slov. Eugen, Evgen; bug. Евгений; mak. Евгение, Евгениј, Евгенија; srp. Евгенија, Евгеније; rus. Евгений
● Imendani: 4. ožujka, 7. ožujka, 21. svibnja, 2. lipnja, 8. srpnja, 20. prosinca
Eugenija 〈G Eugenije〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ 1 grč. εὐγένεια, εὐγενία [eugéneia, eugenía] ‘plemenito podrijetlo, plemenitost’, 2 ili prema muškome imenu Eugen (rijetko; 113 nositeljica)
► Ime se širilo kultom svete Eugenije, djevice i mučenice iz Córdobe, koja je mučenički stradala za vladanja Maura.
◆ Drugi jezici: engl., šp., tal., polj. Eugenia; njem. Eugenia, Eugenie; fr. Eugénie; mađ., slč. Eugénia; češ. Eugenie, Evženie; slov. Eugenija, Evgenija; bug., rus. Евгения; mak., srp. Евгенија
● Imendan: 26. ožujka
Eva 〈G Eve〉 ž. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ḥawwāh (usp. grč. Ευα [Eua]), možda izvedeno od korijena ḥjh ‘živjeti’; prema Bibliji ime znači ‘majka svemu živom’[Bibelwissenschaft] (često; 5653 nositeljice)
► U hrvatskim je književnim tekstovima ime potvrđeno od XVI. stoljeća. Veoma se često nadijevalo u istočnoj Posavini, istočnoj Slavoniji te u zapadnome Srijemu do 1929. godine. Osobito je često u Osječko-baranjskoj županiji, u kojoj je bilo peto žensko ime po čestoći nadijevanja do 1929. i sedmo između 1930. i 1939. godine. [ARj (III: 34)]
◆ Drugi jezici: engl. Ava, Eva, Eve; njem. Eva, Eve; fr. Ève, Eve; šp., tal., češ., slč., slov. Eva; mađ. Éva; polj. Ewa; bug., mak., srp., rus. Ева
● Imendani: 19. prosinca, 24. prosinca
Evelin 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla, v. Evelina (rijetko; 129 nositeljica)
Evelina 〈G Eveline〉 ž. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Evelyn, podrijetlom vjerojatno od normanskoga imena Aveline, koje je umanjenica od Avila. Dublje je podrijetlo nejasno.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 255 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem. Evelin, Evelina, Eveline; fr. Éveline, Évelyne; šp., tal., češ. Evelina; mađ. Evelin, Evelina; češ. Evelína, Evelina; polj. Ewelina; slč. Evelína; bug., mak. Евелина; rus. Эвелина
Evica 〈G Evice〉 ž. os. ime izvedeno od Eva + -ica (srednje često; 1598 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanović (2008: 461)]
Fabian 〈G Fabiana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Fabijan (rijetko; 141 nositelj)
Fabijan 〈G Fabijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Fabianus, izvedenica od rimskoga rodovskog imena Fabius, usp. Fabio [Duden; Oxford] (srednje često; 1134 nositelja)
► Latinski lik imena potvrđen je od XI., a hrvatski lik, zapisan kao Fabian, Fabyan i Fabьjanь, od XV. stoljeća. Ime se širilo kultom svetoga Fabijana, pape iz III. stoljeća, koji je umro mučeničkom smrću pod carom Decijem. [Šurmin (1898: 382); Brgles (2015: 270–277)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., polj. Fabian; fr. Fabien; šp., češ., slč. Fabián; tal. Fabiano; mađ. Fábián; slov. Fabijan, Fabjan; rus. Фабиан, Фавиан
● Imendan: 20. siječnja
Fabio 〈G Fabija〉 m. os. ime talijanskoga ili španjolskoga podrijetla ◊ tal., šp. Fabio < lat. Fabius, rimsko rodovsko ime, možda u vezi s lat. faba ‘bob’ [Duden; Oxford] (rijetko; 181 nositelj)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri i Hrvatskome primorju.
◆ Drugi jezici: njem. Fabio, Fabius; mađ. Fábió, Fábiusz; polj. Fabiusz; češ. Fabius; slč. Fábius; slov. Fabio, Fabijo; rus. Фабий, Фавий
Fadil 〈G Fadila〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fadil ← arap. Fāḍil ‘izvrstan, izvanredan, odličan, istaknut, učen, vrijedan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 205 nositelja)
Fadila 〈G Fadile〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fadile ← arap. fāḍilä ‘izvrsna, izvanredna, odlična, istaknuta, učena, vrijedna’ [Smailović (1977)] (rijetko; 191 nositeljica)
Fahrudin 〈G Fahrudina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ arap. Faru-ddīn, složeno od far ‘ponos, dika’ + äddīn ‘vjera’ [Smailović (1977)] (rijetko; 121 nositelj)
Fani 〈neskl.〉 ž. os. ime engleskoga ili njemačkoga podrijetla ◊ engl. Fanny, njem. Fanni, pokraćeno od Frances, Franziska, Stephanie (rijetko; 429 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Dalmaciji.
Fanika 〈G Fanike, D Faniki〉 ž. os. ime izvedeno od Fani + -ka (rijetko; 444 nositeljice)
Fata 〈G Fate〉 ž. os. ime pokraćeno od Fatima (rijetko; 116 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća. [ARj (III: 45)]
Fatima 〈G Fatime〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fatīme ← arap. Fāṭimä ‘odbijena od sise (dojenja)’ [Smailović (1977)] (razmjerno rijetko; 636 nositeljica)
► Ime je nosila Muhamedova kći.
Ferdinand 〈G Ferdinanda〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ engl., njem. Ferdinand, izvorno iz šp. Ferdinando, što je ime germanskoga (gotskoga) podrijetla, složeno od pgerm. *friþu- ‘mir’ + *nanþjan ‘usuditi se, imati hrabrosti’[Duden; Oxford; Kroonen (2013)] (rijetko; 318 nositelja)
► Ime je obilnije potvrđeno od XVI. stoljeća. [Tkalčić (II: 218)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., češ., slč., slov. Ferdinand; fr. Ferdinand, Fernand; šp. Fernando, Hernán, Hernando; tal. Ferdinando; mađ. Ferdinánd; polj. Ferdynand; bug., rus. Фердинанд; mak. Фердинанд, Фердинант
● Imendani: 30. svibnja, 15. lipnja
Ferdo 〈G Ferde, D Ferdi〉 m. os. ime pokraćeno od Ferdinand (rijetko; 319 nositelja)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 466, 467)]
Ferenc 〈G Ferenca〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Ferenc, v. Franc, Franjo (rijetko; 146 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [NAZ, ACA, sv. 38, br. 8; NAZ, ACA, sv. 38, br. 21; Hafizović (2001: 40, 50, 56); Brgles (2019: 246)]
Ferid 〈G Ferida〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ferīd ← arap. färīd ‘jedini, besprimjerni, izvanredan, komu nema ravna’ [Smailović (1977)] (rijetko; 149 nositelja)
Ferida 〈G Feride〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Feride ← arap. färīdä ‘jedina, besprimjerna, izvanredna, kojoj nema ravne’ [Smailović (1977)] (rijetko; 111 nositeljica)
Feručo 〈G Feruča〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Ferruccio [čit. Feručo], umanjenica od nadimka Ferro ili od složenih imena kojima je prvi dio ferro ‘željezo’ (npr. Ferroacusto)[Tagliavini (1978); Oxford] (rijetko; 134 nositelja)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri.
Fikret 〈G Fikreta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fikret ← arap. fikrät ‘misao, ideja, razmišljanje’ [Smailović (1977)] (rijetko; 216 nositelja)
Fikreta 〈G Fikrete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Fikret (rijetko; 140 nositeljica)
Fila 〈G File〉 ž. os. ime pokraćeno od Filipa, Filomena i drugih imena sa sastavnicom Fil- (veoma rijetko; 80 nositeljica)
Filip 〈G Filipa〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Φίλιππος [Phílippos], dosl. ‘ljubitelj konja’, složenica od φίλος [phílos] ‘ljubljen, koji ljubi, mio, drag, prijateljski’ i ἵππος [híppos] ‘konj’[Duden; Oxford] (veoma često; 16 701 nositelj)
► Latinski je lik potvrđen od XII., a hrvatski od XIII. stoljeća. Potkraj XX. i početkom XXI. stoljeća Filip je jedno od pet najčešće nadijevanih muških osobnih imena (bilo je četvrto po čestoći nadijevanja 2000. – 2011. i šesto 1990. – 1999.), osobito u središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji.
[Duden; CD (I: 326); Šurmin (1898: 29, 169)]
◆ Drugi jezici: engl. Philip; njem. Philipp; fr. Philippe; šp. Felipe; tal. Filippo; mađ. Fülöp; češ., polj., slč., slov. Filip; bug., mak., srp. Филип; rus. Филип, Филипп
● Imendani: 11. travnja, 3. svibnja, 26. svibnja, 23. kolovoza, 11. listopada, 22. listopada
Filipa 〈G Filipe〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Filip (rijetko; 336 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [ARj (III: 54)]
◆ Drugi jezici: engl., njem. Philippa; šp. Felipa, Filipa; tal., mađ. Filippa; češ., polj., slč., slov. Filipa; bug., mak., srp. Филипа; rus. Филиппа
Filka 〈G Filke, D Filki〉 ž. os. ime izvedeno od Fila + -ka (rijetko; 122 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Dalmaciji.
Filomena 〈G Filomene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Φιλομένα [Philoména] prema muškome imenu Φιλομένης [Philoménēs] koje je složeno od φίλος [phílos] ‘ljubljen, koji ljubi, prijateljski’ i μένω [ménō] ‘ostati’. Moguće je da je ime i ukršteno s mitološkim imenom Φιλομήλη [Philomḗlē].[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 259 nositeljica)
► U hrvatskim je krajevima ime potvrđeno sredinom XIX. stoljeća.
Bilo je osobito omiljeno u Italiji u XIX. stoljeću, a pripisuje se slabo poznatoj svetici, čiji je kult bio odobren 1838., a dokinut je 1961. godine. [Oxford; Tagliavini (1978); Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 256; HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Philomena; njem. Filomena, Philomena, Philomene; fr. Philomène; šp., tal., polj., slov. Filomena; mađ., češ., slč. Filoména; bug., mak., srp., rus. Филомена
Fina 〈G Fine〉 ž. os. ime pokraćeno od Jozefina i drugih imena sa sastavnicom -fina (veoma rijetko; 86 nositeljica)
► [Leksikon leksikografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 256]
Finka 〈G Finke, D Finki〉 ž. os. ime izvedeno od Fina + -ka (razmjerno rijetko; 549 nositeljica)
Flora 〈G Flore〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. Flora, staroitalska božica proljeća, cvjetanja i plodnosti ~ lat. flos 〈G floris〉 ‘cvijet’ (veoma rijetko; 74 nositeljice)
● Imendan: 24. studenoga
Florijan 〈G Florijana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Florianus, rimski priimak izveden od rodovskoga imena Florus, koje je izvedeno od lat. flos 〈G floris〉 ‘cvijet’[Oxford; Duden] (razmjerno rijetko; 524 nositelja)
► Ime je češće u sjevernim hrvatskim krajevima. Nosio ga je sveti Florijan, mučenik iz Dioklecijanova doba. Njegov je kult osobito raširen po srednjoj Europi. Sveti je Florijan, uz ostalo, zaštitnik vatrogasaca te suzaštitnik Zagrebačke nadbiskupije.
Ime se na hrvatski prevodi kao Cvjetan, Cvjetko , osobito na dubrovačkome području i u Neretvanskoj krajini. [Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 257–258; Vekarić (1995: 10); Vidović (2014: 63)]
◆ Drugi jezici: njem., fr., polj. Florian; šp. Florián, Floriano; tal. Floriano; mađ. Flórián; češ., slč. Florián; slov. Florijan, Florjan; bug. Флориан, Флориян; rus. Флориан
● Imendani: 4. svibnja, 27. listopada
Fran 〈G Frana〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Franjo (srednje često; 3935 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća, isprva na sjevernočakavskome području. Osobito se često nadijeva u XXI. stoljeću, i to u Zagrebu (šesto ime po čestoći nadijevanja 2000. – 2011.) i Međimurju (deseto ime po čestoći nadijevanja 2000. – 2011.). [ARj (III: 65); Šurmin (1898: 230)]
Frana 〈G Frane〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Fran, Frane, Frano ② pokraćeno od Franciska (rijetko; 331 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Najraširenije je u Dalmaciji. [KS (II: 463)]
Franc 〈G Franca〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Franz ← lat. Franciscus , v. Franjo (rijetko; 317 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (III: 65); KAZ ACA, sv. 24, br. 14 (Ffrancz); NAZ ACA, sv. 38, br. 10; NAZ, Acta loci credibili, sv. 4, br. 65, fol. 2v (Francz).]
Franca 〈G France〉 ž. os. ime ① nastalo prema muškome Franc ② stranoga podrijetla, v. Franka (rijetko; 460 nositeljica)
► Ime je prvi put posvjedočeno u župnim knjigama krštenih iz sredine XIX. stoljeća, a češće je u sjevernim hrvatskim krajevima. [HDA, MK 719, fol. 86; ARj (III: 65)]
Francika 〈G Francike, D Franciki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Franca + -ika ② izvedeno od muškoga imena Franc + -ika ③ usp. Franciska (rijetko; 322 nositeljice)
► Ime je prvi put posvjedočeno u Parčićevu rječniku početkom XX. stoljeća. Češće je u sjevernim hrvatskim krajevima. [ARj (III, 66)]
Franciska 〈G Franciske, D Franciski〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ njem. Franziska, lat. Francisca, prema muškome Franciscus, v. Franjo (srednje često; 1311 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu. U prvoj polovici XX. stoljeća bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Međimurju. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl. Frances; njem. Francisca, Franziska; fr. Françoise; šp. Francisca; tal. Francesca; mađ. Franciska; češ., slč. Františka; polj. Franciszka; slov. Frančiška; bug., rus. Франциска
● Imendani: 9. ožujka, 4. listopada
Franco 〈G Franca〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Franko (rijetko; 176 nositelja)
Frančiška 〈G Frančiške, D Frančiški〉 ž. os. ime slovenskoga podrijetla ◊ slov. Frančiška, v. Franciska (rijetko; 107 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije na sjevernome Jadranu.
Frane 〈G Frane, D Frani〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Franjo (srednje često; 3478 nositelja)
► Ime je potvrđeno u Zadru u XIII. stoljeću. Najrasprostranjenije je u Dalmaciji. [Jakić-Cestarić (1972: 140); Monumenta Ragusina (I: 173)]
Franica 〈G Franice〉 ž. os. ime izvedeno od Fran, Frana, Frane, Frano + -ica (rijetko; 421 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u južnoj i srednjoj Dalmaciji. [Stipišić (2000: 144); Miscellanea (II: 60)]
Franka 〈G Franke, D Franki〉 ž. os. ime ① stranoga podrijetla ◊ njem. Franka, tal. Franca, prema muškome Franco, v. Franko ② izvedeno od Fran, Frane, Frano + -ka (srednje često; 2093 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u Dalmaciji. [Jakić-Cestarić (1972: 136); CD (VI: 460)]
● Imendani: 25. travnja, 4. listopada
Franko 〈G Franka〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ 1 tal. Franco, pokraćeno od Francesco, v. Franjo, ili 2 nastalo prema germanskome imenu Frank (usp. engl., njem. Frank) kojemu je izvorno značenje ‘Franak, pripadnik franačkoga plemena’[Duden; Oxford] (srednje često; 2033 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u priobalju. [ARj (III: 68); Pucić (1858: 9); Spaho i Aličić (2007: 393); Hafizović (2001: 346)]
Frano 〈G Frane, D Frani〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Franjo (srednje često; 2582 nositelja)
► Najrasprostranjenije je u Dalmaciji.
Franja 〈G Franje〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Franjo (veoma rijetko; 55 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanović (2008: 460, 461)]
Franjica 〈G Franjice〉 ž. os. ime izvedeno od Franja + -ica (rijetko; 394 nositeljice)
► Ime je prvi put zasvjedočeno u Parčićevu rječniku početkom XX. stoljeća. Danas je najrasprostranjenije u sjevernim hrvatskim krajevima. [ARj (III: 69)]
Franjka 〈G Franjke, D Franjki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Franja + -ka ② izvedeno od muškoga imena Franjo + -ka (rijetko; 366 nositeljica)
Franjo 〈G Franje, D Franji〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ tal. Francesco, lat. Franciscus, dosl. ‘Francuz’, izvedenica od Francus ‘Franak, pripadnik franačkoga plemena’. Moguće je da je etnonim Francus postao od franačkoga pridjeva *frank ‘slobodan’.[Duden; Oxford; REW] (17. muško osobno ime po čestoći; 20 623 nositelja)
► Hrvatski lik Franyo u vrelima se pojavljuje od XVI. stoljeća (češće početkom XVIII. st.). U prvoj polovici XX. stoljeća bilo je na četvrtome mjestu po čestoći nadijevanja među muškim osobnim imenima. Osobito često bilo je u područjima sjeverno i zapadno od Velebita, a rjeđe se nadijevalo u Lici i Dalmaciji.
Ime se proširilo s kultom svetoga Franje Asiškoga, tal. Francesco d'Assisi (1181. – 1226.). Krsno ime bilo mu je Giovanni, a nadimak Francesco ‘Francuzić’ dao mu je njegov otac trgovac koji je imao
mnogobrojne poslovne veze u Francuskoj. [CD (VI: 2, 4, 6 et passim.); Hanel (1877: 143); Tkalčić (I: 138, 149); Muster lista (1577: 46, 1257)]
◆ Drugi jezici: engl. Francis, Frank; njem. Franz, Franziskus; fr. Francisque, François; šp. Francisco; tal. Francesco; mađ. Ferenc; češ., slč. František; polj. Franciszek; slov. Frančišek
● Imendani: 24. siječnja, 2. travnja, 11. svibnja, 4. listopada, 3. prosinca
Fuad 〈G Fuada〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Fuād ← arap. fu’ād ‘srce’ [Smailović (1977)] (rijetko; 112 nositelja)
Fuma 〈G Fume〉 ž. os. ime pokraćeno od Eufemija (rijetko; 146 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Istri, u kojoj je bilo sedmo po čestoći nadijevanja do 1929. godine.
Fumica 〈G Fumice〉 ž. os. ime izvedeno od Fuma + -ica (rijetko; 175 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u Zadru 1346. godine, a danas je najrasprostranjenije u Istri. [Anzulović (2007: 242)]
Gabriel 〈G Gabriela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla, v. Gabrijel (srednje često; 2288 nositelja)
Gabriela 〈G Gabriele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Gabriel, v. Gabrijela (srednje često; 2048 nositeljica)
Gabrijel 〈G Gabrijela〉 m. os. ime biblijskoga podrijetla ◊ hebr. gaḇrīʾēl ‘Božji čovjek’ [Amerl (1997); Duden; Oxford] (srednje često; 2826 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, a godine 2016. bilo je sedmo po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj.
Nosio ga je anđeo Gabrijel, koji je, prema Bibliji, navijestio rođenje Ivana Krstitelja te Isusa Krista. [ARj (VIII: 32); HE s. v. Gabrijel; Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva: 131; CD (II: 150); Top 10 imena za djevojčice i dječake u Hrvatskoj 2016. godine]
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., polj., slč. Gabriel; tal. Gabriele; mađ. Gábor; slov. Gabrijel; bug. Габриел, Гавраил; mak. Габриел, Гаврил; srp. Гаврил, Гаврило; rus. Габриэль, Гаврила, Гавриил
● Imendani: 27. veljače, 29. rujna
Gabrijela 〈G Gabrijele〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Gabrijel (srednje često; 3979 nositeljica)
► U hrvatskim se krajevima ime pojavljuje od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
◆ Drugi jezici: engl., fr. Gabrielle; njem. Gabriela, Gabriele; šp., češ., polj., slč. Gabriela; tal. Gabriela, Gabriella; mađ. Gabriella; slov. Gabrijela; bug. Габриела, Гавраила, Гаврила; mak. Габриела, Гаврила; srp. Гаврила; rus. Габриела
Gašpar 〈G Gašpara〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ smatra se da je ime nastalo od perzijske riječi koja znači ‘rizničar’ (srperz. ganǰwar) (rijetko; 203 nositelja)
► Najstarije potvrde imena potječu s početka XIV. stoljeća. U kršćanskoj se tradiciji smatra da je Gašpar ime jednoga od trojice mudraca koji su se došli pokloniti novorođenomu Isusu, no u Bibliji nisu spomenuta njihova imena. [ARj (III: 111); Šurmin (1898: 76); Kukuljević Sakcinski (1863: 2)]
◆ Drugi jezici: engl. Caspar, Jasper; njem. Caspar, Kaspar; fr. Gaspard; šp. Gaspar; tal. Gaspare; mađ. Gáspár; češ. Kašpar; polj. Kacper, Kasper; slč. Gašpar; slov. Gašper; bug., rus. Гаспар, Каспар; mak. Гаспар; srp. Гаспар, Гаспер
● Imendani: 6. siječnja, 12. lipnja
Gea 〈G Gee〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč. Γαῖα [Gaȋa] ‘Zemlja’ [Duden] (rijetko; 136 nositeljica)
Genoveva 〈G Genoveve〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem., tal., šp. Genoveva, posuđeno iz fr. Geneviève, nesigurna postanja. Ime je zacijelo složenica, drugi je dio možda od pgerm. *wība ‘žena’.[Tagliavini (1978); Duden; Oxford] (rijetko; 105 nositeljica)
► Sveta je Genoveva (V. st.) po predaji zaslužna za to što je Pariz ostao pošteđen od najezde Huna.
◆ Drugi jezici: engl. Genevieve; njem. Genovefa, Genoveva; fr. Geneviève; šp. Genoveva; tal. Genoveffa; mađ., slč. Genovéva; češ. Jenovéfa; polj. Genowefa; slov. Genovefa; bug., mak., srp. Геновева; rus. Геновефа
● Imendan: 3. siječnja
Gina 〈G Gine〉 ž. os. ime , v. Đina (rijetko; 166 nositeljica)
Giovanni 〈G Giovannija〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giovanni, v. Ivan (rijetko; 139 nositelja)
Gita 〈G Gite〉 ž. os. ime pokraćeno od Brigita, Margita (rijetko; 276 nositeljica)
Giuliano 〈G Giuliana〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuliano, v. Julijan (rijetko; 100 nositelja)
Giuseppe 〈G Giuseppea, D Giuseppeu〉 m. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Giuseppe, v. Josip (rijetko; 104 nositelja)
Gizela 〈G Gizele〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Gisela < stvnjem. gīsal ‘talac, jamac, zalog’ [Duden] (rijetko; 316 nositeljica)
► Ime je potvrđeno u drugoj polovici XIX. stoljeća.
◆ Drugi jezici: engl. Giselle, Gisselle; fr. Gisèle, Giselle; šp. Gisela; tal. Gisella; mađ. Gizella; češ. Gisela, Gizela; polj., slč., slov. Gizela; bug., mak., rus. Гизела
● Imendan: 17. svibnja
Gjurgjica 〈G Gjurgjice〉 ž. os. ime , v. Đurđica (rijetko; 143 nositeljice)
Gjuro 〈G Gjure, D Gjuri〉 m. os. ime , v. Đuro (rijetko; 215 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (IV: 126)]
Gloria 〈G Glorije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla, v. Glorija (rijetko; 497 nositeljica)
Glorija 〈G Glorije〉 ž. os. ime latinskoga podrijetla ◊ lat. gloria ‘slava’ (rijetko; 330 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal., polj. Gloria; mađ. Glória; češ. Glorie; bug., rus. Глория; mak. Глорија
Gojimir 〈G Gojimira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’ + -mir (veoma rijetko; 16 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Gojimir; srp. Гојимир
Gojislav 〈G Gojislava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 25 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća. [CD (I: 106; II: 26, 68)]
◆ Drugi jezici: slov. Gojislav; mak. Гоислав; srp. Гојислав
Gojko 〈G Gojka〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 izvedeno od osnove glagola gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’, 2 ime može biti izvedeno i od pokraćenih osnova složenih imena poput Gojimir, Gojislav, Gojmir, Domagoj [Maretić (1887); Knappová (2010)] (srednje često; 1435 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Monumenta Ragusina (II: 103; III: 211); Aličić (1985: 3); Kapetanić i Vekarić (1: 16); Vidović (2014: 320)]
Gojmir 〈G Gojmira〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od gojiti ‘odgajati, uzgajati; debljati se’ < ‘činiti da raste’ + -mir (veoma rijetko; 10 nositelja)
◆ Drugi jezici: slov. Gojmir; srp. Гојмир
Goran 〈G Gorana〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od gora + -an [Grković (1977)] (15. muško osobno ime po čestoći; 22 617 nositelja)
► U XIV. stoljeću potvrđen je u Boki kotorskoj latinski lik Gorannus, a hrvatski Goran u XV. stoljeću. Sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća ime je bilo popularno u različitim hrvatskim krajevima (na šestome mjestu po čestoći nadijevanja 70-ih u Hrvatskoj), posebice u Gorskome kotaru, Hrvatskome primorju, Istri i Slavoniji.
Na popularnost imena utjecao je književnik Ivan Goran Kovačić (1913. – 1943.), koji si je priimak Goran dodao 1935. godine kao oznaku pripadnosti zavičaju (< Goran ‘stanovnik Gorskoga kotara’). [HE (s. v. Kovačić, Ivan Goran); KS (II: 616)]
◆ Drugi jezici: mađ. Gorán; slov. Goran; bug., mak., srp., rus. Горан
● Imendani: 5. veljače, 24. veljače, 26. ožujka, 21. travnja, 7. srpnja
Gorana 〈G Gorane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Goran (srednje često; 1220 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Gorana; bug., mak., srp. Горана
Goranka 〈G Goranke, D Goranki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Gorana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Goran + -ka (razmjerno rijetko; 906 nositeljica)
Gordan 〈G Gordana〉 m. os. ime nastalo premaženskome imenu Gordana (srednje često; 2211 nositelja)
◆ Drugi jezici: slč., slov. Gordan; bug., mak., srp., rus. Гордан
● Imendan: 27. listopada
Gordana 〈G Gordane〉 ž. os. ime književnoga postanja ◊ izvedeno od gord ‘ponosan’ (posuđenica iz ruskoga гордый < psl. *gъrdъ) (veoma često; 17 879 nositeljica)
► Među najpopularnijim imenima našlo se 50-ih godina XX. stoljeća, kad je bilo među najčešće nadijevanim imenima u Zadarskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Na čestoću imena utjecala je popularnost književnoga lika Gordane iz istoimenoga romana Marije Jurić Zagorke. Između 60-ih i 80-ih godina bilo je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena u cijeloj Hrvatskoj. Osobito je popularno bilo 70-ih godina u Zagrebu i Međimurju.
[NAZ ACA, sv. 30, br. 3, fol. 7]
◆ Drugi jezici: češ., slč., slov. Gordana; bug., mak., srp., rus. Гордана
● Imendani: 30. siječnja, 3. rujna
Gospava 〈G Gospave〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od gospa + -ava [Maretić (1887: 95)] (rijetko; 163 nositeljice)
► Ime se često nadijevalo rođenima oko blagdana Velike ili Male Gospe. [Grković (1977)]
◆ Drugi jezici: srp. Госпава
Graciela 〈G Graciele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla, v. Gracijela (rijetko; 106 nositeljica)
Gracijela 〈G Gracijele〉 ž. os. ime talijanskoga podrijetla ◊ tal. Graziella, umanjenica od Grazia < lat. gratia ‘milost, dražest, ljupkost, uslužnost, zahvalnost, hvala’ (razmjerno rijetko; 537 nositeljica)
► U rimskoj su mitologiji gracije (lat. Gratiae) bile božice dražesti i ljepote, Jupiterove kćeri.
◆ Drugi jezici: šp. Graciela
Gregor 〈G Gregora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Grgur (rijetko; 214 nositelja)
► Latinski lik Gregorius u vrelima se pojavljuje od XI. stoljeća, a hrvatski Gregor od XV. stoljeća. [CD (I: 68); Benyovsky i Zelić (2007: 300); NAZ, ACA sv. 38, br. 7; Brgles (2015: 285); Muster lista (1577: 63, 70, et passim.)]
● Imendan: 10. prosinca
Greta 〈G Grete〉 ž. os. ime pokraćeno od Margareta (rijetko; 422 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XII. stoljeća, isprva na dubrovačkome području. [CD (II: 301)]
Grga 〈G Grge〉 m. os. ime pokraćeno od Grgur (rijetko; 321 nositelj)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. Po izvadcima iz mletačkih katastara bilo je razmjerno često potvrđeno u XVIII. stoljeću u Dalmatinskoj zagori. [Brković, Ćubela i Martinović (2007)]
Grgo 〈G Grge, D Grgi〉 m. os. ime pokraćeno od Grgur (razmjerno rijetko; 858 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [ARj (III: 423)]
Grgur 〈G Grgura〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Gregorius, kasnoantičko ime izvedeno od grč. γρηγορέω [grēgoréō] ‘bdjeti’ (rijetko; 347 nositelja)
► Ime Grgur posvjedočeno je od XIII. stoljeća. Bilo je omiljeno među prvim kršćanima zbog značenja ‘koji bdije’ te ga je nosilo više svetaca i papa. Poznatiji su među njima sveti Grgur I. Veliki (VI./VII.st.), papa i crkveni učitelj, utemeljitelj tzv. gregorijanskoga pjevanja, te papa Grgur XIII. (XVI. st.), reformator kalendara, po kojemu se i suvremeni najčešće korišteni kalendar naziva gregorijanskim. [ARj (III: 424); Šurmin (1898: 53); Duden; Oxford; HE (s. vv. Grgur I., kalendar); ]
◆ Drugi jezici: engl. Gregory; njem. Gregor, Gregorius; fr. Grégoire; šp., tal. Gregorio; mađ. Gergely; češ. Řehoř; polj. Grzegorz; slč., slov. Gregor; bug. Григорий; mak. Глигориј, Грегориј, Григориј; srp. Глигоријe, Григорије; rus. Григорий, Григорис
● Imendani: 2. siječnja, 25. svibnja, 25. kolovoza, 3. rujna, 30. rujna
Grozda 〈G Grozde〉 ž. os. ime pokraćeno od Grozdana (rijetko; 115 nositeljica)
◆ Drugi jezici: slov. Grozda; bug., mak., srp. Грозда
Grozdana 〈G Grozdane〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od grozd + -ana [Maretić (1887: 72)] (srednje često; 1176 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XV. stoljeća. [Novaković (1875: 56)]
◆ Drugi jezici: bug., mak., srp. Гроздана
Hajdi 〈neskl.〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Heidi, odmilica od Adelheid, v. Adelhajda [Duden] (rijetko; 110 nositeljica)
► Na nadijevanje imena utjecali su dječji romani Johanne Spyri o djevojčici Heidi.
Hajrija 〈G Hajrije〉 ž. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hayriye ← arap. ayri(yy) ‘dobra, sretna’ [Smailović (1977)] (rijetko; 116 nositeljica)
Hajrudin 〈G Hajrudina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hayruddin ← arap. Ḫayruddīn, ime složeno od ayr ‘sreća’ i äddīn ‘vjera’ [Smailović (1977)] (rijetko; 142 nositelja)
Hamdija 〈G Hamdije〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hamdī ← arap. ḥamdi(yy) ‘hvaljeni, pohvaljeni’ [Smailović (1977)] (rijetko; 117 nositelja)
Hana 〈G Hane〉 ž. os. ime ① biblijskoga podrijetla ◊ hebr. ḥannāh ‘milost’, v. Ana [Amerl (1997)] ② njemačkoga podrijetla ◊ njem. Hanna, pokraćeno od Johanna, v. Ivana (srednje često; 2498 nositeljica)
► Ime je najrasprostranjenije u Međimurju, u kojemu je početkom XXI. stoljeća sedmo, te u Hrvatskome zagorju, u kojemu je 2016. godine bilo peto ime po čestoći nadijevanja. [Statistički bilten (2017: 7)]
Hanna 〈G Hanne〉 ž. os. ime , v. Hana (rijetko; 176 nositeljica)
Hari 〈G Harija〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Harry, odmilica od Henry, v. Henrik [Oxford; Duden] (rijetko; 131 nositelj)
Haris 〈G Harisa〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hāris ← arap. Ḥāriṯ ‘onaj koji nabavlja i stječe; ratar, orač, zemljoradnik; lav’ [Smailović (1977)] (rijetko; 328 nositelja)
Hasan 〈G Hasana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hasan ← arap. Ḥasän ‘lijep, krasan, dobar, ljubak, izvrstan’ [Smailović (1977)] (rijetko; 412 nositelja)
► Ime je nosio Muhamedov unuk, sin Fatime i Alije. [Agić (1996); Hafizović (2001: 13, 14, 15, 16); Spaho i Aličić (2007: 14, 25, 26, 28)]
Heda 〈G Hede〉 ž. os. ime pokraćeno od Hedviga (veoma rijetko; 50 nositeljica)
Hedviga 〈G Hedvige〉 ž. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ njem. Hedwig, složeno od stvnjem. hadu ‘bitka, boj’ + wīg ‘boj, rat’ [Duden; Kroonen (2013)] (rijetko; 207 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: fr. Edwige; šp. Eduviges, Eduvigis ; tal. Edvige; mađ. Hedvig; češ., slov. Hedvika; polj. Jadwiga; slč. Hedviga; bug., rus. Ядвига; mak. Јадвига
● Imendan: 16. listopada
Helena 〈G Helene〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla, usp. Elena, Jelena ◊ grč. Ἑλένη [Helenē], nesigurne etimologije [Beekes (2010)] (često; 7422 nositeljice)
► U grčkoj mitologiji Helena je bila kći Zeusa i Lede, sestra Dioskura te Menelajeva žena. Zbog njezine ljepote Paris ju je oteo i odveo u Troju te je tako postala uzrokom Trojanskoga rata. Ime je nosila i sveta Helena (III./IV. st.), majka rimskoga cara Konstantina Velikoga, koja je, prema legendi, na hodočašću u Jeruzalem pronašla komad pravoga Isusova križa. [Bratulić i Damjanović (2005: 50); CD (I: 156; XIII: 62); Tkalčić (II: 208, 256); Duden; Wikipedia; Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Ellen, Helen; njem. Helena, Helene; fr. Hélène; šp., tal. Elena; mađ. Ilona; češ., slč. Elena, Helena; polj., slov. Helena; bug., mak. Елена; srp. Елена, Јелена; rus. Елена, Элен
● Imendan: 18. kolovoza
Helga 〈G Helge〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ njem., dan., norv., šved. Helga, prema muškome imenu Helgi, Helge < stnord. heilagr ‘svet’ [Duden; Oxford; Orel (2003)] (rijetko; 210 nositeljica)
◆ Drugi jezici: mađ., češ., polj., slč., slov. Helga; bug. Елга, Хелга
Henrik 〈G Henrika〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ staro njemačko ime Heimerich (i suvremeno Heimrich, Heinrich), složeno od stvnjem. heim ‘selo, dom’ + rīhhi ‘bogat, moćan’ < ‘vladar’; latinizirano je kao Henricus, što je prihvaćeno i u hrvatskome[Duden; Oxford; Tagliavini (1978); Kroonen (2013)] (veoma rijetko; 69 nositelja)
► Ime se vjerojatno počelo širiti pod utjecajem kulta svetoga Henrika, vladara Svetoga Rimskog Carstva iz XI. stoljeća. Latinski lik Henricus potvrđen je u hrvatskim krajevima od XII. stoljeća. Najstarije se potvrde odnose na pripadnike najviših društvenih slojeva i mletačko plemstvo. [CD (II: 98, 104 et passim.)]
● Imendan: 13. srpnja
Herman 〈G Hermana〉 m. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Hermann, složeno od stvnjem. heri ‘vojska’ + man ‘čovjek’ [Duden] (veoma rijetko; 57 nositelja)
► Latinizirani je lik imena Hermanus potvrđen od XII. stoljeća. [CD (II: 359)]
Hermina 〈G Hermine〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ njem. Hermine, Hermina, tvoreno oko 1800. g. prema muškome Hermann, v. Herman [Duden] (rijetko; 371 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od sredine XIX. stoljeća. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka]
Hilda 〈G Hilde〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ pokraćeno od germanskih imena koja počinju s Hild- (usp. njem. Hildegard) ili završavaju s -hilde (usp. njem. Mathilde,v. Matilda) (rijetko; 217 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Hilda, Hylda; njem. Hilda, Hilde; fr., šp., mađ., češ., polj., slč. Hilda; tal. Elda, Ilda, Ilde; slov. Elda, Hilda; bug., mak. Хилда; rus. Гильда
● Imendan: 17. studenoga
Hinko 〈G Hinka〉 m. os. ime stranoga podrijetla ◊ pokraćeno od Hinrich, niskonjemačkoga odraza imena Heinrich, v. Henrik (rijetko; 127 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIX. stoljeća. [Kolanović i Marjanić (2008: 456, 457)]
Hrvoje 〈G Hrvoja, D Hrvoju〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ izvedeno od osnove koja je u etnonimu Hrvat + -oje [HER] (veoma često; 12 609 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. Nosio ga je veliki vojvoda bosanski i herceg splitski Hrvoje Vukčić Hrvatinić (oko 1350. – 1416.). [Tkalčić (I: 307)]
● Imendan: 25. veljače
Hrvojka 〈G Hrvojke, D Hrvojki〉 ž. os. ime izvedeno od muškoga imena Hrvoje + -ka (rijetko; 198 nositeljica)
Husein 〈G Huseina〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Hüseyn ← arap. Ḥusäyn ‘ljepuškast, polijep’ [Smailović (1977)] (rijetko; 277 nositelja)
► Ime je nosio Muhamedov unuk, sin Fatime i Alije. [Agić (1996); ARj (III: 737)]
Ian 〈G Iana〉 m. os. ime engleskoga podrijetla ◊ engl. Ian, izvorno škotski odraz svetačkoga imena John, v. Ivan (rijetko; 288 nositelja)
Ibrahim 〈G Ibrahima〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ibrahim ← arap. Ibrāhīm ← hebr. ’aḇrāhām , v. Abraham (rijetko; 469 nositelja)
► Ibrahim je bio islamski prorok i praotac, usp. Abraham , te jedan od Muhamedovih sinova, kojega je rodila kršćanka Marija. [Smailović (1977)]
Ida 〈G Ide〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ 1 grč. Ἴδη [Ídē], Ἴδα [Ída], ime nimfe, 2možda izvedeno od korijena koji je u stnord. ið ‘rad, djelatnost’ [Duden; Oxford; Orel (2003)] (srednje često; 1370 nositeljica)
► [Oxford]
● Imendani: 13. travnja, 8. svibnja, 29. listopada
Ignac 〈G Ignaca〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla, v. Ignacije (razmjerno rijetko; 568 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVIII. stoljeća, a najrasprostranjenije je u kajkavskim krajevima. [HDA, MK 28, MK Župe svetoga Marka; Kolanović i Marjanić (2008: 470)]
Ignacije 〈G Ignacija, D Ignaciju〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ lat. Ignatius (usp. i grč. Ἰγνάτιος [Ignátios]) ~ starije Egnatius, rimsko rodovsko ime možda etrurskoga podrijetla. U postklasično doba na mjestu početnoga E dolazi I zacijelo zbog pučkoetimološkoga povezivanja s lat. riječi ignis ‘vatra’.[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 151 nositelj)
► Latinski je lik imena Ignatius potvrđen od XVII. stoljeća. Ime je nosio sveti Ignacije Lojolski (1491. – 1556.), utemeljitelj Družbe Isusove.
Hrvatski skladatelj rođen kao Ignatius Fuchs (1819. – 1854.) pojednostavnjenom etimologijom svoje je ime preveo u Vatroslav Lisinski. [ARj (III: 773)]
◆ Drugi jezici: engl. Ignatius; njem. Ignatius, Ignaz; fr. Ignace; šp. Ignacio; tal. Ignazio; mađ. Ignác; češ., slč. Ignác, Ignát; polj. Ignacy; slov. Ignac, Ignacij; bug. Игнат; mak. Игнат, Игнатиј; srp. Игњат, Игњатије; rus. Игнат, Игнатий
● Imendani: 31. srpnja, 17. listopada
Igor 〈G Igora〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Игор, posuđeno u IX. ili X. stoljeću iz stnord. Yngvarr, što je izvedeno od imena germanskoga božanstva Yngvi [Duden; Oxford; Behind the Name] (veoma često; 16 331 nositelj)
► Ime se najčešće nadijevalo 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća, osobito u Lici i Dalmaciji.
◆ Drugi jezici: njem., šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Igor; bug., mak., srp. Игор
● Imendan: 17. studenoga
Ika 〈G Ike, D Iki〉 ž. os. ime pokraćeno od Ivana (srednje često; 1256 nositeljica)
Ileana 〈G Ileane〉 ž. os. ime rumunjskoga podrijetla ◊ rum. Ileana, v. Helena, Jelena [Duden; Oxford; Behind the Name] (rijetko; 129 nositeljica)
Ilija 〈G Ilije〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἠλίας [Ēlías] ← hebr. ʾēlīyāhū ‘(moj) Bog je Jahve’ [Amerl (1997); Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (često; 8508 nositelja)
► Latinski je lik imena Helia u hrvatskim krajevima potvrđen koncem XII., a lik Ilia potkraj XIII. stoljeća. Ime je osobito rasprostranjeno u srednjoj Bosni i bosanskoj Posavini, u kojoj je bilo jedno od najčešćih u XVIII. stoljeću. U Hrvatskoj je ime osobito rasprostranjeno u slavonskoj Posavini i Srijemu te se često nadijevalo do Drugoga svjetskog rata. Nosio ga je sveti Ilija, starozavjetni prorok koji je živio u IX. stoljeću pr. Kr., u čije se štovanje pretočio slavenski kult Peruna Gromovnika. [CD (II: 138); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 310); Tkalčić (III: 323); Vidović (2016); Brgles (2019: 213)]
◆ Drugi jezici: engl. Elijah; njem. Elias, Elija; fr. Élie; šp. Elías; tal. Elia; mađ. Éliás, Illés; češ., slč. Eliáš; polj. Eliasz; slov. Elija; bug. Илия; mak., srp. Илија; rus. Илья
● Imendani: 17. travnja, 20. srpnja
Ilijana 〈G Ilijane〉 ž. os. ime izvedeno odmuškoga imena Ilija + -ana (rijetko; 442 nositeljice)
► Ime je osobito rasprostranjeno među bačkim Hrvaticama od XVII. stoljeća. [Sekulić (2005: 104)]
Ilina 〈G Iline〉 ž. os. ime izvedeno odmuškoga imena Ilija + -ina (veoma rijetko; 15 nositeljica)
Ilinka 〈G Ilinke, D Ilinki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Ilina + -ka ② izvedeno od muškoga imena Ilija + -inka (rijetko; 454 nositeljice)
Ilka 〈G Ilke, D Ilki〉 ž. os. ime ① izvedeno od muškoga imena Ilija + -ka ② nastalo prema muškome Ilko (rijetko; 140 nositeljica)
Ilko 〈G Ilka〉 m. os. ime izvedeno od Ilija + -ko (veoma rijetko; 77 nositelja)
Ilona 〈G Ilone〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Ilona, v. Helena [Duden] (rijetko; 372 nositeljice)
► Ime je najrasprostranjenije u Baranji.
Ilonka 〈G Ilonke, D Ilonki〉 ž. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. Ilonka, izvedeno od Ilona (razmjerno rijetko; 607 nositeljica)
Ina 〈G Ine〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ pokraćeno od imena koja završavaju na -ina, npr. Albina, Karolina, Katarina, Kristina, Marina [Duden; Oxford] (razmjerno rijetko; 646 nositeljica)
Indira 〈G Indire〉 ž. os. ime indijskoga podrijetla ◊ hindski, sanskrt indirā ‘ljepota, sjaj’ [Wikipedia; Monier-Williams (1899)] (rijetko; 346 nositeljica)
► Ime je nosila indijska političarka Indira Priyadarshini Gandhi, prva predsjednica indijske vlade i kći prvoga predsjednika indijske vlade Jawaharlala Nehrua.
Ines 〈neskl.〉 ž. os. ime španjolskoga podrijetla ◊ šp. Inés, v. Agneza (često; 7066 nositeljica)
◆ Drugi jezici: fr. Inès; češ. Ines, Inesa, Inéz ; slov. Ines; mak. Инес; rus. Инеса, Инесса
● Imendan: 2. ožujka
Inga 〈G Inge〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ pokraćeno od imena koja počinju s Ing-, npr. Ingeborg, Ingrid (razmjerno rijetko; 518 nositeljica)
Ingeborg 〈neskl.〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ složeno ime u kojemu je prvi dio ime germanskoga božanstva Ing[wio], a drugi dio ili stnord. borg ‘grad, utvrda’ (< pgerm. *burg) ili stnord. *bjǫrg ‘pomoć’ (< pgerm. *bergo)[Duden; Kroonen (2013); Orel (2003); Oxford; Behind the Name] (rijetko; 106 nositeljica)
Ingrid 〈neskl.〉 ž. os. ime germanskoga podrijetla ◊ složeno od imena germanskoga božanstva Ing- + stnord. fríðr ‘lijep’ [Duden] (razmjerno rijetko; 917 nositeljica)
◆ Drugi jezici: njem., mađ. Ingrid; češ. Ingrid, Ingrida; polj. Ingryda; slč. Ingrida; slov. Ingrid, Ingrida, Ingrit; bug., rus. Ингрид
● Imendan: 2. rujna
Ino 〈G Ina〉 m. os. ime ① pokraćeno od imena koja počinju ili završavaju s ino, npr. Inoslav, Albino, Marino, Valentino ② nastalo prema ženskome imenu Ina (rijetko; 101 nositelj)
Inoslav 〈G Inoslava〉 m. os. ime narodnoga podrijetla ◊ složeno od ini ‘drugi, različit’ + *slava ‘slava’ (veoma rijetko; 49 nositelja)
Ira 〈G Ire〉 ž. os. ime pokraćeno od Irena, Irina (razmjerno rijetko; 514 nositeljica)
Irena 〈G Irene〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ lat. Irena ← grč. εἰρήνη [eirḗnē] ‘mir’ ~ grč. Εἰρήνη [Eirḗnē], božica mira (često; 9065 nositeljica)
► Ime je potvrđeno sredinom XIX. stoljeća u Zagrebu. Pučka ga etimologija dovodi u vezu s imenom Miroslava. [HDA, MK 96; ARj (III: 853; IV: 600)]
◆ Drugi jezici: engl., njem., šp., tal. Irene; fr. Irène; mađ. Irén; češ., polj., slč., slov. Irena; bug., mak., srp., rus. Ирина
● Imendani: 22. siječnja, 5. travnja, 5. svibnja, 18. rujna, 20. listopada
Irene 〈neskl.〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Irena (rijetko; 137 nositeljica)
Irenka 〈G Irenke, D Irenki〉 ž. os. ime izvedeno od Irena + -ka (rijetko; 150 nositeljica)
Irfan 〈G Irfana〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Irfan ← arap. ‘Irfān ‘poznavatelj, raspoznavatelj; poznavanje, saznanje’ [Smailović (1977)] (rijetko; 103 nositelja)
Irina 〈G Irine〉 ž. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Ирина, v. Irena (rijetko; 492 nositeljice)
Iris 〈neskl.〉 ž. os. ime grčkoga podrijetla ◊ grč.Ἶρις [Ȋris], glasnica bogova ~ ἶρις [ȋris] ‘dúga’ [Duden; Oxford] (srednje često; 1264 nositeljice)
► U grčkoj mitologiji Iris (ili Irida) bila je glasnica bogova, personifikacija duge, jer se dugu kao luk koji spaja nebo i zemlju smatralo porukom s nebesa. Ime Iris često se nadijeva prema istoimenome cvijetu (zove se i perunika).
◆ Drugi jezici: engl., njem., fr., šp., češ., slov. Iris; tal. Iride, Iris; mađ. Írisz; polj. Iryda; bug. Ирис; rus. Ирида
Irma 〈G Irme〉 ž. os. ime njemačkoga podrijetla ◊ staro njemačko osobno ime, pokraćeno od imena koja počinju s Irm-, npr. Irmgard, Irmtraud, usp. Ema [Duden] (razmjerno rijetko; 912 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Irma, Erma; šp., tal., mađ., češ., polj., slč., slov. Irma; bug., mak., rus. Ирма
Isabella 〈G Isabelle〉 ž. os. ime stranoga podrijetla, v. Izabela (rijetko; 151 nositeljica)
Iskra 〈G Iskre〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ < psl. *jьskra/*iskra ‘vatra’ [Matasović i dr. (2016)] (rijetko; 326 nositeljica)
● Imendan: 2. ožujka
Ismet 〈G Ismeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Ismet ← arap. ‘iṣmät ‘čuvanje, zaštita, bezgrešnost, nevinost, poštenje, vrlina’ [Smailović (1977)] (rijetko; 410 nositelja)
Ismeta 〈G Ismete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ismet (rijetko; 157 nositeljica)
Ištvan 〈G Ištvana〉 m. os. ime mađarskoga podrijetla ◊ mađ. István, v. Stjepan (rijetko; 249 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća, a danas je najrasprostranjenije u Baranji. [ARj (IV: 91); KAZ ACA, sv. 21, br. 2]
Ita 〈G Ite〉 ž. os. ime nejasna postanja ◊ možda pokraćeno od imena koja završavaju na -ita, npr. Judita, Brigita, Edita [HER (s. v. Judita)] (rijetko; 115 nositeljica)
Iva 〈G Ive〉 ž. os. ime ① pokraćeno od Ivana, Ivanka ② nastalo prema muškome Ivan , Ivo, Ive (veoma često; 18 762 nositeljice)
► U srednjoj Dalmaciji bilo je među deset najčešćih ženskih imena do 1959. godine. U cijeloj se Hrvatskoj počinje češće nadijevati 70-ih godina XX. stoljeća te je između 2000. i 2011. godine bilo među deset najčešće nadijevanih ženskih imena u Hrvatskoj. [ARj (IV: 98); Statistički bilten (2016: 7)]
Ivan 〈G Ivana〉 m. os. ime biblijsko-svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἰωάννης [Iōánnes] ← hebr. yōḥānān ili yehōḥānān ‘Jahve je milostiv’ [Duden; Oxford; Vidović (2009)] (najčešće muško osobno ime u Hrvatskoj; 130 828 nositelja)
► Ime je (likom Iuanno) potvrđeno u XI. stoljeću. Rasprostranjeno je u svim hrvatskim krajevima. Tijekom XX. stoljeća to je bilo najčešće nadijevano muško osobno ime u cijeloj Hrvatskoj. Nosili su ga Kristov preteča Ivan Krstitelj, zatim jedan od apostola i evanđelist, mnogi svetci, pape i vladari. [Rački (1877: 98); ARj (IV: 99); Vidović (2009)]
◆ Drugi jezici: engl. Jack, John; njem. Johann, Johannes; fr. Jean; šp. Iván, Juan; tal. Giovanni; mađ. Iván, János; češ. Ivan, Jan; polj. Jan, Janusz; slč. Ivan, Ján; slov. Ivan, Janez; bug. Иван, Йован; mak., srp. Иван, Јован; rus. Иван, Иоанн
● Imendani: 31. siječnja, 4. veljače, 8. ožujka, 20. ožujka, 7. travnja, 10. svibnja, 16. svibnja, 18. svibnja, 10. lipnja, 22. lipnja, 24. lipnja, 26. lipnja, 4. kolovoza, 13. kolovoza, 19. kolovoza, 29. kolovoza, 13. rujna, 19. listopada, 22. listopada, 23. listopada, 13. studenoga, 4. prosinca, 14. prosinca, 23. prosinca, 27. prosinca
Ivana 〈G Ivane〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Ivan (3. žensko osobno ime po čestoći; 49 943 nositeljice)
► Ime je potvrđeno barem od XVII. stoljeća. Od 1970. godine do kraja XX. stoljeća bilo je prvo žensko ime po čestoći nadijevanja u cijeloj Hrvatskoj. Od godine 2000. rjeđe se nadijeva, posebice na zagrebačkome području, no u ostalim hrvatskim krajevima i dalje je među deset najčešće nadijevanih ženskih osobnih imena. [ARj (IV: 99); Spisi dubrovačke kancelarije (IV: 48); Tkalčić (I: 294; IV: 71)]
◆ Drugi jezici: engl. Jane, Jean, Joan; njem. Joana, Joanna, Johanna, Johanne; fr. Jeanne; šp. Ivana, Juana; tal. Giovanna; mađ. Ivána; češ., slč. Ivana, Jana; polj. Joanna; slov. Ivana, Jana; bug. Ивана, Йована; mak., srp. Ивана, Јована; rus. Ивана, Иванна, Иоанна
● Imendani: 24. svibnja, 30. svibnja, 12. kolovoza, 27. prosinca
Ivančica 〈G Ivančice〉 ž. os. ime narodnoga podrijetla ◊ 1 nastalo prema nazivu cvijeta ivančica ‘Chrysanthemum leucanthemum’, 2 izvedeno od Ivanka + -ica (srednje često; 1424 nositeljice)
Ivanica 〈G Ivanice〉 ž. os. ime izvedeno od Ivana + -ica (razmjerno rijetko; 626 nositeljica)
► Ime je potvrđeno krajem XVII. stoljeća. [ARj (IV: 101); Živković (2014)]
Ivanka 〈G Ivanke, D Ivanki〉 ž. os. ime ① izvedeno od Ivana + -ka ② izvedeno od muškoga imena Ivan + -ka (veoma često; 16 804 nositeljice)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. U XX. se stoljeću do kraja 60-ih godina veoma često nadijevalo u cijeloj Hrvatskoj. [Tkalčić (IV: 159)]
Ivanko 〈G Ivanka〉 m. os. ime izvedeno od Ivan + -ko (rijetko; 111 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIII. stoljeća. [CD (III: 358); Spisi dubrovačke kancelarije (II: 647)]
Ivano 〈G Ivana〉 m. os. ime izvedeno od Ivan + -o (srednje često; 1839 nositelja)
► Godine 2016. ime je bilo deseto po čestoći nadijevanja u Hrvatskoj. Bilo je najrasprostranjenije u središnjoj Hrvatskoj, poglavito u Sisačko-moslavačkoj županiji, u kojoj je bilo prvo po čestoći nadijevanja. [Statistički bilten (2017: 7)]
Ive 〈G Ive, D Ivi〉 m. os. ime pokraćeno od Ivan (razmjerno rijetko; 884 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XIV. stoljeća. [Juran (2013: 113)]
Ivica1 〈G Ivice〉 m. os. ime izvedeno od Ive, Ivo + -ica (7. muško osobno ime po čestoći; 35 599 nositelja)
► Ime je potvrđeno od početka XVI. stoljeća (lik Iwycza). Bilo je veoma popularno 60-ih i 70-ih godina XX. stoljeća, posebice na zadarskome, šibenskome, dubrovačkome, ličkome, karlovačkome i sisačkome području, gdje je u tome razdoblju bilo prvo po čestoći nadijevanja. [KAZ ACA, sv. 21, br. 9; ARj (IV: 104); MOL, Urbaria et Conscriptiones, sv. 1, br. 11]
Ivica2 〈G Ivice〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -ica (rijetko; 310 nositeljica)
Ivka 〈G Ivke, D Ivki〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -ka (često; 7768 nositeljica)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Bilo je među deset najčešćih ženskih imena u Varaždinskoj županiji do 1949., a u Krapinsko-zagorskoj 1930. – 1939. [Aličić (2014: 14)]
Ivkica 〈G Ivkice〉 ž. os. ime izvedeno od Ivka + -ica (rijetko; 221 nositeljica)
Ivna 〈G Ivne〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -na (rijetko; 283 nositeljice)
Ivo 〈G Ive, D Ivi〉 m. os. ime pokraćeno od Ivan (veoma često; 11 517 nositelja)
► Ime je potvrđeno od XVI. stoljeća. Najrasprostranjenije je u južnoj (u Dubrovačko-neretvanskoj županiji treće je ime po čestoći) i srednjoj Dalmaciji (u Splitsko-dalmatinskoj županiji bilo je deseto po čestoći 1940. – 1959.). [ARj (IV: 105)]
Ivona 〈G Ivone〉 ž. os. ime francuskoga podrijetla ◊ fr. Yvonne, izvedeno od Yves, što je ime germanskoga podrijetla, vjerojatno nastalo pokraćivanjem složenih imena u kojima je prvi dio od pgerm. *īwa ‘tisa’, usp. Ivor [Duden; Oxford; Dauzat, Dubois i MItterand (1990); Kroonen (2013); Tagliavini (1978)] (često; 6466 nositeljica)
◆ Drugi jezici: engl. Evonne, Yvonne; njem. Ivona, Ivonne; šp., tal. Ivonne; mađ. Ivonn; češ., slč. Ivona; polj. Iwona; bug., mak. Ивона; rus. Ивонна
Ivor 〈G Ivora〉 m. os. ime ruskoga podrijetla ◊ rus. Ивор ← stnord. Ívarr, možda složeno od pgerm. *īwa ‘tisa’ (usp. stvnjem. īwa ‘tisa’, stnord. ýr ‘tisa’) i stnord. herr ‘ratnik’ (razmjerno rijetko; 815 nositelja)
Ivuša 〈G Ivuše〉 ž. os. ime izvedeno od Iva + -uša (rijetko; 126 nositeljica)
Izabela 〈G Izabele〉 ž. os. ime stranoga podrijetla ◊ tal. Isabella ← šp. Isabel, v. Elizabeta [Duden; Tagliavini (1978)] (razmjerno rijetko; 777 nositeljica)
►
◆ Drugi jezici: engl. Isabel, Isobel; fr. Isabel, Isabelle; šp. Isabel; tal. Isabel, Isabela; mađ. Izabella; češ. Isabela, Izabela; polj., slč., slov. Izabela; bug. Изабел, Изабела; mak. Изабела; rus. Изабелла
● Imendani: 18. siječnja, 22. veljače, 10. rujna
Izet 〈G Izeta〉 m. os. ime muslimanskoga podrijetla ◊ tur. Izzet ← arap. ‘izzät ‘moć, sila, čast, slava, dostojanstvo, ponos’ [Smailović (1977)] (rijetko; 193 nositelja)
Izeta 〈G Izete〉 ž. os. ime nastalo prema muškome Izet (rijetko; 119 nositeljica)
Izidor 〈G Izidora〉 m. os. ime svetačkoga podrijetla ◊ grč. Ἰσίδωρος [Isídōros] (preko lat. Isidorus), složeno od Ἴσις [Ísis] ‘Izida, egipatska kraljica bogova’ + δῶρον [dō̂ron] ‘dar’, dosl. ‘dar Izide’[Duden; Oxford; Tagliavini (1978)] (rijetko; 423 nositelja)
► Ime je nosio crkveni naučitelj, teolog, filozof i povjesničar sveti Izidor Seviljski (između 560. i 570. – 636.), autor enciklopedijskoga djela Originum seu etymologiarum libri XX. Uz njega u Hrvatskoj se štuje, osobito u Hrvatskome zagorju, sveti Izidor Labrador (1070. – 1130.), zaštitnik poljodjelaca, seljaka i životinja. Unatoč jasnomu poganskom značenju ime je bilo prošireno među ranim kršćanima zahvaljujući svetcima i mučenicima koji su ga nosili. [Tagliavini (1978); Oxford]
◆ Drugi jezici: engl. Isador, Isadore, Isidore; njem. Isidor; fr. Isidore; šp. Isidoro, Isidro; tal. Isidoro; mađ. Izidor, Szidor; češ. Isidor, Izidor; polj. Izydor; slč., slov. Izidor; bug., srp. Изидор, Исидор; mak. Исидор; rus. Исидор, Сидор
● Imendani: 4. veljače, 4. travnja,